Poslovni broj:P-2520/2023-39

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja MOTIV-T.B. d.o.o., OIB:90700933592, Donja Bistra, Stubička 596, zastupan zakonskom zastupniku MŽ i po punomoćniku Ivan Poličić, odvjetniku iz Zagreba, Bulićeva 3, protiv tuženika 1. KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. M ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, ad.3. UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Stjepanu Brčić, odvjetniku iz Zagreba, te umješača na strani tuženih MATIĆ PROMET d.o.o. OIB:23124459286, Đurđevačka cesta 112, zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, Bjelovar, radi pobijanja dužnikovih radnji, nakon održane glavne rasprave dana 03. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad. 1 i ad. 2., i zamjenika punomoćnika tuženika ad. 23, i odsutnosti uredno pozvanog umješača, te objave 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1.Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni odjel Pag, katastarska općina [katastarska općina]-Nova, zk. uložak [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] od 15. listopada 2018. i Sporazuma (clausula intabulandi) gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevih tražbina prema tuženoj, u iznosu od

-37.453,58 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. 3. 2018. po stopi eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-29.073,59 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. 4. 2018. po stopi eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-11.679,61 EUR- a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. 5. 2018. po stopi eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

2. Tuženi ad.1 i ad.2 su dužni dopustiti tužitelju da svoje potraživanje prema tuženoj u ukupnom iznosu od 78.206,78 EUR namiri ovrhom i prodajom nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina]-Nova, sada upisane na 2. tuženika MŽN, dok se odbija kao neosnovan preostali tužbeni zahtjev tužitelja.

i

Rješenje

I.Prihvaća se sudjelovanje umješača Matić Promet d.o.o. na strani tuženika u ovom postupku.

II. Tuženi ad. 1 i ad. 2. su dužni naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.904,44 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan, te je tužitelj dužan tuženom ad.3 naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 EUR, a sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tuženika ad.3 za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem sklopljenog Ugovora o izvođenju radova s ciljem stjecanja vlasništva nekretnine od 20. veljače 2018., tužena kao naručitelj radova izdala tužitelju osobnu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn kao garanciju izvršenja obveze i kao sredstvo osiguranja potraživanja tužitelja vezanog za stjecanje vlasništva na nekretnini tužene zemljišta u [adresa], i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, u suvlasničkom omjeru 81/645 dijela suvlasništva. Tužena i tužitelj da su sklopili gore opisani ugovor za izvođenje radova na objektu i zemljištu u vlasništvu tužene upisano u zk. uložak [broj ZK uloška], kat. općina [katastarska općina] -I, kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta oko stana, kuća oko stana, dvorište ukupna površine 946 m2. Tužitelj je temeljem isprave o stjecanju platio porez na promet nekretnina u iznosu od 23.118,98 kn po rješenju Porezne uprave od 6. ožujka 2018. Tuženik da je krenuo sa izvođenjem radova, te je kao mjesečni porezni obveznik PDV-a dužan izdavati račune za sve izvedene radove u tekućem poreznom razdoblju (mjesecu) te je slijedom toga dana 31. ožujka 2018. tužitelj ispostavio I. privremenu situaciju. Tužena je potpisala I privremenu situaciju, te je tužitelj ispostavio račun na iznos od 282.194,00 kn. Tužitelj je nastavio sa izvođenjem radova, te je sa danom 30.travnja 2018. ispostavio II. Privremenu situaciju na iznos od 219.055,00 kn, te račun za istu. Pošto je vrijednost radova premašila 500.000,00 kn stekli su se uvjeti da tužena ispuni svoje obveze preuzete ugovorom vezano za stjecanje vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška] na kojoj je tužena suvlasnik u 81/645 dijela. Bez opravdanih razloga tužena je prodala 3. tuženiku svoj suvlasnički dio, te na taj način izbjegavala ispunjenje svojih obveza iz ugovora. Tužitelj je sa danom 14. svibnja 2018. prekinuo sa izvođenjem radova i ispostavio III. Privremenu situaciju i račun za istu, te konačni obračun sa danom 14. svibnja 2018. Nadalje navodi kako tužena nije ispunila ugovorne obveze te je obavijestila tužitelja da raskida ugovor, a tužitelj je Financijskoj agenciji uputio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem predmetne zadužnice. Međutim, da je tužitelj obaviješten od Fine da je tužena blokirana po svim računima. Slijedom navedenog, tužena je sve svoje nekretnine temeljem ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i prijenosom prava vlasništva prenijela na svog sina KŽN, ovdje 2. tuženika, a nekretnine opisane u z. k. ulošku [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] u suvlasničkom dijelu 81/645 dijela prodala 3. tuženiku.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženi ad. 1. i ad. 2 navode da ne osporavaju da su tužitelj i 1. tužena sklopili Ugovor o izvođenju građevinskih radova s ciljem stjecanja vlasništva nekretnine od 20. veljače 2018. te da je 1. tužena izdala tužitelju osobnu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn radi osiguranja potraživanja. Tužena KŽ ističe da nema saznanja o plaćanju poreza na promet nekretnina u iznosu od 23.118,98 kn po navedenom rješenju Porezne uprave od 6. ožujka 2018. Ne osporavaju da je tužitelj dana 31. ožujka 2018. izdao I. privremenu situaciju i račun za istu na iznos od 282.194,00 kn. Isto tako, ne osporava se da je tužena pod 1. potpisala I. privremenu situaciju. Ne osporava se da je tužitelj dana 30. travnja 2018. izdao i II. Privremenu situaciju i račun za istu na iznos od 219.055,00 kn. Osporava se da bi tužena pod 1. bez opravdanog razloga prodala tuženiku pod 3. svoj suvlasnički dio na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, te na taj način izbjegla ispunjenje svojih obveza iz predmetnog ugovora. Ne osporavaju se navodi da je tužitelj s danom 14. svibnja 2018. prekinuo radove i napustio gradilište te potom ispostavio III. Privremenu situaciju i račun za istu na iznos od 88.000,00 kn kao i konačni obračun na iznos od 633.679,50 kn. Nadalje navode da osporavaju da tužena pod 1. nije ispunila ugovorne obveze. Ne osporava se da je tužena pod 1. obavijestila tužitelja da raskida predmetni ugovor te da je tužitelj uputio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice tužene pod 1. Ne osporava se da je tužena pod 1. sa tuženim pod 3. sklopila ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini te navedenu privatnu ispravu potvrdila po javnom bilježniku Nenadu Dolinaru iz Zagreba dana 15. listopada 2018. pod brojem OV-6224/2018. Nadalje, ne osporava se da je tužena pod 1. s tuženim pod 3. sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, k. č. br. [katastarska čestica] u odnosu na njen suvlasnički dio.

2.1.Tuženi navode da se u konkretnom slučaju tužitelj obvezao izvesti građevinske i obrtničke radove navedene u troškovniku, po dogovorenim cijenama iskazanim u istom troškovniku u visini vrijednosti druge nekretnine u vlasništvu tužiteljice u 81/645 dijela označene kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I (čl.5.cit. Ugovora), te se I-tuženoj obvezao izdati privremene situacije za obavljene radove svakih 15 dana. Isto tako, tužena pod 1. se obvezala, po završetku ugovorenih radova te pregledu istih i potpisu svih privremenih situacija, s tužiteljem sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine te mu izdati tabularnu ispravu za upis i provedbu u zemljišnim knjigama. No, tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze, već je nakon djelomičnih i nekvalitetno izvedenih radova napustio gradilište, nakon čega je tužena pod 1. obavijestila tužitelja o raskidu ugovora i tražila povrat izdane (osobne) zadužnice.

2.2. Nadalje, tužena ad.1. navodi da je tužitelju prije početka ugovornih radova predala svu raspoloživu dokumentaciju, koja uključuje Glavni i Izvedbeni projekat, s kompletnim i cjelovitim troškovnicima za sve planirane faze radova na predmetnoj nekretnini, no unatoč tomu tužitelj je odbio popuniti u cijelosti troškovnik radova. Dakle, unatoč izdanim privremenim situacijama i računima uz iste, tužitelj nema tražbinu prema tuženoj pod 1., kao niti prema tuženiku pod 3. Upravo suprotno, tužitelj da je djelomično izvedenim radovima, a suprotno pravilima struke, tuženoj pod 1. prouzrokovao znatnu i nenadoknadivu materijalnu štetu u vidu otklanjanja svih nedostataka te angažiranju drugih izvođača radova. Nadalje navode da se kod naslovnog suda po prijedlogu tužene pod 1. kao predlagatelja osiguranja protiv tužitelja kao protivnika osiguranja vodi izvanparnnički postupak radi osiguranja dokaza. U tom postupku provedeno je i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjene nekretnina, iz kojeg nalaza da je razvidno da je tužitelj kao izvoditelj radova učinio brojne propuste odnosno postupao suprotno pravilima struke. Nadalje navode da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski razlozi za pobijanja pravnih radnji propisani odredbama čl. 66-71 Zakona o obveznim odnosima te predlažu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženima pod 1. i 2.

3. Tuženik ad. 3. u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da je ista neosnovana u cijelosti. Ističe da je sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao predmetnu nekretninu pravnim poslom s tuženikom pod 1. i da nije imao nikakvih saznanja o eventualnim pravnim poslovima tužitelja i tuženika pod 1. Prije sklapanja ugovora, tuženik pod 3. je provjerio vlasništvo nekretnine te s povjerenjem u zemljišne knjige postupio u dobroj namjeri, a utvrdio je da je ista u vlasništvu tužene ad. 1. KŽ.

4. Dana 24. kolovoza 2021. godine je ovaj sud donio presudu na način da su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja kao neosnovani, a na koju žalbu tužitelja protiv presude je odlučivao Županijski sud u Splitu, pod posl. br. Gž -1617/2021 od 12. listopada 2023 godine na način da je Rješenjem ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Po uputi ovog suda sud je u ponovljenom postupku trebao primjenom načela "otvorenog pravosuđenja" iz odredbe članka 219.stavka 2. ZPP -a, ponovno ocjenom već izvedenih dokaza, kao i izvođenjem novih dokaza (pribavom i pregledom darovnog i kupoprodajnog ugovora) točno i potpuno utvrditi relevantne činjenice, odnosno utvrditi jesu li ispunjene sve opće pretpostavke i posebne pretpostavke iz čl. 66 i 67 ZOO-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji dužnika zbog oštećenja vjerovnika, odnosno utvrđenje da ugovori o zajmu, darovanju i kupoprodaji nekretnina sklopljeni između tuženika ad.1-ad.3. gube učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje njegove tražbine te zahtjev za dopuštenje namirenja tražbine ovrhom na predmetnim nekretninama.

6. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. izvadak (l.s. 5-6), Ugovor o izvođenju radova, dalje Ugovor (l s. 7-9), Privremeno porezno rješenje (l.s. 10), račune - privremene situacije te završni obračun (l.s. 11-19), podnesak Financijske agencije o nemogućnosti izvršenja osnove OV-2384/18 zbog nedostatka novčanih sredstava (l.s. 20), saslušao zz tužitelja TŽ (l.s.73-74), tuženicu pod 1. KŽ (l.s. 74-75), tuženika pod 2. M EŽ (l.s. 75-76) i tuženika pod 3. OŽ (l.s. 76), te spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu broj R1-232/2018, Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva (ls.. 212-217), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. studenoga 2018. g (l.s. 218-221), Brisovno očitovanje (l.s. 222), Tabularna izjava (l.s. 225).

7. Umješač je podneskom od dana 19. ožujka 2024. g zatražio da pristupi kao umješač na strani tuženika budući ima pravni interes u ovom postupku da se donese odluka kojom se tužbeni zahtjev tužitelja odbija, navodeći da Sporazuma o brisanju zabilježbe spora osiguranju koji je solemniziran dana 30.siječnja 2024. godine proizlazi pravni interes trgovačkog društva Matić promet d.o.o. da tuženici u ovom parničnom postupku uspiju i to jer je pristao tužitelju jamčiti za sve obveze tuženika koje će sud eventualno utvrditi u ovom parničnom postupku, a ako tuženici uspiju u sporu umješač će biti oslobođen svih obveza prema tužitelju, koji sporazum dostavlja u privitku.

7.1. Prijedlog Matić promet d.o.o. u svojstvu umješača u ovoj parnici na strani tuženih je prihvaćen, kako je odlučeno pod točkom I. Rješenja, jer su dokazali ovom sudu da imaju pravni interes sudjelovati na strani tuženih, a sve sukladno navedenom sporazumu.

8. Člankom 66. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stavkom 3. istog čl. je propisano da pod pravnom radnjom se podrazumijeva i propuštanje zbog kojeg je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna šteta.

9. Posebno se napominje da tužitelj presudom traži da se između ostalog, gubi učinak prema Ugovoru o darovanju zaključenog između 1. tužene EŽ NŽ, i MŽN kao daroprimatelja, 2. tuženika. Iz dokumentacije dostavljene od strane zk. odjela ne proizlazi da je sudu dostavljen i Ugovor o darovanju zaključen između majke i sina, prvotužene i drugotužene, kao što ne proizlazi ni iz povijesnog zk. izvatka za čest. 3531/5 k. o. [katastarska općina] da je isti sproveden u zemljišnoj knjizi, a na kojeg se tužitelj poziva u tužbenom zahtjevu. Isto tako tužitelj tijekom postupka navodi da ne dostavlja Ugovor o darovanju jer ga nije pribavio, slijedom čega sud zaključuje da isti nikad nije ni bio zaključen, a u svojim iskazima ga stranke ni ne spominju, pa je u pogledu tog dijela tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

10. Opće pretpostavke za pobijanje izvan stečaja su: 1. dospjelost tražbine, 2. insolventnost dužnika, 3. pravna radnja dužnika i 4. postojanje oštećenje vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju postojati kumulativno zajedno s posebnom pretpostavkom, a kako se ovdje radi o naplatnim raspolaganjima (ugovor o zajmu i Ugovor o kupoprodaji nekretnine), to se tužba radi pobijanja pravne radnje može podnijeti u roku od godine dana od naplatnog raspolaganja, ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao da poduzetim radnjama znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi to bilo poznato, uz naravno pretpostavku da su parnične stranke aktivno, odnosno, pasivno legitimirane.

11. Odredbom članka 70. ZOO-a propisano da ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja.

12. Iz materijalne dokumentacije priležeće spisu proizlazi:

-da iz Ugovora o izvođenju radova s ciljem stjecanja vlasništva nekretnine od 20. veljače 2018. zaključen između tužene ad. 1 kao naručitelja – prodavatelja i tužitelja izvođača – kupca proizlazi da je predmet ugovora suvlasnički udio od 81/645 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. dok je čl. 5. ugovoreno da je ugovorena cijena za predmetnu nekretninu od 120 eur po m2, odnosno ukupno 77.760,00 eur te da se izvođač obvezuje izvesti sve građevinske radove na objektu i zemljištu u vlasništvu tužene upisano u zk. uložak [broj ZK uloška], kat. općina [katastarska općina]-I, kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta oko stana, kuća oko stana, dvorište ukupna površine 946 m2, dok je u čl. 2 ugovoreno da se izvođač – kupac obvezuje izdavati privremene situacije za obavljene radove svakih 15 dana, a da se naručitelj – prodavatelj obvezuje po pregledu izvršenih radova ovjeriti privremene situacije, primati račune te izdati potvrdu za primljeni avans za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I. dok je čl. 6. ugovoren krajnji rok izvođenja radova 30. svibanj 2018. Čl. 5. je ugovoreno da će tužena kao naručitelj radova izdati tužitelju osobnu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn kao garanciju izvršenja obveze i kao sredstvo osiguranja potraživanja tužitelja vezanog za stjecanje vlasništva na nekretnini tužene zemljišta u [adresa], i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-I, u suvlasničkom omjeru 81/645 dijela suvlasništva, a koju garanciju da se obvezuje vratiti naručitelju – prodavatelju po sklapanju kupoprodajnog ugovora., dok je čl. 7. ugovoreno da se naručitelj obvezuje po završetku svih radova te pregledu istih kao i potpisu svih privremenih situacija izrađenih od strane izvođača – kupca, sklopiti sa izvođačem – kupcem ugovor o kupoprodaji suvlasničkog udjela, zemljišta iz čl. 1. (suvlasnički udio od 81/645 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te izdati tabularnu ispravu, a koji ugovor je ovjeren od strane ugovornih stranaka pod posl. br.Ov- 2386/18 dana 20.02.2018. g kod javnog bilježnika Jasminke Vrbe, iz Zagreba

-da iz računa – situacije R1 br. 1/1/1/18 (l.s.11) proizlazi da je dana 28. ožujka 2018. tužitelj ispostavio tuženoj I. privremenu situaciju koju je tužena potpisala dana 18. travnja 2018., te je tužitelj ispostavio račun na iznos od 282.194,00 kn (l.s.12) koji je tužena i potpisala, a specificirani su i izvedeni radovi (izvedeno rušenje i demontaža, zemljani radovi, betonski i armirano betonski radovi i vantroškovnički radovi)

-da je tužitelj izdao računa – situacije R1 br. 2/1/1/18 (l.s. 13) od dana 30. travnja 2018. kojim je sastavio i potpisao II. privremenu situaciju s specificiranim radovima i račun – situacije R1 br. 4/1/1/18 (l.s. 15-16) od dana 31. svibnja 2018. koju je sastavio i potpisao III. privremenu situaciju s specificiranim radovima, koje privremene situacije tužena nije potpisala,

-da prema završnom obračunu (l.s. 19) tužitelja za situacije pod I., II., i III. sveukupni obračun iznosi 633.679,50 kuna.,

-da je tužena pod pod 1. KŽ izdala tužitelju osobnu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn radi osiguranja potraživanja,

-da je tužitelj uputio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem osnove pod brojem Ov-2384/18 (zadužnice) protiv ovršenika DŽ, te da je Fina dana 28.09.2018 izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava te da je osnova Ov-2384/18 evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

-da iz zk. izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I izdanog dana 29. 08.2019 (ls.. 5), proizlazi da je vlasnikom upisan tuženik ad/ 2 KŽN za cijelo te je upisana zabilježba zaprimljena 16. listopada 2018. da je prijenos prava vlasništva na KŽN, na nekretnini u A-I izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 225.000,00 kuna iz Ugovora o zajmu od 2. studenog 2017.,

-da iz izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – I izdanog dana 29.08.2019 proizlazi da je upisano 11 suvlasnika, među kojima i UŽ za 81/645 dijela.,

-da iz spisa prvostupanjskog suda broj R1-232/2018 proizlazi da je pokrenut postupak radi osiguranja dokaza 13. rujna 2018. od strane KŽ protiv predloženika Motiv – TB d.o.o. na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je postupak dovršen Rješenjem od 21. studenoga 2022. i to dostavljanjem nalaza i mišljenja vještaka građevinske i geodetske struke strankama,

- da se između tužitelja i tužene ad.1 vodio parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pod posl. br. P- 5442/18 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je dovršen pravomoćnom presudom dana 20. svibnja 2020. g kojim se odbija tužbeni zahtjev tužitelja DŽ protiv tuženika ovdje tužitelja, dok iz obrazloženja presude proizlazi da je tuženik a ovdje tužitelj obavijestio HŽ da je s datumom 14. svibnja 2018. ispostavljena zadnja situacija i konačni obračun, da su prošli svi zakonski rokovi za ovjeru situacije i konačnog obračuna, a kako se ona oglušila da je pozvana na ispunjenje obveze po ugovoru najkasnije u roku od 15 dana, pod prijetnjom prisilne naplate izdanom zadužnicom , Sud svoju odluku temelji da uda nisu ispunjeni razlozi propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, jer da NŽ u postupku nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1, a u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, dokazala da bi tuženikova tražbina prestala, a da bi vrijednost građevinskih radova po I. i II. privremenoj situaciji bila je veća od iznosa zadužnice na iznos od 500.000,00 kn ,

-da među strankama nije sporno da je tužitelj s danom 14. svibnja 2018. prekinuo radove i napustio gradilište, a kojeg dana joj je i poslao obavijest da su prošli svi zakonski rokovi za ovjeru situacije i konačnog obračuna

13. Zakonski zastupnik tužitelja ĆŽ u svom je iskazu naveo da osporava navode tuženika da on nije ispunio svoje ugovorne obveze, a temeljem sklopljenog ugovora sa tuženom pod 1. kao što i osporava navode da bi on nekvalitetno izveo te radove. Nadalje navodi da nije točno da je napustio gradilište bez da su radovi dogovoreni izvršeni do kraja, ostavlja mogućnost da su postojali manji nedostaci u izvođenju radova međutim njega nitko nije upozorio tijekom izvođenja radova na iste. Nakon što je on prestao izvoditi radove, a zbog nemogućnosti naplate od strane tužene pod 1. mu je tužena pod 1. rekla da traži raskid ugovora te povrat zadužnice. Sudski vještak da je u svom nalazu i mišljenju točno popisao utvrđene nedostatke kao i da se radilo o minimalnim nedostacima u izvođenju. Neposredno nakon što je završio sa izvođenjem radova je tužena rekla da ona njemu neće ostati dužna međutim kasnije da nisu razgovarali o tome. Da je prvotužena potpisala prvu privremenu situaciju bez ikakvih prigovora, a prve prigovore u svezi izvedenih radova da ima od strane projektanta i to negdje u travnju 2018. ulogu nadzora na gradilištu da je obavljao projektant koji se tijekom dva mjeseca od početka gradnje nije pojavio na gradilištu. Da misli da mu je tužena pod 1. pismenim putem poslala dopis da s njim raskida ugovor, a da situacija dospijeva 30 dana od dana izdavanja pa da je u tom vremenu dospijevala i njegova tražbina prema tuženoj pod 1. Način plaćanja da je bio dogovoren u vidu kompenzacije, koja se trebala dogoditi po završetku njegovih radova prema investitoru. On da je upoznat sa solventnošću tužene pod 1 tek kad je pustio zadužnicu na naplatu, a da nije provjeravao ostalu imovinu od tužene pod 1., te da temeljem zadužnice nije naplaćena niti jedna lipa, a da je prije nego je poslana zadužnica na naplatu tražio od tužene pod 1. zaključenje ugovora o prijenosu vlasništva nekretnine. On da je krajem svibnja pismenim putem pozvao tuženu pod 1 . da ispuni tražbinu iz situacije. Da su bile ukupno tri situacije i da su prvu ovjerili on i tužena pod 1, a drugu i treću da je ovjerila samo njegova firma.

14. Tuženica pod 1. KŽ u svom je iskazu navela da obzirom da zadužnica u konkretnom slučaju nije bila sredstvo plaćanja već samo garancija to ona smatra da nije bilo nužno da bude solventna u vrijeme potpisivanja iste. Tijekom izvođenja radova da je došlo do nesuglasica između izvođača odnosno tužitelja i projektanta obzirom daje ovdje tužitelj smatrao da je potrebno da na gradilištu postoji nadzor te je potrebno da objekt ima građevinsku dozvolu. Iz njoj nepoznatog razloga tužitelj da je 15. sv ibnja 2018., jednostavno napustio gradilište i prestao sa izvođenjem radova, a ona da ga je neuspješno zvala te da je stoga bila primorana, a zbog očekivanog dolaska više gostiju angažirati druge radnike da joj završe nedovršene radove. Ona da nikada nije izjavila da raskida ugovor sa tužiteljem te da je ona bezuspješno pokušavala razgovarati sa njim, navodi da je ona tijekom izvođenja radova tužitelja slala razne primjedbe na izvođenje radova te da se ona pred drugim radnicima s njim i svađala zbog toga. N jezin sin, tuženik pod 2. da joj je posudio novac da ona završi nedovršene radove na predmetnoj nekretnini pa da je stoga ona na njega prenijela vlasništvo. Kako joj to nije bilo dovoljno da završi radove dio nekretnine je prodala UŽ. Kako je tužitelj napustio gradilište ona je zbog ranijih rezervacija bila prisiljena završiti objekt te doći do novca pa da je zbog toga i prenijela vlasništvo nekretnine i prodala dio iste. Navodi da ona nije raskinula ugovor već da je njezina ranija odvjetnica obavijestila tužitelja o tome da je on napuštanjem gradilišta raskinuo ugovor. Ne zna iz kojeg razloga je njezin odvjetnik napisao u odgovoru na tužbu da je ona obavijestila tužitelja da raskida ugovor. Ona da je sa svojim sinom sklopila ugovor o prijenosu vlasništva negdje krajem 2018. Tužitelju da nije platila baš ništa jer takav dogovor nije bio, a da on nije niti napravio posao. Na upit suda iz kojeg razloga je potpisala prvu Situaciju ista navodi da je to velika laž, a u pogledu iznosa jer je iznos trebao biti 170.000 kuna a da je ona potpisala jer nije gledala iznos na prvoj situaciji. Ona da je temeljem fiducije prenijela vlasništvo na sina, da ona ima i neku drugu imovinu građevinsko zemljište i voćnjake, a da je tužitelj nije nikada pozvao na sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine niti da ispuni tražbinu iz zadužnice. Da je tužitelj izvršio ugovorene obaveze ona bi s njim bila sklopila ugovor o kompenzaciji. Navodi da je tužitelj nije nikada pozvao da ona ispuni svoju obvezu prema njemu, a iz razloga što on nije ispunio svoju obvezu.

15. Tuženik pod 2. M ĐŽ u svom je iskazu naveo da ga je njegova majka, ovdje tužena pod 1. zvala da joj je potreban novac da ona završi neke građevinske radove pa da je on, a kako je imao ušteđevinu istoj je posudio oko 225.000,00 kuna, te je tek nakon što je posudio taj novac upisao svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini. On u vrijeme kada ga je majka tražila novac nije imao nikakva saznanja o nikakvim ugovorima sa tužiteljem, a da ne zna kada je on sklopio ugovor sa svojom majkom. Na poseban upit kako to da u izvatku iz zemljišne knjige stoji da je ugovor o zajmu sklopljen 2.11.2017. daleko prije izvođenja ovih radova isti navodi da ne zna. Nadalje navodi da zna da njegova majka ima i neke druge nekretnine u Klanjcu i to zemljište.

16. Tuženik pod 3. FŽ u svom je iskazu naveo da je putem poznanika doznao da tužena pod 1. prodaje dio zemljišta te da je on zemljište kupio za oko 77.000 eura, a u vrijeme kupnje nije znao za ugovor između tužene pod 1. i tužitelja , te da je u vrijeme kupoprodaje izvršio uvid u zk izvadak te da je isti bio "čist".

17. Iz ugovora o prijenosu zajma sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva zaključenog između prvotužene i sina proizlazi da je isti zaključen dana 15. listopada 2018.g (l.s. 212-216), dok iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između prvotužene i trećeg tuženog proizlazi da je isti zaključen dana 15. studenoga 2018 godine, pa ovaj sud s obzirom da se radi o naplatnim poslovima smatra da je tužitelj pravodobno pokrenuo parnični postupak sukladno čl.- 71. ZOO-a.

18. Nije sporno da su se drugotuženi i trećetuženi upisali temeljem gore navedenih ugovora u zemljišnu knjigu i to KŽN, na čest. 3531/5 NOVALJA NOVA (ranije 892/348 [adresa]) i JŽ na (ranije čest. br. 1650/1 sada novi br.) čest. br. 1650/12 k. o. [katastarska općina], koji upis je i dalje na snazi.

19. U odnosu na opću pretpostavku dospjelosti tražbine iz čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ovaj sud smatra da je ista u konkretnom slučaju ispunjena. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj tijekom izvođenja ugovorenih radova ispostavio I., II. i III. privremenu situaciju te završni obračun, pri čemu je prvu privremenu situaciju tužena ad. 1 potpisala, dok je nakon prekida izvođenja radova tužitelj dopisom od 14. svibnja 2018. obavijestio tuženu ad. 1 . o ispostavljenom konačnom obračunu te je pozvao na ispunjenje ugovornih obveza i podmirenje dospjele tražbine, a navedeno proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, kao i iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5442/18. Upravo iz pravomoćne presude donesene u predmetu P-5442/18 proizlazi da je sud u tom postupku utvrdio kako tužena ad. 1 nije dokazala da je tražbina tužitelja prestala niti da je podmirila obvezu koja proizlazi iz Ugovora o izvođenju radova zaključenog između nje i tužitelja i izdane zadužnice. U obrazloženju navedene presude utvrđeno je da je tužitelj obavijestio tuženu ad. 1 da je dana 14. svibnja 2018. te da je ispostavljena posljednja privremena situacija i konačni obračun kao i da su protekli rokovi za ovjeru situacija i ispunjenje ugovornih obveza, nakon čega je tužena pozvana na ispunjenje obveze pod prijetnjom prisilne naplate temeljem izdane zadužnice. Budući da tužena ad. 1. tijekom ovog postupka nije dokazala da je predmetnu tražbinu podmirila niti je dokazala da je ista na drugi način prestala, a teret dokazivanja tih činjenica bio je na njoj sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, sud prihvaća da tražbina tužitelja postoji te da je dospjela prije poduzimanja pobijanih pravnih radnji. Slijedom navedenoga, sud smatra da je u konkretnom slučaju ispunjena opća pretpostavka dospjelosti tražbine iz čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

20. U odnosu na pretpostavku insolventnosti iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra da je ista u konkretnom slučaju ispunjena. Naime, postojanje insolventnosti u smislu navedene odredbe ne podrazumijeva nužno potpunu odsutnost bilo kakve imovine dužnika, već stanje u kojem vjerovnik svoju dospjelu tražbinu (84.103,72 Eura) ne može ostvariti prisilnim putem, odnosno kada zbog poduzete pravne radnje dužnik nema dovoljno sredstava za njezino ispunjenje. Iz potvrde Financijske agencije (l.s. 20) proizlazi da na novčanim sredstvima tužene ad. 1. nije bilo moguće provesti prisilnu naplatu tražbine temeljem izdane zadužnice zbog nedostatka novčanih sredstava. Nadalje, iz zemljišnoknjižnih izvadaka te Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva i Ugovora o kupoprodaji proizlazi da su nekretnine koje su u vrijeme nastanka tražbine bile u vlasništvu tužene ad. 1 prenesene na drugotuženika i trećetuženika, uslijed čega iste u trenu tku kada je tužitelj mogao tražiti namirenje svoje tražbine više nisu bile u vlasništvu dužnika. Slijedom navedenoga, sud nalazi da je upravo pobijanim pravnim radnjama onemogućeno, odnosno bitno otežano namirenje tražbine tužitelja iz imovine dužnika, pri čemu je za primjenu čl. 66. Zakona o obveznim odnosima odlučno postojanje uzročne veze između otuđenja imovine i nemogućnosti naplate tražbine, a ne okolnost je li vjerovnik prethodno iscrpio sve moguće načine prisilnog namirenja. U odnosu na navode tužene ad. 1 da je u vrijeme sklapanja pobijanih pravnih poslova bila vlasnica i drugih nekretnina u k. o. [katastarska općina], sud iste nije mogao prihvatiti. Naime, dokumentaciju na koju se poziva tužena ad. 1 dostavila je tek na raspravi održanoj 29. studenoga 2023., nakon zaključenja prethodnog postupka, (iako nije dokazala da je postojala opravdana zapreka da ih dostavi ranije) i to kao dokaz svojih navoda iz odgovora na tužbu. Naime, tužena navodi na održanoj raspravi od 29. studenoga 2023 da više nije vlasnica istih, stoga sud navedene okolnosti ne smatra odlučnima za ocjenu postojanja pretpostavke insolventnosti te zaključuje da je tužitelj dokazao i ovu opću pretpostavku za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

21. Nadalje a u odnosu na posebne pretpostavke iz čl. 67. st.1 i 2. Zakona o obveznim odnosima, sud je pobijane pravne radnje cijenio zasebno, budući da se radi o dva različita pravna posla koji se odnose na dvije različite nekretnine.

21.1.U odnosu na Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva sklopljen između prvotužene i drugotuženika, sud nalazi da je ispunjena pretpostavka iz čl. 67. st. 2. ZOO-a. Nije sporno da je drugotuženik sin prvotužene, odnosno njezin krvni srodnik u ravnoj liniji, zbog čega se, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, smatra da mu je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku a tijekom postupka drugotuženik nije dokazao postojanje okolnosti kojima bi oborio navedenu zakonsku presumpciju već i sam u svom iskazu navodi da je znao da mami je potreban novac za dovršetak gradnje pa da je isti i mami posudio, a postavlja se pitanje s čijim novcima je do tad gradila, pa sud smatra da je u odnosu na ovaj pravni posao ispunjena i posebna pretpostavka za pobijanje.

21.2. Nasuprot tome, u odnosu na Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između prvotužene i trećetuženika, sud nalazi da tužitelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 67. st. 1. ZOO-a. Iz iskaza trećetuženika proizlazi da je prije sklapanja ugovora izvršio uvid u zemljišne knjige, da je nekretninu stekao uz naknadu odnosno istu kupio, te da nije imao saznanja o pravnom odnosu između tužitelja i prvotužene niti o eventualnom postojanju tražbine tužitelja. Njegov iskaz suglasan je s ostalim provedenim dokazima, a tužitelj nije ponudio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je trećetuženik znao ili mogao znati da prvotužena predmetnim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, što i proizlazi iz povijesnog zk. izvatka za zemljišnu knjigu za predmetnu nekretninu iz kojeg eje razvidno da u vrijeme prodaje nekretnina nije imala niti jednu plombu ni zabiljžbu već je kako i samog iskaza tuženika ad. 3 proizlazi nekretnina bila upisana na prodavateljicu bez tereta i zabilježbi. Stoga sud zaključuje da u odnosu na ovaj pravni posao nije ispunjena posebna pretpostavka propisana čl. 67. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

22. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev u dijelu kojim se pobija Ugovor o kupoprodaji nije osnovan i to u odnosu na tuženika ad.3, dok su u odnosu na Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju ispunjene pretpostavke iz čl. 67. st. 2. ZOO -a zaključenog između tuženika ad. 1 i ad. 2, kako je i odlučeno u izreci presude te u tom dijelu je i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Tužitelj podneskom od 28. studenoga 2023 uređuje tužbeni zahtjev u pogledu ranije označene čest.892/348 Novalja I, koja je brisana povodom obnove zemljišne knjige i sada označava čest. br. 3531/5 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na raspravi održanoj od 27. siječnja 2025. godine uređuje tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura na način da usklađuje novčane iznose u eurima.

24.Sud je utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje svoje dospjele i neispunjene novčane tražbine prema prvotuženoj samo u ukupnom iznosu od 78.206,78 EUR, koji se sastoji od pojedinačnih tražbina u iznosima od 37.453,58 EUR, 29.073,59 EUR i 11.679,61 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svake pojedine tražbine. Budući je tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrđenje da predmetni pravni posao gubi učinak prema njemu te namirenje iz vrijednosti predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 84.103,72 EUR, sud je ocijenio da za razliku od dosuđenog iznosa od 78.206,78 EUR nije dokazao postojanje tražbine u preostalom iznosu od 5.896,94 EUR. Naime, tijekom postupka tužitelj nije dostavio vjerodostojne isprave niti druge dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tražbine preko iznosa od 78.206,78 EUR, pa nije ispunio teret dokazivanja iz članka 219. Zakona o parničnom postupku. Stoga je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prihvatio tužbeni zahtjev samo do visine dokazane tražbine, dok je u preostalom dijelu, koji se odnosi na iznos od 5.896,94 EUR, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Samo podredno za istaći je, da se tužbenim zahtjevom potražuju iznosi iz privremenih situacija I. II. i III. te ne i za dodatne stavke (materijala na gradilištu i uplaćeni iznos za Rustik kamen) koji iznosi se navode u Završnom obračunu izdanom od strane tužitelja (l.s. 19), a koji bi po mišljenju suda samo mogle predstavljati razliku iznosa.

25. Sud je utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio s pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, budući da mu je dosuđena tražbina u iznosu od 78.206,78 EUR, dok je tužbeni zahtjev odbijen samo za iznos od 5.896,94 EUR, što predstavlja 7,01 % ukupno postavljenog zahtjeva, te se radi o neznatnom dijelu zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio. Primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-s tužitelja je valjalo smatrati strankom koja je u uspjela u sporu te mu dosuditi naknadu cjelokupnih troškova postupka u odnosu na tuženike ad.1 i ad.2.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, 107/2025) te su tužitelju prema vrijednosti predmeta spora (66.361,40 EUR) priznati troškovi: za sastav tužbe od 27. 09.2019 i sastav žalbe, trošak pristupa na ročište na kojim se raspravljalo i to za 26.11.2019., 08.01.2020., 01.07.2020., 14.06.2021., 29.11.2023., 27.01.2025. i 03.07.2026, te obrazložene podneske od 30.09.2020., 21.01.2021., 28.11.2023., 08.01.2024., svaka radnja u iznosu od 500 bodova s tim da 1 bod je 2,00 Eura, sve uvećano za PDV od 25 % sveukupno iznosi 16.250,00 EUR, i sve uvećano za pristojbu na tužbu 663,61 eura, presudu 663,61 eura, i žalbu 1.327,22 eura, što sveukupno iznosi 18.904,44 EUR. Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za pristup na ročište od 23.06.2023 jer se isto nije ni održalo zbog dojave eksplozivne naprave u zgradi suda.

26.1. Nadalje, tuženom pod 3. su priznati troškovi po punomoćniku iz redova odvjetnika za sastav odgovora na tužbu (Tar. br. 8. Tarife), trošak na ime pristupa na ročište od 8. 01. 2020., 01. 07. 2020. i 14. 06. 2021., 29.11.2023., 27.01.2025., 03.07.2026, svaki od po 500 bodova, te na ime pristupa na ročište od 26. studenog 2019. u iznosu od 250 bodova (Tar. br. 9.t.2. Tarife), te obrazloženi podnesci od 16.11.2023., 03.01.2024. od po 500 bodova, sve uvećano za PDV od 25 %, to sveukupno iznosi 10.625,00 EUR, dok pristojbu na tužbu nije ni zatražena, pa mu se ne može ni priznati, dok zahtjev za pristup na ročište za objavu presude isti nije ni pristupio.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i Rješenja.

Zadar, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Maja Nevešćanin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku,

2.Tuženima pod 1. i 2. po punomoćniku,

3.Tuženiku pod 3. po punomoćniku.

4. Umješač po punomoćniku