Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-2625/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Kalebotu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 25. svibnja 2025., u prisutnosti zam. pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102773920 od 20.12.2003. godine, zaključen između tužitelja i tuženika, zajedno sa svim dodacima ugovora.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 12.483,70 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos od 11.858,80 Eura kako slijedi:

na iznos od

- 0,07 EUR 04.01.2006.

- 17,50 EUR 01.11.2008.

- 22,74 EUR 01.01.2009.

- 24,87 EUR 01.02.2009.

- 27,03 EUR 01.03.2009.

- 20,60 EUR 01.04.2009.

- 20,88 EUR 01.05.2009.

- 13,60 EUR 01.06.2009.

- 5,06 EUR 01.07.2009.

- 8,58 EUR 01.08.2009.

- 14,76 EUR 01.09.2009.

- 8,74 EUR 01.10.2009.

- 8,15 EUR 01.11.2009.

- 15,31 EUR 01.12.2009.

- 21,05 EUR 01.01.2010.

- 28,55 EUR 01.02.2010.

- 26,74 EUR 01.03.2010.

- 39,65 EUR 01.04.2010.

- 37,16 EUR 06.05.2010.

- 51,68 EUR 08.06.2010.

- 70,25 EUR 09.07.2010.

- 56,02 EUR 06.08.2010.

- 97,22 EUR 08.09.2010.

- 78,91 EUR 07.10.2010.

- 71,75 EUR 08.11.2010.

- 94,46 EUR 08.12.2010.

- 120,26 EUR 10.01.2011.

- 96,13 EUR 10.02.2011.

- 103,79 EUR 11.03.2011.

- 90,83 EUR 11.04.2011.

- 117,58 EUR 10.05.2011.

- 135,93 EUR 08.06.2011.

- 125,26 EUR 07.07.2011.

- 180,29 EUR 08.08.2011.

- 127,59 EUR 09.09.2011.

- 119,46 EUR 07.10.2011.

- 112,90 EUR 21.11.2011.

- 122,07 EUR 21.12.2011.

- 79,45 EUR 19.01.2012.

- 236,78 EUR 26.04.2012.

- 230,37 EUR 18.07.2012.

- 224,32 EUR 05.10.2012.

- 108,67 EUR 01.01.2013.

- 101,29 EUR 01.02.2013.

- 106,04 EUR 01.03.2013.

- 107,33 EUR 01.04.2013.

- 104,48 EUR 01.05.2013.

- 96,47 EUR 01.06.2013.

- 111,43 EUR 10.07.2013.

- 116,64 EUR 07.08.2013.

- 119,00 EUR 11.09.2013.

- 121,59 EUR 15.10.2013.

- 125,93 EUR 26.11.2013.

- 123,12 EUR 20.01.2014.

- 129,37 EUR 03.02.2014.

- 101,22 EUR 17.02.2014.

- 103,91 EUR 17.03.2014.

- 97,65 EUR 14.05.2014.

- 98,21 EUR 15.05.2014.

- 99,49 EUR 08.07.2014.

- 101,09 EUR 14.07.2014.

- 103,09 EUR 13.08.2014.

- 109,50 EUR 16.09.2015.

- 105,79 EUR 15.10.2014.

- 108,74 EUR 17.11.2014.

- 109,29 EUR 15.12.2014.

- 186,46 EUR 21.01.2015.

- 109,50 EUR 10.02.2015.

- 109,50 EUR 11.03.2015.

- 109,50 EUR 16.04.2015.

- 109,50 EUR 26.05.2015.

- 109,50 EUR 10.06.2015.

- 109,50 EUR 10.07.2015.

- 109,50 EUR 20.08.2015.

- 109,50 EUR 25.09.2015.

- 5.206,87 EUR 30.09.2015.

a na iznos od 624,90 Eura kako slijedi:

na iznos od

- 0,01 EUR 01.05.2006.

- 0,01 EUR 01.08.2007.

- 0,01 EUR 01.10.2007.

- 4,01 EUR 01.02.2008.

- 4,01 EUR 01.03.2008.

- 4,01 EUR 01.04.2008.

- 4,02 EUR 01.05.2008.

- 4,01 EUR 01.06.2008.

- 4,01 EUR 01.07.2008.

- 4,01 EUR 01.08.2008.

- 4,01 EUR 01.09.2008.

- 4,01 EUR 01.10.2008.

- 4,01 EUR 01.11.2008.

- 4,01 EUR 01.12.2008.

- 4,01 EUR 01.01.2009.

- 4,01 EUR 01.02.2009.

- 4,01 EUR 01.03.2009.

- 4,01 EUR 01.04.2009.

- 26,96 EUR 01.05.2009.

- 26,96 EUR 01.06.2009.

- 26,96 EUR 01.07.2009.

- 26,95 EUR 01.08.2009.

- 26,95 EUR 01.09.2009.

- 26,95 EUR 01.10.2009.

- 26,94 EUR 01.11.2009.

- 26,94 EUR 01.12.2009.

- 26,94 EUR 01.01.2010.

- 26,93 EUR 01.02.2010.

- 26,92 EUR 01.03.2010.

- 26,92 EUR 01.04.2010.

- 26,92 EUR 06.05.2010.

- 26,92 EUR 08.06.2010.

- 26,91 EUR 09.07.2010.

- 26,91 EUR 06.08.2010.

- 26,90 EUR 08.09.2010.

- 26,89 EUR 07.10.2010.

- 10,89 EUR 08.11.2010.

- 10,88 EUR 08.12.2010.

- 10,89 EUR 10.01.2011.

- 10,88 EUR 10.02.2011.

- 10,88 EUR 11.03.2011.

- 10,88 EUR 11.04.2011.

- 10,87 EUR 10.05.2011.

- 0,19 EUR 17.02.2014.

- 0,19 EUR 17.03.2014.

- 0,19 EUR 14.05.2014.

- 0,19 EUR 15.05.2014.

- 0,19 EUR 08.07.2014.

- 0,19 EUR 14.07.2014.

- 0,19 EUR 13.08.2014.

- 0,19 EUR 16.09.2015.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od

15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102773920 od 20.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je iznos kredita 132.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se otplata kredita vrši u iznosu anuiteta od 748,65 CHF, u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102773920 od 20.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

IV. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102773920 od 20.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 13.6.2011., u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako se iznos mjesečnog obroka, iznos glavnice kredita te iznos ostatka vrijednosti vraća u valuti CHF, odnosno u dijelu u kojem je ugovoreno kako se povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.

V. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Aneksa br. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102773920 od 20.12.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 21.12.2011., u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je iznos mjesečnog anuiteta 631,40 CHF.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 12.483,70 Eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos od 11.858,80 Eura kako slijedi:

na iznos od

- 0,07 EUR 04.01.2006.

- 17,50 EUR 01.11.2008.

- 22,74 EUR 01.01.2009.

- 24,87 EUR 01.02.2009.

- 27,03 EUR 01.03.2009.

- 20,60 EUR 01.04.2009.

- 20,88 EUR 01.05.2009.

- 13,60 EUR 01.06.2009.

- 5,06 EUR 01.07.2009.

- 8,58 EUR 01.08.2009.

- 14,76 EUR 01.09.2009.

- 8,74 EUR 01.10.2009.

- 8,15 EUR 01.11.2009.

- 15,31 EUR 01.12.2009.

- 21,05 EUR 01.01.2010.

- 28,55 EUR 01.02.2010.

- 26,74 EUR 01.03.2010.

- 39,65 EUR 01.04.2010.

- 37,16 EUR 06.05.2010.

- 51,68 EUR 08.06.2010.

- 70,25 EUR 09.07.2010.

- 56,02 EUR 06.08.2010.

- 97,22 EUR 08.09.2010.

- 78,91 EUR 07.10.2010.

- 71,75 EUR 08.11.2010.

- 94,46 EUR 08.12.2010.

- 120,26 EUR 10.01.2011.

- 96,13 EUR 10.02.2011.

- 103,79 EUR 11.03.2011.

- 90,83 EUR 11.04.2011.

- 117,58 EUR 10.05.2011.

- 135,93 EUR 08.06.2011.

- 125,26 EUR 07.07.2011.

- 180,29 EUR 08.08.2011.

- 127,59 EUR 09.09.2011.

- 119,46 EUR 07.10.2011.

- 112,90 EUR 21.11.2011.

- 122,07 EUR 21.12.2011.

- 79,45 EUR 19.01.2012.

- 236,78 EUR 26.04.2012.

- 230,37 EUR 18.07.2012.

- 224,32 EUR 05.10.2012.

- 108,67 EUR 01.01.2013.

- 101,29 EUR 01.02.2013.

- 106,04 EUR 01.03.2013.

- 107,33 EUR 01.04.2013.

- 104,48 EUR 01.05.2013.

- 96,47 EUR 01.06.2013.

- 111,43 EUR 10.07.2013.

- 116,64 EUR 07.08.2013.

- 119,00 EUR 11.09.2013.

- 121,59 EUR 15.10.2013.

- 125,93 EUR 26.11.2013.

- 123,12 EUR 20.01.2014.

- 129,37 EUR 03.02.2014.

- 101,22 EUR 17.02.2014.

- 103,91 EUR 17.03.2014.

- 97,65 EUR 14.05.2014.

- 98,21 EUR 15.05.2014.

- 99,49 EUR 08.07.2014.

- 101,09 EUR 14.07.2014.

- 103,09 EUR 13.08.2014.

- 109,50 EUR 16.09.2015.

- 105,79 EUR 15.10.2014.

- 108,74 EUR 17.11.2014.

- 109,29 EUR 15.12.2014.

- 186,46 EUR 21.01.2015.

- 109,50 EUR 10.02.2015.

- 109,50 EUR 11.03.2015.

- 109,50 EUR 16.04.2015.

- 109,50 EUR 26.05.2015.

- 109,50 EUR 10.06.2015.

- 109,50 EUR 10.07.2015.

- 109,50 EUR 20.08.2015.

- 109,50 EUR 25.09.2015.

- 5.082,66 EUR 30.09.2015.

a na iznos od 624,90 Eura kako slijedi:

na iznos od

- 0,01 EUR 01.05.2006.

- 0,01 EUR 01.08.2007.

- 0,01 EUR 01.10.2007.

- 4,01 EUR 01.02.2008.

- 4,01 EUR 01.03.2008.

- 4,01 EUR 01.04.2008.

- 4,02 EUR 01.05.2008.

- 4,01 EUR 01.06.2008.

- 4,01 EUR 01.07.2008.

- 4,01 EUR 01.08.2008.

- 4,01 EUR 01.09.2008.

- 4,01 EUR 01.10.2008.

- 4,01 EUR 01.11.2008.

- 4,01 EUR 01.12.2008.

- 4,01 EUR 01.01.2009.

- 4,01 EUR 01.02.2009.

- 4,01 EUR 01.03.2009.

- 4,01 EUR 01.04.2009.

- 26,96 EUR 01.05.2009.

- 26,96 EUR 01.06.2009.

- 26,96 EUR 01.07.2009.

- 26,95 EUR 01.08.2009.

- 26,95 EUR 01.09.2009.

- 26,95 EUR 01.10.2009.

- 26,94 EUR 01.11.2009.

- 26,94 EUR 01.12.2009.

- 26,94 EUR 01.01.2010.

- 26,93 EUR 01.02.2010.

- 26,92 EUR 01.03.2010.

- 26,92 EUR 01.04.2010.

- 26,92 EUR 06.05.2010.

- 26,92 EUR 08.06.2010.

- 26,91 EUR 09.07.2010.

- 26,91 EUR 06.08.2010.

- 26,90 EUR 08.09.2010.

- 26,89 EUR 07.10.2010.

- 10,89 EUR 08.11.2010.

- 10,88 EUR 08.12.2010.

- 10,89 EUR 10.01.2011.

- 10,88 EUR 10.02.2011.

- 10,88 EUR 11.03.2011.

- 10,88 EUR 11.04.2011.

- 10,87 EUR 10.05.2011.

- 0,19 EUR 17.02.2014.

- 0,19 EUR 17.03.2014.

- 0,19 EUR 14.05.2014.

- 0,19 EUR 15.05.2014.

- 0,19 EUR 08.07.2014.

- 0,19 EUR 14.07.2014.

- 0,19 EUR 13.08.2014.

- 0,19 EUR 16.09.2015.

VI.1. Odbija se tužitelj s iznosom od 124,21 eura.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 600,26 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 0,17 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 6,13 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 9,13 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 8,00 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 6,90 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 8,29 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 9,76 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 5,92 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 7,17 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 6,96 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 8,73 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 13,80 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 17,20 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 15,62 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 16,54 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 25,16 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 27,28 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 30,07 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 30,05 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 26,22 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 31,92 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 32,06 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 28,06 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 28,50 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 20,07 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 14,36 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 8,72 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 21,95 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 25,62 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 21,61 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 29,61 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 27,81 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 19,91 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 10,96 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VIII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužitelju iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 678,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 8,12 od 02.06.2011. pa do isplate,

- EUR 8,13 od 02.07.2011. pa do isplate,

- EUR 8,13 od 02.08.2011. pa do isplate,

- EUR 8,12 od 02.09.2011. pa do isplate,

- EUR 8,13 od 02.10.2011. pa do isplate,

- EUR 30,15 od 02.11.2011. pa do isplate,

- EUR 30,15 od 02.12.2011. pa do isplate,

- EUR 23,35 od 02.01.2012. pa do isplate,

- EUR 69,05 od 02.04.2012. pa do isplate,

- EUR 69,05 od 02.07.2012. pa do isplate,

- EUR 69,81 od 02.10.2012. pa do isplate,

- EUR 22,76 od 02.01.2013. pa do isplate,

- EUR 22,75 od 02.02.2013. pa do isplate,

- EUR 22,73 od 02.03.2013. pa do isplate,

- EUR 22,71 od 02.04.2013. pa do isplate,

- EUR 22,70 od 02.05.2013. pa do isplate,

- EUR 30,04 od 02.06.2013. pa do isplate,

- EUR 30,03 od 02.07.2013. pa do isplate,

- EUR 30,03 od 02.08.2013. pa do isplate,

- EUR 30,01 od 02.09.2013. pa do isplate,

- EUR 30,01 od 02.10.2013. pa do isplate,

- EUR 30,00 od 02.11.2013. pa do isplate,

- EUR 29,99 od 02.12.2013. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023 . po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IX. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.475,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 51400607-5102773920 temeljem kojega da mu je stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 132.000,00 CHF isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Naveo je da je dana 21. prosinca 2005. zaključen sporazum o osiguranju novčane tražbine dana 18. veljače 2016. aneks broj 1 sporazuma, dana 13. lipnja 2011. aneks broj 1 ugovora o kreditu, dana 21. prosinca 2011. aneks broj 2 te 18. veljače 2016. aneks broj 3. Naveo je da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru te u članku 2. i članku 7. ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita da je u članku 7. vezao uz tu valutu te je u članku 8. naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,49 % godišnje ugovorivši kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Naveo je da postupajući na ovakav način i to na način da je u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana odnosno odredbu o jednostranoj primjeni kamatne stope, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu ugovorene kamatne stope da je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Zbog takvog protupravnog ponašanja odnosno postupanja tuženika protiv istoga da je vođen sudski postupak i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br.P -1401/12 kao i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod posl.br.Pž-7129/13 te kojima je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Također presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. da je isto utvrđeno i za ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka nije kao trgovac u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Na kraju je naveo da s obzirom da su ništetne odredbe o valuti švicarski franak jednako da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamati da potražuje iznose koje je tuženik stekao na temelju istih te na ime razlike glavnice.

1.1. Tužitelj je podneskom od dana 7. siječnja 2026. nakon provedenog financijskog vještačenja, napravio preinaku tužbe, a kojoj preinaci se tuženik nije protivio, odnosno upustio se u raspravljanje po preinačenoj tužbi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužitelja po ugovoru o kreditu br. 5102773920 u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a te je naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 18. veljače 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uv jetima. Naveo je da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njegovoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužitelju pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužiteljici pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog , a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Istaknuo je i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope.

2.1. Tuženik je u podnesku od dana 25. svibnja 2025. precizirao istaknute prigovore radi prijeboja, sadržaja kao u točki VII. i VIII. izreke presude.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102904433, Aneks br.2 Ugovora o kreditu br. 51020904433, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužitelja te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102773920, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 20. prosinca 2005. na iznos od 132.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 360 mjeseci.

3.2. U spornoj odredbi čl.8 st.2. navodi se da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl.7 st.3. ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz predmetnog ugovora obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 30.11.2012. iznosila je 5,00%, od 1.12.2012. do 31.5.2013. iznosila je 3,75%, od 1.6.2016. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da su sredstva iz predmetnog kredita bila za zatvaranje starog kredita i kupovina stana te njegova adaptacija. Naveo je da predmetni stan nije davao u najam i zakup te da nije nikakvo kakvo trgovačko društvo bilo registrirano na adresi predmetnog stana.

6. U svom nalazu i mišljenju od 8. listopada 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. godine bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno iznose da 624,90 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta/obroka po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnom anuiteta/obroka obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 5,49% p.a. do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a., kao pozitivne teča jne razlike, ukupno iznose da 6.776,14 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužitelj u razdoblju do 31.12.2013. godine bio u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platio tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose da 678,69 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti/obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta/obroka po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta/obroka po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose da 600,26 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 5.082,66 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Tuženik je tužitelju u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio manjak u iznosu od -1.276,22 EUR koji je tužitelj namirio uvećanjem nedospjele glavnice konvertiranog kredita po provedenoj konverziji u poslovnim knjigama tuženika. Tuženik da je izračun konverzije kredita izvršio ispravno i u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine. Navela je da nije sačinjen izračun zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos preplate s osnova promjene kamatne stope i s osnova promjene tečaja radi ekonomičnosti, a slijedom činjenice da u konverziji kredita nije utvrđena preplata, već manjak.

6.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik u podnesku od dana 25. svibnja 2025. naveo da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te ne traži saslušanje vještaka.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 17. ožujka 2006. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102773920 predmet kojeg je iznos od 132.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 360 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 5,49% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od siječnja 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 5,49% povisivao pa smanjio i zatim opet povećao, tako da je od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,55%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,90%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,65%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 5,35%, od 01.10.2011. do 30.11.2012. iznosila je 5,00%, od 1.12.2012. do 31.5.2013. iznosila je 3,75%, od 1.6.2016. do 31.12.2013. iznosila je 5,00% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2, čl.7. te dio odredbe čl.8. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužitelju one novčane iznose koje je u razdoblju od siječnja 2006. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 624,90 eura odnosno 6.776,14 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 20. prosinca 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl.81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelju je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 5,49% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 5,49%, a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 20. prosinca 2005. u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao, niti je o istima imao mogućnosti pregovaranja, to je nedvojbeno da su dijelovi odredbe čl.7. i čl.8. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene. Navedeno vrijedi i za odredbu čl. 2 Ugovora.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2., čl.7. i čl.8. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj dijela odredbe čl.2. i čl.7. Ugovora o kreditu od dana 20. prosinca 2005.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su dijelovi odredbe u čl.2., čl.7. i čl.8. među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave. Navedeno vrijedi i za Aneks br.1 i Aneks br.2.

41.1. Međutim, stav je ovoga suda da ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u konačnici ne rezultira ništetnošću cijelog ugovora o kreditu i to iz razloga jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora, tj. predmetu obveze i cijeni pa ugovor o kreditu u skladu s odredbom članka 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) može opstati i bez tih ništetnih odredbi. Prema odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci takvog ugovora sastoje se od obveze banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene te s druge strane obveza je korisnika banci plaćati ugovorene kamate, a iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na ugovoreni način. U skladu s pravnim utvrđenjima iz kolektivna spora nije ništetna odredba kojom je visina kredita – novčani iznos stavljen na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita određena u protuvrijednosti CHF u kunama prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, to jest visina anuiteta kredita u protuvrijednosti kuna vezana uz tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta. Nije ništetna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, već je ništetna odredba kojom je visina obveze tužitelja u pogledu vraćanja kredita, tj. visina anuiteta vezana odredbom o promjenjivosti početno ugovorene kamate jednostranom odlukom kreditora, dakle, odredba o načinu promjene početno ugovorene kamatne stope. Stoga ništetnost spornih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je tužitelj prema pravno valjanim ugovornim odredbama tuženiku dužan vratiti primljeni iznos kredita u protuvrijednosti kuna s početno ugovorenom kamatom od 5,49% godišnje i prema tečaju za CHF na dan korištenja kredita zajedno s početnom kamatom, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 dio odredba čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. II., III., IV. i V. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 20. prosinca 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.7. i čl.8. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od siječnja 2006. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 624,90 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 6.776,14 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tuženik ne osporava u matematičkom dijelu, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,49% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO- a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju odlučiti kao u toč. VI. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2., čl.7. i čl.8. ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od siječnja 2006. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 3 Ugovora o kreditu br. 5102773920, dalje Aneks (list 19 spisa).

47. Uvidom u Aneks br.3 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 18. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 20.12.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102773920 na iznos od 132.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i Aneks br.1 dana 13.6.2011. i Aneks br.2 dana 21.12.2011. Utvrđeno je da je čl. 6.1. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 4,931 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je Aneks br.3 potpisan po tužitelju te predstavnicima tuženika.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužitelj je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržao pravo na punu restituciju koju mu jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužitelja na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljevo odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga, je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužitelj koristio da je ugovorio kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu. U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 223.290,50 HRK (sa 804.198,48 HRK na 580.907,98 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 76.114,00 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 115.201,94 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 5.082,66 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. i VI.1. izreke presude.

53. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 5,49% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 678,69 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti/obroci s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta/obroka po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta/obroka po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 600,26 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8

53.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ništa nije primio pa ne postoji ni njegova obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

53.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ništa nije primio od tuženika već je tuženiku izvršio plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

53.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužitelja.

53.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da ih je precizirao u podnesku od dana 25. svibnja 2026. Međutim valja navesti da na strani samog tužitelja (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužitelja informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužitelju u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki VII. i VIII. izreke presude

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 10. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od siječnja 2006. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

54.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

54.4. Također, nije osnovan niti tuženikov prigovor zastare za isplatu s osnove razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije i to iz razloga što se navedeno potraživanje temelji na ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF valuti i na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tužitelj je već u tužbi od 10. lipnja 2019. istaknuo zahtjev za isplatom po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi čime je prekinuo zastaru pa kako je preinaka, kojoj se tuženik nije protivio, u odnosu na razliku glavnice, učinjena u podnesku od dana 7. siječnja 2026. to nije nastupila zastara preinačenog dijela tužbe budući se radi o nepravoj preinaci tužbe za koju nema zastare potraživanja, kao što je u svojem pravnom shvaćanju utvrdio Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024. broj Su- IV-123/2024-5.

55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužitelja, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.3 Ugovora o kreditu br. 5102773920 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

56. Tuženik je na ročištu dana 20.10.2023. odustao od saslušanja osobnog bankara tužitelja te iako je već ranije navedeno valja ponoviti da je tužitelj podneskom od dana 7. siječnja 2026. napravio preinaku tužbe, međutim navedenoj preinaci tuženik se nije protivio.

57. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije potrošač odnosno da nije dokazao osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bio dužan dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja koji je naveo da su sredstva iz predmetnog kredita bila za zatvaranje starog kredita i kupovina stana te njegova adaptacija, kao i da predmetni stan nije davao u najam i zakup te da nije nikakvo kakvo trgovačko društvo bilo registrirano na adresi predmetnog stana i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužitelja kao potrošača.

58. Također, valja navesti da nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja i to iz razloga što je upravo tužitelj korisnik kredita odnosno isti ga je sklopio s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužitel ja izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

59. U odnosu na parnični trošak, tužitelj samo jednim manjim dijelom nije uspio u sporu s obzirom da su utvrđene ništetnim pojedine odredbe predmetnog ugovora te je tuženiku temeljem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj u cijelosti uspio naložena isplata (toč. II., III., IV., V., VI. izreke presude), dok je tuženik samo uspio osporiti da predmetni ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti (toč. I. izreke presude), dok nije uspio sa prigovorima radi prebijanja (toč. VII. i VIII. izreke presude), slijedom čega je stav ovoga suda da je upravo tužitelj taj kojemu pripada nadoknada cijelog parničnog troška i to od strane tuženika.

59.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na pet ročišta i to četiri u iznosu od 200,00 eura za svako i jednom u iznosu od 100,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 375,00 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, dakle sveukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 2.475,00 eura.

59.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IX. izreke ove presude.

U Rijeci, 17. srpnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika