REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-33/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, protiv tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Miško, odvjetnik u Zagrebu, Predraga Heruca 6, radi predaje, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika, tuženika te z. punomoćnika tuženika KM - odvjetničkog vježbenika, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preda u suposjed nekretninu opisanu kao kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 46, gospodarska zgrada i dvorište u Jarunu sveukupne površine 154 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi stan u prizemlju kuće koji se sastoji od dvorišnog aneksa u kojem se nalaze ulazni prostor, WC i kupaonica, iz kojeg se ulazi u hodnik osnovnog dijela kuće, iz kojeg se pristupa u četiri sobe (jedna orijentirana na sjever, dvije na istočnu uličnu stranu i jedna na južnom dijelu kuće orijentirana na zapadnu dvorišnu stranu), slobodnu od osoba i stvari, kao i sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 681,55 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik u 4/5 dijela nekretnine opisane kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 46, gospodarska zgrada i dvorište u Jarunu sveukupne površine 154 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi stan u prizemlju kuće koji se sastoji od foajea, kupaone i tri sobe u ukupnoj površini od 70 m2, vlasništvo koje je stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 3. listopada 2022., da je s AM **.**.2023. sklopio ugovor o najmu te nekretnine uz obvezu imenovanog da umjesto plaćanja najamnine o svom trošku adaptira cijeli prostor te da 24. siječnja 2024. nije mogao sa svojim ključem otključati vrata, zbog čega se u popodnevnim satima vratio s bravarom i zatekao tuženika koji je počeo vikati i prijavio ga policiji da narušava nepovredivosti njegovog doma, pa kako se tuženik nalazi u posjedu te nekretnine bez valjane pravne osnove, to tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed, sve pozivom na čl. 162. i čl.163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25; dalje: ZV).

1.1. U tijeku postupka tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude i navodi da je 2. travnja i 21. svibnja 2024. tuženiku poslao opomenu uz upozorenje na naknadu štete, isplatu najamnine i raskid ugovora, a 7. kolovoza 2024. i raskid ugovora o podstanarstvu od 31. ožujka 1988. na kojeg se tuženik poziva.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je pošten, zakonit i istinit posjednik sporne nekretnine temeljem ugovora o podstanarstvu zaključenog 31. ožujka 1988. s prednikom tužitelja te je dobio pravo stanovanja u toj nekretnini na neodređeno vrijeme, sve iz razloga što se brinuo o ocu prednika tužitelja, pa kako taj govor nikada nije raskinut, a tužitelj je od strane svog prednika prilikom kupoprodaje nekretnine obvezan osigurati mu adekvatan smještaj ako želi stupiti u posjed, to tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti. Također navodi da mu je tužitelj po kupoprodaji kuće došao u posjed i rekao da je od prodavatelja dobio novac za njegovo stambeno zbrinjavanje te da će mu osigurati smještaj za narednih 4-5 godina, ali to nije učinio već ga je krenuo izbacivati nepoštenim i protuzakonitim metodama, što je u konačnici rezultiralo i parnicom Psp-13/24.

2.1. U tijeku postupka, na ročištu 3. srpnja 2025., tuženik navodi da se nalazi u posjedu prve etaže kuće, dok u podnesku od 11. srpnja 2025. navodi da ga je u posjed uveo bivši vlasnik iste ČM i stoga smatra da ima valjani pravni temelj da se zadrži u posjedu po osnovi ugovora o podstanarstvu iz 1988., koji nije raskinut zbog zahvalnosti koju je DM prema njemu imao jer mu je zbrinuo oca, čuvao nekretninu preko 35 godina i sačuvao je od propadanja odnosno koji ugovor je uz nalog ČM produljen sve do trenutka kada ga tužitelj mora adekvatno zbrinuti i osigurati mu smještaj na pet godina.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio u z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, predmet ovog suda R1-66/2024 i dio predmeta Psp-13/2024, ugovor o podstanarstvu od 31. ožujka 1988., dopise od 2. travnja i 21. svibnja 2024. te obavijest od 7. kolovoza 2024., ugovor o najmu od 8. veljače 2023. i izjavu ČM od 13. ožujka 2025. te saslušao svjedoke RM i stranke.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora, dok je od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ČM odustao jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između ČM, kao vlasnika i tuženika, kao podstanara zaključen 31. ožujka 1988. ugovor o podstanarstvu prema kojem se tuženiku daje na korištenje namještena soba, kuhinja i sanitarni čvor u prvoj etaži zgrade u [adresa], da se tuženik obvezuje, umjesto plaćanja zakupne najamnine, brinuti o vlasnikovom ocu MM koji živi u istoj etaži zgrade, ali u drugoj sobi, da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme te da svaka stranka ima pravo otkazati tak ugovor bez navođenja razloga, uz otkazni rok od 15 dana,

-da je tužitelj suvlasnik u 4/5 dijela, a MM u 1/5 dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 46, gospodarska zgrada i dvorište u Jarunu sveukupne površine 154 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

-da je između tužitelja, kao najmodavca i AM, kao najmoprimca zaključen 8. veljače 2023. ugovor o najmu predmet kojeg je 4/5 dijela gore navedene nekretnine i to na rok od 3 godine, uz obvezu najmodavca da umjesto plaćanja najamnine o svom trošku provede adaptaciju predmeta najma,

-da je 26. listopada 2023. zabilježeno pokretanje postupka – prijedloga za izvanparnično razvrgnuće suvlasničke zajednice,

-da je tužitelj 29. siječnja 2024. pokrenuo parnični postupak radi smetanja posjeda protiv tuženika u predmetu Psp-13/2024 navodeći da je u vlasničkom posjedu gore opisane nekretnine temeljem ugovora o kupoprodaji od 3. listopada 2022., a da je tuženik do sklapanja tog ugovora brinuo o toj nekretnini zbog prijateljskih odnosa s tužiteljevim prednikom i to kao njegov pomoćnik u posjedovanju te da 24. siječnja 2024. više nije bilo moguće ući u kuću putem ranijeg ključa odnosno blokiranjem ulaska u istu od strane tuženika, koji postupak nije pravomoćno okončan,

-da je tužitelj 2. veljače 2024. podnio prijedlog radi osiguranja dokaza u predmetu R1-66/2024 te je u istom proveden dokaz uviđajem na licu mjesta 14. ožujka 2024. uz sudjelovanje vještaku Gorana Rumenovića, kojom prilikom je utvrđeno da se u gore navedenom objektu, na adresi [adresa], nalaze 2 stana i to u suterenu te prizemlju, a iznad prizemlja je tavanski prostor, da je predmet pregleda samo stan u prizemlju koji se sastoji od dvorišnog aneksa u kojem se nalaze ulazni prostor, wc i kupaonica, iz ulaznog prostora se ulazi u centralni hodnik u osnovnom dijelu kuće, a iz kojeg se dalje direktno ulazi u četiri sobe (jedna orijentirana na sjever, dvije na istočnu uličnu stranu i jedna na južnom dijelu kuće orijentirana na zapadnu dvorišnu stranu kuće), dok se iz hodnika drvenim strmim stubama može ući u tavanski prostor kuće,

-da je tuženik na uviđaju na licu mjesta u predmetu R1-66/2024. izjavio da kuća, a time i stan u prizemlju, nisu priključeni na komunalnu infrastrukturu,

-da je tužitelj 2. travnja i 21. svibnja 2024. poštom preporučenom pošiljkom – opomenom pozvao tuženika da gornju etažu kuće u [adresa] privede svrsi u roku 30 dana i plati najamninu od po 750,00 Eur za razdoblje od sklapanja ugovora o kupoprodaji 3. listopada 2022. pa nadalje, jer će se u suprotnom raskinuti ugovor o podstanarstvu kojeg je zaključio **.**.1988. s ČM,

-da je tužitelj 7. kolovoza 2024. poštom preporučenom pošiljkom obavijestio tuženika da se raskida ugovor o podstanarstvu od 31. ožujka 1988.,

-da je ČM **.**.2025. dao izjavu u pravcu da je 4/5 dijela nekretnine u [adresa] prodao tužitelju 2022. te da je u kući stanovao tuženik kojeg je o prodaji obavijestio.

6. Iz iskaza svjedoka RM, prihvaćenog kao iskren i neposredno uvjerljiv, kao bitno proizlazi da se u objektu na Jarunu nalazi stan u suterenu i na katu, da taj stan na katu ima 2 do 3 sobe, nije baš dobro uređen i ima površinu u cca 60-70 m2, da je on u njemu prespavao par puta i tamo je ušao ključevima koje je dobio od tužitelja te da ima saznanja da je tužitelj to kupio od NM, dok nema saznanja temeljem čega tuženik tamo živi.

6.1. Sud je kao iskre i uvjerljiv prihvatio i iskaz tužitelja u dijelu iz kojeg proizlazi da cijela kuća ima dvije stambene cjeline i to stan u suterenu, u kojem je MM, dok se iznad toga nalazi stan kojeg je on kupio od ČM, a u kojem živi tuženik, da nema saznanja o ugovoru iz 1988. na kojeg je se tuženik poziva, a ČM mu je rekao da je tuženiku, krsnom kumu njegovog djeteta, dao da koristi taj stan jer je bio u lošoj materijalnoj situaciji te da je dogovor bio da će tuženik otići kada se stan proda, u razumnom roku, da od ČM on nije dobio nikakav usmeni nalog prilikom kupoprodaje da zbrine tuženika te da nema ključeve tog stana, ne može tamo ući i tuženika je pozivao da iseli.

6.2. Sud je i iskaz tuženika ocijenio uvjerljivim i iskrenim te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg proizlazi da živi na gornjoj etaži objekta, u stanu površine cca 80 m2, a ispod njega u suterenu je MM, da je s ČM zaključio ugovor i dogovor je bio da se brine o njegovom ocu, koji je preminuo par mjeseci nakon što njegovog dolaska, da koristi i ostale prostorije osim onih navedenih u ugovoru jer tamo nema nikog drugog, da tamo nema struje niti vode i on nikome ne plaća naknadu za korištenje, da ga ČM, koji je kum njegovom djetetu, nikada nije pozivao da iseli te da nema nikakovih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti i prima 420,00 EUR mirovine.

6.2.1. Sud je, s druge strane, ocijenio neuvjerljivim, nelogičnim i suprotnim dokumentacijom u spisu i prihvaćenim iskazom tužitelja dio tuženikovog iskaza iz kojeg bi proizlazilo da cijeli stan koristi temeljem ugovora zaključenog upravo s ČM, da ga tužitelj nikada nije pozivao na iseljenje, da on ne zna tko je vlasnik stana u kojem on živi te da mu je tužitelj rekao kako je od ČM dobio novac da ostane u stanu još 4 godine.

7. U odnosu na pitanje prava tuženika na posjed ističe se da iz ugovora o podstanarstvu zaključenog s prednikom tužitelja 31. ožujka 1988. jasno proizlazi pravo tuženika da koristi samo jednu namještenu sobu, kuhinju i sanitarni čvor, dakle, nema osnove za posjed ostalih prostorija.

7.1. Nadalje, iz tog ugovora proizlazi obveza tuženika da umjesto plaćanja naknade za korištenje vodi brigu o ocu prednika tužitelja – MM, koji je, kako proizlazi iz iskaza tuženika, preminuo nekoliko mjeseci nakon njegovog useljenja. Isto tako proizlazi pravo svake stranke otkazati taj ugovor bez navođenja razloga, uz otkazni rok od 15 dana.

7.1.1. Prema čl.567. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje:ZOO), koji je bio na snazi u trenutku zaključenja gore navedenog ugovora o podstanarstvu, ugovorom o zakupu se zakupodavac obvezuje predati određenu stvar zakupcu, a ovaj se obvezuje plaćati zakupninu. Iz čl.591. ZOO-a proizlazi da u slučaju otuđenja stvari pribavilac stupa na mjesto zakupodavca i ne može zahtijevati od zakupca predaju stvari prije isteka roka ako trajanje zakupa nije određeno, dok iz čl.597. ZOO-a proizlazi da ugovor o zakupu prestaje otkazom, poštujući otkazni rok.

7.1.2. S obzirom da je par mjeseci nakon useljenja tuženika preminula osoba za koju se tuženik obvezao brinuti umjesto da plaća naknadu za korištenje predniku tužitelja te od tog trenutka, pa nadalje, tuženik nikome ništa nije plaćao, to nema mjesta zaključku da bi bile ispunjene sve bitne pretpostavke postojanja ugovora u smislu čl.567. ZOO-a. Kada se, k tome, uzme u obzir da je tužitelj preporučenom pošiljkom od 7. kolovoza 2024. obavijestio tuženika da se raskida ugovor o podstanarstvu od 31. ožujka 1988., to proizlazi zaključak da je tuženikov pravni temelj posjeda " jedne namještene sobe, kuhinje i sanitarnog čvora" prestao otkazom ugovora u smislu čl.597. ZOO-a te je nastupila obveza tuženika iz čl.585. ZOO-a vratiti vlasniku zakupljenu stvar.

7.1.3. Sve i da se uzme da tuženiku nije upućen otkaz ugovora pisanim putem, to se tužba u svakom slučaju ima smatrati otkazom ugovora na koji se tuženik poziva, dok u odnosu na preostali dio stana kojeg tuženik drži u posjedu nema nikakve valjane pravne osnove za korištenje.

7.1.4. Također valja istaći kako sve i da je prednik tužitelja dao tuženiku usmeno odobrenje da koristi cijeli stan nakon smrti MM, takvo odobrenje tužitelja ne obvezuje niti daje tuženiku pravo na posjed. To stoga jer bi se radilo o prekarističkom odnosu i tuženiku je opozivom ranije danog dopuštenja i to od strane tužitelja najkasnije podnošenjem tužbe, prestalo pravo koje ga ovlašćuje na posjed.

7.1.5. U odnosu pak na tvrdnju tuženika da je tužitelj je od strane svog prednika prilikom kupoprodaje nekretnine obvezan osigurati mu adekvatan smještaj odnosno dio iskaza tuženika da je ČM dao novac tužitelju kako bi ga ostavio u stanu još 4 godine, valja istaći da tuženik postojanje takve obveze odnosno prava može ostvarivati u posebnoj parnici te navedeno nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati predaju u posjed.

8. Posebno se ističe kako sud ne nalazi osnovanom tvrdnju tuženika da bi izjava ČM od 13. ožujka 2025. predstavljala krivotvorinu. Međutim, sve i da jest odnosno sve i da takva izjava nikada nije dana, niti u tom slučaju ne bi bilo osnove da se tuženik zadrži u posjedu s obzirom na izneseno u toč.7. do 7.1.5. obrazloženja.

8.1. Isto tako treba napomenuti kako nije bilo nikakve zapreke da tuženik dostavi dokaz o istinitosti svojih tvrdnji u obliku pisane izjave ČM u pravcu postojanja obveze tužitelja da ga adekvatno zbrine odnosno njegovog prava na posjed sporne nekretnine ukoliko do takvog zbrinjavanja od strane tužitelja ne dođe.

9. Nadalje, u odnosu na pravo tuženika na stambeno zbrinjavanje i dio njegova iskaza iz kojeg proizlazi da nema nikakvih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti te da mu mirovina iznosi 420,00 EUR, iz čega bi se moglo zaključiti da tuženike upire na pravo na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) prvenstveno valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

9.1. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

9.2. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine od 1988. upućuje na zaključak da je tuženik razvio dovoljnu i kontinuiranu vezu s tom nekretninom na način da ju može smatrati svojim domom, pa bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. ZV-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu (su)vlasništva tužitelja s obzirom da tuženik nema pravo na posjed iste.

9.3. U odnosu pak na pitanje da li je iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženika nužno radi zaštite (su)vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZV-a, nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove i činjenice da se za korištenje iste ništa ne plaća.

9.4. Također valja napomenuti da tuženik ničim nije dokazao da nema nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge nekretnine na području Republike Hrvatske ili pak rješavanja njegovog pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima (primjerice Pravilnikom o najmu stambenih jedinica, "Narodne Novine" 143/23, Odlukom o najmu stanova, "Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23 i sl.).

9.5. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo (su)vlasništva tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, to nema osnove prema kojoj bi tuženik mogao odbiti predaju iste.

10. Kako je tužitelj (su)vlasnik predmetne nekretnine, a tuženik ju posjeduje bez valjane pravne osnove, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 46.st.2., čl. 161. i čl.162. u vezi s čl.163. ZV-a.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1.ZPP- a, a isti je odmjeren prema Tbr.7.toč.2. alineja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade za cjelokupni postupak u iznosu 500,00 Eur, uz pdv u iznosu 125,00 Eur i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 Eur i presudu u iznosu 30,00 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 681,55 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, 146/25) i čl.151.st.3. ZPP-a.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika