Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek

Europska avenija 7

Poslovni broj: P Ob-124/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski Sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Ivki Kemec, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženika FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave 3. lipnja 2026., u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice, tuženika i pun. tuženika, javno objavljene dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela i to osobnog automobila marke BMW 118 godina proizvodnje 2007. reg oznake [registarska oznaka] i auto prikolice, te svih pokretnina, bijele tehnike i namještaja koje se nalaze u stanu na katu kuće, a sastoje se od: viseće kuhinje, 1 stola i 6 stolica, ugradbeni hladnjak sa ladičarem, ugradbeni kombinirani štednjak plin-struja, spavaće sobe, ormar i bračni krevet, dječje sobe, razno suđe, pribor za jelo, posteljina.

II. Utvrđuje se prijeboj vrijednosti suvlasničkog dijela bijele tehnike i namještaja s polovicom vrijednosti osobnog automobila iz točke I. koju bi tuženik trebao isplatiti tužiteljici, tako da tuženik ostane samovlasnik automobila, a tužiteljica bijele tehnike i namještaja iz točke I.

III. Tužbeni zahtjev se kao neosnovan odbija u preostalom dijelu u kojem tužiteljica traži da je suvlasnica u ½ dijela na G.A.I. stolarskom obrtu, vl. FR, [adresa], koji je upisan u obrtni registar Osječko baranjske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo u Đakovu pod brojem MBO [matični broj osiguranika], broj obrtnice [broj obrtnice], br. Reg. uloška [broj ZK uloška], kao i svih strojeva koji služe za obrt tuženika i raznih alata, te se odbija i u dijelu kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj na ime izvršenih ulaganja u stan površine 150 m2, a koji se sastoji od 3 sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, terase i dva hodnika, i koji se nalazi na katu kuće sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isplati iznos od 50.000,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev kojim tužitel jica traži da se naloži tuženiku da na ime njezinog suvlasničkog dijela na ime bračne stečevine isplati iznos od 50.000,00 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po opun. dana 18.3.2024. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika. Navodi da su stranke zaključile brak dana 20. rujna 1997. godine u [adresa]. Postupak razvoda braka vodi se pred Općinskim sudom u Osijeku pod posl.br. P Ob- 319/2023. Stranke su za vrijeme trajanja njihovog braka stekle slijedeću zajedničku imovinu: osobni automobil marke BMW 118 god. proizv. 2007. reg. oznake [registarska oznaka], kao i auto prikolicu, izgradili su veliki gospodarski objekt (halu) za obavljanje privatnog obrta tuženika za obradu drveta, kupili sve strojeve koji se nalaze u njoj a koji služe za obrt tuženika, (10-12 strojeva), uredili gornji kat kuće (stan na katu) u kojem su živjeli sa svojom djecom te su u njega uložili značajna novčana sredstva kao i rad, na način da su ga od roditelja tuženika dobili u roh-bau stanju, tako da su postavili gipsane ploče, parkete, uvođenje struje, centralnog grijanja, izvršili ugradnju vrata na svim prostorijama, opremili kupaonicu, te u sve prostorije kupili novi namještaj. Stan na katu kuće sastoji se od tri sobe,(spavaća soba i dvije dječje sobe), dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, ostave, dva hodnika i terase ukupne površine oko 150 m2.Predmetna nekretnina bila je u vlasništvu oca tuženika, koju je naslijedila njegova supruga tj majka tuženika, koja je onda tu kuću darovala odnosno prepisala na svog sina tj na tuženika. Tužiteljičin otac je napravio u tom stanu kuhinju po mjeri, izradio vrata i štokove, napravio stol i stolice te okvir za zatvaranje terase, (izlog- okvir za staklo) kao i spavaću sobu a koja se sastoji od bračnog kreveta, velikog ormara i noćni ormarići. Stranke su u stjecanje ove imovine tijekom godina uložile značajna financijska sredstva kao i svoj rad cca 100.000,00 Eura. Tuženik i nadalje živi u toj kući, odnosno u njihovom stanu, dok se tužiteljica iselila iz njega, radi obiteljskog nasilja nad njom i kćerkom. Tužiteljica živi na gornjoj adresi kao podstanar. Nadalje tuženik se koristi svim pokretninama koje su zajednički stekli za vrijeme trajanja njihova braka, a koje su ostale u toj kući (namještaj i osobno vozilo i dr.) kao i strojevima koji se nalazi u hali-radionici a koju tuženik koristi u svom radu, a služe za obradu drveta te izradu gotovih proizvoda od drveta, jer je on stolar po zanimanju te je na svoje ime otvorio obrt naziva G.A.I. Dakle, tuženik je vlasnik obrta naziva G.A.I., sa sjedištem [adresa], F, [adresa], koji je u obrtnom registru evidentiran s datumom osnivanja od 30.3.2016., pa nadalje, a isti se bavi proizvodnjom ambalaže od drva, građevne stolarije i elemenata, vrata ,prozora i stubišta te za ugradnju stolarije. Kako tužiteljica nema podatke o nazivima i vrijednosti strojeva kojima se koristi tuženik u svom radu, to nije niti u mogućnosti navesti ih u tužbi kako i u petitu svoje tužbe, stoga predlaže da sud izađe na lice mjesta radi popisa i procjene istih, s vještakom strojarske struke, nakon čega će tužiteljica specificirati svoj tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu po opun. od 12.4.2024. tuženik djelomično priznaje činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev i to za utvrđenjem osobnog automobila marke BMW 118, god. proizvodnje 2007., reg. oznaka [registarska oznaka] i auto prikolice kao bračne stečevine i kao suvlasništvo u 1/2 dijela tužiteljice, te priznaje i tužbeni zahtjev za utvrđenjem kao bračne stečevine bijele tehnike i namještaja koje se nalaze u stanu na katu kuće a sastoje se od: viseće kuhinje, 1 stola i 6 stolica, ugradbeni hladnjak sa ladičarem, ugradbeni kombinirani štednjak plin-struja, spavaće sobe, ormar i bračni krevet, dječje sobe, razno suđe, pribor za jelo, posteljina. Tuženik prilaže procjenu vrijednosti rabljenog vozila na iznos od 3.222,43 EUR. Tuženik predlaže da tuženica preuzme posjed i samovlasništvo pokretnina čiji status bračne stečevine priznaje, odnosno, da fizički odnese sve navedene stvari iz prethodnog odjeljka, pa da se vrijednost suvlasničkog dijela tih pokretnina prebije s vrijednošću polovice osobnog automobila koju bi tuženik trebao isplatiti, tako da tuženik ostane samovlasnik automobila. Tuženik ističe kako u imovini obrta nema pokretnina veće vrijednosti, odnosno, svi alati i strojevi su amortizirani, godina proizvodnje starosti preko 10 godina i imaju samo simboličnu vrijednost, no ne protivi se provođenju vještačenja na okolnost utvrđenja vrijednosti alata i strojeva. Tuženik također ističe kako obrt čiji je on vlasnik – G.A.I. stolarski [obrt], u posljednje vrijeme lošije posluje i upitna je ekonomska svrha njegova postojanja, kao i njegova vrijednost, no protivi se utvrđenju suvlasništva obrta. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na navodno učinjena ulaganja u vrijednosti od 50.000,00 EUR u nekretninu – kuću sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženik se istome izričito protivi i smatra isti u cijelosti neosnovanim. Prije svega, ulaganja koja tužiteljica navodi u tužbi, poput izrade vrata i štokova, stola i stolica te spavaće sobe, predstavljaju imovinu u vidu pokretnina – radi čega se ne mogu smatrati ulaganjima koja bi povećala vrijednost nekretnine. Nadalje, tuženik predlaže da tužiteljica slobodno navedene stvari uzme u svoj posjed i samovlasništvo. Tuženik izričito osporava da bi stranke u nekretninu – u naravi kuću zajednički uložili rad i novčana sredstva u vrijednosti od 100.000,00 EUR, jer takvo ulaganje nije bilo moguće, uzimajući u obzir primanja tuženika. Tuženik je u vremenu od 2005. - 2012.g. bio zaposlen u trg. društvu Đakovo pilana d.o.o. [adresa] s prosječnom plaćom od 2.913,00 kn / 386,71 EUR, u 2013.g. s prosječnom plaćom od 3.199,25 kn / 424,61 EUR, od 2014. - 2017.g. s prosječnom plaćom od 3.491,19 kn / 463,36 EUR, a uzimajući u obzir da je tužiteljica samo povremeno radila, te da su stranke roditelji troje zajedničke djece, nikakva ulaganja u kuću si nisu mogli niti priuštiti. Nekretninu

– kuća u [adresa] u [adresa], njezinu izgradnju i uređenje u cijelosti su financirali roditelji tuženika, prvenstveno otac tuženika, sada pok. RR, koji je radni vijek proveo na radu u SR Njemačkoj i čije je vlasništvo i bila navedene nekretnina do njegove smrti početkom 2020. godine. Pomoćna prostorija – radionica u dvorištu kuće također je sagrađena isključivo sredstvima roditelja tuženika, o čemu saznanja imaju i svjedoci – majstori koji su izvodili radove i kojima su roditelji tuženika plaćali, ZR (izvodio zidarske radove) te LR (radovi betoniranja), kao i majka tuženika CR, koja čitavo vrijeme i živi u prizemlju iste kuće. Tuženik se protivi i alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu, kao neosnovanom. Slijedom svega navedenog, predlaže se naslovljenom sudu, nakon provedenog dokaznog postupka, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao djelomično neosnovan te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: dokumentaciju i isprave priložene spisu, te su saslušani svjedoci ĆR, JR, LR, TR, CR, kao i tužiteljica i tuženik kao parnične stranke.

3.1. S obzirom da je činjenično stanje dostatno utvrđeno da bi se donijela odluka u (s obzirom na način kako je postavljena tužba i tužbeni zahtjev), provođenje daljih dokaza građevinskog i strojarskog vještačenja bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka, doprinijelo bi samo znatnom povećanju troškova postupka, u konkretnom slučaju na strani tužiteljice.

4. Na ročištu održanom 23. rujna 2025. saslušani svjedok ĆR otac tužiteljice, je iskazao kako su njegova kćer, ovdje tužiteljica i tuženik bili u braku od 20.9.1997., pa do 2023.g., imaju troje zajedničke djece, živjeli su u kući na katu, a u prizemlju su živjeli tuženikovi roditelji, s tim da ne zna tko je vlasnik iste kuće. Na katu kuće su se radili pregradni zidovi, uvodila se struja, voda, centralno grijanje na plin, žbukanje, postavljanje parketa, pločice u kupaoni i terasi, a on im je napravio stolariju za cijeli stan i to 7-8 unutarnjih vrata i ulazna vrata od hrastovine i prozor na terasi, dok su ostali prozori od drveta bili ugrađeni, a ne zna tko je to radio. Sve radove koje je pobrojao u stanu ne zna tko je financirao, ali su u to vrijeme njegova kćer i tuženik bili u braku. On je po struci stolar i izradio im je sva navedena unutarnja i vanjska vrata i taj svoj rad nije naplatio, a ne zna tko je platio materijal, ali sve je to rađeno za vrijeme dok su njih dvoje bili u braku. U to vrijeme tuženik je bio zaposlen, njegova kćer nije. On im je i financijski pomagao, te im je poklonio 4.000 eura. Tuženik je za vrijeme trajanja njihovog braka otvorio stolarski obrt, kupovali su se strojevi, a valjda su to njih dvoje plaćali jer su u to vrijeme bili u braku. Ne zna da li su njegovi roditelji pomagali im financijski.

4.1. Na upit opun. tužiteljice navodi da je naknadno napravljena terasa za stan i on je napravio prozore za zatvaranje terase i ulazna vrata i drveni pod za terasu od hrasta, a kćerka je za vrijeme izvođenja radova kuhala i vjerojatno pomagala, ne može se sada sjetiti, a vjerojatno je i tuženik radio. Ne zna koliko je bilo strojeva u radioni, a sjeća se da im je on poklonio jedan stroj za rezanje drva, a za potrebe obrta, a to je bio novi stroj, a poklonio ga je dok su tužiteljica i tuženik bili u braku nakon 4-5.g. braka.

4.2. Na upit tuženika navodi da mu je tuženik pomagao kada im je radio stolariju za stan. Nije vidio tko je taj materijal platio. Nije vidio ni tko je kupio strojeve za potrebe obrta.

5. Na istom ročištu saslušani svjedok JR je iskazao kako tuženika poznaje oko 8.g. Bio je u braku sa tužiteljicom, živjeli su u kući njegove majke u potkrovlju, a ista je živjela u prizemlju, a u to vrijeme kada ga je upoznao, otac mu je već bio preminuo. Nema nikakvih saznanja o eventualnih ulaganjima u stan u kojem su živjeli, nego ga je tuženik pozvao da mu izgradi halu u dvorištu za radnju jer se bavio stolarijom. Ta hala je već imala konstrukciju, samo su radili zidove, za njegov rad mu je dio plaćen, a dio mu je pomagao. Već su postojali strojevi za potrebe obrta, radio je stolove, stolice, križeve za grob. Misli da je bilo oko 7 strojeva, a nije mu poznato tko ih je kupio.

5.1. Na upit tuženika navodi da strojevi koje je vidio nisu bili novi. Kada mu je tuženik trebao platiti uslugu, rekao je da mora otići po mamu i odvesti ju u banku da podigne novac koji mu je isplatio, a vidio je kada je sa majkom otišao i vratio se i kada je isplatio njegov rad. Poznato mu je da su roditelji tuženika radili u Njemačkoj, a to mu je poznato jer je dobro poznavao tuženikovu sestru i šogora , jer je sa njim radio u policiji za vrijeme rata.

5.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da je spomenutu halu radio prije možda 3.g., a nije potpuno siguran. Hala je dimenzije 25m x 16m. Radio je vanjske zidove od blokova i stupova. Isplaćeno mu je oko 19.000 kn za njegov rad.

6. Na istom ročištu saslušani svjedok LR, bratić od tuženika, je iskazao da su tužiteljica i tuženik za vrijeme braka živjeli u kući od njegovih roditelja. Posjećivao ih je, živjeli su u potkrovlju kuće. Ne zna da li su se izvodili radovi u potkrovlju kuće. Tuženik nije imao obrt dok su bili u braku, ali sada ga ima, bavi se stolarijom. Pomagao mu je otac dok je bio živ, ne zna tko je kupovao strojeve za obrt.

6.1. Na upit opun. tuženika navodi da je pomagao betonirati radionu, radili su on, FR i njegov sin. FR je financirao materijal za betoniranje te radione, a u to vrijeme su tužiteljica i tuženik bili u braku. Goranovi roditelji, a njegovi stric i strina su radili u Njemačkoj.

6.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da ne zna koliko je uloženo novčanih sredstava za izgradnju radione. Navodi da ne zna da li su Goranovi roditelji i novčano pomagali jer to nije vidio.

7. Na istom ročištu saslušani svjedok TR, bratić od tuženika, je iskazao kako su tužiteljica i tuženik nakon vjenčanja živjeli u potkrovlju kuće koja je u vlasništvu tuženikova oca, a njegova strica, koji je financirao sve radove koji su se izvodili uređenje kupaonice, dnevnog boravka, spavaćih soba, žbukanje, električne instalacije, grijanje, mislim da je centralno grijanje, ugrađivala se stolarija koju je radio tužiteljičin otac ili dida pokojni, parket se ugradio. Koliko se sjeća sav materijal, pa i za stolariju je kupio pok. stric, otac od tuženika, a koji mu je to pričao, a stric je radio u Njemačkoj. Misli da je tuženik imao za vrijeme braka otvoren obrt, bavio se stolarijom, imao je strojeve za potrebe obrta, ne zna koliko strojeva, a stric mu je često govorio da je on pomagao i kupovao strojeve. Ne zna koliko je novca uloženo za adaptaciju stambenog prostora, odnosno potkrovlja gdje su živjeli tužiteljica i tuženik, a niti za strojeve.

7.1. Na upit tuženika navodi da tuženik i tužiteljica nakon sklapanja braka oko 10.g. nisu bili zaposleni, mislim da su u to vrijeme imali jedno ili dvoje djece.

7.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da misli da je gornji dio kuće potkrovlje imao samo vanjske zidove, pa su onda oni to sređivali, a misli da je to plaćao stric. Radi se o prostoru od oko 150m2. Nije vidio da bi majstore plaćao FR, ovdje tuženik, niti tužiteljica, a Goranov otac mu je pričao da je podizao novac da plati majstore. Ne zna da li je otac tužiteljice pomagao financijski i radovima, odnosno on je radio stolariju, ali je materijal kupio stric, Goranov otac. Tuženik je jedno vrijeme radio u tvrtki "Geli" u [adresa]. Jedno kratko vrijeme su imali trgovinu cipelama, a li ne zna tko je u njoj radio. Halu koju su radili za potrebe obrta je radio JR, a pomagali su i FR, njegov sin.

8. Na istom ročištu saslušana svjedokinja CR, majka tuženika je iskazala kako su u početku braka tužiteljica i njezin sin živjeli skupa s njima, sa njom i sada pok. suprugom u kući koja je bila u vlasništvu pok. supruga. Suprug i ona su živjeli i radili u Njemačkoj, a vratili su se u Đakovo 2008.g. Od 2001.-2006. suprug i ona su izgradili kat navedene kuće koju su uredili, kupili su vanjske prozore, parkete, novu kupaonu, donijeli su sve iz Njemačke za kupaonu, uveli su centralno grijanje na plin, kupili namještaj za dnevnu sobu. Za unutarnja vrata su kupili materijal koja je radio tužiteljičin otac, a pomagao mu je njezin sin FR. Sve radove su financirali suprug i ona, osim krečenja zidova jer prije nego što su preselili u taj prostor, FR je okrečio zidove. Pomagali su im financijski za hranu i režije jer su oboje bili nezaposleni, a kada se sin zaposlio u drvnoj industriji, imao je niska primanja. Do njihova povratka 2008.g. iz Njemačke, imali su dvoje djece, a kasnije 2012.g. se rodilo treće dijete. Tužiteljica nikada nije bila zaposlena, a sin je dao otkaz jer je bio nezadovoljan, te je otvorio vlastiti obrt, a suprug i ona su mu pomogli na način da su mu kupili dva stroja za potrebe obrta, a bavio se izradom namještaja i križeva. Nešto su kupili i tužiteljica i sin, ali su najviše im kupovali i pomagali suprug i ona. Nakon što je suprug preminuo, kupila je još dva stroja za potrebe obrta. Kada je zadnji stroj kupila, tužiteljica i njezin sin nisu bili u braku, odnosno bili su razvedeni. Ne zna koliko je ukupno novca uloženo u prostor u kojem su živjeli tužiteljica i njezin sin, jer je to sve plaćao moj pok. suprug, a nakon što je on preminuo, ona je nastavila kupovati sve i financirali su i gradnju objekta u dvorištu kuće.

8.1. Na upit opun. tuženika navodi da su ona i pok. suprug za vrijeme dok su radili u Njemačkoj mjesečno zarađivali oko 3.000 eura, a imali su i ušteđevine.

8.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da su iz Njemačke donijeli tuš kadu, wc i bide, umivaonik, a to su dovezli kombijem. Tužiteljica je oko godinu dana radila u trgovini koju su otvorili, a ona i suprug su to financirali, ali misli da je to bilo 1998. ili 1999.g., a poslije je snaja sama otvorila trgovinu, ali ona za to nije znala, a ne zna da li je sin to znao. Ne zna koliko su ona i suprug platili strojeve za potrebe obrta, a ti strojevi su u međuvremenu "propali", a kupovali su nove strojeve sin i tužiteljica od poticaja koji su dobili od države. Ne zna koliko godina je sin imao otvoren obrt. Hala koja je izgrađena za potrebe obrta je započeta gradnja 2019. u kojoj hali je sin radio, ali još nije završena, a u toj hali sada radi unuk i sin.

8.3. Opun. tužiteljice stavlja primjedbu na cijeli iskaz svjedokinje jer je dan radi pogodovanja tuženiku, svome sinu, dok je svjedokinja navela da ostaje kod svog iskaza.

9. Na ročištu održanom 3. lipnja 2026. saslušana tužiteljica je iskazala da je s tuženikom bila u braku od 20.9.1997. koji je razveden u travnju 2024., a faktična bračna zajednica je prestala krajem svibnja 2023. kada se sa dvoje djece odselila iz kuće u kojoj je živjela sa tuženikom, zbog nasilja u obitelji, dok je sin ostao živjeti sa ocem. Nakon sklapanja brak sa tuženikom je živjela u obiteljskoj kući njegovih roditelja, koji su u to vrijeme živjeli u [adresa]. Njih dvoje su živjeli u prizemlju kuće, a potkrovlje površine oko 120 m2 je bilo nedovršeno, odnosno samo su bili ugrađeni prozori, a što su financirali njegovi roditelji prije sklapanja braka. Suprug i ona su se sa njegovim roditeljima dogovorili da će se za njih urediti potkrovlje, a da će njegovi roditelji kada se vrate iz Njemačke živjeti u prizemlju kuće. U potkrovlju kuće su se izvodili radovi i to pregradni zidovi, nešto od rigipsa, unutarnji zidovi su žbukani, gletani, okrečeni, uvelo se centralno grijanje na plin, u sve prostorije, a taj stan u potkrovlju se sastojao od kuhinje, dnevnog boravka, jedna veća i jedna manja kupaona, spavaća soba i dvije dječje sobe, a naknadno je u produžetku dnevnog boravka zidana i velika terasa. Ulazna vrata je napravio njezin otac i pokojni djed i to nisu naplatili, nego je bilo kao poklon meni i suprugu. U dnevnom boravku i sobama su postavljeni parketi, pločice u kupaoni, kamen u kuhinji, a terasa je izgrađena od drveta, a sve to su napravili njezin otac i pokojni dida, kao i brodski pod na terasi i drvene klupe. Ne sjeća se tko je za terasu kupio materijal, a otac i pokojni dida nisu naplatili taj svoj rad. Navodi da sve opisane radove u stanu u potkrovlju predmetne kuće su financirali zajednički suprug, ona, njegovi roditelji i njezini roditelji. Otac im je darovao 4000 eura koje je uplatila na suprugov račun. Navodi da su imali i novca dobivenog u svatovima 1997.g., ne može reći koliko su novca u gradnju predmetnog stana uložili suprug i ona, a koliko njegovi roditelji. Njezini roditelji su osim poklonjenih 4000 eura još im dali novac za perilicu, klimu. Suprugovi roditelji su u to vrijeme živjeli i radili u Njemačkoj. Ona je bila zaposlena od 1997.-2000., a potom od 2020.-2023. Sa suprugom i dvoje djece su se preselili u predmetni stan oko 2008.g. i u njemu su živjeli, a 2012.g. je rodila i treće dijete i svi su živjeli u tom stanu do spomenutog događaja kada je suprug počinio nasilje u odnosu na njihovu kćer sa kojom je i mlađom kćerkom odselila iz predmetnog stana. Suprug je za vrijeme trajanja braka bio zaposlen, jedno vrijeme je ostao bez posla, jer su zatvorili trgovinu u kojoj je on radio, nakon čega se zaposlio u tvrtku Ge li, a počeo je raditi i kod kuće, izrađivao je stolariju, a stroj za izradu su zajedno kupili ona i on, a osim toga su kupili još 7 strojeva, a sve za vrijeme trajanja braka. Obzirom da je suprug imao puno posla, dao je otkaz u firmi u kojoj je bio zaposlen i otvorio obrt, te su za potrebe obrta gradili halu u dvorištu predmetne kuće. Hala se gradila od temelja, konstrukcija je željezna, a zidovi od blokova. Zajedno su to financirali, on je izrađivao namještaj, križeve, stolove, stolice, ormare, a u tome mu je ponekad i ona pomagala, a kada je sin odrastao i prestao sa školovanjem i on mu je pomagao, a i sada radi s njim. Od dobivenog poticaja za otvaranje obrta je kupio alate, bušilice i sl. Ja sam sama brinula o djeci i o kućanstvu dok je suprug radio za cijelu obitelj. Nakon što je odselila iz predmetne nekretnine sa djecom, živi kao podstanar, dok tuženik sve što su zajedno stekli u braku koristi sam.

9.1. Na upit svog opun. navodi da se na katu kuće uvodila struja i voda. Na katu kuće je već bilo ugrađeno 6 prozora koji su i sada na toj kući, a to su financirali suprugovi roditelji prije nego je ona sklopila brak s njim. Sve radove je uglavnom radio suprug, u nekim radovima mu je pomogao bratić prilikom betoniranja poda, a jedino je pregradne zidove zidao majstor JR, FR je rekao da mu je platio 19.000 kn za te radove, a taj novac su oni imali od rada supruga u obrtu. Navodi da se ne sjeća da li su roditelji iz Njemačke donijeli tuš kadu, ali se sjeća da su ona i FR išli kupiti pločice za kupaonu u Osijek.

9.2. Na upit opun. tuženika navodi da se ne sjeća kolika je bila plaća dok je radila u trgovini. Ne sjeća se koliko su platili prvi stroj za obrt. Ne zna ni koliko je plaćen materijal za izgradnju hale. Predmetna kuća je bila u vlasništvu Goranovih roditelja, a prepisana je na FR, misli 2008.g. ili kasnije, ne može se sjetiti jer oni su to napravili da ona to nije ni znala. Nije vidjela rješenje o nasljeđivanju, odnosno možda ga je vidjela, ali se ne sjeća, zna da je kuća u vlasništvu FR. FR je radio u tvrtki Geli misli do 2016.g., a plaća je bila minimalna, ali je radio još i fuš kod kuće. Za vrijeme trajanja braka sa suprugom je išla na ljetovanje, ali ne baš svake godine, a za tih 26.g. braka su promijenili 3 osobna auta. Nisu stekli drugu imovinu u vidu vikendice ili apartmana. Misli da je otac od FR otišao u mirovinu 2008.g. kada su se vratili iz Njemačke. Navodi da joj je nakon razvoda braka tuženik plaćao uzdržavanje za nju kao bračnog druga oko 9 mjeseci po 150 eura.

10. Na istom ročištu saslušani tuženik je iskazao da je sa tužiteljicom bio u braku od 20.9.1997., pa do 2024. kada je razveden, a početkom lipnja 2023. je odselila sa dvoje djece, s tim da je i dvije godine prije toga prespava la kod kuće. U početku braka su živjeli u kući njegovih roditelja koji su živjeli i radili u Njemačkoj. U potkrovlju kuće su bili ugrađeni prozori i osnovnih pregradni zidovi, a što su financirali njegovi roditelji. Dogovorili su se da će sa suprugom i djecom preseliti u potkrovlje kuće, te je isto uređeno na način da je postavljen rigips, postavljeni su radijatori za centralno grijanje na plin, dok je u prizemlju kuće već bilo centralno grijanje na plin, ožbukani su svi zidovi, a to je radila firma, sve radove su financirali njegovi roditelji, a pored toga su im i financijski pomagali sa troškovima. U stanu su još postavljeni parketi u svim prostorijama dnevni boravak i tri sobe, a u kupaoni pločice, a u kuhinji kamen granit, radila se struja, voda, a sve to su financirali njegovi roditelji, on i tužiteljica nisu sudjelovali u financiranju tih radova, jer nisu imali financijskih mogućnosti. Imali su otvorenu trgovinu koja je loše poslovala, pa je na kraju i zatvorena, otišla je u stečaj. Djed od tužiteljice je napravio ulazna vrata u stan, sjeća se da joj je dida rekao da može samo odnijeti ta vrata ako se bude rastala od njega. Terasu je radio tužiteljičin otac, a on mu je u tome pomagao, a materijal su kupili njegovi roditelji. Hala koja je naknadno izgrađena su financirali također njegovi roditelji, a on je sam radio, pomagao mu je sin i LR, a bez naplate. Svi radovi koji su se izvodili u stanu su plaćeni od strane njegovih roditelja. Prvi stroj za potrebe obrta je kupio od novca koji je dao njegov otac 27.000 kn, a dva stroja je kupio za vrijeme braka, a tih strojeva više nema jer su bili stari preko 50.g. Radove koje je izvodio njezin otac i djed, nije naplaćen, a u tome im je on pomagao, a za uzvrat je odlazio kod njih i pomagao im u njihovim poslovima, a bavili su se ugradnjom stolarije vrata, stepenica i sl. Predmetni osobni auto BMW i auto prikolicu kupljeni su za vrijeme braka.

Predmetni stan je oko 130 m2.

10.1. Na upit svog opun. navodi da se zaposlio u Geliju 2005.g. gdje je radio 12.g., sa plaćom oko 2.700 kn sa putnim troškom. Obrt je otvorio prvi puta 2016.g., a bavio se izradom drvenog gazišta, drvenih križeva, a ne zna kolika je od toga bila zarada, ali nisu mogli od toga živjeti nego su pomagali njegovi roditelji. Tužiteljica je bila zaposlena u vrijeme kako je to navela u iskazu, ali dok je bila zaposlena nije primala plaću, a kada je otvorila trgovinu 2022., nije ništa zarađivala, nego se zadužila. U ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti njegova pok. oca on je naslijedio predmetnu nekretninu 2020.g., i od tada do 2023.g. nije se ništa ulaga lo u predmetni stan. Prvi stroj je kupljen misli 2008.g., na kojem je počeo raditi, a u to vrijeme je bio zaposlen u Geliju. Kao obrtnik ne vodi popis dugotrajne imovine, nego je plaćao paušal.

10.2. Na upit opun. tužiteljice navodi da su roditelji financijski pomagali njemu i supruzi i njihovoj obitelji jer oni nisu imali od čega živjeti. Za majstore koji su izvodili radove u predmetnom stanu njegovi roditelji su slali novac. Roditelji su platili i materijal i majstore koji su izvodili radove. Njezini roditelji nisu pomagali, odnosno otac u tim radovima. Njezin otac, odnosno dida je napravio vrata za sve prostorije, ali materijal su kupili njegovi roditelji, a njezin otac i dida su napravili bez naplate, a on je za uzvrat njima pomagao u poslovima. Strojevi koji su rashodovani su odvezeni u staro željezo, a ne zna tko je odvezao.

11. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Pavao Ratinčević iz [adresa], kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Đakovu broj O-91/2020-6 od 3. ožujka 2020. u ostavinskom postupku iza pok. LR RR proizlazi da je njegov sin ovdje tuženik FR naslijedio predmetnu nekretninu.

12. Iz izvatka iz obrtnog registra Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam osječko-baranjske županije od 22.rujna 2025. razvidno je da je G.A.I. stolarski obrt, MBO [matični broj osiguranika], broj obrtnice [broj obrtnice], br. Reg. uloška [broj ZK uloška], vl. FR, [adresa], osnovan 01.03.2018., a prestao s radom, odnosno odjavljen 22.09.2025..

13. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

14. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. istoga Zakona određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 21/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovani, a djelomično neosnovan.

16. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. istoga Zakona određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 25/13, 75/14 i 5/15; dalje ObZ -a), jer je bio na snazi u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, odnosno članak 249. stavak 1. iz kojeg proizlazi da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a u konkretnom slučaju nije sporno da stranke nisu zaključile nikakav bračni ugovor, kojim bi ugovorili udjele u bračnoj stečevini. Definicija bračne stečevine u smislu članka 248. istog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bitna karakteristika bračne zajednice je zajednički život bračnih drugova. Odredbom članka 253. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

18. U vrijeme faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka 5. lipnja 2023. na snazi je bio Obiteljski zakon Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje ObZ-a), pa je tako odredbama članka 36. stavak 1. i 3. istog Zakona je propisano kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Nadalje, odredbom članka 38. ObZ-a je propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi ako tim zakonom nije drugačije određeno. U smislu odredbe članka 39. stavak 1. ObZ -a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastitom imovinom smatra se sukladno stavku 2. ovoga članka i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

19. Tijekom dokaznog postupka nesporno je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženica bili u braku koji je zaključen 20. rujna 1997., da je u braku rođeno troje zajedničko djece, da je faktična bračna zajednica prestala početkom lipnja 2023., kada je tužiteljica sa dvoje mlađe djece iselila iz kuće u kojoj su zajedno živjeli, a stariji sin je ostao sa ocem u istoj kući, da je brak stranaka razveden 2024.;

- da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli pokretnine osobni automobil marke BMW 118 godina proizvodnje 2007. reg oznake [registarska oznaka] i auto prikolice, te pokretnine, bijelu tehniku i namještaj koje se nalaze u stanu na katu predmetne kuće, a sastoje se od: viseće kuhinje, 1 stola i 6 stolica, ugradbeni hladnjak sa ladičarem, ugradbeni kombinirani štednjak plin-struja, spavaću sobu, ormar i bračni krevet, dječje sobe, razno suđe, pribor za jelo, posteljinu,

- da je tuženikov otac RR bio vlasnik predmete nekretnine u kojoj su stranke živjele sa djecom na katu kuće, da je tuženik nakon smrti oca istu nekretninu naslijedio rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Pave Ratinčevića, kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Đakovu, broj O-91/2020-6 od 3. ožujka 2020.;

- da je tuženik bio vlasnik stolarskog obrta osnovanog 01.03.2018., koji je prestao s radom, odnosno odjavljen 22.09.2025..

20. Vezano za pokretne stvari na kojima tužiteljica zahtjeva utvrđenja da čine bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakoga u ½ dijela i to osobnog automobila marke BMW 118 godina proizvodnje 2007. reg oznake [registarska oznaka] i auto prikolice, te svih pokretnina, bijele tehnike i namještaja koje se nalaze u stanu na katu kuće a sastoje se od: viseće kuhinje, 1 stola i 6 stolica, ugradbeni hladnjak sa ladičarem, ugradbeni kombinirani štednjak plin-struja, spavaće sobe, ormar i bračni krevet, dječje sobe, razno suđe, pribor za jelo, posteljina, tuženik se u tom dijelu tužbenog zahtjeva nije protivio, odnosno u tom dijelu priznaje činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev, pa je očito da su navedene pokretnine stečene u braku stranaka i čine bračnu stečevinu svakoga u ½ dijela, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

21. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da tuženica preuzme posjed i samovlasništvo pokretnina čiji status bračne stečevine priznaje, odnosno, da fizički odnese sve navedene stvari, pa da se vrijednost suvlasničkog dijela tih pokretnina (stvari iz kuće) prebije s vrijednošću polovice osobnog automobila koju bi tuženik trebao isplatiti, tako da tuženik ostane samovlasnik automobila, dok se tužiteljica na ročištu 3. lipnja 2026. ne protivi prijeboju navedenih pokretnina, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

22. Nadalje, nesporno je tuženik bio vlasnik stolarskog obrta, koji je osnovao za vrijeme trajanja braka stranaka, odnosno 01.03.2018., međutim odredbom članka 1. stavak 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07, 79/07, 40/10. i 143/13. - dalje ZO) a koji je važio u vrijeme otvaranja obrta je propisano kako je obrt samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 2. ZO od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu .

23. Imovina obrta i predmeti koji služe za obavljanje djelatnosti obrta mogu se smatrati bračnom stečevinom u smislu odredbi članka 248. i 249. stavka 1. ObZ-a te odredbi članka 35. i 36. ObZ-a i to tako, da su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, a time i obveznici obveza proizašlih iz obavljanja obrtničke djelatnosti koje predstavljaju teret bračne stečevine koji teret snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove. Sukladno odredbama ZO za obveze obrta odgovara obrtnik cjelokupnom svojom imovinom a samo za obveze obrta koje su preuzete u svezi s imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu bi predstavljali obveze u odnosu na koje se odgovornost osniva na odredbi članka 44. ObZ-a.

24. Međutim, kako obrt ne predstavlja pravnu osobu već obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti, obrt ne može biti predmetnom vlasničkih prava na način kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, jer predmet bračne stečevine može biti samo imovina obrta. Kod pravne osobe bi predmetom mogli biti poslovni udjeli ali budući da obrt nema svojstvo pravne osobe onda bračnu stečevinu može činiti samo imovina ili pak dugovi. Ističe se da je u međuvremenu navedeni obrt prestao sa radom, odnosno odjavljen je 22.09.2025..

25. U odnosu na zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva svih strojeva koji služe za obrt tuženika i razni alati, sud je odbio kao neosnovan budući da nije dovoljno specificiran, pa tako tužiteljica tvrdi da su stroj za izradu stolarije zajedno kupili, a osim toga su kupili još 7 strojeva, a sve za vrijeme trajanja braka (u tužbi navodi da su za obavljanje privatnog obrta tuženika za obradu drveta, kupili sve strojeve za obrt tuženika 10-12 strojeva), od dobivenog poticaja za otvaranje obrta je kupio alate, bušilice i sl., međutim nije odredila vrstu, marku i ostale karakteristike istih, tim više što tuženik navodi kako je prvi stroj za potrebe obrta kupio od novca koji je dao njegov otac 27.000 kn, a dva stroja je kupio za vrijeme braka, a tih strojeva više nema jer su bili stari preko 50.g., dok otac tužiteljice navodi da im 4-5 godina nakon sklapanja braka poklonio jedan novi stroj za rezanje drva, ne zna tko je platio ostale strojeve za potrebe obrta, jer to nije vidio, dok tuženikova majka navodi da su sinu za potrebe obrta kupili dva stroja, a nakon što je suprug preminuo, kupila je još dva stroja za potrebe obrta, a kada je zadnji stroj kupila tužiteljica i njezin sin su bili razvedeni, dok ostali saslušani svjedoci nemaju saznanja o tome tko je kupio strojeve za potrebe obrta, pa je o istome zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP-a.

26. Nadalje, sud smatra da nije osnovan niti dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva od tuženika da na ime izvršenih ulaganja u stan koji se nalazi na katu predmetne kuće u [adresa], isplati iznos od 50.000,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

27. Naime, tužiteljica u tužbi navodi, da su ona i tuženik uredili gornji kat kuće (stan na katu) u kojem su živjeli sa svojom djecom, te su u njega uložili značajna novčana sredstva kao i rad cca 100.000,00 eura, na način da su ga od roditelja tuženika dobili u roh-bau stanju, tako da su postavili gipsane ploče, parkete, uvođenje struje, centralnog grijanja, izvršili ugradnju vrata na svim prostorijama, opremili kupaonicu, te u sve prostorije kupili novi namještaja, a tijekom postupka prilikom saslušanja da je na katu kuće već bilo ugrađeno 6 prozora koji su i sada na toj kući, a to su financirali suprugovi roditelji prije nego je ona sklopila brak s tuženikom, da su isti radili u Njemačkoj, te da su sve opisane radove u stanu u potkrovlju predmetne kuće financirali zajednički suprug, ona, njegovi roditelji i njezini roditelji, da su imali i novca dobivenog u svatovima 1997.g., s tim šte ne zna koliko su novca u gradnju predmetnog stana uložili suprug i ona, a koliko njegovi roditelji, da im je njezin otac darovao 4000 eura, koji to potvrđuje, navodeći da je u to vrijeme tuženik bio zaposlen, njegova kćer nije, pa im je financijski pomagao i poklonio 4.000 eura, dok tuženik tvrdi da su sve radove na predmetnoj nekretnini financirali njegovi roditelji, koji su radili u Njemačkoj, on i tužiteljica nisu sudjelovali u financiranju tih radova, jer nisu imali financijskih mogućnosti, pa su njegovi roditelj i njima financijski pomagali, a sve to potvrđuje i tuženikova majka, dok tužiteljica i sama navodi da je za vrijeme trajanja braka bila zaposlena od 1997.-2000., a potom od 2020. -2023., što potvrđuje i tuženik, koji je bio zaposlen, ali sa minimalnim primanjima, s tim da su, kako to navodi tužiteljica, za vrijeme braka kupili tri automobila, odlazili su sa djecom na godišnji odmor na more, za što su morali također izdvojiti određena novčana sredstva, dok je nesporno vlasnik predmetne nekretnine bio tuženikov otac, koju nekretninu je tuženik naslijedio iza smrti svog oca 2020.. Dakle, kako je tuženica mijenjala svoje navode o financiranju svih ulaganja u predmetnu nekretninu, sud joj nije mogao pokloniti vjeru u dijelu da su ona i tuženik u predmetni stan uložili cca 100.000,00 eura kako to navodi u tužbi, tim više što tuženik to osporava, dok niti jedan svjedok nije potvrdio njezine navode, da bi predmetna ulaganja financirali tužiteljica i tuženik, jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako nemaju neposrednih saznanja o tome čijim su sredstvima kupljeni materijal, odnosno tko je plaćao određene građevinske radove, pa je o istome zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP-a.

28. Naime, odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZVDSP) propisano je da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine

29. Odredbom članka 156. stavak 2. ZVDSP propisano je da je pravilima obveznoga prava određeno pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz st. 1. čl. 156. ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju.

30. Iako tužiteljica između ostalog tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu iznosa od 50.000,00 eura na ime njezinih ulaganja u predmetnu nekretninu sud taj dio tužbenog zahtjeva ne smatra osnovanim, jer tužiteljica nije dokazala da je upravo ona izvršila sva ta ulaganja u nekretninu, koja je u to vrijeme bila u vlasništvu sada pokojnog oca tuženika, a koju je tuženik stekao nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca naprijed navedenim rješenjem o nasljeđivanju od 3. ožujka 2020..

31. Slijedom navedenog, imajući u vidu i odredbu članka 219. ZPP -a prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te da na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost dijela tužbenog zahtjeva, kao i alternativnog tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, isti je odbijen kao neosnovan, kao pod točkom III. i IV. izreke presude.

32. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka temeljem odredbe članka 366. stavak 1. ObZ-a. Ovo iz razloga što su i jedna i druga parnična stranka angažirale odvjetnika u ovoj pravnoj stvari te su imale jednak trošak temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023). Naime, obzirom na ishod postupka i sve okolnosti slučaja, sud smatra pravičnim da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kako je to odlučeno pod točkom V. izreke presude.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Opun. tužiteljice

2. Opun. tuženika