REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1114/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik CŠ, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16, OIB: 28454963989, radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009-01/25-06/43, URBROJ: 567-04-02/10-25-1 od 28. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-009- 01/25-06/43, URBROJ: 567-04-02/10-25-1 od 28. travnja 2025. zahtjev tužitelja za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka odbija se kao neosnovan.

2. Predmetni upravni spor ustupljen je ovome sudu na nadležno postupanje rješenjem Predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Broj: 31 Su- 369/2025-12 od 29. svibnja 2025.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora navodi da je njegov poslodavac, Zagrebački holding d.o.o., neovlašteno koristio sustav videonadzora za nadzor učinkovitosti rada i obavljanja radnih zadataka, što je rezultiralo izdavanjem Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 18. ožujka 2025. Ističe da je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno utvrdio kako je poslodavac vršio uvid u snimke videonadzora temeljem anonimne prijave zbog "potencijalne štete" na imovini i nepoštivanja procedura zbrinjavanja otpada, zaključivši da obrada nije bila u svrhu praćenja radnog učinka. Tužitelj smatra takve zaključke protivnima Uredbi o zaštiti osobnih podataka, Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka te Zakonu o zaštiti na radu, ističući da tuženik u rješenju nije jasno naveo koja je točno bila svrha videonadzora na radnom mjestu tužitelja, što čini rješenje nerazumljivim. Nadalje tužitelj navodi da su tvrdnje tuženika o ugrozi zdravlja i sigurnosti u potpunosti netočne, jer se u samom Upozorenju poslodavca od 18. ožujka 2025. spominju isključivo administrativni i proceduralni propusti, poput provjere vrste i količine otpada te identifikacije korisnika, dok se potencijalna materijalna šteta nigdje ne spominje. Ukazuje se na to da je svrha videonadzora prema internim aktima poslodavca strogo ograničena na zaštitu osoba i imovine te kontrolu ulaza i izlaza, a ne na kontrolu rada radnika. Tužitelj posebno naglašava povredu načela transparentnosti i pravednosti jer mu je poslodavac postojanje snimke prenio samo usmeno, dok mu je fizički uvid u snimku, unatoč zahtjevu, uskraćen. Time je, prema navodima tužitelja, tuženik ozakonio netransparentno postupanje poslodavca i povredu prava na obranu. Poziva se na odluke Europskog suda za ljudska prava, posebice na predmete Florindo de Almeida Vasconcelos Gramaxo protiv Portugala (2022) i López Ribalda i drugi protiv Španjolske, ističući da poslodavac ne smije koristiti videonadzor u disciplinskom postupku ako nema dokazane štete, ugroze sigurnosti ili opravdane teške sumnje na zlouporabu. Budući da u konkretnom slučaju štete nije bilo, tužitelj smatra da je tuženik svjesno zanemario načelo razmjernosti i ograničenja svrhe, dopustivši poslodavcu da sigurnosne kamere koristi kao alat za prikriveni, stalni nadzor produktivnosti radnika. Predlaže da Sud poništi pobijano rješenje i obveže tuženika na naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Navodi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je videonadzorni sustav voditelja obrade (Zagrebački holding d.o.o.) postavljen u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka i Zakonom o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Ističe da se sukladno čl. 26. st. 1. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, što uključuje i nadzor na radnom mjestu, a što je tuženik i utvrdio u osporavanom rješenju. U odnosu navode tužitelja o nerazumljivosti rješenja u pogledu svrhe videonadzora, tuženik navodi da su isti neistiniti jer je u rješenju jasno navedena zakonska svrha zaštite osoba i imovine. Tuženik pojašnjava da je u ispitnom postupku utvrđeno kako je voditelj obrade, uslijed anonimne prijave i sumnje u odlaganje opasnog otpada, izuzeo snimku videonadzora radi utvrđivanja činjeničnog stanja i sprječavanja potencijalne materijalne štete te ugroze zdravlja radnika i građana. Naglašava kako obrada podataka nije bila usmjerena na praćenje radnog učinka tužitelja, već na utvrđivanje je li došlo do istovara otpada koji reciklažno dvorište nije dužno preuzeti. Očitujući se na navode o kršenju čl. 31. st. 3. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, tuženik ističe da postupku nije utvrđeno da se radilo o praćenju radne učinkovitosti, već o zaštiti sigurnosti i imovine. Navodi da je rješenje doneseno u skladu s vlastitim preporukama i mišljenjima Radne skupine iz čl. 29., budući da je obrada bila nužna i opravdana. Vezano uz pojam „potencijalna materijalna šteta“, tuženik ističe da je taj termin koristio voditelj obrade u svom očitovanju te da za zakonitost obrade nije relevantno je li šteta stvarno nastala, jer je primarna svrha videonadzora upravo prevencija štete. U odnosu na informiranost tužitelja o videonadzoru, tuženik navodi kako je voditelj obrade dokazao da su na ulazu u reciklažno dvorište postavljene obavijesti koje sadrže sve elemente propisane čl. 27. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Također, tuženik ističe da su zaposlenici o obradi podataka informirani putem pravilnika, odluka i internetskih stranica voditelja obrade. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 9. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje stranaka), držeći da se provođenjem predloženog dokaza ne bi utvrdile pravno relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti pobijanog rješenja.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 27. veljače 2025. podnio zahtjev tuženiku za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podatka. Zahtjev je utemeljio na navodu da je Zagrebački holding d.o.o. kao poslodavac uvidom u snimke video nadzornih kamera izvršio nadzor obavljanja radnih zadataka tužitelja kao zaposlenika te takvim postupanjem postupio protivno Općoj uredbi o zaštiti podataka, Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka te Zakonu o zaštiti na radu, a budući da tužitelj nikada nije potpisao suglasnost poslodavcu za korištenje snimaka videonadzora na kojima se on nalazi te nije bio obaviješten o svrhama prikupljanja podataka videonadzora te o njegovim pravima. Iz spisa nastavno proizlazi da je tuženik zatražio očitovanje poslodavca kao voditelja obrade, nakon čega je doneseno pobijano rješenje kojim je utvrđeno da nije došlo po povrede prava na zaštitu osobnih podataka na štetu tužitelja.

10. Osporeno rješenje tuženika temelji se na utvrđenju da je predmetna obrada osobnih podataka (snimka videonadzora) izvršena u svrhu koja je bila nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine; da je obavijest o vršenju videonadzora bila jasno istaknuta i učinjena dostupnom tužitelju; te da nije došlo do povrede prava tužitelja.

11. Iznijeti zaključak tuženika prihvaća i ovaj sud kao pravilan i zakonit.

12. Iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je poslodavac u dostavljenom očitovanju naveo da su 10. siječnja 2025. zaprimili anonimnu prijavu s fotografijom kombi vozila snimljenu prilikom istovara otpada u Reciklažnom dvorištu Špansko, Zagreb, Ulica Dobriše Cesarića 7, iz koje proizlazi da je prema položaju parkiranog kombi vozila uz kontejner za odlaganje određene vrste otpada na fotografiji prikazano odlaganje građevinskog otpada, no da uvidom u službenu aplikaciju „RecControl” na taj dan nije evidentiran niti jedan upis građevinskog otpada. Također je isti pojasnio da je sukladno primjenjivim propisima koji reguliraju način rada reciklažnih dvorišta propisano da reciklažna dvorišta mogu bez naplate zaprimati reciklabilni otpad isključivo od fizičkih osoba s prebivalištem odnosno boravištem na području [adresa] te pravo korištenja usluga reciklažnog dvorišta nije omogućeno poslovnim korisnicima, stoga ukoliko tehničar na reciklažnom dvorištu zaprimi otpad od pravnih osoba koje nemaju mogućnost odlaganja otpada u reciklažna dvorišta, taj otpad poslodavac mora zbrinuti o vlastitom dodatnom trošku. Budući da da zaprimljeni otpad nije evidentiran, to poslodavac nije bio u mogućnosti procijeniti radi li se o otpadu koje je reciklažno dvorište dužno preuzeti ili nekoj drugoj vrsti opasnog komunalnog otpada (primjerice industrijski otpad, medicinski otpad i sl.) koji može predstavljati ugrozu za zdravlje i sigurnost radnika i građana što predstavlja ugrozu za osobe i okoliš te značajan dodatni trošak za poslodavca kod zbrinjavanja takve vrste otpada, te da su stoga ovlaštene osobe poslodavca, zbog sumnje u vrstu odloženog otpada i potencijalnu materijalnu štetu, a u svrhu zaštite sigurnosti radnika, građana i imovine, izuzele snimku videonadzora na reciklažnom dvorištu Špansko od dana 10. siječnja 2025. radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

13. Nastavno, poslodavac je dodatnom očitovanju naveo da je tužitelj bio usmeno obavješten o svrsi videonadzora od strane voditelja Odjela i šefa smjene, da je na ulazu u Reciklažno dvorište postavljena oznaka za videonadzor, s kojom je kao i njenim sadržajem tužitelj bio upoznat kao i s dijelovima dvorišta obuhvaćenim videonadzorom. Uz očitovanja dostavljena je fotografija obavijesti o videonadzoru koja se nalazi na samom ulazu u Reciklažno dvorište Špansko i sadrži podatke o voditelju obrade, kontakt podatke putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava, svrhu obrade, pravni temelj, koja su prava ispitanika, razdoblje čuvanja snimki te uputu na web stranicu www.zgh.hr na kojoj se nalazi Politika sustava upravljanja osobnim podacima, fotografija gospodarskog vozila „Ekipa za čišćenje stanova, garaža i svih ostalih objekata - odvoz glomaznog otpada i bijele tehnike”, Izvješće o incidentu od 10. siječnja 2025., Pravilnik o korištenju sustava videonadzora Zagrebačkog holdinga d.o.o. od listopada 2023., Odluka o ovlaštenjima za uvid i izuzimanje osobnih podataka prikupljenih putem sustava videonadzora od 24. travnja 2024. KLASA: 03001/23- 01/31, URBROJ: 01-12-24-07, Izjave o povjerljivosti osoba koje su izuzele snimke videonadzora i izvršile uvid, Evidencija korištenja sustava videonadzora za Reciklažno dvorište Špansko, Evidencija aktivnosti obrade videonadzora na Reciklažnom dvorištu Špansko, Informacije o obradi osobnih podataka fizičkih osoba putem videonadzora u prostoru Zagrebačkog holdinga, Pravilnik o načinu rada Reciklažnog dvorišta iz prosinca 2019., Upute za rad Reciklažnog dvorišta iz 2022.)

14. Odredbom čl. 5. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), propisano je da osobni podaci moraju biti: zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika („zakonitost, poštenosti transparentnost”); a dok je člankom 4. propisano da pojam „osobni podaci” znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.

15. Sukladno čl. 6. st. 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: (a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha;

(b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora;

(c) obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade;

(d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; (e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade;

(f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

Točka (f) prvog podstavka ne odnosi se na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća.

16. Sukladno točki 40. uvodnog dijela Opće uredbe, legitimni interesi voditelja obrade, među ostalim onih interesa voditelja obrade kojem se osobni podaci mogu otkriti ili treće strane, mogu predstavljati pravnu osnovu za obradu pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika nemaju prednost, uzimajući u obzir razumna očekivanja ispitanika koja se temelje na njihovom odnosu s voditeljem obrade. Takav legitiman interes mogao bi na primjer postojati u slučaju relevantnog i odgovarajućeg odnosa ispitanika i voditelja obrade u situacijama poput one kada je ispitanik klijent voditelja obrade ili u njegovoj službi. U svakom slučaju postojanje legitimnog interesa zahtijevalo bi pažljivu procjenu, među ostalim i toga može li ispitanik u vrijeme i u kontekstu prikupljanja osobnih podataka razumno očekivati obradu u dotičnu svrhu. Interesi i temeljna prava ispitanika posebno bi mogli nadvladati interes voditelja obrade ako se osobni podaci obrađuju u okolnostima u kojima ispitanici razumno ne očekuju daljnju obradu. Budući da je zakonodavac dužan zakonski odrediti pravnu osnovu za obradu osobnih podataka koju provode tijela javne vlasti, ta pravna osnova ne bi se smjela primjenjivati na obradu koju provode tijela javne vlasti pri izvršavanju svojih zadaća. Obrada osobnih podataka koja je nužna u svrhe sprečavanja prijevara također predstavlja legitiman interes dotičnog voditelja obrade podataka. Može se smatrati da postoji legitiman interes kod obrade osobnih podataka provedene za potrebe izravnog marketinga.

17. Sukladno čl. 25. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ broj: 42/18., dalje: Zakon), videonadzor u smislu odredbi ovoga Zakona odnosi se na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane (st. 1.). Ako drugim zakonom nije drugačije određeno, na obradu osobnih podataka putem sustava videonadzora primjenjuju se odredbe ovoga Zakona (st. 2.).

18. Sukladno čl. 26. obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora (st. 1.). Videonadzorom mogu biti obuhvaćene prostorije, dijelovi prostorija, vanjska površina objekta, kao i unutarnji prostor u sredstvima javnog prometa, a čiji je nadzor nužan radi postizanja svrhe iz stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

19. Sukladno čl. 27. Zakona, voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan je označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu te vanjska površina objekta pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja (st. 1.). Obavijest iz stavka 1. ovoga članka treba sadržavati sve relevantne informacije sukladno odredbi članka 13. Opće uredbe o zaštiti podataka, a posebno jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se ispitanicima pružaju sljedeće informacije: da je prostor pod videonadzorom; podatke o voditelju obrade; te podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava (st. 2.).

20. Sukladno čl. 30. Zakona, obrada osobnih podataka zaposlenika putem sustava videonadzora može se provoditi samo ako su uz uvjete utvrđene ovim Zakonom ispunjeni i uvjeti utvrđeni propisima kojima se regulira zaštita na radu i ako su zaposlenici bili na primjeren način unaprijed obaviješteni o takvoj mjeri te ako je poslodavac informirao zaposlenike prije donošenja odluke o postavljanju sustava videonadzora (st. 1.). Videonadzor radnih prostorija ne smije obuhvaćati prostorije za odmor, osobnu higijenu i presvlačenje (st. 2.).

21. Primijenivši citirane materijalnopravne odredbe na nesporno utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio da nije došlo do povrede prava tužitelja te svoju odluku detaljno obrazložio.

22. Naime, iz dokumentacije dostavljene od poslodavca proizlazi da je okolnost vršenje videonadzora poslovnog prostora – Reciklažnog dvorišta, bila jasno naznačena na ulazu u isto, isticanjem odgovarajuće naljepnice s relevantnim podacima. Stoga sud nalazi neosnovanim navode tužitelja da mu navedena informacija nije bila pružena, imajući u vidu da je isti svakodnevno obavljao svoj rad u navedenom prostoru i svakodnevno prilikom ulaska u prostor prolazio kraj navedene oznake, pa je stoga pravilno tuženik utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 30. Zakona.

23. Također, sud nalazi osnovanim navode tuženika o zakonitoj obradi osobnih podataka tužitelja, budući da je ista nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade, a interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka nisu jači od tih interesa, kako to propisuje čl. 6. st. 1. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

24. Naime, suprotno navodima tužitelja, predmetni videonadzor nije vršen u svrhu kontrole učinkovitosti obavljanja radnih zadataka tužitelja, već u skladu s legitimnim interesom poslodavca da u dijelu poslova koje obuhvaća komunalnu djelatnost prikupljanja otpada, vrši nadzor nad vrstom i količinom prikupljenog otpada, a sve kako bi se ostvario cilj učinkovitog i odgovornog raspolaganja otpadom, spriječilo nezakonito odlaganje istoga, te time osigurala sigurnost kako zaposlenika, tako i građana i imovine, a kraj nesporne činjenice da je moguće da dio otpada čini i opasan otpad.

25. Takva svrha je zakonita i predstavlja legitiman interes poslodavca na način kako ga definira točka 6. uvodnog dijela Opće uredbe o zaštiti podataka, osobito imajući u vidu da je izrijekom navedeno da obrada osobnih podataka koja je nužna u svrhu sprječavanja prijevara predstavlja legitiman interes voditelja obrade podataka. S tim u svezi, sud smatra da je tužitelj, koji je upoznat s oznakom videonadzora, mogao imati razumno očekivanja da će predmetni videonadzor biti korišten kako bi se, između ostalog, kontroliralo odlaganje i preuzimanje otpada na način suprotan od onog propisanog (primjerice, preuzimanje vrste otpada koji se ne prikuplja na toj lokaciji; preuzimanje otpada od osoba koje nisu ovlaštene na odlaganje otpada na toj lokaciji; preuzimanje otpada bez evidentiranja istoga u aplikaciji), imajući u vida da citirana točka Opće uredbe osobito naglašava mogućnost postojanja legitimnog interesa u slučaju kada je ispitanik (tužitelj) u službi voditelja obrade, kao što je u konkretnom slučaju.

26. Imajući u vidu da je pravna osnova korištenja videonadzora sukladno čl. 6. st. 1. t. (f) legitiman interes, to su neosnovani navodi tužitelja o izostanku njegove privole, jer ista u toj situaciji nije potrebna.

27. Zaključno, nisu relevantni navodi tužitelja koji se odnose na naknadno sačinjen dokument poslodavca (Upozorenje na obveze iz radnog odnosa), budući je u postupku pravilno utvrđeno da je obrada podataka bila zakonita, a eventualne daljnje posljedice (radnopravna ili disciplinska odgovornost tužitelja) nisu u nadležnosti tuženika.

28. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane odluke, te je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan

29. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

30. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćen. tužitelja CŠ, odvjetniku u [adresa]

- tuženiku Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Ulica Metela Ožegovića 16