REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-247/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radomiru Glumičiću, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Glumičić i Anja Lubin u Zagrebu, Ulica Pavla Šubića 26, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Trg Alojzija Stepinca 3, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pod rednim vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak Urija površine 8772m2, što mu je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama nadležnog suda, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 1.199,98 EUR (slovima: tisuću sto devedeset devet eura i devedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-3 spisa), u bitnome naveo kako je vlasnik i posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem svog oca FG i dosjelošću. Predmetna čestica je bila u vlasništvu djeda tužitelja pok. AG a zatim u vlasništvu pok. GG koji ju je 1945. darovao svojoj sestri pok. ZG, tužiteljevoj majci, kao „miraz“ pri njenoj udaji za tužiteljevog oca pok. FG. Slijedom navedenog podnio je tužbu u ovom predmetu tražeći upis svog prava vlasništva uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 31-32 spisa) u bitnome naveo kako Tužena nema saznanja o samostalnom vršenju posjedovnih čina od strane tužitelja i njegovih prednika na spornoj nekretnini. Republika Hrvatska je upisana kao vlasnica na predmetnim nekretninama na zakonit način i temeljem valjane pravne osnove. Sporna čestica je u Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH i kako je za istu nekretninu zaključen 2018.g. Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Republika Hrvatska upisana je kao vlasnica na predmetnim nekretninama temeljem valjane pravne osnove, a prethodno upisani posjednik GG u postupku sređivanja posjeda dopustio je svojom izjavom upis, odnosno prijenos na društveno vlasništvo. Slijedom navedenoga tužena je predložila odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U nastavku postupka stranke su ostale pri prethodnim navodima.

4. Nesporno je između stranaka kako je sporna čestica upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti.

5. Sporno je između stranaka vlasništvo tužitelja nad istom, prvenstveno po pitanju raspolaganja spornom nekretninom od strane prethodnog vlasnika i posjednika pok. GG, te time stjecanja nekretnine dosjelošću od strane tužitelja slijedom „miraza“ sestri ili raspolaganjem u korist tuženika.

6. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze čitanjem isprava dostavljenih u spis: izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 4-10, 41-42, 49-56, 58-61, 81-85 spisa), izvod iz posjedovnog lista broj 557 k. o. [katastarska općina] (str. 11, 56, 86-95 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 12, 57 spisa), izvod iz matične knjige vjenčanih (str. 13, 62 spisa), izjava AG (str. 14-17, 63-64 spisa), rodni list FG (str. 18, 65 spisa), potvrda Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katas tar Gospić od 4. kolovoza 2022. (str. 19, 66 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2021. (str. 20-22, 67-69 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 23-24, 46-47 spisa), rješenje Općinske uprave za katastar općine Gospić od 12. prosinca 1974. (str. 25, 48 spisa), očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora od 9. veljače 2022. (str. 26, 70 spisa), očitovanje Grada Gospića od 6. prosinca 2021. (str. 33 spisa) i Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 32033006 (str. 217-221 spisa). Pročitana je dostavljena sudska praksa (str. 96-199 spisa). Proveden je uviđaj na licu mjesta uz stručnu pomoć vještaka geodeta pri identifikaciji sporne nekretnine (str. 224-229 spisa), kojom prilikom su saslušani svjedoci ŽG (str. 225 spisa), ĐG (str. 225-226 spisa) i VG (str. 226 spisa) te tužitelj (str. 227 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) propisuje dužnost osobi koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

9. Tužitelj je dostavio dokaz o pokušaju mirnog rješenja spora koji nije uspješno riješen, kako je utvrđeno iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 25. listopada 2021. (str. 20-22, 67-69 spisa), sa očitovanjem na isto (str. 26, 70 spisa), slijedom čega je temeljem čl. 186.a ZPP-a utvrđeno kako su ispunjeni formalni uvjeti za daljnje postupanje u ovom predmetu.

10. Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na svom stjecanju predmetnih nekretnina dosjelošću, samostalnim i poštenim posjedom istih, kako svojim posjedom tako i svojih pravnih prednika.

11. Čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., u nastavku teksta: ZV) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

12. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stoga treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika koji su na području Hrvatske i Slavonije stupili na snagu 1. svibnja 1853. (u nastavku teksta: OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91., 92/94., u nastavku teksta: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZV-a.

13. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. – 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

14. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina.

15. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

16. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom st. 4. istog čl. propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću.

17. Međutim, ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu novi propis iz čl. 388. st. 4. ZV-a koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

18. Ta je odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja.

19. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 i Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV -a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

20. Tom odlukom je Vrhovni sud RH obrazložio kako rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

21. Konačno, odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. i 3. istog članka.

22. Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je sukladno čl. 18. st. 3. ZV-a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

23. U ovoj parnici je pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu da li je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, pri čemu se sud u cijelosti oslonio na stanje utvrđeno na licu mjesta te iskaze svjedoka i saslušane stranke koji su obzirom na godine života i činjenicu življenja na području na kojem leže sporne nekretnine osobno upoznati sa povijesnom životnom situacijom na tom području.

24. Sama čestica je u naravi pokošena livada sa jasnim međama prema susjednim česticama (str. 224 spisa).

25. Svo troje saslušanih svjedoka: ŽG (str. 225 spisa), ĐG (str. 225-226 spisa) i VG (str. 226 spisa) su potvrdili same navode tužitelja iz tužbe i njegova iskaza pri uviđaju na licu mjesta (str. 227 spisa).

26. Svi su potvrdili da se tužitelj, a prije njega njegova obitelj, jedini ikada služio predmetnom česticom koju je njegova pok. majka ZG dobila od svog brata pok. GG prilikom udaje za tužiteljevog oca pok. FG.

27. Obzirom na vremenski period o kojem su svjedoci i tužitelj pričali, a riječ je o periodu od barem dvadesetak godina prije Domovinskog rata, tužitelj i njegovi preci su se nesmetano koristili tom zemljom prije donošenja rješenja Općinske uprave za katastar općine Gospić od 12. prosinca 1974. (str. 25, 48 spisa), iz čega bi proizlazilo da je pok. GG pri izlaganju katastarskih podataka raspolagao i spornom nekretninom kojom u to vrijeme više nije raspolagao.

28. Mogućnost da se takvo raspolaganje dogodilo greškom, a uzimajući u obzir generalno nisku kartografsku pismenost opće populacije i činjenicu da iz samog rješenja proizlazi da se katastarsko izlaganje provodilo temeljem prikupljenih podataka a ne na licu mjesta, ovaj sud smatra vjerojatnim da je pri izlaganju katastarskih podataka uistinu došlo do greške pri upisu prava vlasništva.

29. Ovo posebno jer su iskazi svjedoka detaljni, životni, logični i usklađeni u svim bitnim segmentima iskaza, a dvoje svjedoka, ŽG i ĐG nemaju nikakvih rodbinskih veza sa tužiteljem te kao takvima nije utvrđena nijedna okolnost koja bi navodila na neki razlog zbog kojeg bi lažno iskazivali.

30. Iskazi pritom odgovaraju utvrđenom stanju na licu mjesta na kojem je vidljivo da se zemljište koristi u poljoprivredne svrhe i međe su jasno razdvojene između susjednih čestica, a kako je riječ o selu sa manjim brojem stanovnika, bilo kakvo drukčije korištenje zemljišta, ili korištenje od strane drugih osoba, bi bez sumnje bilo zamijećeno od strane suseljana.

31. Sklapanje Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 32033006 (str. 217-221 spisa) u tom smislu ne dovodi u sumnju osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom se tužitelj bavi poljoprivrednom djelatnošću te su uvjeti za ostvarivanje poticaja zbog bavljenja poljoprivredom javno objavljeni i podrazumijevaju vlasništvo ili valjani pravni temelj za korištenje zemlje za koju se traži isplata poticaja, te kako je zemljište u vrijeme podnošenja tužbe bilo upisano na ime Republike Hrvatske, tužitelj je problem riješio, po vlastitom navodu, tako da je sklopio ugovor o korištenju poljoprivrednog zemljište, koji je logičan razlog za njegovo sklapanje i koji kao takav prihvaća i ovaj sud.

32. Obzirom navedeni dokazi upućuju na osnovanost tužbenog zahtjeva a nijedan provedeni dokaz ne upućuje na suprotno, te iskazi svjedoka upućuju na uistinu dugogodišnje nesmetano korištenje sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, a obzirom se svi svjedoci sjećaju njegova korištenja u periodu od šezdesetak godina, utvrđeno je kako su se prednici tužitelja i sam tužitelj nesmetano koristili spornim zemljištem kao vlastitim još u vrijeme važenja OGZ-a na ovim prostorima, prije stupanja na snagu ZOVO-a, to se i uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u ovom postupku prosuđuju po navedenim pravilima, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a.

33. Stoga, kako je sukladno paragrafu 1477. OGZ-a vezano uz Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. kriterij utvrđivanja stjecanja prava vlasništva dosjelošću trajanje i poštenje posjeda, a poštenje proizlazi već iz činjenice da su se prednici tužitelja nesmetano koristili zemljištem za potrebu poljoprivrede i nitko od upisanih vlasnika se nije tome pro tivio a što bi se sigurno dogodilo da je postojao određeni spor obzirom je riječ o malom naselju i suseljani se međusobno poznaju, utvrđeno je kako je tužitelj samostalno i putem svog pravnog prednika, ispunio uvjete propisane čl. 1477. OGZ-a te je sukladno čl. 388. st. 2. ZV-a tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

34. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak.

35. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154 . stavku 1. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

36. Tužitelju je stoga priznat trošak obrazloženog podnesaka od 21. svibnja 2025. u visini 100 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife.

37. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištima 26. svibnja 2025. i 16. lipnja 2026. u visini 100 svaki bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

38. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 300 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54. Tarife iznosi 600,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46. Tarife iznosi 750,00 eura.

39. Tužitelju je priznat i trošak uviđaja na licu mjesta sa identifikacijom sporne čestice od strane geodeta kao nužna radnja za utvrđivanje predmeta tužbenog zahtjeva u iznosu 449,98 EUR.

40. Navedeno čini ukupni zbroj troška tužitelja u iznosu od 1.199,98 EUR.

41. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 17. srpnja 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Radomiru Glumičiću, putem e-oglasne ploče

- tuženicima po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, putem e -oglasne ploče