REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1280/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 271.239,14 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3463/23 od 18. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3463/23 od 18. veljače 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,91 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke odbio je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 271.239,14 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. lipnja 2020. do isplate, a u točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu osiguranja imovine po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] za grupu 1. osiguranja od rizika potresa za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. travnja 2020., a predmet osiguranja je bila imovina osiguranika prema tablicama natječajne dokumentacije i troškovnika. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao da je Kapela Šolman na groblju Mirogoj u Zagrebu bila predmet osiguranja navedene police osiguranja pa tužitelj neosnovano zahtijeva od tuženika isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete nastale na navedenom objektu u zagrebačkom potresu od 22. ožujka 2020. Činjenica da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio osigurnine temeljem prijave štete nema značaj priznanja duga. Odluka se temelji na odredbi članka 921., članka 926. stavka 1. i članka 949. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i članka 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) .

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP -a i žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene članka 8., članka 123. stavaka 1. i 3., članka 125. stavka 1., članka 154. stavka 1., članka 221.a, članka 355. stavaka 6. i 11. i članka 348. stavka 1. ZPP -a. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te ističe da za predmet osiguranja nije nužno da je predmet naveden u evidencijama stranaka osiguranja već da je općenito evidentiran u evidencijama nadležnih tijela i da u odnosu na taj objekt tužitelj ima osigurljiv interes. Kapela Šolman je tužitelju povjerena na upravljanje i obvezu brige i održavanja i tužitelj na njoj ima osigurljiv interes što potvrđuju isprave priložene u spis. Poziva se na Tehničke specifikacije na stranici 5. Ističe da je tuženik isplatio tužitelju dio osigurnine, čime je priznao da je Kapela Šolman predmet osiguranja. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe članka 943. i članka 240. stavka 2. ZOO-a. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.429,72 EUR.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je žalba neosnovana, predlaže da se odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 165,91 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbama članka 365. ZPP -a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4. 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

9. Točan je tužiteljev žalbeni navod da nije bio uredno obaviješten o ročištu za objavu presude za dan 18. veljače 2025. zato što iz zapisnika s ročišta od 11. veljače 2024. (očito pogrešno napisana godina, treba stajati 2025.) proizlazi da je prvostupanjski sud odredio ročište za objavu presude za dan 18. ožujka 2025. (a ne za 18. veljače 2025., kada je ročište održano), pa je predmetna prvostupanjska presuda trebala biti dostavljena strankama sukladno odredbi članka 335. stavka 11. ZPP-a u vezi s člankom 133. stavkom 5. ZPP-a – u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a ne sukladno odredbi članka 335. stavka 10. ZPP -a – putem e-Oglasne ploče. Međutim, tužitelj je pravovremeno podnio žalbu – 26. veljače 2025. tako da nije povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje pred sudom.

10. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog pogrešne primjene odredaba članka 8., članka 123. stavaka 1. i 3., članka 125. stavka 1., članka 154. stavka 1., članka 221.a, članka 335. stavaka 6. i 1. i članka 348. stavka 1. ZPP-a.

12. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo koje je dokaze izveo radi utvrđenja odlučnih činjenica, ocijenio svaki izvedeni dokaz posebno i sve dokaze zajedno te je na temelju svog uvjerenja zaključio da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu – da je predmetni objekt - Kapela Šolman na zagrebačkom groblju Mirogoj, bio predmet osiguranja po generalnoj polici osiguranja od rizika potresa broj 078700042024. Time je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 8. i članka 221.a ZPP-a.

13. Točan je tužiteljev navod da je prvostupanjski sud u zapisniku s ročišta održanom 18. veljače 2025. naveo da su stranke uredno pozvane za to ročište iako nisu i time pogrešno primijenio odredbu članka 123. stavaka 1. i 3. i članka 125. stavka 1. ZPP-a, ali to nije imalo utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude zato što se ročište na kojem se presuda objavljuje održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu bile uredno obaviještene i jesu li pristupile na to ročište.

14. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu i posljedično odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka pa je pravilno primijenjena odredba članka 154. stavka 1. ZPP-a.

15. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 335. stavaka 6. i 11. i članka 348. stavka 1. ZPP -a, ali to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, a tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv prvostupanjske presude.

16. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada imovinske štete nastale na objektu Kapela Šolman na zagrebačkom groblju Mirogoj tijekom potresa 22. ožujka 2020. temeljem generalne police broj [broj police] za grupu 1. – osiguranje od rizika potresa od 1. travnja 2019. do 1. travnja 2020., u utuženom iznosu.

17. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

18. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj dostavljenim ispravama nije dokazao da je predmetna Kapela Šolman na zagrebačkom groblju Mirogoj bila predmetom osiguranja po predmetnoj generalnoj polici osiguranja.

19. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnje da je dostavljenim ispravama: rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture od 24. siječnja 1922., Odlukom od grobljima od 27. prosinca 2017., Popisom znamenitih osoba, Programima održavanja javnih prometnih površina, građevina i uređaja javne namjene, javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području grada Zagreba u 2019. i 2020. godini s povezanim ugovorima o realizaciji tih programa, rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 24. svibnja 2004. i popisom pojedinačnih kulturnih dobara na groblju Mirogoj dokazao da je na objektu Kapele Šolman stekao pravo upravljanja, obvezu brige i održavanja i temeljem kojih je evidentirao Kapelu Šolman kao imovinu na kojoj ima osigurljiv interes.

20. Iz priložene generalne police broj [broj police] od 1. travnja 2019. (dalje: predmetna polica osiguranja) proizlazi da je ugovoreno osiguranje temeljem Okvirnog sporazuma 739/2019 za grupu 1. – osiguranje imovine za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. travnja 2020., da je ugovorena prvenstvena primjena tehničke dokumentacije, a da je predmet osiguranja imovina osiguranika prema tablicama natječajne dokumentacije i troškovnika.

21. Iz priložene Tehničke specifikacije na stranici 5., proizlazi da je osigurana imovina osiguranika (tužitelja) ona koja je navedena u tehničkoj specifikaciji odnosno prema poslovnim knjigama osiguranika i/ili financijskoj evidenciji i/ili drugim evidencijama, …, a koja je u vlasništvu osiguranika, dana na upravljanje ili je predana u posjed uz pridržavanje prava vlasništva, koju je uzeo ili dao u zakup, ili predao trećoj osobi na uporabu ili čuvanje, izvanknjižno vlasništvo, izvanknjižno suvlasništvo te imovina za koju osiguranik može biti odgovoran (npr. tuđa imovina) te ima interes da se ne dogodi osigurani slučaj jer bi inače pretrpio neki materijalni gubitak. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se predmetno osiguranje odnosi na cjelokupnu imovinu tužitelja kao osiguranika koja mora biti jasno navedena i određena u tehničkim specifikacijama i evidencijama i da se radi o imovini za koju je zadužen i na kojoj ima osigurljiv interes. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbenom postupku ne tvrdi da je Kapela Šolman pojedinačno navedena u tehničkim specifikacijama i troškovniku, ali da se radi o imovini koja mu je predana na upravljanje i na kojoj ima osigurljiv interes, a to dokazuje priloženim rješenjima nadležnih tijela.

22. U rješenju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu od 24. siječnja 1992. utvrđeno je da kompleks groblja Mirogoj u Zagrebu ima svojstvo spomenika kulture kao kulturno povijesna, umjetnička i parkovna cjelina, određen je njegov upis u Registar nepokretnih spomenika kulture navedenog Zavoda i navedene su granice zaštićene cjeline. Iz navedenog rješenja ne proizlazi da je tužitelj u odnosu na objekt Kapela Šolman na Mirogoju stekao pravo upravljanja i da ju je evidentirao kao imovinu na kojoj ima osigurljiv interes.

23. U Odluci Gradske skupštine grada Zagreba od 21. prosinca 2017. o grobljima, u članku 3. odlučeno je da grobljima na područjima grada Zagreba upravlja tužitelj, Podružnica Gradska groblja, a da se pod upravljanjem groblja podrazumijeva dodjela grobnih mjesta na korištenje, uređenje, održavanje i rekonstrukcija groblja. Iz te odluke ne proizlazi da je tužitelj u odnosu na Kapelu Šolman stekao pravo upravljanja i da ju je evidentirao kao imovinu na kojoj ima osigurljiv interes.

24. Iz izvatka Popisa znamenitih osoba pokopanih na groblju Mirogoj utvrđeno je da se pod brojem 480. nalazi obitelj O, da je kao vrsta ukopa naveden mauzolej, da je pregledan 1986. godine i da obitelj održava grob. Iz tog Popisa ne proizlazi da je tužitelj u odnosu na Kapelu Šolman stekao pravo upravljanja i da ju je evidentirao kao imovinu na kojoj ima osigurljiv interes.

25. Iz dostavljenih Programa, koje je Gradska skupština grada Zagreba donijela 10. prosinca 2019. o održavanju javnih prometnih površina, građevina i uređenja javne namjene, javne rasvjete te izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta na području grada Zagreba u 2019. godini i 2020. godini proizlazi da se planiraju sredstva za održavanje grobnica znamenitih građana o kojima se brine Grad Zagreb u iznosu od 66.361,40 EUR (ranije: 500.000,00 kn), za svaku godinu, a iz priloženog Ugovora o realizaciji navedenog programa koji je sklopljen između grada Zagreba i tužitelja – Podružnice Gradska groblja od 8. travnja 2019. proizlazi da se tužitelj obvezuje obavljati radove održavanja grobnica znamenitih građana za koju je obvezu preuzeo Grad Zagreb i da je obvezan dostaviti Gradu Zagrebu privremene situacije jedanput mjesečno, da je obvezan donijeti operativni i terminski plan rada s detaljnim iskazom vrijednosti radova i usluga po pojedinim stavkama za održavanje grobnica znamenitih građana, o kojima brine Grad Zagreb. Iz navedenih isprava nije vidljivo koje grobnice znamenitih građana je Grad Zagreb preuzeo održavati pa iz njih ne proizlazi da je Grad Zagreb preuzeo obvezu održavanja Kapele Šolman i da je tužitelj tu kapelu održavao.

26. Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 24. svibnja 2004. utvrđeno je da je kompleks groblja Mirogoj u Zagrebu, zaštićeni spomenik kulture…i da ima svojstvo kulturnog dobra, da se na području kulturnog dobra nalaze pojedinačna nepokretna kulturna dobra čiji popis prileži rješenju i njegov je sastavni dio. Iz priloženog Popisa pojedinačnih kulturnih dobara (str. 598. spisa) proizlazi da Kapela Šolman nije na tom popisu pa niti iz tog rješenja ne proizlazi da je tužitelj u odnosu na Kapelu Šolman stekao pravo upravljanja i obvezu brige i održavanja i da ju je evidentirao kao imovinu na kojoj ima osigurljiv interes.

27. Iz priloženih Podataka o vrijednostima dugotrajne imovine sa stanjem na dan 31. prosinca 2017. za tužitelja – Podružnica Gradska groblja proizlazi da je u njima navedena skupina: spomenici (ne nadgrobni), arkade i sl., a u Bilanci na dan 31. prosinca 2020. (str. 511. spisa) su kao spomenici kulture navedeni: mrtvačnica Mirogoj, arkade Mirogoj i Crkva Krista kralja.

28. Slijedom navedenog, iz dostavljenih isprava ne proizlazi da Kapela Šolman predstavlja imovinu tužitelja navedenu u drugim evidencijama, da tužitelj njome upravlja i da je za nju odgovoran. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se iz odredbi Tehničke specifikacije - str. 5., dostavljenog troškovnika, tablica natječajne dokumentacije te gore navedenih isprava ne može utvrditi da je Kapela Šolman objekt osiguran predmetnom policom osiguranja i da tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu osigurnine za navedenu kapelu po predmetnoj polici osiguranja.

29. Točno je da je tuženik 21. rujna 2020. isplatio tužitelju na ime osigurnine iznos od 1.260,87 EUR (ranije: 9.500,00 kn), iz čega bi proizlazilo da je prihvatio postojanje svoje obveze prema tužitelju. Međutim, u predmetnom parničnom postupku se utvrđivalo je li Kapela Šolman bila predmetom osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, odnosno ispitivala se tuženikova obveza kao osiguratelja prema tužitelju kao osiguraniku za isplatu osigurnine radi naknade štete nastale na predmetnoj kapeli tijekom potresa. Budući da je u predmetnom sporu utvrđeno da Kapela Šolman nije bila predmet osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, ne može se smatrati da je tuženik isplatom dijela osigurnine u mirnom postupku priznao da je Kapela Šolman predmet osiguranja, a zanemariti utvrđenja iz predmetne parnice.

30. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 949. stavka 1. ZOO-a.

31. Sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

32. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. uvezi s člankom 155. ZPP-a. Prema stavu ovoga suda, odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje predmetne parnice pa ni troškovi njegovog sastava ne padaju na teret tužitelja.

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac