REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4290/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IU, vlasnice frizerskog salona „ON“ u stečaju, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa stečajna upraviteljica Nina Markovinović Belamarić iz Zagreba, protiv tuženika: 1. REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA, Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, i 2. UU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja nedopuštenosti osiguranja na nekretnini, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1841/2024 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1841/2024 od 25. srpnja 2025. i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan sljedeći tužbeni zahtjev:

„Utvrđuje se nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice IU,vlasnice frizerskog salona „ON“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – poslovnom prostoru – lokalu oznake L2 u prizemlju, površine 24,53 m2, suvlasnički dio 164/10000 etažno vlasništvo (E -10) u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] (23), zgrada i dvorište, izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je određeno rješenjem o osiguranju Ovr-10812/16 Općinskog građanskog suda u Zagrebu po prijedlogu tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvu financija OIB: 52634238587, te se nalaže tuženicima da tužiteljici solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 437,98 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi prvotuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 975,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio je nedopuštenim osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretninama tužiteljice IU, vlasnice frizerskog salona „ON“, Zagreb, - poslovnom prostoru – lokalu oznake L2 u prizemlju, površine 24,53 m2, suvlasnički dio 164/10000 etažno vlasništvo (E -10) u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] (23), zgrada i dvorište, izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica], upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je određeno rješenjem o osiguranju Ovr-10812/16 Općinskog građanskog suda u Zagrebu po prijedlogu tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvu financija, OIB 52634238587, te je naloženo tuženicima u roku od 15 dana solidarno nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 437,98 EUR.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4400/17 i saslušao tužiteljicu te utvrdio da je tužiteljica predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine, da je u zakonitom, poštenom i istinitom posjedu predmetnog poslovnog prostora, koji je stekla pravnim poslom – kupoprodajnim ugovorom broj 27/97 koji je sklopila s ALFA ADRIA d.o.o. kao prodavateljem 24. travnja 1997. Prodavatelj se obvezao izvršiti zemljišnoknjižni upis objekta, što nije učinio pa se niti tužiteljica nije mogla upisati kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora. U zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora upisan drugotuženik. Prema stavu prvostupanjskog suda, prvotuženica je povrijedila načelo savjesnosti i poštenja zato što prilikom pokretanja ovršnog postupka nije provjerila posjedovno stanje u katastru i na licu mjesta. Prvostupanjski sud se poziva na pravni stav izražen u presudi toga suda poslovni broj P-1085/2018 (potvrđeno presudom ovoga suda poslovni broj Pž-4596/2019 od 20. kolovoza 2019.) u pravnom sporu koji se vodio iz iste činjenične i pravne osnove po tužbi ovdje tužiteljice protiv tuženika: 1. Triglav osiguranje d.o.o. i ovdje drugotuženika. Prema stavu prvostupanjskog suda, ostvarene su pretpostavke za proglašenje nedopuštenim osiguranja uknjižbom založnog prava na nekretnini tužiteljice sukladno odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Prvotuženica - Republika Hrvatska pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da tužiteljica nije dokazala da je platila porez na promet nekretnine i nije dokazala da bi prvotuženica postupala nesavjesno i nepošteno, odnosno da bi zloupotrijebila pravo pokretanja postupka osiguranja svoje tražbine. Ističe da tužiteljica svoje pravo vlasništva nije upisala u zemljišne knjige do donošenja rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-10812/16 od 7. studenog 2016. i do zabilježbe ovrhe. Ističe da tijekom postupka nije upoznata s predmetom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1085/2018. Smatra da pobijana presuda nije sastavljena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Ne spori tužiteljici valjani pravni osnov vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom, ali smatra da je tužiteljica pokazala pasivnost u pogledu zaštite svojih prava, a da je prvotuženica postupila temeljem zakona, po načelu savjesnosti i poštenja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

4. Drugotuženik LU pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Navodi da tijekom postupka nije priloženo rješenje da je tužiteljica predmnijevana vlasnica predmetnog poslovnog prostora. Ne spori činjenicu da je tužiteljica sklopila kupoprodajni ugovor s Alfa Adria d.o.o., ali tvrdi da je on vlasnik predmetnog poslovnog prostora za koji plaća pričuvu.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odluci o troškovima parničnog postupka.

8. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnima.

9. Neosnovano prvotuženica u žalbi navodi da nije bila upoznata s predmetom poslovni broj P-1085/2018 (Pž-4596/2019) u pravnoj stvari ovdje tužiteljice protiv prvotuženika Triglav osiguranje d.o.o. Zagreb i drugotuženika UU iz [adresa], u kojem je pravomoćno utvrđeno da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4400/17 od 5. srpnja 2017. (na istom poslovnom prostoru) utvrđena nedopuštenom. Tužiteljica se na navedene odluke pozivala tijekom prvostupanjskog postupka i priložila ih uz svoj prijedlog radi dopuštenosti revizije protiv presude ovoga suda poslovni broj Pž-3825/2019 od 29. siječnja 2021. kao i u reviziji protiv navedene odluke od 19. listopada 2023., na koju je prvotuženica odgovorila 7. studenog 2023.

10. Neosnovano prvotuženica u žalbi navodi da pobijana presuda nije sastavljena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo tijek predmetnog spora, naveo je dokaze koje je izveo i ocjenu izvedenih dokaza te naveo materijalno pravo na kojoj temelji svoju odluku.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je proglašenje nedopuštenim osiguranja uknjižbom založnog prava na predmetnoj nekretnini za koju tužiteljica tvrdi da je predmnijevana vlasnica.

12. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:

- rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-10812/16 od 7. studenog 2016. određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava na predmetnoj nekretnini u postupku predlagatelja osiguranja – Republike Hrvatske, Ministarstva financija (ovdje – prvotuženica) protiv protivnika osiguranja –

UU iz [adresa] (ovdje drugotuženika),

- tužiteljica je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-10812/16 od 3. svibnja 2017. kao treća osoba (koja je podnijela prigovor) upućena na pokretanje predmetne parnice,

- tužiteljica tvrdi da je predmnijevana vlasnica predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora broj 27/97 koji je kao kupac sklopila s prodavateljem Alfa Adria d.o.o.,

- građevinska dozvola od 2. rujna 1996. za izgradnju stambeno poslovne zgrade u [adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor) izdana je drugotuženiku kao investitoru, a građevinu je gradilo društvo Alfa Adria d.o.o.,

- tužiteljica se nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora od 1997. u kojem je obavljala svoju djelatnost kao vlasnica frizerskog salona „ON“,

- u zemljišnim knjigama je kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora upisan drugotuženik,

- tuženici ne osporavaju sadržaj i valjanost kupoprodajnog ugovora broj 27/97 od 24. travnja 1997.,

- u predmetnoj pravnoj stvari doneseno je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1128/2023-2 od 3. siječnja 2024. u kojem je iznesen pravni stav da predmnijevani vlasnik ima vlasnička prava i to vlasničko pravo predmnijevanog vlasnika može spriječiti osiguranje tražbine pod uvjetom da je predlagatelj osiguranja bio nesavjestan ili nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

13. U predmetnoj pravnoj stvari tuženici ne osporavaju sadržaj ugovora koji je tužiteljica sklopila s prodavateljem Alfa Adria d.o.o. niti činjenicu da se temeljem tog ugovora nalazi u posjedu predmetne nekretnine u kojoj je obavljala registriranu djelatnost. Iz pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u presudi poslovni broj Rev 1128/2023 od 3. siječnja 2024. donesenoj u predmetnoj pravnoj stvari, tužiteljica sukladno odredbi čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) kao predmnijevani vlasnik ima vlasnička prava i to vlasničko pravo predmnijevanog vlasnika može spriječiti osiguranje tražbine, ali samo pod uvjetom da je predlagateljica osiguranja bila nesavjesna, nepoštena ili da je zloupotrijebila svoje pravo.

14. Prvostupanjski sud je ocijenio da prvotuženica – Republika Hrvatska, kao predlagateljica predmetnog osiguranja, nije postupila savjesno i pošteno prilikom pokretanja ovršnog postupka u odnosu na tužiteljicu zato što prethodno nije provjerila tko je posjednik predmetne nekretnine. Prema pravnom stavu ovoga suda, takav zaključak nije ispravan.

15. Iz stanja u spisu proizlazi da tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka i u svojim iskazima nije ukazivala na činjenicu da je prvotuženica – Republika Hrvatska, prilikom pokretanja predmetnog postupka osiguranja pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu poslovni broj Ovr-10812/16, kojim je osigurala svoju novčanu tražbinu koju ima prema ovdje drugotuženiku – UU u iznosu od 35.834,63 EUR (ranije 260.996,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama), uknjižbom založnog prava na predmetnoj nekretnini, postupila nesavjesno, nepošteno ili da je zloupotrijebila svoje pravo. Tužiteljica je tvrdila da je predmetnu nekretninu kupila i da je u njezinom posjedu. Tužiteljica nije osporavala činjenicu da Republika Hrvatska prema ovdje drugotuženiku ima potraživanje u osiguranom iznosu, a iz stanja u spisu proizlazi da je prvotuženica pokrenula postupak osiguranja svog novčanog potraživanja osnivanjem založnog prava na nekretnini u dobroj vjeri i u skladu sa zakonom. Nesporno je da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan drugotuženik.

16. Prvostupanjski sud je ocijenio da Republika Hrvatska prilikom pokretanja predmetnog postupka osiguranja nije postupila savjesno i pošteno zato što nije provjerila tko je posjednik predmetne nekretnine, što je trebala budući da zemljišnoknjižno i posjedovno stanje često nije identično. Međutim, sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZV-a nedostatak dobre vjere se nikome ne može predbaciti samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Tužiteljica u dokaznom postupku nije dokazala da bi posjedovno stanje u katastru bilo drugačije od onoga u zemljišnim knjigama, a sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZV-a, Republika Hrvatska kao predlagateljica u predmetnom postupku osiguranja, nije bila dužna provjeravati posjednovno stanje „na licu mjesta“. Iz stanja u spisu proizlazi da Republika Hrvatska u trenutku kad je zahtijevala upis u zemljišne knjige nije znala niti je obzirom na okolnosti, imala dovoljno razloga posumnjati da vlasnik predmetne nekretnine nije ovdje drugotuženik već tužiteljica iz čega proizlazi da je bila u dobroj vjeri u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZV-a.

17. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude pozvao na utvrđenje i zaključke iznesene u presudi donesenoj u parničnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1085/2018 (Pž-4596/2019) u pravnoj stvari iste tužiteljice i tuženika: Triglav osiguranje d.o.o. Zagreb i istog drugotuženika, radi utvrđenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu na istoj nekretnini nedopuštena. Međutim, dobra vjera ovrhovoditelja ili predlagatelja osiguranja ocjenjuje se u svakom slučaju posebno, s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja. U navedenoj parnici, sud je ocijenio da je ovhovoditelj – Triglav osiguranje d.o.o. Zagreb u trenutku kad je zahtijevao upis u zemljišne knjige, znao da je izvanknjižno stanje različito od zemljišnoknjižnog stanja u pogledu vlasnika predmetne nekretnine, a u predmetnoj pravnoj stvari ocjenjuje se dobra vjera predlagatelja osiguranja – Republike Hrvatske i ocjena njezine dobre vjere se ne mora podudarati s ocjenom dobre vjere Triglav osiguranja d.o.o. Zagreb iz drugog ovršnog postupka.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe čl. 122. ZV-a i posljedično, odredbu čl. 59. st. 1. OZ-a pa je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2., čl. 155. i čl. 154.a ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).

20. Potrebni troškovi Republike Hrvatske u predmetnoj pravnoj stvari bili su: sastav odgovora na tužbu, što sukladno Tbr. 8/1 OT iznosi 100,00 EUR, zastupanje na ročištima održanim 21. veljače 2018., 31. listopada 2018., 3. prosinca 2024., 5. veljače 2025. i 7. svibnja 2025., što sukladno Tbr. 9/2 OT iznosi 5 x 50,00 EUR te na ročištima održanima 29. siječnja 2019., 20. ožujka 2019. i 9. srpnja 2025., što sukladno Tbr. 9/1 OT iznosi 3 x 100,00 EUR, sastav podneska od 11. prosinca 2024., što sukladno Tbr. 8/1 OT iznosi 100,00 EUR te sastav podnesaka od 13. veljače 2025. i 26. ožujka 2025., što sukladno Tbr. 8/3 OT iznosi 2 x 50,00 EUR i sastav žalbe, što sukladno Tbr. 10/1 OT iznosi 125,00 EUR. Ukupni potrebni troškovi Republike Hrvatske u predmetnoj pravnoj stvari iznose 975,00 EUR.

21. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a, prvostupanjsku presudu valjalo je preinačiti i presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac