REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-5070/2023-33

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu- Stalna služba u Trogiru, po sutkinji ovog suda Daniri Vujević, u pravnoj stvari tužitelja GH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Milošu Kandžiji, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika Stenić Rejni OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Trogira, Cesta Divulje 2 a, zastupan po punomoćniku Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 15. lipnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. srpnja 2026. godine, na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj GH vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2081 KO [katastarska općina] pa je isti ovlašten temeljem ove presude, a u odnosu na tuženog KH za cijelo, izvršiti upis prava vlasništva na svoje ime."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku u roku od 15 dana, parnični trošak u iznosu od 3.250,00 EUR (tri tisuće dvijesto pedeset eura) zajedno sa zateznom kamatom, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje na navedeni iznos teku od presuđenja (17. srpnja 2026.), pa do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 11. prosinca 2023. godine tužitelj navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2081 KO [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik.

1.1. Nadalje, se navodi da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine tužitelj za cijelo. Tužitelj da je istu nekretninu stekao diobenim ugovorom sa sestrama od 22. prosinca 2022. ovjeren pod OV-13350/2022, a oni da su stekli od svog oca IH pok. GH koji je predmetnu nekretninu stekao kupoprodajnim ugovorom 12. rujna 1966. ovjeren pod OV-514/67. Tužitelja i njegove prednike da nitko nikada nije ometao u posjedu i vlasništvu.

2. U odgovoru na tužbu od dana 12. veljače 2024. godine tuženik se protivi predmetnoj tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, predlaže isti odbiti u cijelosti, uz naknadu tužitelja tuženiku parničnog troška prouzrokovanog ovim parničnim postupkom.

2.1. Tuženik osporava da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, te osporava da je tužitelj, ili bilo tko od njegovih pravnih prednika ikada posjedovao predmetnu nekretninu, nadalje navodi da se predmetna nekretnina nalazi uz nekretninu na kojoj tuženik prebiva i istome ne bi moglo ostati nepoznato da bilo tko predmetnu nekretninu koristi na bilo koji način.

2.2. Tuženik nadalje ističe da je je uknjiženi vlasnik predmetne nekretnine, za cijelo, stoga, niti tvrdnje iz predmetne tužbe da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, nisu pravno niti činjenično utemeljene.

2.3. Nadalje tuženik navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem valjanog pravnog osnova i to temeljem sljedećih isprava: Ugovor o darovanju potvrđen kod javnog bilježnika u Trogiru, Željena Biuk pod br. Ov-5216/2020 16.12.2020, Ugovor o darovanju potvrđen kod javnog bilježnika u Trogiru, Željena Biuk pod br. Ov- 5192/2020 17.12.2020, Rješenje o naknadno pronađenoj imovini br. O-4667/20 UPP/OS-Split-148/20 16.12.2020, Rješenje o naknadno pronađenoj imovini i o ispravci rješenja br. O-16/05 UPP OS Trogir-20/05 26.11.2007. Sve navedene isprave da se nalaze i u zbirci isprava naslovljenog suda pod poslovnim brojem Z-41602/2020.

2.4. U odgovoru na tužbu tuženik dalje navodi da je uvidom u ranije zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, kao vlasnica predmetne nekretnine bila upisana FH ud. VH, a od koje pa do tužitelja postoji uredan slijed stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine i to temeljem spomenutih isprava koje se nalaze u zbirci isprava naslovljenog suda pod poslovnim brojem Z-41602/2020.

2.5. Sud je svojim rješenjem od dana 19. siječnja 2021. godine donio odluku u pogledu vlasništva predmetne nekretnine, te upisao tuženika kao isključivog vlasnika predmetne nekretnine.

2.6. Iz navedenog da je nesporno da je pravo vlasništva predmetne nekretnine tuženik stekao temeljem valjanog pravnog osnova, što je naslovljeni Sud i potvrdio.

2.7. Tuženik dalje ističe kako tužitelj navodi kako je predmetnu nekretninu stekao temeljem diobenog ugovorom sa sestrama od 22. prosinca 2022. godine ovjerenim pod OV-13350/2022. Međutim, da je nesporno da u navedeno vrijeme potpisnici predmetnog diobenog ugovora nisu bili uknjiženi vlasnici predmetne nekretnine, kao niti pravni prednici istih, a radi čega da je nedvojbeno da je navodni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine tužitelj stekao od osoba koje nisu vlasnici, niti su ikada bile vlasnici predmetne nekretnine, a radi čega, temeljem istih niti da ne može steći pravo vlasništva predmetne nekretnine.

2.8. Nadalje, sukladno članku 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasništvo na nekretninama da se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a što tužitelj, niti pravni prednici istoga da nisu nikada izvršili.

2.9. Isprave na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev da nisu podobne za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja.

3. Sud je u tijeku postupka izveo sljedeće dokaze: pregledana je kupoprodajna pogodba od 12. rujna 1966. godine, ZK izvadak za ZU 2081 k. o. [katastarska općina], rješenje Z- 41602/2020 od 19. siječnja 2021. godine, pregledan je diobeni ugovor od 22. prosinca 2022. godine, dopis Vodovoda i kanalizacije od 16. listopada 2024. godine, pregledan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Daria Blaževića od 03. lipnja 2025. godine, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka GH, SH, ZH, ŽH, BH, AH i ĐH i saslušanje tužitelja i tuženika.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tijekom ovog postupka istaknuo kupoprodaju kao temelj stjecanja prava vlasništva, a sve kako tužitelj u svom podnesku od dana 18. veljače 2026. godine navodi da "tužitelj ne traži da se kao pravni osnov stjecanja utvrdi dosjelost, već se poziva na pravni osnov kupoprodaju".

7. Kako u ovom postupku valja utvrditi postojanje određenog stvarnog prava, sud je kao bitnu činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora, posebice što u ovom postupku treba utvrditi je li trenutni upis, odgovara stvarnom stanju nekretnine. Stoga je u predmetnom postupku izveden dokaz uviđajem na licu mjesta dana 25. listopada 2024.godine, uz pomoć stručnog znanja vještaka Daria Blaževića ing.geodez., koji je potom dostavio pisani nalaz i mišljenje od dana 4. lipnja 2025. godine.

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi:

- da lik A-B-C-D-E-F-A na geodetskoj skici lica mjesta prikazuje nekretninu koja je predmet spora;

- da ista po katastarskom stanju odgovara kat. čest. [katastarska čestica], za cijelo, što bi po stanju u zemljišniku odgovaralo zk. č. zem. [katastarska čestica], za cijelo k. o. [katastarska općina];

- da predmetna nekretnina ima izmjerenu površinu 1053 m2, dok je upisana površina u katastarskom operatu 1057 m2, a u zemljišnoknjižnom operatu 1110 m2, a razlika u površinama je uzrokovana neusklađenošću katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, a ista je unutar dozvoljenog površinskog odstupanja definiranog člankom 93. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina NN 152/24:

- da su južna i zapadna granica predmetne nekretnine materijalizirane starim kamenim suhozidima, dok istočna i sjeverna granica odgovaraju stanju međa iz digitalnog katastarskog plana.

8.1. Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi sljedeće:

- da lik A-B-C-G-F-A na geodetskoj skici lica mjesta ispunjen crvenom točkastom šrafurom prikazuje dio z. k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 636 m2, koji je u trenutku očevida bio očišćen i u posjedu tuženika.

-da lik C-D-E-F-G-C na geodetskoj skici lica mjesta prikazuje dio z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 417 m2 koji je u trenutku očevida zarastao.

-da je brojem 1 na geodetskoj skici lica mjesta naznačen položaj šahta sa priključkom i mjerilom vode na zk. č. zem. [katastarska čestica] .o. Trogir.

9. Stranke parničnog postupka nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te ga ovaj sud prihvaća kao stručan, objektivan, argumentiran, koji sadržava sve podatke potrebne za pravilnu identifikaciju predmeta spora.

10. Nakon utvrđene pravilne identifikacije nekretnine, valjalo je ocijeniti sve isprave koje su tužitelji priložili u tužbi, te ocjeniti iskaze svjedoka i parničnih stranaka.

11. Pregledom zk izvatka za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je na njoj upisan tuženik KH za cijelo.

12. Pregledom rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z- 41602/2020 proizlazi da se tuženik upisao u zemljišnu knjigu na označenoj nekretnini temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini br. O- 46670/20 od 16.12.2020., ugovora o darovanju potvrđenog kod javnog bilježnika Željene Biuk broj Ov- 5192/2020 od 17. prosinca 2020. godine, ugovora o darovanju potvrđenog kod javnog bilježnika Željene Biuk, broj Ov- 5216/2020, rješenja o naknadno pronađenoj imovini i ispravci rješenja broj O- 16/05 od 26. studenog 2007. godine, gdje je izvršen upis prava vlasništva sa imena FH, na ime tuženika, a koja nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], ima površinu od 1110 m2 (oranica 250 m2, vinograd 860 m2).

13. Iz kupoprodajne pogodbe od dana 12. rujna 1966. (list 5,6 spisa), proizlazi da je prodavatelj GHG, uz sudjelovanje i pristanak njegovog brata KHG pok. G, prodao kupcu RH iz [adresa], nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanu u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cijelo u ukupnoj površini od 1110 m2, da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, da je kupac već stupio u posjed nekretnine pred godinu dana kad je uslijedila i faktična kupoprodaja, sve kako to proizlazi iz citiranog ugovora.

13.1. U uvodnim konstatacijama ugovora navodi se da je zemlja zv. "Divulje" označena kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] uknjižene vlasnosti NH [adresa] K u cjelini, da je isti umro **.**.1933.g. i da je njegova imovina uručena po polovinu sinovima KHG i I. G, temeljem dosudnice broj O- 136/33, da je slijedila parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] u nove podčestice čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], temeljem prijavnog lista, da su uknjiženi vlasnici podijelili svoju zajednicu pred više godina, ali da o tome nisu sačinili ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, ali da je temeljem vansudske diobe nekretnina pripala u cijelini prodavatelju GHG. G.

14. Iz diobenog ugovora od dana 22. prosinca 2022. godine sklopljenog između tužitelja GH (tužitelja), TH i EH, proizlazi da su isti razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnina, a između citiranih nekretnina tužitelju da je pripala nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo i za cijelo priključak vode u Divuljama (čest. zem. [katastarska čestica], šifra kupca potrošno mjesto 1380109, šifra priključka 025377).

15. U svom iskazu svjedok GH koji je u srodstvu s tužiteljem navodi da su njegov otac i tužiteljev otac prvi rođaci, da su on i tužitelj drugi rod, da su se rodili kuću do kuće. Poznato mu je da je još pok. otac tužitelja RH kazao da je kupio nekretninu otprilike površine 1000 kvadrata, to bi bio predio Divulje ili Pantana, a koliko da se sjeća kada je on to uzeo to da je bio vinograd, a kasnije da je tu doveo i vodu, posadio je voćke, sjeća se još kao dijete da bi im donosio sa ove parcele jabuke. Navodi da je bio dva puta na ovoj nekretnini, a na posebni upit suda je li bio fizički na ovoj nekretnini, navodi da je bio na cesti, a to da je bilo nekih 15-20 metara od nekretnine, ne može se sjetiti kad je točno to bilo, a pok. RH da je još bio živ, čini, da je došao i sa bratom od GH, da se nije dole spuštao, da u to vrijeme nje bila izgrađena kuća, nadalje navodi da je nekretnina bila omeđena, ali da mu pok. RH nije pokazivao granice nekretnine, te navodi da se nije spuštao na nekretninu, da ne zna kakvo je stanje sad nekretnine. Nadalje, pok. RH da je kupio nekretninu negdje 1966. godine, i zna da je nakon toga doveo vodu, a kada ga sud pita od koga je to kupio, navodi da ne zna. Tužitelj da ima dvije sestre i brata koji da je pokojan, a zna da su se oni i podijelili i zna da je to pripalo tužitelju.

16. U svom iskazu svjedokinja SH supruga tužitelja navodi da zna o kojoj nekretnini se radi, to da je nekretnina položena u Divuljama, a njeno saznanje o toj nekretnini da seže još iz 1974. kada da su se njeni roditelji sprijateljili sa pok. RH, inače da su njeni roditelji živjeli u [adresa], ali da su napravili vikendicu u [adresa]. U tim njihovim druženjima oni da bi znali sa svojim F skupa sa RH obići ovu nekretninu, jer RH da obrađivao ovu nekretninu u to vrijeme. Koliko da se sjeća na toj nekretnini da se sadio fažolet i pome, a zna da je na ovoj nekretnini RH doveo vodu, a što da je puno značilo za ovu nekretninu i uzgoj. Inače da je jedne prigode odvela RH na ovu nekretninu, odnosno da je to bilo dva puta, negdje 1978.-1979.g. Pokojni RH da je uvijek bio ponosan i pokazivao bi što je sve posadio na toj nekretnini, tada da tu nije bilo ništa izgrađeno. Na poseban upit suda kada je ista zadnji put bila na ovoj nekretnini, navodi da je to bilo nedavno kada je bila sa svojim suprugom, a parnica da je inače ovdje već bila pokrenuta i oni da su tamo zatekli novoposađene masline, a koje da su susjedi krčili. Nadalje, kuću prizemnicu položenu dijelom na ovoj nekretnini, ne može precizirati kaa je istu zatekla, ali da možda ima jedno 10-tak godina. Nadalje, navodi da je nekretnina omeđena sa svih strana, da ima suhozidove. Inače da imam saznanje da je pok. RH to kupio negdje 1966.g. i zna da se hvalio da je sve platio unaprijed i da je dao na uknjižbu, tako da je što se tiče toga bio miran. Inače da je njen pok. svekar dok je bio u snazi često dolazio na ovu nekretninu. Nadalje, nakon smrti IH, njenog svekra, oni da se u početku nisu još bili podijelili, jer po diobenom ugovoru tek da su se nedavno podijelili, zna da je ovu nekretninu i dalje koristio diver i zet, suprug suprugove sestre, diver je inače pokojni, a zet da je živ. Diver je pok. UH, a zet da je LH. Navoid da se se korstila cijela površina nekretnine, a na daljnji upit suda je li se koristila površina za obrađivanje i na ovom dijelu gdje je sada na terenu zatečen parking ispred ove prizemne kuće, svjedokinja navodi i da se koristila ta cijela površina. Nadalje, pok. RH, spomenutog divera i zeta da nije nitko ometao u korištenju, dioba između dvije sestre i njenog supruga da se dogodila negdje 2023.g. i po toj diobi ovu parcelu da je dobio njen suprug. Napominje, da ovaj dio gdje da su položeni rasvjetni stupovi od aerodroma, taj dio da se nije obrađivao, on da je protekom vremena ostao zapušten, a to da sad nisu ni oni obrađivali. Na poseban upit suda je li se taj dio obrađivao prije, svjedokinja navodi da je to bila jedna parcela u komadu koja da se obrađivala. Inače nakon što je izvršena ova dioba ona i suprug da su gledali snimke ovog područja i da oni to, pritom misli na tuženika, nisu obrađivali nego da su to oni sada nedavno raščistili, a nakon podnošenja ove tužbe oni da su na jednom dijelu posadili krumpir, kao što da je već rekla ranije posadili su masline, a na ovom dijelu gdje je položen, sat, odnosno mjerilo za vodu, da su makli cijev što je izlazila iz zemlje, ali vodu ne troše. Ona da se udala 1981.g., i onda da je došla živjeti u [adresa] da je umro 1985.g. UH i LH da su koristili ovu nekretninu 1985.-1986. nakon smrti IH, a na daljnji upit je li njen suprug (tužitelj) koristio nakon smrti oca ovu nekretninu na bilo koji način, navodi da nije, da nisu bili u to vrijeme još podijeljeni, a kako da je koristio diver da nisu mogli u isto vrijeme koristiti, ali da zna da je dolazio dok je još bio živ njegov otac, da je skupa s njim dolazio.

17. U svom iskazu svjedokinja ZH navodi da zna o kojoj nekretnini se radi, inače da ovaj predio zovu Divulje, a kao dijete, od svoje 10. -11. godine pa nadalje, da je ovdje dolazila sa svojim roditeljima, oni da inače imaju nekretninu položenu odmah preko puta ove nekretnine, da ih dijeli jedan put, a taj put da je služio onako više za pješački put ili za karom ići, nije bio za auto, možda neko malo auto da je moglo proći. Navodi da je ovu nekretninu obrađivao pok. RH, a na jednom dijelu da je bio posađen vinograd, a na drugom dijelu da su bile posađene određene kulture poput poma šljivarica, fažoleta i slično tome. Navodi da su oni to i zalijevali, odnosno da su imali vodu. S tim da navodi da jedan dio, a koji da je bio položen uz cestu, tu da su u posjedu držali nekretninu gđa HH i njen muž, ali da ne zna kako se on zove. Navodi da je ovdje dolazila do neke svoje 25.-26. godine, tamo negdje do 1984.g., a nakon toga da nije više dolazila.

18. U svom iskazu svjedok ŽH, djed tuženika, navodi da zna o kojoj se nekretnini radi. Navodi da su se on i njegova braća odrekli u korist majke na svim nekretninama pa tako i na ovim, tako da je na tu nekretninu kasnije dolazio brat sa majkom, dok da je drugi brat navigavao, tako da on na ovu nekretninu nije baš često dolazio. Inače nekretnina da je njegovog oca VH i njegove majke HH. Njegov otac da je prodao zemlju od 20000 m2 da bi kupio ovu nekretninu, a on da je tada imao nekih 13, 14 godina. Inače njegov otac da je kupio od NH nadimka V. Na poseban upit suda kolika je to bila površina koju da je kupio, navodi da ne zna. Nakon smrti majke nekretnina da je pripala svima njima, njemu i još dvojici braće. Poslije majčine smrti oni da su se podijelili, pa da su se podijelili tako i u odnosu na ovu nekretninu u Divuljama, na način da je bratu pripala kuća na Čiovu, a njemu je pripala ova zemlja u Divuljama, a treći brat da je umro i nije imao potomaka. Zadnji put da je bio na ovoj nekretnini ima dvije godine. Ovu kuću da je napravio njegov sin ŠH. Na poseban upit suda da svjedok pokaže na skici vještaka što je točno njegov otac kupio od NH, svjedok navodi da ne zna, ovu susjednu parcelu oznake 2320/4 da je kupio S. Na poseban upit suda je li mu poznat tužitelj GH, svjedok navodi da mu nije poznat. Nikoga da nije viđao, nije puno dolazio, to da su njegovi roditelji obrađivali.

19. U svom iskazu svjedok BH, u srodstvu s tuženikom, navodi da je tuženik ili pak njegov otac (nije siguran) napravio tu kuću, ali misli da je on napravio kuću na drugoj parceli, a ne na parceli koja je predmet ovog postupka. Nadalje, da nije upoznat kad je ta kuća izgrađena, da ne dolazi toliko često, znaju ponekad sin i on ostavit brod na jednoj parceli, u blizini ove, i tada da je vidio ovu nekretninu. Tužitelj da mu nije poznat, nadalje godinama da nije dolazio, da je bio jedno vrijeme i odsutan, a tako da mu nisu poznate činjenice tko koristi nekretninu.

20. U svom iskazu svjedok MH, nesrodan sa strankama, navodi da zna o kojoj se nekretnini radi, da je tu dolazio, da je u prijateljskim odnosima sa tuženikovom obitelji odnosno sa njegovim ocem PH, Z da mu je sin, a da poznaje i pok. baku od Ž, HH, inače da je ona živjela na adresi blizu njegove adrese prebivališta. Navodi da joj je poznato da je ona radila na ovoj nekretnini koja da je predmet postupka i sin pok. B. HH da je imala 3 sina, KHG, BH i B, da se sjeća njenog pok. muža VH koji da je također dolazio na nekretninu, a VH da je umro prvi, a nakon njega da je dolazila HH i sin B. Na jednom dijelu da je bio vinograd i da su sadili razno povrće. Nakon što je umrla supruga od Ž, on da je počeo graditi kuću na ovoj nekretnini. Ne može točno precizirati kad je počeo graditi kuću, zna da je ostao udovac i počeo je graditi tu kuću, sin da mu se oženio. Navodi da nije nikad vidio tužitelja OH, a puno puta da je bio kod njega da su u prijateljskim odnosima, i da je bio pozvan na razne prigode i događaje, a pomagao mu je i u gradnji ove kuće. Na poseban upit suda je li isti može na skici lica mjesta Daria Blaževića precizirati na nekretnini koja je predmet postupka da li je istu koristila HH i njen suprug i njen sin, navodi da ne može točno precizirati na skici koji dio su točno oni koristili i obrađivali. Nadalje, kad se gradila ova kuća da nije bilo sporova ili prijepora, da nije vidio nikoga da dolazi, a nije vidio ni tužitelja, da je zemlja čitava uređena i očišćena, da je dolazio kao prijatelj na nekretninu.

21. U svom iskazu svjedok ĐH, nesrodan sa strankama navodi da zna o kojoj se nekretnini radi, da je u posjedu te nekretnine tuženik, a prije njega da su u posjedu bili djed ŽH, BH i JH, prije njih pok. baka HH odnosno pravo ime da joj je bilo FH. Navodi da obitelj FH zna cijeli život, da je dolazio kao dijete, prolazili su tim putem, da bi išli na more, ronit, tako da su mu te činjenice poznate i tada da je viđao prabaku HH da tu dolazi, ona da je uvijek tu bila. Ono što da se sjeća kada sam tu dolazio kao dijete, na zapadnom dijelu prema Trogiru u vrhu parcele da je bila kao jedna alatnica, poljska kućica, a po ovom središnjem dijelu da je bio položen vinograd. Svjedok pokazuje da se taj vinograd protezao uzduž čest. 2320/2 i prelazio 2320/3, a zna da ovaj put položen sada sa ove južne strane da je bio put babe HH, ali da ne zna točno kojim putem da je ona pristupala na nekretninu, znam da je tada i sa gornje strane bila cesta. Koliko da je njemu poznato to da je baka HH sa didom kupila. Na upit pun. tužitelja kako da zna da je to baka HH kupila, svjedok navodi da je to doznao sada za vrijeme trajanja ovog postupka jer da mu je tuženik i pokazivao neke papire vezano za to. Inače da cijeli život zna oca od tuženika, Ž, da se jako dobro poznaju. Navodi da je tu dolazio kao dijete, prolazili bi biciklama i išli bi na more. Što se tiče međaša, sa istočne strane da je bila jedna gospođa, sadila je cvijeće, ali da joj ne zna točno ime. Tužitelj GH, da mu je poznat, vidio ga je prvi put u desetom mjesecu, prije godinu dana, baš da je došao prije očevida tražeći gdje je njegova parcela, jer on da ne zna gdje je njegova parcela. Zna da je tužitelj GH došao sa nekim mladim odvjetnikom, zna da su pitali je li to tu, a onda da im je on rekao ako znaju gdje je, da nađu put koji vodi do njihove parcele, ali da naravno, oni to nisu našli. Na poseban upit pun. tužitelja zašto da je on to govorio, gdje je tada bio tuženik, svjedok navodi da je govorio zato što da ga nepravda boli, da se borio za ovu državu, a da je bio tu i tuženik.

22. Tužitelj GH u iskazu navodi da je njegov otac ĆH prvo imao jednu česticu koju da mu je oduzela država zbog izgradnje aerodroma odnosno piste, tako da je on odlučio nakon toga kupiti drugu nekretninu i on da je nju kupio od ČH i da je sklopio kupoprodajni ugovor između prodavatelja i njega kao kupca, taj ugovor da je sačinjen od strane advokata, ovjeren je i u njemu da je navedena i kvadratura zemlje oko 1100 m2, da ne zna točno koja da je bila cijena. Da li je taj ugovor dat dalje na uknjižbu, da to ne zna, uglavnom da zna da nije provedeno u zemljišnim knjigama ili da je možda dato na uknjižbu ali da je to spriječeno, da ne zna točno. Njegov otac da je stupio u posjed predmetne nekretnine po sklapanju ugovora, da je stupio u posjed, on da je obrađivao ovu nekretninu od 1966. godine do 1985. godine kada je umro. Kada da je on to kupio zna da je bio tu vinograd, da je bilo nešto voćaka, breskve i poljske jabuke, zna da je ocu bila želja da priključi vodu na ovu nekretninu i to da je učinio 1968. godine, a da bi se dobio priključak vode morao je biti upisan u katastru, a ono što je njemu poznato, a on da je bio upisan u katastru tako da je on uspio dobiti taj priključak vode. Sve obaveze u vezi ovog priključka vode da su se uredno plaćale sve te godine, a i da se uredno plaćaju i dan danas, a taj priključak da glasi na njega. Kod dogovorne podjele ta zemlja da je pripala njemu. Inače u vezi te podjele njegove dvije sestre i on, da su se podijelili 2023. godine. Nakon 1985. godine, na nekretninu da je dolazio njegov zet, od sestre muž i njegov pok. brat, koji da je umro 2020. godine, a na daljnji upit je li on sudjelovao u diobi, navodi da je on umro prije diobe. Pok. brat da se zove UH, a zet od njegove sestre LH. Oni da su radili na ovoj nekretnini, zna da su na njoj sijali salatu, bob, fažol, krompir. Nakon smrti oca da je rijetko dolazio jer to da je bila zapravo njihova zajednička zemlja, od svih braće i sestara, a zemlja da kad je zajednička, onda da je to ničije. Na poseban upit suda je li isti ima nekakva saznanja kada je tuženik tu izgradio kuću i da se nalazi u posjedu ove nekretnine, tužitelj navodi da je on to naknadno saznao, međutim, oni da su tu nekretninu prisvojili, odnosno pok. HH ili pak FH, da je ovo prikazala kao svoju naknadno pronađenu imovinu pa da se na taj način upisala u zemljišne knjige. Koliko da je njemu poznato HH da je bila vlasnica ove druge parcele položene odmah do ove, to da je postupak za koji da ne zna na koji način se on odvija, ali da ih nitko o tome nije obavijestio. Pok. HH da je imala 3 sina i jedan od njih, da se zove DH, a prije otprilike 12 godina da ga je zaustavio ispred trogirske peškarije da bi ga nešto pitao, odnosno da je rekao da se njegova majka nezakonito uknjižila na našu zemlju, a da bi se on odrekao toga, a on da mu je tada rekao da zemlja nije samo njegova nego da je zemlja zajednička i to da je na tome ostalo. Kada da su bili na terenu 2025. godine on da je bio kod svog nećaka i on da ga je tada pozdravio i rekao mu kaže što je ranije kazao, međutim on da je samo otišao. Na upit suda kako bi HH stekla ovu drugu nekretninu položenu do ove predmetne, navodi da bi ona to stekla kupoprodajom od ovih NH od kojih da je kupio i njegov otac. Na upit suda da li isti ima saznanja u vrijeme sklapanja kupoprodaje tko su bili međaši sa ovom predmetnom nekretninom, navodi da na čestici 2320/1 vlasnici da su bili FH odnosno HH i njen suprug VH, to da je sjeverna međa, a da je bila odijeljena sa kamenim međašima koji da su bili položeni na zemlji, zapadno od ove parcele od njegovog oca da je bio suhozid, a da ne zna tko su vlasnici, a istočno, kada je otac kupio od NH parcelu, istočni dio da je pripadao ČH, ali to da je on kasnije prodao osobi prezimena A ili CH, a sa južne strane da bio put i da se ovim putem sa južne strane pristupalo ovoj nekretnini.

23. U svom iskazu tuženik KH navodi da kako je započeo ovaj sudski postupak da se malo informirao što se tiče samih papira i povijesti stjecanja ove nekretnine, pa tako zna da je njegova prabaka FH, a da su je zvali HH bila upisana na ovoj nekretnini još 1995. godine i zna da je bila upisana 1/1 bez ikakvih tereta. Ne zna točno i nema točna saznanja kako bi to stekla FH, ali ono što da mu je poznato je da postoji jedan kao dokaz da je plaćen porez na ovu nekretninu, to da još datira iz 1962. godine, a tu da se spominje da je ona to kupila od ČH. Inače da mu je poznato da su se sa ove parcele njoj skinuli svi ostali Đ, nasljednici od ovog ČH, a to da se tiče ove nekretnine i još nekog puta s tim da mi je poznato da je taj put kasnije postao javni put. Tamo da se spominje postojanje ugovora iz 1962. godine, pa da pretpostavlja da je to zapravo kupljeno 1962. godine. FH odnosno HH, kako su je zvali, da je imala tri sina, KHG, pok. JH (ili B) i BH. Kad je umro pradida VH zna da su se sva trojica sinova odrekli svega u korist HH, a kad je HH umrla, a umrla je 2004. godine, zna da su se oni tu nešto dijelili, nešto nisu, ne zna baš točno, a njegov dida KHG da je odlučio njemu dati pored zemlje u Planome i ovu zemlju u Divuljama. Njemu da je to dida darova i on da je na to platio porez, i platio je i za pok. R i za N. Što se tiče JH, T i N, oni da nisu imali ništa protiv toga da dida njemu ostavi ovu nekretninu i da su bili složni oko toga, da nije bilo prijepora oko toga i da je tu odlučio izgraditi kuću. Inače njegov otac da je 2015. godine počeo graditi odnosno proširio je kuću na jednom dijelu gdje je već bila izgrađena, ona da je položena na gornjem dijelu sjeverne parcele, a to da je susjedna parcela od ove predmetne parcele, a on da je sam počeo graditi negdje 2020. godine ovu kuću koja je dijelom položena na 2320/3 odnosno njena nadstrešnica da je upala u ovu česticu. Nadalje da je tužitelja vidio prvi put na uviđaju u desetom mjesecu, a da nije čuo za njega ni iz priče u obitelji. Na nekretnini kada je odlučio raditi kuću, sa donje strane, južne strane, da je bio položen stari vinograd, a inače da je sve bilo zaraslo, obraslo, u draču, kupinu, a sa južne strane da ima stari put koji da je zarastao, a taj put, kad je bio uviđaj, nije se ni vidio, jer taj dio tada nije bio očišćen. Inače da je prilikom čišćenja zemlje otkrio taj priključak za vodu, odnosno sat, ali to da je bilo u vrijeme kada je već započeo ovaj postupak, a on da se pitao kako je moguće, a nakon što da je dobio informaciju, da tužitelj ima priključak na tuđoj nekretnini. Na upit suda je li istome poznato tko bi ovaj vinograd obrađivao sa ove južne strane, da mu je poznato iz priče u obitelji da je prababa imala vinograd na jednom dijelu, a na drugom dijelu da je sadila, to da je ono što zna. Na poseban upit pun. tužitelja od kada je ova nekretnina u ovom stanju u kojem ju je sud zatekao na uviđaju na licu mjesta, navodi da se ona počela čistiti negdje 2015. godine kada da je prvo njegov otac počeo čistiti nakon smrti majke, ali to da je bio jedan dio jer drugi dio nije čistio jer da još nije bio podijeljen sa bratom, a onda da je on nastavio čistiti i napravio parking, vrt, u tom vrtu da su posađene određene kulture, tikvice, pome i slično tome, posađene su masline dio u 2020. godini, a dio prošle godine. Jedino dio koji da nije očišćen je dio oko svjetala za pistu, a to da dođu osobe iz aerodroma sami očistiti. Na upit pun. tužitelja jesu li postojali ikakvi međašni znakovi između gornje parcele na sjevernom dijelu parcele bake i djeda i ove sporne parcele, tuženik navodi ne, nisu postojali nikakvi međašni znakovi. Na upit pun. tužitelja na koju je parcelu 1962. godine koju je baka kupila plaćen porez, tuženik navodi, da se on rodio 1991. godine tako da nema ta saznanja što je bilo 1962. godine, a prema ovom papiru, o kojem da je ranije iskazivao, gdje je plaćen porez, gdje se navode ČH i njegova prabaka, da se ne navodi broj čestice.

24. Odredbom članka 114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) pravo vlasništva se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je stavkom 2. određeno da pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

25. Odredbom čl. 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku),propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 8. ZPP-a propisano da sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

26. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Iz prezentiranog činjeničnog stanja u spisu, te svega iznesenog od strane tužitelja i tuženika, proizlazi da ovu pravnu stvar treba raspraviti na temelju pravila o stjecanju vlasništva kada predleži višestruko otuđenje nekretnine. U predmetnom slučaju je riječ o višestrukom otuđenju nekretnina na temelju pravnih poslova kao titulusa, pri čemu se tuženik koji je izvršio upis vlasništva u zemljišne knjige, poziva na zaštitu stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, sve kako to proizlazi iz odgovora na tužbu i navoda tuženika.

28. Naime, da bi se u konkretnom slučaju radilo o višestrukom otuđenju nekretnina, sud zaključuje temeljem prezentiranih činjenica od strane tužitelja koji je dostavio kupoprodajnu pogodbu iz 12. rujna 1966. godine, sklopljenu sa GHG (uz pristanak brata GŠ) iz koje proizlazi da mu je predmetna nekretnina citirana u ugovoru kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prodana i predana u posjed, dok je s druge strane prednica tuženika FH ud. VH zvana " HH" kako to proizlazi iz iskaza tuženika kupila predmetnu nekretninu također od Bilić Augustina 1962. godine (iako takav ugovor ni jedna parnična strana nije priložila u spis). Međutim prema aktualnom upisu u zemljišnu knjigu i prema rješenju suda Z- 41602/2020 koje je dostavio tuženik razvidan je pravni slijed od upisane FH ud. Andrije na tuženika, s tim da ni citirane isprave iz rješenja Z- 4160/2020 nisu dostavljene sudu, a sud nema obvezu ni dužnost ništa pribavljati po službenoj dužnosti, a niti je vezan načelom utvrđenja materijalne istine, već isključivo zauzima stav temeljem izloženog i prezentiranog od strane parničnih stranaka.

29. Naime, načelo traženja materijalne istine po službenoj dužnosti više ne vrijedi u hrvatskom građanskom procesnom pravu, s obzirom da je 1. prosinca 2003. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 117/03), kojim je (čl. 2.) izmijenjen čl. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01), tako da je isti nakon te zakonske izmjene glasio: „Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

30. Stoga kako je na tužitelju teret dokaza da je isti stekao vlasništvo predmetne nekretnine, valja kazati da isti nije radi razjašnjenja svih činjenica, pa i činjenice na koje upire "da mu nije jasno kako se upisala FH", dostavio sudu povijesni zemljišnoknjižni izvadak (ručno vođena knjiga), iz koje bi se utvrdilo na koji način i kada se upisala na predmetnu nekretninu prabaka tuženika FH ud. VH (ili pak njen prednik). U tom pravcu tužitelj osim povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (ručno vođena knjiga) nije dostavio ni povijesni posjedovni list prema kojem bi se utvrdio aktualni posjedovni upis kao i sve ranije promjene posjeda, što je dakako tužitelj trebao priložiti sudu u cilju dokazivanja svojih činjeničnih navoda, jer kako i sam navodi u svom iskazu da bi ishodio priključak vode na označenoj nekretnini trebao je biti barem upisan kao posjednik.

31. Kupoprodajni ugovor odnosno pogodba na koju se poziva tužitelj kao titulus stjecanja, a koji je zaključen 12. rujna 1966.g. jest sklopljen prije stupanja na snagu ZV-a, pa se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava prema tim ugovorima sukladno odredbi članka 388.st.2. ZV-a, trebaju prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u tom trenutku.

32. Do stupanja na snagu ZV-a ( 01. siječnja 1997. godine) o stjecanju vlasništva nekretnine u slučaju višestrukog ugovaranja otuđenja, odnosno o «jačem pravu» prosuđivalo se primjenom načela morala, savjesnosti i poštenja, te načela zabrane zlouporabe prava. Sukladno prihvaćenoj sudskoj praksi vlasništvo nekretnine u slučaju višekratne prodaje iste nekretnine stjecao je onaj kupac koji je bio u dobroj vjeri, neovisno o tome je li nesavjesni stjecatelj u posjedu kupljene nekretnine i je li u zemljišnim knjigama na svoje ime ishodio upis prava vlasništva te nekretnine.

33. Prema pravilima Općeg Građanskog zakonika (dalje OGZ-a), koji se primjenjivao na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.g. i za vrijeme okupacije ("Službeni list" FNRJ broj 86/1946) vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen, a takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-653/2019-2 od 13. travnja 2021., što je sukladno i odluci broj Rev- 250/90 u kojoj je izraženo shvaćanje da se u primjeni pravnih pravila OGZ vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor izvršen.

34. Nadalje, Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, dalje ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980.g. do 1. siječnja 1997.g.nije uređivao pravne odnose koji nastaju dvostrukim ili višestrukim ugovaranjem otuđenja iste nekretnine, niti je poput OGZ-a propisivao pravilo za rješavanje sukoba upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama ( Paragraf 440. ), ali je pod utjecajem načela savjesnosti i poštenja, sudska praksa prije stupanja na snagu ZOVO-a korigirala institut iz paragrafa 440.OGz-a primjenom načela savjesnosti i poštenja i načela zabrane zlouporabe prava (čl. 12. i 13. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO, sada čl. 4. i 6. ZOO-a. "Narodne novine " broj 35/05 i 41/08).

35. Primjenom načela savjesnosti i poštenja, podnositelj zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva stječe pravo vlasništva samo ako je u dobroj vjeri podnio zahtjev za uknjižbu, odnosno sklopio pravni posao na temelju kojeg traži uknjižbu.

36. U takvoj situaciji kada je više osoba zaključilo posebne pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva na istoj nekretnini, o jačem pravu sud odlučuje primjenom načela morala, savjesnosti i poštenja i načela zabrane zlouporabe prava. Pri tome može igrati ulogu činjenica upisa u zemljišne knjige, a i predaja u posjed otuđene nekretnine.

37. Nadalje, prema odredbi članka 122. ZV- a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjžnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.). Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).

38. Prema odredbi članka 8. st.3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje ZZK) stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

39. Dakle, da bi u smislu odredbi članka 122.st.2. ZV-a i članka 8.st.3. ZZK-a nastupili pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige između ostalih pretpostavki potrebno je i da stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti pošten, u dobroj vjeri. On mora u dobroj vjeri postupati s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja ne znajući da ono što je upisano nije potpuno odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja. Poštenje stjecatelja se predmnijeva, a stjecatelj mora biti pošten kako u trenutku sklapanja pravnog posla, tako u trenutku zahtijevanja upisa u svoju korist. U smislu navedenih odredbi stjecatelj se smatra nepoštenim ako je znao za neslaganje zemljišnoknjižnog i izvanknjižnog stanja nekretnine ili kad mu je to ostalo nepoznato zbog njegove nepažnje. Dakle, stjecatelj je nepošten i ako je kod stjecanja propustio redovitu i uobičajenu prosječnu pažnju koju je u svakom slučaju kod takvog stanja morao imati i s kojom bi bez sumnje odmah mogao ustanoviti nevaljanost ili neistinitost zemljišnoknjižnog upisa.

40. Nadalje, odredbom čl. 125. st.1. ZV-a propisano je da u slučaju kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Nadalje, u tom slučaju čl. 125. st. 2. ZV-a propisuje pravo osobe koja svoje vlasništvo nije upisala u zemljišne knjige, ali joj je nekretnina predana u samostalni posjed da protiv osobe koja je svoje vlasništvo upisala u zemljišne knjige zatraži brisanje upisa vlasništva i uknjižbu u svoju korist, ako dokaže da knjižni stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je, u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem, znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed i to u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. Osim toga stjecatelj prava (ovdje tužitelj) u svakom slučaju imao bi mogućnost ustati nekim od obveznopravnih zahtjeva i u odnosu na samog otuđivatelja, kako to jasno određuje čl. 125. st. 3. ZV-a. Tužitelj navedene pravne načine zaštite svog prava nije koristio, a ni njegov prednik.

41. Analizirajući sve predložene dokaze provedene u ovom postupku, a koje je sud u cijelosti izveo, te dovodeći ih u svezu s ispravama koje prileže spisu, tužitelj nije uspio u ovom postupku dokazati da su pravni prednici tuženika kao stjecatelji predmetne nekretnine (pok. prabaka FH ud. VH i njen suprug VH) bili nesavjesni stjecatelji i to kako u trenutku stjecanja nekretnine, tako i u trenutku podnošenja prijedloga za upis, odnosno da su isti u tom trenutku znali da je nekretnina prodana i predana u posjed predniku tužitelja od strane istog prodavatelja. Također tužitelj nije dokazao ni da bi netko od sljednika pok. FH i pok. VH imao ikakva saznanja o postojanju kupoprodajne pogodbe između prednika tužitelja i istog prodavatelja, pa tako ni tuženik, u kojem dijelu sud poklanja povjerenje svjedocima ŽH, BH, KŠ i IŠ, kao i iskazu tuženika, koji svi navode u tom dijelu suglasno da im osoba tužitelja od ranije nije poznata kao ni njegov prednik, a da je prednica tuženika FH posjedovala ovu nekretninu i da je na njoj bio položen vinograd.

42. Što se tiče iskaza tužitelja kao i svjedoka GH, SH i ZH, iste sud ocjenjuje djelomično uvjerljive u smislu njihove spoznaje o kupoprodaji nekretnine i posjedovanja nekretnine od strane prednika tuženika ĆH sve do 1985. godine (kad je umro), a kasnije do 1986. od strane djevera i zeta tužitelja, da bi očigledno nakon toga nekretnina se prestala koristiti, a tužitelj da je potvrdio da istu nije nikad koristio i posjedovao osobno (samo kao dijete dok je otac bio živ), jer da ista među njima nije bila ni podijeljenja sve do 2022. godine, dok svjedokinja ZH spominje posjedovanje susjedne nekretnine od strane gđe HH i njenog muža (položene do ceste). U prilog posjedovanju nekretnine od strane prednika tužitelja svakako ide u prilog i činjenica da je prednik tužitelja ishodio dozvolu o priključenju na vodovodnu mrežu na svoje ime, a čije postojanje je neposrednim opažanjem utvrdio i sud, te je njen položaj naznačen u nalazu i mišljenju vještaka, stoga sud u tom dijelu iskazuje povjerenje tužitelju i navedenim svjedocima da je prednik tužitelja ĆH pok. GH zasigurno kupio nekretninu i stupio u posjed predmetne nekretnine sve kako to proizlazi iz dokaznog postupka.

42.1. Međutim tužitelj navedenim svjedocima i ostalim izvedenim dokazima nije uspio dokazati da prednici tuženika i tuženik u samom trenutku sklapanja pravnih poslova sa prodavateljem, i najkasnije prilikom upisa prava vlasništva na svoje ime nisu bili savjesni i u dobroj vjeri, a što bi jedino u tom slučaju tužitelju dalo „jače pravo“, u odnosu na tuženika koji se u dobroj vjeri uknjižio na predmetnoj nekretnini, a koju je stekao darovanjem od svog djeda, ne znajući za tužitelja i činjenicu da je isti ranije bio u posjedu. Ukazuje se i logičnim neznanje tuženika i njegovih prednika sve obzirom da se nekretnina od 1986. godine nije više koristila od strane prednika tužitelja i obitelji tužitelja (jednim dijelom je i danas zapuštena), sve kako je prikazano u nalazu i mišljenju vještaka. Svjedoci u tom pogledu dokazivanja znanja ili neznanja tuženika ili njihova prednika o kupoprodajnoj pogodbi i stupanju u posjed, odnosno o njihovoj savjesnosti ili nesavjesnosti nemaju posebnih saznanja. Tužitelj je u svom iskazu spominjao sina HH pod imenom DH (ali sinovi od HH su KHG, JH i BH), da bi ga „zaustavio i da bi mu rekao da se njegova majka nezakonito uknjižila i da bi se on odrekao toga“, međutim takve tvrdnje tužitelj nije kroz dokazni postupak ničim drugim potvrdio da bi sud ovaj dio iskaza ocjenio kao uvjerljiv i da bi on ukazivao na moguće saznanje tuženika ili prednika tuženika o postojanju kupoprodajne pogodbe prednika tužitelja i stupanja u posjed.

43. Stoga je sud na temelju svih provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- nastavno ZPP-a, koji se Zakon ima primijeniti u ovom postupku), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, odlučio kao u izreci presude.

44. Također za odluku o troškovima postupka sud odlučuje prema odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, koje odredbe su i primijenjene prilikom odlučivanja o parničnim troškovima.

45. Tuženiku koji je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku koji je odvjetnik priznat je odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a, u skladu s VPS-om sljedeći trošak, a sukladno Tarifi br. 7. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine"138/23) obzirom da je u cijelosti uspio u postupku: za sastav odgovora na tužbu po 100 bodova (T. br.8), za zastupanje na ročištima od dana 29.05.2024., 24.09.2024., 25.10.2024., 17.09.2025., 17.11.2025., 10.02.2026., 21.04.2026., 15.06.2026. (Tbr.9.t.1), za sastav obrazloženih podnesaka od dana 16.07.2025. 24.11.2025., 15.04.2026., 21.05.2026., po 100 bodova, što daje ukupno 1.300,00 bodova, vezano za visinu vrijednosti boda od 2,00 EUR daje ukupno 2.600,00 EUR, navedenom iznosu treba pridodati PDV od 25 % (650,00 EUR) dobije se ukupan iznos od 3.250,00 EUR, koliko je dosuđeno tuženiku u točki II. izreke rješenja.

46. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a, prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22, 155/23, ZOO).

U Trogiru, 17. srpnja 2026. godine.

Sutkinja

Danira Vujević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u pisanom obliku u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun.tužitelja Miloš Kandžija, odvjetnik u Trogiru

- pun. tuženika Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu

- u spis