Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-553/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 , zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te objave presude 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 4.057,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2018. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 132,72 EUR (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) s osnova troškova vještačenja izvršenog po vještaku Stivenu Šijaku po računu broj: 02/09-17-OS od 20. kolovoza 2018. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju GČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.338,25 EUR (dvije tisuće tristo trideset osam eura i dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj GČ podnio je 29. srpnja 2020. tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske, radi naknade štete, navodeći da mu je 19. prosinca 2016. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Varaždinska, Služba kriminalističke policije privremeno oduzelo osobni automobil marke Mercedes, klasa C220 CDI, bijele boje, broj šasije [broj šasije], reg. oznake: [registarska oznaka], bez vidljivih oštećenja, s prijeđenih 219.089 km i jednim originalnim ključem , a predmetno vozilo vraćeno je tužitelju, nakon više njegovih zahtjeva za povrat, tek 6. kolovoza 2018. Vraćanje je izvršeno u krugu Policijske postaje u Ludbregu, čemu je prisustvovao sudski vještak Stiven Šijak te je vozilo pregledao i izradio vještački nalaz te je istoga dana vozilo prevezeno u radionicu ZČ iz [adresa].

1.2. Tužitelj je podneskom od 28. kolovoza 2018. pozvao Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) na pregled predmetnog vozila najkasnije do 31. kolovoza 2018. nakon čega će početi popravak vozila , a 5. rujna 2019. pozvao je ODO u Varaždinu na naknadu štete sukladno vještačkom nalazu, no ODO u Varaždinu odbilo je zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga je 15. listopada 2019. tužitelj dostavio ODO u Varaždinu zahtjev za mirno rješenje spora potražujući naknadu štete sukladno vještačkom nalazu i mišljenju Stivena Šijaka, a na koji zahtjev ODO u Varaždinu nije odgovorilo.

1.3. Tužitelj navodi da je vještačkim nalazom Stivena Šijaka utvrđeno kako je na vozilu tužitelja nastala šteta u visini od 45.787,94 kn i to zbog neodržavanja i lošeg konzerviranja vozila spremanjem vozila u neadekvatnim uvjetima (u dvorištu na otvorenom PP Ludbreg), a osim toga zbog pada vrijednosti vozila nastala je šteta u iznosu od 35.943,54 kuna, tako da je ukupna visina štete 81.731,48 kuna, za koju je tužitelj saznao 20. kolovoza 2018. kada mu je predan vještački nalaz . Osim toga, na ime troškova izrade vještačkog nalaza tužitelj je 20. kolovoza 2018. sudskom vještaku platio iznos od 1.000,00 kuna. Budući da predmetno vozilo od dana oduzimanja pa do predaje nije bilo pravilno održavano niti konzervirano po Ministarstvu unutarnjih poslova koje je predmetno vozilo oduzelo, Republika Hrvatska odgovara za naknadu štete, pa stoga tužitelj ovom tužbom od tuženika potražuje ukupni iznos od 81.731,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2018. do isplate, trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2018. do isplate, kao i prouzročene parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana objave presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako po osnovu, tako i u visini. Potvrđuje činjenične navode vezano za oduzimanje predmetnog motornog vozila. Naime, policijski službenici Policijske uprave varaždinske provodili su kriminalističko istraživanje temeljem zahtjeva Uprave kriminalističke policije, Sektora za potporu kriminalističke policije, Službe za međunarodnu policijsku suradnju u svezi zaprimanja obavijesti o potraživanju vozila od strane Interpola Bratislava, a radilo se o ovdje predmetnom vozilu. Prema dobivenim saznanjima od strane Interpola Bratislava, dana 21. studenog 2013. poduzeće Mercedes Benz Financial Services Slovakia s.r.o., Bratislava , sklopilo je za predmetno vozilo Ugovor o financijskom leasingu sa Trans Team Logistic & Trading s.r.o., vlasništvo DČ. Kako imenovani nije plaćao rate leasinga, 1. kolovoza 2016. poduzeće Mercedes Benz Financial Services Slovakia s.r.o. raskinulo je ugovor o leasingu i istodobno podnijelo kaznenu prijavu jer isti nije vratio vozilo iako je to od njega bilo zatraženo. Na temelju te činjenice raspisana je potraga za predmetnim vozilom. Slijedom navedenog, policijski službenici Policijske uprave Varaždinske, privremeno su oduzeli vozilo dana 19. prosinca 2016. te je o tome sastavljen Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i izdana je Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta. Tuženik ističe da je vozilo od dana privremenog oduzimanja bilo deponirano na čuvanom prostoru parkirališta Policijske postaje Ludbreg, bez mogućnosti pristupa trećih osoba. Navedeno parkiralište nema natkrivenih parkirnih mjesta, pa vozilo nije bilo garažirano. Ističe i da tužitelj u tužbi ni na koji način ne obrazlaže, a niti prilaže dokaze o tome zašto bi se u konkretnom slučaju radilo o neadekvatnim uvjetima i lošem konzerviranju vozila. Sama činjenica da se vozilo nalazilo na otvorenom, nenatkrivenom parkiralištu sama po sebi ne može značiti da se radilo o neadekvatnim uvjetima budući da se na istom parkiralištu nalaze i službena vozila Ministarstva unutarnjih poslova. Izvršenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je tužitelj u travnju 2016. kupio predmetno vozilo u Republici Njemačkoj, u auto kući Kfz-Handel, vlasnika EČ, za novčani iznos od 15.800,00 EUR koji je platio u navedenoj auto kući, a auto kuća mu je izdala račun. Prilikom kupnje dobio je prometnu dozvolu od zadnjeg vlasnika ŽČ i ostalu dokumentaciju vezanu za vozilo. Vozilo je imalo registarske oznake Republike Njemačke, a tužitelj je na temelju dobivene dokumentacije ishodio privremenu prometnu dozvolu u Republici Njemačkoj te je na temelju iste vozilo dovezao u Republiku Hrvatsku. Nakon toga je izvršio carinjenje vozila i registrirao vozilo s registarskim oznakama [registarska oznaka]. Nadalje, s obzirom na protek vremena od privremenog oduzimanja vozila i činjenicu da slovačka pravosudna tijela do tada nisu dostavila odgovarajuću dokumentaciju, dopisom Službe za međunarodnu policijsku suradnju broj: 511-01-91- 4/22-350-WF 75259/16 od 2. kolovoza 2018. naloženo je Policijskoj upravi vraćanje vozila tužitelju uz napomenu da mu automobil može biti ponovno privremeno oduzet ukoliko nadležna tijela Republike Slovačke dostave odgovarajuću dokumentaciju koju će hrvatska nadležna pravosudna tijela uvažiti prilikom donošenja odluke. Također, tužitelj je upoznat s činjenicom da je tjeralica za vozilom još uvijek na snazi i ako s istim napusti teritorij Republike Hrvatske, da će mu isto biti oduzeto od stranih nadležnih tijela. Nakon uzastopnog traženja povrata vozila od tužitelja i nedostavljanja potrebne dokumentacije od strane Interpola Bratislava, Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo je odluku o vraćanju vozila, koje je vraćeno tužitelju 6. kolovoza 2018. i o tome je sačinjen Zapisnik o vraćan ju privremeno oduzetih predmeta broj: 511-14-12/1-2-6340/16.

2.2. Tuženik, međutim, osporava svoju odgovornost za štetu budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Poziva se na odredbe čl. 58. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, čl. 261. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku te ističe da nadležna tijela u ovom predmetu ni na koji način nisu postupala nepravilno odnosno nezakonito budući da je vozilo privremeno oduzeto temeljem spomenutih odredaba iz razloga što je za istim bila raspisana potraga odnosno temeljem međunarodne tjeralice jer se radilo o vozilu koje je bilo unajmljeno na leasing i prodano izvan Republike Hrvatske. Stoga u pogledu oduzimanja vozila i s time povezanog deponiranja vozila od strane Ministarstva unutarnjih poslova nema nepravilnog ni nezakonitog rada, iz razloga što je predmetno vozilo bilo oduzeto na temelju zakonskih odredbi koje takvo oduzimanje dopuštaju, dakle Policijska uprava Varaždinska postupala je u okviru svojih zakonskih ovlasti, pa čak niti naknadno utvrđena neosnovanost sumnje na kazneno djelo ne bi učinila neosnovanim i oduzimanje vozila. Takav stav zauzima aktualna sudska praksa (VSRH broj Rev- 1791/2012-2, Ustavni sud RH U-III/647/2006). Tuženik ujedno napominje da je Ustavni sud u odluci U-III/3455/2017 od 22. listopada 2018. izrazio stav da Republika Hrvatska kao država ima mogućnost ograničavanja ili oduzimanja vlasništva odnosno zadiranja u tužiteljevo pravo vlasništva radi udovoljavanja zahtjevima zakonitosti i razmjernosti, kao i radi zaštite javnog interesa. Budući da i Ustav i Konvencija ovlašćuju državu da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila korištenje imovine u skladu s općim interesom, mjera oduzimanja vozila nedvojbeno predstavlja zakonito miješanje države u podnositeljevo vlasništvo. Mjera ima i legitimni cilj u javnom interesu: pribavljanje i osiguranje predmeta koji može biti korišten kao dokaz u kaznenom postupku. S obzirom na to da je oduzimanje ovdje predmetnog vozila bilo izvršeno na temelju ovlaštenja i obveza predviđenih gore navedenim zakonskim odredbama, kao i da su sve radnje državnih tijela u predmetu poduzimane pravovremeno, pa tako i vraćanje samog vozila, nije ispunjena pretpostavka postojanja štetne radnje. Ujedno, da bi mogao biti prihvaćen zahtjev za naknadu štete, pretrpljena šteta mora biti posljedica odnosno u uzročnoj vezi s postupanjem državnih tijela. U konkretnom slučaju predmetno motorno vozilo protekom vremena gubilo bi na vrijednosti i po naravi same stvari, dakle bez obzira na radnje državnih tijela, te do umanjenja vrijednosti vozila dolazi neovisno o tome je li vozilo korišteno ili nije. Takav stav zauzima važeća sudska praksa u već spomenutoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/647/2006, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 326/2010-2 od 13. svibnja 2014. i Rev-x 542/13-2 od 2. travnja 2014., odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-985/06 od 29. svibnja 2008. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn - 2751/03-2 od 22. studenog 2005.

2.3. Tuženik se protivi korištenju nalaza i mišljenja vještaka koje je tužitelj privatno pribavio i priložio uz tužbu budući da značaj nalaza vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je odredio parnični sud u konkretnoj parnici (stajalište Vrhovnog suda RH broj Rev-797/01-2 i broj Rev-x 142/15-2), a niti je ovo vještačenje izrađeno u postupku osiguranja dokaza koji se provodi putem suda sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku. Tuženik, opreza radi, osporava i visinu tužbenog zahtjeva budući da iz nalaza koji je priložen uz tužbu nije razvidno kako je vještak Stiven Šijak došao do iznosa štete niti su priloženi računi o popravku vozila u tom iznosu. Ističe da je vozilo već prilikom kupnje bilo u rabljenom stanju (u prometu je od 21. ožujka 2012., a tužitelj ga je kupio u travnju 2016.) za iznos od 15.000,00 EUR (cca 120.000,00 kn), a vještak je utvrdio da je njegova stvarna cijena na dan oduzimanja bila 166.703,35 kn. Tuženik napominje i da vještak kod izrade nalaza nije raspolagao nikakvim podacima o stvarnom općem stanju vozila na dan oduzimanja, nego samo o stanju na dan preuzimanja, te je vrijednost vozila na dan oduzimanja utvrdio na temelju nekih općenitih parametara, pa je na takav način i došao do iznosa koji je veći od iznosa za koji je tužitelj kupio predmetno vozilo. Od tog iznosa vještak polazi i dalje u nalazu kada utvrđuje pad vrijednosti vozila i štetu na istom, a što je nelogično i neosnovano jer je tužitelj kupio vozilo za manji iznos, pa ti dobiveni iznosi niti ne bi mogli predstavljati stvarne iznose štete nastale tužitelju. Ujedno je razvidno iz nalaza da na vozilu nije bilo većih kvarova niti oštećenja koja bi nastala radnjama ili propustima tuženika, pa prema tome nije jasno niti na koji način je vještak utvrdio štetu i iznos štete nastale neodržavanjem i lošim konzerviranjem vozila, te spremanjem vozila u neadekvatnim uvjetima, te nije obrazložio niti zašto uopće smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o neadekvatnim uvjetima čuvanja vozila.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka te u njemu izvršenog vještačenja po prometno-tehničkom vještaku ĆČ tužitelj je sukladno njegovom nalazu i mišljenju precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 11. srpnja 2023. (koji je potom izrazio i u valuti EUR u podnesku od 1. ožujka 2024.) tako da potražuje ukupan iznos od 9.840,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2018. do isplate te i nadalje potražuje iznos od 132,72 EUR s osnova troškova vještačenja izvršenog po vještaku Stivenu Šijaku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

21. kolovoza 2018. do isplate.

4.1. Ovaj sud je rješenjem i presudom broj P-329/2020-47 od 18. travnja 2024. utvrdio da je tužba djelomično povučena radi isplate iznosa od 1.007,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.783,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2018. do isplate, a koji se iznos odnosio na naknadu štete nastale na vozilu uslijed neadekvatnog skladištenja vozila kod tuženika u periodu od oduzimanja do povrata vozila tužitelju (točka I. izreke presude), dok je odbio dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 4.057,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. srpnja 2018. do isplate koji se iznos odnosi na naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti vozila u razdoblju kada je isto tužitelju bilo oduzeto te je odbio i dio zahtjeva radi isplate zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.783,00 EUR u razdoblju od 7. srpnja 2018. do 18. rujna 2018. kao i radi isplate iznosa od 132,72 EUR s osnova troškova vještačenja vještaka Stivena Šijaka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2018. do isplate (točka II. izreke presude), te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka (točka III. izreke presude).

4.2. Povodom žalbi tužitelja i tuženika Županijski sud u Vukovaru svojom je presudom i rješenjem broj Gž-359/2024-3 od 25. rujna 2025. potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kao i u dijelu točke II. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.783,00 EUR za razdoblje od 7. srpnja 2018. do 18. rujna 2018., a u preostalom dijelu je ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Drugim riječima, drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku u pogledu obveze tuženika da tužitelju naknadi štetu nastalu na vozilu zbog neadekvatnog smještanja i čuvanja vozila, a u pogledu naknade štete zbog umanjenja vrijednosti vozila navodi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi do pada vrijednosti vozila u svakom slučaju došlo i protekom vremena, no navodi da je potrebno utvrditi bi li do pada vrijednosti vozila u iznosu od 4.057,15 EUR u razdoblju kada je vozilo bilo oduzeto vlasniku došlo da se vozilo nalazilo kod vlasnika i bilo redovito održavano i servisirano ili bi taj pad vrijednosti bio manji te koliko.

5.1. Na glavnoj raspravi 22. siječnja 2026. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je drugostupanjskom odlukom predmet vraćen na ponovni postupak. Međutim, tužitelj napominje da je prema čl. 2. toč. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osobni automobil motorno vozilo namijenjeno za prijevoz i sudjelovanje u prometu. Protupravnim oduzimanjem vozila ta osnovna karakteristika svih vozila da sudjeluju u prometu nije mogla biti izvršavana. Isto tako tužitelju je bio oduzet posjed, ali ne samo to, već tužitelj nije mogao raspolagati svojim vlasničkim pravima, pa ne samo da nije mogao koristiti vozilo, nego ga nije mogao ni prodati. Na taj je način Republika Hrvatska prouzročila tužitelju i štetu da je nastup ila amortizacija vozila, a bez mogućnosti korištenja. Tužitelj je obrtnik te mu je predmetno vozilo služilo za osobne potrebe, ali i za potrebe obrta. S obzirom na to da nije mogao koristiti vozilo, posuđivao je vozilo marke Mercedes A180, reg. oznake [registarska oznaka], od svoje majke VČ. S obzirom na to tužitelj smatra da mu je nastupila i šteta koja se ogleda u smanjenju vrijednosti vozila, a istovremeno u nemogućnosti njegova korištenja. Na ove okolnosti tužitelj je predložio da se izvrši uvid u rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 1. lipnja 2020. iz kojeg proizlazi da je tužitelj nositelj OPG, te da se provede saslušanje svjedokinje VČ, kao i da se provede dodatno prometno-tehničko vještačenje na okolnosti da je nastupila amortizacija na predmetnom vozilu te na okolnosti koje navodi drugostupanjski sud.

5.2. Na istom ročištu tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda. Usprotivio se iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza od strane tužitelja s obzirom da isto u ovoj fazi postupka nije dopušteno, a nije ni relevantno s obzirom na jasnu uputu drugostupanjskoj suda iz ukidne odluke.

6. Odredbom čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema daljnjoj odredbi čl. 299. st. 3. ZPP nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Činjenice i dokaze koje je tužitelj navodio na ročištu za glavnu raspravu od 22. siječnja 2026. isti nije iznio u tužbi niti na pripremnom ročištu do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu sud ne nalazi razloge da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka budući da tužitelj takve razloge ne navodi, a niti u međuvremenu donesena drugostupanjska odluka s izraženim stajalištem drugostupanjskog suda ne može biti razlog za to. Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi, nove činjenice i dokaze koje je tužitelj iznio na ročištu za glavnu raspravu od 22. siječnja 2026. sud nije uzeo u obzir.

7. U ponovo provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu (osim u dokumentaciju predanu na ročištu za glavnu raspravu 22. siječnja 2026. koja nije uzeta u obzir) te uvid u priložene spise MUP, pročitao je nalaz i mišljenje vještaka ĆČ od 17. travnja 2023., proveo je dopunsko vještačenje sukladno uputi drugostupanjskog suda te usmeno saslušao vještaka.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Nakon djelomičnog potvrđivanja, a djelomičnog ukidanja ranije prvostupanjske presude, u nastavku postupka predmet spora je tražbina tužitelja s osnova naknade imovinske štete nastale tužitelju uslijed privremenog oduzimanja vozila od strane Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP), i to samo po osnovi umanjenja vrijednosti vozila u razdoblju kada je isto tužitelju bilo oduzeto .

10. Valja ponoviti kako je odredbom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19, koje su odredbe bile na snazi u utuženom razdoblju) propisano da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska, iz koje odredbe slijedi pasivna legitimacija tuženika u ovom sporu koja među strankama niti nije sporna.

11. Odredbom čl. 261. st. 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da će se predmeti, koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, privremeno oduzeti i osigurati njihovo čuvanje, a prema st. 2. tog članka onaj tko drži takve predmete dužan ih je predati na zahtjev državnog odvjetnika, istražitelja ili policije.

12. Odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14, koje su bile na snazi u utuženom razdoblju , dalje: ZPPO) propisano je da policijski službenik privremeno oduzima i čuva predmete pod uvjetima i na način propisan ovim i drugim zakonom te izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Nadalje, odredbom čl. 60. st. 1. ZPPO određeno je da kad čuvanje privremeno oduzetih predmeta u prostorima policije nije moguće ili je povezano sa značajnim poteškoćama, takvi predmeti mogu se čuvati u drugom prostoru do odluke nadležnog tijela, osim ako drukčije nije određeno drugim zakonima, a prema st. 2. istog članka kad prestanu razlozi zbog kojih je predmet privremeno oduzet, on će se vratiti osobi od koje je privremeno oduzet, ako zakonom ili odlukom nadležnog tijela nije drukčije određeno.

13. Kako je to utvrđeno i u ranijem tijeku postupka, nije sporno da je tužitelju 19. prosinca 2016. od strane MUP, PU Varaždinske, Službe kriminalističke policije , a po zahtjevu Interpola Bratislava, Republika Slovačka, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela povezanog s predmetnim vozilom, privremeno oduzeto vozilo – osobni automobil marke Mercedes, klasa C220 CDI, bijele boje, broj šasije [broj šasije], reg. oznake: [registarska oznaka], bez vidljivih oštećenja, s prijeđenih 219.089 km i jednim originalnim ključem, kao što to proizlazi i iz zapisnika te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 19. prosinca 2016., kao i da je isto vozilo tužitelju vraćeno 6. kolovoza 2018. kao što to proizlazi iz zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 6. kolovoza 2018. Nesporno je i da je u cijelom tom periodu od privremenog oduzimanja do vraćanja vozila tužitelju isto bilo smješteno na parkiralištu PP Ludbreg, gdje ga je tužitelj 6. kolovoza 2018. preuzeo te odveo na servis u mehaničarsku radionicu Auto Kušen, kao i da je toj primopredaji bio nazočan Stiven Šijak (inače stalni sudski vještak prometno-tehničke struke).

14. Sporna je odgovornost tuženika za štetu s osnova umanjenja vrijednosti vozila budući da tuženik i nadalje ostaje kod stava da do umanjenja vrijednosti vozila dolazi samim protekom vremena, neovisno o tome je li vozilo korišteno ili nije i bez obzira na radnje državnih tijela, pa tuženik za isto ne može biti odgovoran, kako to navodi i u podnesku od 24. travnja 2026.

15. Ponovo se ističe, kako to proizlazi i iz sudske prakse (odluka Vrhovnog suda RH priloženih u spis), da nezakonit rad predstavlja postupanje protivno zakonu ili drugom propisu ili propuštanje da se zakon ili drugi propis primijeni , s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti s postojanjem volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećeg. U situaciji kada postoji osnovana sumnja za počinjenje određenog kaznenog djela, privremeno oduzimanje predmeta ne može se smatrati nezakonitim radom, već se radi o postupanju u okviru ovlasti i zakona od strane policije kao nadležnog državnog tijela. Pri tome naknadno utvrđena neosnovanost sumnje za kazneno djelo ne čini neosnovanim i oduzimanje vozila. Kako je u ovom sporu nesporno da je policija postupala u okviru međunarodne suradnje temeljem zahtjeva Interpola radi oduzimanja vozila povezanog s počinjenjem kaznenog djela (a što proizlazi i iz priloženih spisa MUP te iz iskaza svjedoka ŠČ i HČ), sud smatra da se, kako je to ovdje obrazloženo, radilo upravo o zakonitom radu policije odnosno postupanju u okviru ovlasti i zakona, te da u tom smislu ne postoji nikakvo nezakonito ili nepravilno obavljanje poslova državne uprave, odnosno protupravnost u postupanju kao jedna od pretpostavki za odgovornost za štetu. Pri tome sud ne smatra osnovanim navode tužitelja kako policija nije mogla tužitelju oduzeti vozilo budući da je vlasništvo istog stekao u dobroj vjeri odnosno da je mogla izreći drugu blažu mjeru, budući da nije u nadležnosti MUP da utvrđuje navedene činjenice odnosno izriče druge mjere ukoliko je od istog od strane nadležnog tijela zatraženo privremeno oduzimanje vozila zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela. Također, sud smatra neosnovanim i navod tužitelja kako policija nije reagirala pravovremeno budući da je iz priloženih spisa MUP, posebno spisa Službe za međunarodnu policijsku suradnju (naročito iz dopisa u tom spisu klasa: NK 215-10/19- 03/1, urbroj: 511-01-91-4/22-75259/16 IPI-5866 od 10. rujna 2020. upućenog Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u kojem je detaljno iznesen cijeli tijek postupka i sve poduzete radnje vezane uz konkretan slučaj oduzimanja i povrata predmetnog vozila) vidljivo da je policija u periodu u kojem je tužitelju bilo oduzeto vozilo kontinuirano poduzimala radnje u okviru međunarodne suradnje s Interpolom Slovačka, a nakon stupanja na snagu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije zatraženo je od slovačkog tijela izdavanje Europskog istražnog naloga, te je u konačnici vozilo vraćeno odmah nakon što je 13. srpnja 2018. zaprimljen odgovor kako je Glavni državni odvjetnik Slovačke Republike odbio izdati Europski istražni nalog zato što predmetni automobil neće biti korišten kao dokaz u kaznenom postupku, dakle vozilo je vraćeno odmah nakon što su prestali razlozi zbog kojih je predmet privremeno oduzet, kao što to propisuje odredba čl. 60. st. 2. ZPPO.

16. S obzirom na ranije navedenu uputu drugostupanjskog suda da je potrebno dodatno utvrditi okolnosti koje se tiču pada vrijednosti vozila u razdoblju kada je ono bilo oduzeto tužitelju, valja reći da je već u nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 17. travnja 2023. stalni sudski vještak prometno-tehničke struke ĆČ izračunao vrijednost vozila na dan njegovog oduzimanja vremenskom metodom koju detaljno obrazlaže po svim elementima (novonabavna vrijednost usporednog vozila istog proizvođača, koeficijent dodatne opreme, izvedena novonabavna vrijednost vozila, koeficijent zastarjelosti tipa, izvedena vrijednost vozila – osnovica za primjenu daljnjih koeficijenata, vrijednost vozila na temelju starosti, koeficijent kilometarskog ispravka, koeficijent investicijskog ulaganja, koeficijent općeg stanja vozila, koeficijent načina eksploatacije, koeficijent investicijskih ulaganja te koeficijent prodajne atraktivnosti rabljenog vozila) tako da izračunava realnu financijsku vrijednost predmetnog rabljenog vozila na tržištu RH na dan oduzimanja vozila u iznosu od 16.522,34 EUR. Nadalje, vještak izračunava vrijednost vozila na dan povrata vozila vlasniku 6. kolovoza 2018. primjenom istih elemenata tako da bi realna financijska vrijednost predmetnog rabljenog vozila na tržištu RH na dan povrata vozila, pod pretpostavkom da je vozilo vraćeno u ispravnom stanju i registrirano, iznosila 12.495,19 EUR. Slijedom navedenog pad vrijednosti vozila samo uslijed proteka vremena u kojem je vozilo bilo oduzeto vlasniku iznosi 4.057,15 EUR. Vještak je također napomenuo da vozilo u trenutku povrata, prema raspoloživoj dokumentaciji, nije bilo u voznom stanju te je nadalje u svom nalazu analizirao oštećenja i njihove uzroke koji se tiču neadekvatnog održavanja i skladištenja vozila kao i visinu štete na vozilu nastalu uslijed tih oštećenja (a upravo temeljem tog nalaza kao jednog od temeljnih dokaza sud je u ranijoj presudi utvrdio odgovornost tuženika za taj dio štete).

17.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 25. ožujka 2026. i sam vještak navodi da je u svom nalazu od 10. travnja 2023. već naveo i izračunom potkrijepio da bi se u svakom slučaju desio pad vrijednosti vozila na tržištu od dana 19. prosinca 2016. kada je vozilo oduzeto pa do dana 6. kolovoza 2018. kada je vraćeno, u iznosu od 4.057,15 EUR i to već samim time što bi dana 6. kolovoza 2018. u slučaju njegove prodaje bilo godinu i 8 mjeseci starije nego kada je oduzeto. To vrijedi uz pretpostavku da se vozilo u tom periodu stručno održavalo redovnim periodičkim servisima, bilo ispravno i registrirano. U ovom slučaju, osim pada vrijednosti vozila uslijed povećanja starosti vozila, dogodio se i dodatni pad vrijednosti vozila uslijed neadekvatnog skladištenja i neodržavanja vozila. Činjenica je da je vozilo bilo oduzeto u ispravnom stanju i registrirano, vraćeno u neispravnom stanju te neregistrirano te su bili nužni znatniji zahvati da bi se vozilo dovelo u ispravno stanje spremno za registraciju i ponovno korištenje. Druga je činjenica da tužitelj u periodu oduzimanja vozila nije mogao vozilo koristiti ili ga eventualno i prodati po tadašnjoj realnoj vrijednosti vozila, a vozilu je u periodu od oduzimanja do vraćanja automatski pala vrijednost zbog povećanja starosti vozila. Vrijednost je vozilu, osim starosnog čimbenika, prilikom vraćanja još i dodatno pala zbog neodržavanja i vraćanja vozila u neispravnom stanju.

17.2. Na ovu dopunu nalaza i mišljenja tužitelj nije imao primjedbe, kako to navodi u podnesku od 16. travnja 2026., u kojem ponovo ukazuje na činjenicu da u vremenu kada mu je bilo oduzeto, tužitelj vozilo nije mogao koristiti pa smatra da i za amortizaciju u tom razdoblju kada vozilo nije bilo moguće koristiti odgovara tuženik. Niti tuženik na dopunu nalaza nije imao primjedbi, kako to navodi u podnesku od 24. travnja 2026.

17.3. Vještak je i usmeno obrazložio ovu dopunu nalaza i mišljenja na ročištu 1. srpnja 2026. Pri tome je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 17. travnja 2023. koji je usmeno obrazložio na ročištu 5. ožujka 2024., te je ostao i kod dopune nalaza od 25. ožujka 2026. Dodaje da je već i u prethodnom nalazu od 17. travnja 2023. istaknuo da se pad vrijednosti vozila u iznosu od 4.057,15 eura odnosio isključivo na činjenicu proteka vremena od dana 19. prosinca 2016. kada je vozilo bilo oduzeto do dana 6. kolovoza 2018. kada je isto bilo vraćeno, a u kojem je vremenu zbog samog povećanja starosti vozila došlo do smanjenja vrijednosti vozila, a sve to pod pretpostavkom da se vozilo uredno održavalo, registriralo i servisiralo. Budući da je vozilo bilo neadekvatno skladišteno i neodržavano u vrijeme kada je bilo skladišteno kod MUP, dodatno je u svom nalazu izrazio i koliko je nastala šteta za to da bi se vozilo vratilo ponovno u ispravno stanje, a to je šteta koju je izrazio u visini od 5.783,00 eura. Realna cijena vozila koja bi se mogla postići na tržištu u trenutku kada je bilo oduzeto tužitelju 2016. bila je 16.522,34 eura, a da se vozilo redovno održavalo i servisiralo na dan povrata vozila njegova realna cijena na tržištu bila bi 12.495,19 eura, dakle upravo ta razlika od 4.057,15 eura predstavlja pad vrijednosti vozila uslijed proteka vremena. Na pitanje punomoćnika tužitelja bi li u slučaju da je 2018. godine tužitelj prodavao svoje vozilo u njegovu cijenu bila uračunata amortizacija vozila koja je nastala u tom periodu vještak je odgovorio da bi, te da je tužitelj u tom periodu imao nekakav trošak zbog toga jer nije mogao koristiti vozilo, ali to nije bilo pitanje koje je vještaku postavljeno radi izrade nalaza, niti je on u mogućnosti s tehničke strane odrediti taj trošak.

17.4. Nakon saslušanja vještaka niti jedna od stranaka nije imala nikakve prigovore na njegov nalaz odnosno dopunu nalaza i mišljenja koje sud ocjenjuje kao nalaz i mišljenje koji su sačinjeni od strane stručne i nepristrane osobe, te valjano, stručno i logički obrazloženi, zbog čega ih sud u cijelosti prihvaća.

18. Stoga je dopunskim vještačenjem odnosno saslušanjem vještak nedvojbeno potvrdio da bi do pada vrijednosti vozila u razdoblju kada je ono bilo tužitelju oduzeto od strane tuženika došlo samom činjenicom proteka vremena odnosno povećanja starosti vozila u tom vremenu i to pod pretpostavkom da je vozilo bilo redovno održavano i servisirano, te se radi upravo o padu vrijednosti vozila koji je vještak utvrdio u iznosu od 4.057,15 EUR. Također je potvrdio da je uslijed neadekvatnog skladištenja i neodržavanja vozila (što upravo znači da vozilo nije bilo redovno stručno održavano i servisirano) na vozilu došlo i do dodatne štete zbog činjenice da je na vozilu trebalo izvršiti značajne zahvate kako bi se dovelo u vozno i ispravno stanje odnosno u stanje usporedivo onom u kakvom je oduzeto (kako to ističe već i u nalazu i mišljenju od 17. travnja 2023.) zbog čega je taj dio štete vještak utvrdio u iznosu od 5.783,00 EUR (koji je iznos tužitelju pravomoćno dosuđen). Drugim riječima, činjenica da vozilo nije bilo uredno i redovno te stručno servisirano i održavano u vrijeme kada se nalazilo kod tuženika uzeta je u obzir prilikom utvrđivanja štete koja je upravo zbog takvog propuštanja tuženika nastala na vozilu te iznosi 5.783,00 EUR, dok je šteta zbog umanjenja vrijednosti vozila u iznosu od 4.057,15 EUR u razdoblju oduzimanja vozila utvrđena isključivo zbog povećanja starosti vozila i to, kako je rečeno, pod pretpostavkom da je vozilo bilo redovito održavano i servisirano.

19. Slijedom navedenog sud utvrđuje da kod pada vrijednosti vozila zbog same činjenice proteka vremena (pri čemu nema utjecaj činjenica da vozilo nije bilo uredno servisirano i održavano) ne postoji nikakva štetna radnja na strani tuženika koja bi dovela do nastanka ove štete ili utjecala na njezinu visinu, budući da, kako je to utvrđeno temeljem nalaza i dopune nalaza vještaka, do istog dolazi zbog činjenice povećanja starosti vozila. Zbog navedenog i u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. U pogledu tužiteljevih navoda o tome kako je u razdoblju kada mu je vozilo bilo oduzeto bio onemogućen u njegovom korištenju i ostvarivanju vlasničkih prava zbog čega je posuđivao drugo vozilo te navoda o amortizaciji vozila ponovo se ističe da se radi o navodima na kojima tužitelj nije utemeljio svoj tužbeni zahtjev u tužbi (u kojoj samo kratko navodi da mu je nastala i šteta zbog pada vrijednosti vozila) te da ih sud u fazi glavne rasprave nakon ukidne odluke nije uzeo u obzir zbog razloga kako je naprijed obrazloženo pa ih nije ni ocjenjivao prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

21. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 132,72 EUR s osnova troškova vještačenja provedenog prije podnošenja tužbe, kako to navodi i drugostupanjski sud, budući da ovaj zahtjev za isplatu tužitelj nije postavio u okviru zahtjeva za naknadu parničnih troškova, isti valja sagledavati kao zahtjev za naknadu štete. U tom smislu sud ocjenjuje da je uslijed činjenice da se tuženik nije odazvao pozivu tužitelja da zajednički pregledaju i konstatiraju stanje vozila prije njegovog vraćanja tužitelju te utvrde štetu nastalu na istom, kao i zbog činjenice da je tuženik otklonio mirno rješenje spora, tužitelju bilo nužno angažirati vještaka kao stručnu osobu kako bi mogao točno specificirati tužbu i tužbeni zahtjev i to u činjeničnom smislu točnim navođenjem nastalih oštećenja odnosno same štete kao i njezine visine. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) tuženik tužitelju dužan naknaditi ovu štetu s osnova troška privatnog vještačenja čiju visinu tužitelj dokazuje računom vještaka od 20. kolovoza 2018. koji je priložen uz tužbu, a koju visinu ove štete tuženik niti ne osporava. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

22.1. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, pri čemu se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove iz zahtjeva.

22.2. Vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u smislu članka 154. stavak 2. ZPP, sud utvrđuje da je tužitelj u cijelosti uspio (100%) u pogledu osnove zahtjeva. Što se tiče visine zahtjeva, kad se stavi u omjer vrijednost predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (9.972,87 EUR) i iznos s kojim je tužitelj uspio u parnici (5.783,00 EUR + 132,72 EUR = 5.915,72 EUR), proizlazi da je tužitelj uspio sa 59,31% svog zahtjeva. Gledajući, dakle, i osnov i visinu cjelokupnog tužbenog zahtjeva, tužitelj je u sporu ukupno uspio sa 79,65% svog zahtjeva (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 59,31% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 159,31 : 2), dok preostalih 20,35% predstavlja uspjeh tuženika u parnici, a razlika ovih postotaka uspjeha stranaka iznosi 59,30% u korist tužitelja. Kako je, dakle, tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici, valjalo je odmjeriti njegove troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

22.3. Prema troškovniku od 1. srpnja 2026. tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora upućenog ODO u Varaždinu od 15. listopada 2019. s PDV u iznosu od 250,00 EUR sukladno VPS te tbr. 32. toč. 1. u svezi s tbr. 7. toč. 1. te sukladno tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa, koja se primjenjuje sukladno tbr. 52. st. 3. ove Tarife), dok nije priznat trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2018. (poziv ODO radi pregleda vozila) budući da ga sud ne smatra troškom potrebnim radi vođenja parnice, a nije priznat niti trošak zahtjeva za mirno rješenje spora od 5. rujna 2019. budući da se tim zahtjevom tužitelj obratio ODO radi drugog zahtjeva, a ne radi ovdje predmetnog zahtjeva za naknadu štete s kojim se zahtjevom radi mirnog rješenja spora ODO obratio podneskom od 15. listopada 2019. koji mu je trošak priznat. Nadalje, priznat je trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 20. listopada 2020. kojim se očitovao na odgovor na tužbu te podneska od 11. srpnja 2023. kojim se očitovao nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka, obrazloženog podneska od 9. lipnja 2022. kao i podneska od 16. travnja 2026. kojim se tužitelj očitovao na dopunu nalaza vještaka , svakog u zatraženom iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife, te trošak podneska od 1. ožujka 2024., a to u iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 8. toč. 4. i tbr. 46. Tarife budući da je tim podneskom tužitelj tužbeni zahtjev, koji je već ranije precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, samo izrazio u valuti EUR. Nadalje, priznati su troškovi zastupanja na ročištima 21. siječnja 2021., 19. svibnja 2022., 5. ožujka 2024., 22. siječnja 2026. i 1. srpnja 2026., svakog ročišta u zatraženom iznosu od po 250,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife. Priznat je i trošak sastava žalbe od 3. svibnja 2024. s PDV u iznosu od 312,50 EUR sukladno tbr. 10. toč. 1. Tarife. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u tbr. 54. Tarife, a to temeljem tbr. 52. stavak 3. Tarife. Nije priznat trošak podneska od 22. siječnja 2021. budući da je fotografije koje je dostavio tim podneskom tužitelj mogao dostaviti odmah uz tužbu, pa se radi o nepotrebnom trošku. Također, nisu priznati troškovi podnesaka od 6. ožujka 2023. , 3. svibnja 2023. i 7. travnja 2026. kojima je tužitelj samo dostavio uplatnice o plaćenim iznosima radi predujma za troškove vještačenja odnosno podneska od 25. travnja 2024. kojim samo dostavlja uplatnicu o plaćenoj sudskoj pristojbi, koje troškove sud ocjenjuje nepotrebnima budući da je ove uplate sud mogao utvrditi i bez podneska tužitelja, a uplatnice je tužitelj mogao dostaviti bez podneska. Nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući da punomoćnici tužitelja nisu pristupili na to ročište. Također, sud nije mogao priznati niti zatraženi trošak prijevoda po sudskom tumaču Jasni Rodeš sukladno računu broj 68/1/1 od 16. prosinca 2020. budući da u spisu nema tog računa, pa tužitelj nije dokazao nastanak tog troška upravo u zatraženoj visini od 97,05 EUR. Tužitelju su priznati i troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 78,11 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,11 EUR sukladno VPS i Tarifi sudskih pristojbi.

22.4. Na taj način tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.349,22 EUR, a kad se isti obračunaju u omjeru od 59,30%, dolazi se do iznosa od 1.986,08 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak prometno-tehničkog vještačenja provedenog tijekom ovog postupka u ukupnom iznosu od 352,17 EUR koji trošak sud tužitelju priznaje u cijelosti, budući da je tuženik osporio osnov i visinu tražbine, zbog čega je bilo nužno provesti ovo vještačenje. Tako su tužitelju priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 2.338,25 EUR koje mu je sukladno čl. 154. st. 2. ZPP dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate.

U Varaždinu, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 5. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina

2. Tuženik po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu (na broj: P-DO-55/2020)