Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-32/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Grada Karlovca, Gradonačelnik, Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB:25654647153, zastupan po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici iz Karlovca, radi radno-ostalo, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 12. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i uz punomoćnika tužitelja Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, te punomoćnice tuženika Ive Zlatić, odvjetnice iz Karlovca, po objavi 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Odluka Gradonačelnika Grada Karlovca, OIB: 25654647153, Karlovac, Banjavčićeva 9, o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca, od dana 28. prosinca 2023. godine, klasa: 024-02/23-01/158, ur. broj: 2133-1-08- 02/01-23-4, te se ujedno poništava natječaj za ravnatelja Muzeja grada Karlovca, temeljem kojeg je natječaja donesena navedena Odluka.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, po troškovniku i u cijelosti, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je prvotno podnijela tužbu Upravnom sudu u Rijeci, protiv tuženika kao u uvodu ove presude, ali se isti sud proglasio stvarno i mjesno nenadležni s obzirom je ravnatelja ustanove Muzeja Grada Karlovca imenovalo izvršno tijeloosnivača t.j. gradonačelnik, a ne predstavničko tijelo lokalne samouprave. Slijedom toga je ovaj postupak u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženika Grada Karlovca proveden pred ovim sudom i donesena je odluka kao u izreci. Naime, tužiteljica je u tužbi navela da je Odlukom tuženika o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca od dana 28. prosinca 2023. godine, klasa: 024-02/23-01/158, ur. broj: 2133-1-08-02/01-23-4, na dužnost ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenovan CS, prof. iz [adresa], na mandat od četiri godine. U Odluci je određeno da imenovanom ravnatelju započinje dužnost dana 1. siječnja 2024. godine i da id. odluka stupa na snagu danom donošenja. Tužiteljica je, kako dalje navodi, protiv te odluke pravodobno i po svome punomoćniku izjavila tužbu i pokrenula, dakle, upravni spor iz razloga koje nastavno elaborira. Naime, navodi kako je člankom 40. st. 3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi („Narodne novine“ broj: 83/2022) propisano da se način raspisivanja i provedbe postupka javnog natječaja za imenovanje ravnatelja ustanove u kulturi, kojoj je osnivač ili suosnivač jedinica lokalne i područne ( regionalne ) samouprave, pobliže uređuje Statutom ustanove. Nadalje navodi da je temeljem propisa iz čl. 26. st. 4. Zakona o muzejima ( „Narodne novine“ br.: 61/18, 98/19, 114/22) propisano da se način imenovanja i razrješenja ravnatelja javnog muzeja pobliže uređuje statutom i ugovorom osnivača. Temeljem propisa iz čl. 37. Statuta Muzeja grada Karlovca (Glasnik grada Karlovca broj: 10/2022 ), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporavanog upravnog akta propisano je da ravnatelja toga Muzeja imenuje i razrješava Gradsko vijeće grada Karlovca. Stoga ističe da je prilikom donošenja pobijanog upravnog akta počinjena bitna povreda postupka i temeljem čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ br.: 76/93 i dr.) izjavljuje tužbu. Pobliže iznosi da se bitna povreda postupka odnosi na povredu propisa iz čl. 37. Statuta Muzeja grada Karlovca (Glasnik grada Karlovca broj: 10/2022) budući „je pobijani upravni akt donio Gradonačelnik grada [adresa], što je protivno tome članku , jer je temeljem istoga članka predmetnu odluku moglo donijeti jedino Gradsko vijeće grada Karlovca, obzirom da je tim člankom propisano da ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenuje i razrješava Gradsko vijeće grada Karlovca, a ne Gradonačelnik grada [adresa].“ Dakle, po tužiteljici Gradonačelnik grada [adresa] nije imao legitimaciju za donošenje predmetne odluke o imenovanju, odnosno legitimaciju je imalo jedino Gradsko vijeće grada Karlovca. Stoga slijedom naprijed navedenog tužiteljica predlaže donijeti odluku kao u izreci ove presude. Napominje se da je tužbeni zahtjev pobliže precizirala u podnesku od 8. ožujka 2024. nakon donošenja rješenja Upravnog suda od 15. siječnja 2024.godine. Tužiteljica uz to u tužbenom zahtjevu potražuje troškove parničnog postupka, prema Troškovniku kojeg kasnije prilaže na završnom ročištu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega iznosi da se u ovom predmetu ne radi o sporu iz radnog odnosa već o pobijanju Odluke o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca od 28.12.2023.g. koju je, kako navodi, tuženik donio temeljem čl. 26. st. 3. Zakona o muzejima. Poziva se da je tužiteljica podnijela tužbu zbog nezakonite Odluke tuženika od 28.12.2023.g. iz razloga što Gradonačelnik Grada Karlovca nije ovlaštena osoba za imenovanje ravnatelja Muzeja Grada Karlovca. No, tuženik se u cijelosti protivi takvim navodima tužiteljice i u nastavku se očituje: „U obrazloženju Odluke tuženika navodi se da je ista donijeta temeljem čl.26.st.3. Zakona o muzejima u kojem je propisano sljedeće: „Ravnatelja javnog muzeja, kojemu je osnivač jedinica lokalne i područne samouprave, imenuje i razrješuje osnivač odnosno više osnivača na prijedlog upravnog vijeća.“ Tužiteljica u cijelosti pogrešno navodi da je ravnatelja Muzeja Grada Karlovca temeljem Statuta Muzeja grada Karlovca trebalo imenovati Gradsko vijeće Grada Karlovca što je protivno odredbi čl.26.st.3. Zakona o muzejima koji propisuje da je za imenovanje i razrješenje ravnatelja ustanove nadležan osnivač. Ovu odredbu dodatno je precizirao čl.40.st.3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi koji je propisao da ravnatelja ustanove u kulturi imenuje i razrješava izvršno tijelo osnivača. Ovakva preciznija definicija „Izvršno tijelo osnivača“ propisana je i najnovijim izmjenama Zakona o muzejima koje su donijete dana 25.03.2024.g. u Narodnim novinama 36/2024 kojim je propisan novi stavak 4. koji glasi: „Kada je osnivač ili suosnivač javnoga muzeja Republika Hrvatska, članove upravnog vijeća iz stavka 2. ovoga članka u ime osnivača imenuje i razrješuje ministar nadležan za kulturu sukladno aktu o osnivanju, a kada je osnivač ili suosnivač javnoga muzeja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, članove upravnoga vijeća iz stavka 2. ovoga članka u ime osnivača imenuje i razrješuje izvršno tijelo osnivača.“ Potpuno se pogrešno tužiteljica poziva na odredbe Statuta Muzeja grada [adresa] iz razloga što je u čl. 39. Zakona o muzejima također propisano je da su muzeji dužni uskladiti svoj statut i druge opće akti i svoj rad s odredbama Zakona o muzejima u roku od 120 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona odnosno da su dužni uskladiti odredbe Statuta sa zakonom koji ima veću pravnu snagu.“

2.1. Slijedom toga tuženik u završnom dijelu iznosi da je potpuno zakonito i osnovano donio odluku o imenovanju ravnatelja Muzeja grada Karlovac, te da je tumačenje tužiteljice u ovom postupku potpuno pogrešno , a to tim više što je Odluka o imenovanju upisana u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu koji pazi na zakonitost odluka po službenoj dužnosti. Imajući u vidu sve navedeno tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom obzirom je dakle njegova Odluka u cijelosti „zakonita i valjana“. Do kraja postupka potražuje troškove postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca od 28.12.2023. i rješenje Upravnog suda u Rijeci, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga je pročitao podnesak tužitelja od 08.03.2024. kojim specificira tužbeni zahtjev nakon donošenja rješenja Upravnog suda od 15. siječnja 2024 ., potom je pročitao odgovor na tužbu tuženika od 10.04.2024., podnesak tužitelja od 18.06.2024. i 23.10.2025., podnesak tuženika od 30.03.2026. kojim u privitku dostavlja Statut Muzeja grada [adresa] objavljen u Glasniku Grada Karlovca br. 10/22, nadalje podnesak tužitelja od 07.04.2026. i najzad iskaz svjedoka MS.

4. U preambuli sporne Odluke od 28. prosinca 2023. navedeno je da Gradonačelnik Grada Karlovca na temelju članka 26. Zakona o muzejima (NN 61/18, 98/19, 114/22), članka 40. st. 3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (NN 83/22), te članaka 44. i 98. Statuta Grada Karlovca, Glasnik Grada Karlovca br. 9/2021-potpuni tekst, 10/22, donosi Odluku o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca. Navedenom Odlukom je u članku 1. određeno da se na dužnost ravnatelja Muzeja grada Karlovca imenuje CS, profesor iz [adresa], što sukladno navodi tužiteljica u tužbi, a u obrazloženju id. Odluke doslovno je navedeno: „Temeljem članka 26. stavka 3. Zakona o muzejima (NN 61/18, 98/19, 114/22) propisano je da je za imenovanje i razrješenje ravnatelja ustanove nadležan osnivač, a temeljem članka 40. stavka 3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (NN 83/22) ravnatelja ustanove u kulturi, kojoj je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, imenuje i razrješuje izvršno tijelo osnivača. Upravno vijeće Muzeja grada Karlovca održalo je dana 13.12.2023.godine 34. sjednicu na kojoj je izglasan prijedlog kandidata za novog ravnatelja Muzeja grada Karlovca. Odlukom Upravnog vijeća od dana 28.12.2023. godine predlaže se gospodina CS iz [adresa] za ravnatelja ustanove Muzeji grada Karlovca.

5. Slijedom navedenog, Gradonačelnik Grada Karlovca kao nadležno tijelo, istog dana donosi ovu Odluku o imenovanju ravnatelja ustanove, a sve sukladno Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi, te temeljem dostavljene Odluke Upravnog vijeća Muzeja grada Karlovca od dana 28. 12.2023. godine.“

6. Kao sporno se upravo pojavljuje pitanje je li Gradonačelnik kao tijelo izvršne vlasti bio nadležan donijeti navedenu Odluku ili je istu odluku trebalo donijeti Gradsko vijeće grada Karlovca, temeljem članka 37. st. 2. Statuta Grada Karlovca, članka 36. st. 4 Zakona o muzejima i članka,,ak 40. st 3. Zakona o kulturnim vijećima i financiranja javnih potreba u kulturi.

7. Tijekom postupka saslušan je u svojstvu svjedoka jedino tajnik Upravnog vijeća muzeja Grada Karlovca ZS, iako je tuženik predlagao saslušati i ostale svjedoke koji su evidentno bili članovi Upravnog vijeća u vrijeme donošenja Odluke o imenovanju ravnatelja ustanove Muzeja grada Karlovca. No, tužitelj je prigovarao provođenju id. dokaza iz razloga koje je naveo u Zapisniku s pripremnog ročišta, te nije ustrajao u prijedlogu da se dodatno saslušaju i ostali predloženi svjedoci, pa je u postupku pozvan i saslušan jedino navedeni svjedok ZS. Odluka je pak u predmetu postupka donesena na temelju i ostalih provedenih dokaza sadržanih u točki 3 obrazloženja ove presude.

8. Spomenuti svjedok je u vezano uz predmetno imenovanje, ravnatelja Muzeja grada Karlovca izrazio kako mu je poznato sljedeće. Doslovno se očitovao: „…krajem 2023.g. objavljen je natječaj za imenovanje ravnatelja. Koliko se sjećam stigle su tri prijave, nakon toga upravno vijeće je održalo sjednicu na kojoj su razmotrene sve pristigle prijave i upravno vijeće je gradonačelniku predložilo da za ravnatelja imenuje CS. Nakon toga je i gradonačelnik donio odluku. Jedna od tih ponuda bila je od tužiteljice gđe. GS, a treće prijave se više niti ne sjećam. Odluka o imenovanju ravnatelja Muzeja donesena je na temelju Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi i to u postupku koji je išao, dakle išao je natječaj te je upravno vijeće predložilo kandidata CS i gradonačelnik je donio odluku.“

8.1. Na upit pun. tuženika tko je u to vrijeme po Statutu potpisivao izbor ravnatelja svjedok je naveo da je po Statutu za izbor ravnatelja nadležno gradsko vijeće, na temelju propisa koji su vrijedili kada je donesen Statut. Dodao je da je pravna osnova kongentna odredba Zakona o kulturnim vijećima i dr. koja jasno i nesporno propisuje da ravnatelji ustanova u kulturi kojima su osnivači gradovi, općine i županije imenuje i razrješava njihovo izvršno tijelo, a po Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravni izvršno tijelo je gradonačelnik. Na upit pun. tužitelja je li za ovaj izbor bio nadležan gradonačelnik ili gradsko vijeće Grada Karlovca svjedok je odgovorio kako je već da je izričito nadležan gradonačelnik, dok je tim istim Zakonom o kulturnim vijećima propisana mogućnost da ustanove u kulturi svojim Statutima mogu propisati određena tehnička pitanja provedbe postupka natječaja pa je tako Statutom Muzeja propisani rok za provedbu natječaja. Druga stvar je tehnička da se natječaj objavljuje u javnim glasilima, a to je sve napravljeno u navedenom postupku. Zaključno može reći; ono što je propisao Zakon o kulturnim vijećima, dakle Zakon je propisao nadležnost izvršnog tijela za imenovanje i razrješenje ravnatelja i da se ta zakonska nadležnost ne može mijenjati općim aktom ustanova. Na daljnji upit pun. tuženika kako onda tumači da je člankom 37. st. 2 Statuta grada [adresa] propisano da ravnatelja muzeja imenuje i razrješuje gradsko vijeće grada [adresa], svjedok odgovara da; prema općem načelu legaliteta svi propisi lokalne razine koji bi eventualno bili u suprotnosti s državnim propisima se ne primjenjuju nego se direktno primjenjuju državni propisi. Na daljnji upit kako tumači da je propisom iz članka 26. st. 4. Zakona o muzejima propisano da se način imenovanja ravnatelja javnih muzeja pobliže uređuje Statutom muzeja odgovara; kao što sam rekao, riječ način znači postupak a ne propisivanje nadležnosti za imenovanje ravnatelja Statutom suprotno odredbama Zakona, u ovom slučaju Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi. Na upit pak pun. tuženika u svezi Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi da li se muzej grada [adresa] može tumačiti kao ustanova iz članka 35. st. 1 toga Zakona svjedok je odgovorio: Muzej grada Karlovca je ustanova u kulturi. U svezi članka 35. st. 4 toga Zakona a koji propisuje da ustanove iz stavka 1. toga članka su centri za kulturu, glazbene i audio vizualne ustanove te druge ustanove čije osnivanje i ustrojstvo, upravljanje i rad nisu uređeni posebnim Zakonima kao i u vezi članka 40. st 3. istoga Zakona a koji propisuje da način raspisivanja i provedbe postupka javnog natječaja za imenovanje ravnatelja se pobliže uređuje Statutom ustanove, da li svjedok tvrdi da se unatoč toj odredbi ne može primjenjivati Statut Muzeja Grada [adresa] u konkretno slučaju, svjedok odgovara: ponovit ću što sam rekao, sam Zakon o kulturnim vijećima je jasan, dakle u ovom dijelu o kulturnim vijećima kojim je propisano da se statutom ustanove pobliže uređuje način i postupak provedbe natječaja odnosi se upravo na sam postupak dakle tehniku provedbe postupka natječaja a ne da bi se taj dio odredbe mogao tumačiti na način da bi se Statutom kao općim aktom ustanove mogla promijeniti zakonska nadležnost za imenovanje i razrješenje ravnatelja.

8.2. I u nastavku su postavljanja pitanja u smislu viđenja i tumačenja pojedinih odredaba upitanih Zakona od strane svjedoka, što su stranke međusobno opravdano prigovarale, a svjedok je sukladne ranijem očitovanju dao u nastavku slijedeće odgovore. Između ostalog je još naveo:

Na upit zašto je onda na snazi bila odredba članka 37. st . 2. Statua grada [adresa] kojim je propisano da ravnatelja toga muzeja imenuje i razrješava gradsko vijeće, svjedok je odgovorio: takva odredba je proizlazila iz državnih propisa koji su bili na snazi u trenutku donošenja statuta. Očigledno je ta odredba bila u statutu i u trenutku imenovanja CS, ali kao što sam već rekao u slučajevima kada su opći akt lokalne razine u suprotnosti s državnim propisima direktno se primjenjuju važeći propisi a ne nezakoniti akti, opći akti ili pojedine nezakonite odredbe općih akata koje su u suprotnosti s važećim propisima. Nastavno na upit da li je onda članak 26. st. 4. Zakona o muzejima, a koji propisuje da se način imenovanja ravnatelja javnih muzeja pobliže uređuje Statutom muzeja, protivan zakonu o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi; odgovorio; prvo bih rekao da ne postoji termin niti institut protivnosti jednog zakona drugom zakonu već postoji jedino postupak preispitivanja ustavnosti pojedinih zakona pred ustavnim sudom. Ova odredba na koju se referira pun. tužitelja opetujem da se ista odnosi na potpisivanje tehničkih pitanja provedbe postupka natječaja, a ne na promjenu nadležnosti jer na to ustanove nemaju pravno , jedino zakon im daje pravo da odrede propisivanje tehničkih pitanja provedbe postupka natječaja. Prema tome, ne može se općim aktima mijenjati nadležnost koja je zakonom propisana za imenovanje i razrješenje ravnatelja.

8.3. Potom je još na direktan upit tužiteljice ima li u gradu [adresa] ustanova čije je osnivanje ustrojstvo, upravljanje i rad uređeno posebnim zakonima, svjedok odgovorio; Muzej Grada Karlovca, Gradska knjižnica su ustanove u kulturi prema Zakonu o kulturnim vijećima, te u odnosu na članak 35. st. 4. dao očitovanje: to se svakako ne tumači na načina da ako postoji neki poseban zakon kao što je Zakonom o muzejima i gradskim knjižnicama da se na imenovanje i razrješenje ravnatelja tih ustanova u kulturi ne bi primijenila odredba Zakona o kulturnim vijećima o imenovanu i razrješenju ravnatelja kao odredba les specijalis kojom je izričito propisana nadležnost izvršnog tijela u svim slučajevima kada se radi o ustanovama u kulturi kojima su osnivači upravo gradovi, općine i županije. Na daljnji upit direktno tužiteljice, a u smislu kako tumači imenovanje gradske knjižnice Ivan Goran Kovači od strane gradskog vijeća odnosno predstavničkog tijela , svjedok odgovara: obzirom nisam tajnik u gradskoj knjižnici pretpostavljam da je u Zakon o knjižnicama propisao takvu odredbu što je također les specijalis u odnosu na Zakon o kulturnim vijećima .

9. Takvo očitovanje svjedoka prihvaćeno je kao vjerodostojno obzirom je svjedok dao svoje viđenje i tumačenje propisa koji su bili na snazi u kritično vrijeme . No, imajući u vidu prethodne navode svjedoka ipak se nalazi da se ne može meritorno prihvatiti sve što je svjedok rekao. Napose se nalazi da se ne mogu strogo meritorno odvajati odredbe Zakona i podzakonskih propisa, u smislu samog ovlaštenja osoba odnosno tijela koji donosi odluku o imenovanju ravnatelja ustanove kakva je Muzej grada Karlovca, a u odnosu na sam postupak i tehničku izvedbu takvog postupka.

10. Naime, u kritično vrijeme bili su na snazi slijedeći zakonski i podzakonski propisi koji reguliraju ovu materiju; Zakon o muzejima (NN 61/18, 98/19 i 114/22), Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (NN 83/2022), spomenuti Statut Grada [adresa], te Statut Muzeja Grada [adresa] objavljen u Glasniku Grada Karlovca br. 10/22, čiju jje presliku punomoćnica tuženika priložila uz podnesak od 30.ožujka 2026.godine.

11. Članak 26 Zakona o muzejima (NN 61/18, 98/19, 114/22) koji je bio na snazi u kritično vrijeme između ostalog je određivao;

(3) Ravnatelja javnoga muzeja, kojemu je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, imenuje i razrješuje osnivač odnosno više osnivača sporazumno na prijedlog upravnoga vijeća.

(4) Način imenovanja i razrješenja ravnatelja iz stavka 3. ovoga članka pobliže se uređuje statutom i ugovorom osnivača.

(5) Ravnatelja javnoga muzeja u kojem je zaposleno do pet zaposlenika, kojemu je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, imenuje i razrješuje osnivač odnosno više osnivača sporazumno, a način imenovanja i razrješenja pobliže se uređuje statutom i ugovorom osnivača.

(6) Javni natječaj za imenovanje ravnatelja iz stavka 5. ovoga članka raspisuje i provodi osnivač, odnosno jedan od osnivača utvrđen aktom o osnivanju, statutom ili ugovorom.

(7) Javni natječaj za imenovanje ravnatelja javnoga muzeja iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka raspisuje i provodi javni muzej.

(8) Ne raspiše li javni muzej iz stavka 7. ovoga članka javni natječaj za imenovanje ravnatelja u propisanome roku, natječaj će raspisati osnivač. (9) Ravnatelj javnoga muzeja imenuje se na mandat od četiri godine i može biti ponovno imenovan.

(10) Ako osnivač odnosno osnivači ne obave razrješenje i imenovanje ravnatelja javnoga muzeja kojemu je istekao mandat ili ovlast vršitelja dužnosti ravnatelja javnoga muzeja, tijelo nadležno za provedbu nadzora nad zakonitošću rada i općih akata javnoga muzeja iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona razriješit će dužnosti ravnatelja i imenovati vršitelja dužnosti ravnatelja bez provođenja javnoga natječaja do imenovanja ravnatelja odnosno vršitelja dužnosti ravnatelja od strane osnivača.

12. Članak 40. st. 3. Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (NN 83/2022), koji je na snazi od 26.srpnja 2022. između ostalog sadrži odredbu;

3) Ravnatelja ustanove u kulturi kojoj je osnivač ili suosnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave imenuje i razrješuje izvršno tijelo odnosno izvršna tijela više osnivača sporazumno, uz prethodno mišljenje upravnog vijeća, ako je ono osnovano, a način raspisivanja i provedbe postupka javnog natječaja za imenovanje ravnatelja pobliže se uređuje statutom ustanove i ugovorom osnivača.,,,,,,,,,,,,

13. Spomenuti Statut Muzeja grada [adresa], koji je objavljen u Glasniku Grada Karlovca broj 10 od 14. lipnja 2022., u članku 37. određivao je;

Ravnatelj se bira na temelju javnog natječaja kojeg raspisuje Upravno vijeće. Ravnatelja muzeja imenuje i razrješava Gradsko vijeće Grada Karlovca. Ravnatelj se imenuje na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može ponovno bit imenovana ravnateljem.

14. U pitanju Zakona o muzejima i Statuta Muzeja Grada [adresa] radi se po ocijeni suda o posebnim propisima koje u predmetnom slučaju valja primijeniti po pravilu lex speciali derogat lex generali. U to vrijeme je Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi (NN 83/2022), određivao da ravnatelja ustanove u kulturi kojoj je osnivač ili suosnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, imenuje i razrješuje izvršno tijelo odnosno izvršna tijela više osnivača sporazumno, uz prethodno mišljenje upravnog vijeća, ako je ono osnovano . No, u pogledu načina raspisivanja i provedbe postupka javnog natječaja za imenovanje ravnatelja pobliže je u id. Zakonu određeno da se isti uređuje „statutom ustanove i ugovorom osnivača“. A propo, tuženik je u obrazloženju sporne Odluke o imenovanju ravnatelja Muzeja grada [adresa] ispustio potonji dio navedene odredbe koja dakle određuje da se postupak za imenovanje ravnatelja uređuje statutom ustanove i ugovorom osnivača, a upravo je iz priloženog teksta Statuta Muzeja grada Karlovca vidljivo da ravnatelja „Muzeja imenuje i razrješava Gradsko vijeće Grada Karlovca“.

15. Slijedom takvog utvrđenja nalazi se opravdanim prihvatiti navode tužiteljice u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, pa je imajući u vidu ovakvo utvrđenje činjenica i činjeničnog stanja donesena odluka kao u točki I.izreke presude.

16. Kako je tužiteljica uspjela u postupku, donesena je odluka u korist iste kao u točki II. izreke. Tužiteljici je na ime jednokratne nagrade priznat trošak za zastupanje u radnome sporu u iznosu od 400,00 eura uz pripadajući PDV, imajući u vidu da je sukladnu nagradu potraživao i tuženik po punomoćnici unatoč prigovoru kako se ne radi o radnome sporu. Obzirom se u jednokratnoj nagradi priznaje naknada za 4 radnje, to je za preostale 3 radnje dosuđena naknada od po 50 bodova tj. u visini od po 100,00 eura uz pripadajući PDV. Ukupno je tužiteljici na ime troška priznat trošak postupka u iznosu od 875,00 eura.

17. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

U Karlovcu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca.

2. Tuženiku po pun. Ivi Zlatić, odvjetnici iz Karlovca.