Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-235/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, radi spora o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika sa mlljt. BJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica AJ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica dana 17. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IJ koji glasi:

„Mijenja se sudska odluka Općinskog suda u Bjelovaru, broj P Ob-212/2024- 12 od 20. siječnja 2025. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž Ob-51/2025-2 od 5. svibnja 2025. godine, na način da se susreti i druženja maloljetnog djeteta MJ, rođenog **.**.2013. s ocem ČJ u cijelosti obustavi.

Nalaže se tuženiku ČJ naknaditi tužiteljici IJ troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe“.

II. Određuju se osobni odnosi mlljt. MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

1. jedan dan u tjednu koji će odrediti Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar svojim rješenjem, u trajanju od jedan sat, u prostorijama Obiteljskog centra Bjelovar u Bjelovaru, ulica Matice hrvatske 16, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar, kroz period od tri mjeseca od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar imenuje vršitelja nadzora (čl. 124. st. 3. Obiteljskog zakona), na način da majka doprati dijete do Obiteljskog centra Bjelovar gdje će ga preuzeti stručna osoba određena za nadzor, a nakon završetka osobnih odnosa, majka će preuzeti dijete od stručne osobe određene za nadzor ispred Obiteljskog centra Bjelovar.

2. Nakon proteka perioda od tri mjeseca određenog u 1. stavku ove točke osobni odnosi održavati će se slijedećih šest mjeseci, osim prve polovice mjeseca srpnja i prve polovice mjeseca kolovoza (ako će ulaziti u taj period) u kućanstvu tuženika ili u drugom prostoru koji on odredi, osim prvog tjedna u mjesecu, svaki tjedan i to neparne tjedne u mjesecu subotom od 10,00 sati do 18,00 sati, a parne tjedne u mjesecu nedjeljom od 10,00 do 18,00 sati na način da će tuženik dolaziti preuzeti dijete od majke IJ na parkiralištu trgovačkog centra "Kaufland" u Bjelovaru, ulica Vlahe Paljetka 4, na početku termina i vraćati ga po završetku termina na istom mjestu majci IJ. Tužiteljici se nalaže da maloljetnog MJ dovede na parkiralište trgovačkog centra "Kaufland" u Bjelovaru ulica Vlahe Paljetka 4 u vrijeme početka termina i preda ga ocu, a po završetku termina da ga na istom mjestu preuzme od oca.

3. Nakon proteka roka iz 2. stavka ove točke pa ubuduće osobni odnos održavati će se, osim mjeseca srpnja i mjeseca kolovoza, u kućanstvu tuženika ili u drugom prostoru koji on odredi svaki drugi vikend i to od petka od 18,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, svaki drugi državni praznik ili vjerski blagdan koji je u Republici Hrvatskoj neradni dan od 10,00 do 18,00 sati te neprekidno drugu polovicu mjeseca srpnja i drugu polovicu mjeseca kolovoza te neprekidno drugu polovicu zimskih školskih praznika na način da će tuženik dolaziti preuzeti dijete od majke IJ na parkiralištu trgovačkog centra "Kaufland" u Bjelovaru na početku termina i vraćati ga po završetku termina na istom mjestu majci IJ. Tužiteljici se nalaže da maloljetnog MJ dovede na parkiralište trgovačkog centra "Kaufland" u Bjelovaru ulica Vlahe Paljetka 4, u vrijeme početka termina i preda ga ocu, a po završetku termina da ga na istom mjestu preuzme od oca.

III. Nalaže se tužiteljici IJ da naknadi tuženiku ČJ troškove ovoga postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IJ je protiv tuženika ČJ podnijela tužbu radi zabrane ostvarivanja osobnih odnosa tuženika sa svojim sinom mlljt. BJ.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je pravomoćnom sudskom odlukom broj: P Ob- 212/2024-12, donesene od strane Općinskog sud u Bjelovaru, uređen način susreta i druženja djeteta MJ, rođenog **.**.2013., s ocem ČJ. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-51/2025/2 odbijena je žalba ovdje tužiteljice protiv naprijed navedene presude. Protiv tuženika DJ, vodi se kazneni postupak zbog kaznenog dijela iz čl. 177. stavka 2., čl. 139. stavka 3., članka 165, stavka 1. KZ. Optužbe su zbog prijetnje oružjem prema djetetu, pucanje iz pištolja, neovlašteno snimanje kupaonice od bake. Kazneni postupci koji su u tijeku i terete oca su iznimno ozbiljna djela koja direktno utječu na djetetovu sigurnost i psihološko stanje. Ove optužbe, bez obzira na ishod kaznenog postupka, već sada izazivaju duboki strah i nepovjerenje kod djeteta, a njihova težina potvrđuje opravdanost djetetovog straha. Sud je već upoznat s činjenicom da tuženik ima tri nalaza psihijatra koji ukazuju na pogoršanje njegovog psihičkog stanja, agresivnost podvojenu ličnost. Unatoč ovim nalazima, donesena je odluka o nadziranim susretima. Međutim, djetetova reakcija i ponašanje oca iz kaznenog spisa jasno ukazuju na to da je njegovo stanje takvo da ozbiljno ugrožava emocionalnu i fizičku sigurnost djeteta čak i uz nadzor. Nadzor Centra za socijalnu skrb, iako nužan, ne može u potpunosti otkloniti djetetov strah i stres uzrokovan samom prisutnošću oca s takvom dijagnozom i poviješću ponašanja. Traumatizacija djeteta ponovljenim ispitivanjima i odbijanje daljnjih procjena. Maloljetno dijete MJ je, zbog očevih prijetnji vatrenim oružjem, višestruko ispitivano od strane policije, suda (postoje snimke na sudu vezano za predmet Kzd-DO-114/2022-10). Ta ponovljena ispitivanja predstavljaju značajan izvor dodatne traume stresa za dijete. Dijete je izrazito senzibilno i odbija bilo kakva dodatna ispitivanja ili odlaske psihijatru. Daljnja prisila na takve procese duboko bi narušila njegovo krhko emocionalno stanje i nanijela mu daljnju štetu. Nepriznavanje djetetove volje od strane Centra za socijalnu skrb: Unatoč djetetovim jasnim i ponovljenim izjavama stručnjacima Centra za socijalnu skrb da se ne želi družiti s ocem i da ga se boji, institucija odbija prihvatiti djetetovu iskrenu volju, tumačeći je kao rezultat majčinog utjecaja. Ova interpretacija je pogrešna i zanemaruje dubinu djetetove traume i straha, kao i njegovu sposobnost da izrazi vlastite osjećaje i želje, osobito s obzirom na ozbiljnost događaja koje je proživio s ocem. Dijete je to koje je doživjelo traume, njegova riječ, odnosno izražena volja i strah, mora biti uzeta u obzir, pogotovo kada je potkrijepljena objektivnim reakcijama. Kontinuirani angažman posebne skrbnice i predstojeća stručna procjena djeteta: Maloljetnom djetetu MJ je, još dana 12. svibnja 2023. godine, dodijeljena posebna skrbnica AJ, o čemu svjedoči podnesak [Post. Broj: P Ob-3/2023]. U predmetu ovrhe (Posl.broj: Ovr Ob-5/2025-7), ta ista skrbnica će ponovno obavîtî razgovor s djetetom radi zaštite njegovih interesa i procjene aktualnog stanja i volje djeteta. Također, u ovršnom postupku, sudac je sugerirao tužiteljici da se obrati nadležnom Obiteljskom centru u Bjelovaru, radi stručne pripreme djeteta za eventualne susrete, uzimajući u obzir djetetov do sada iskazani izrazit strah i nelagodu. Tužiteljica će, čim se za to steknu uvjeti nakon povratka nadležnih djelatnika, bez odgode pristupiti provedbi navedene stručne pripreme djeteta u Obiteljskom centru, te će o ishodu istih, kao i o rezultatima novog razgovora s posebnom skrbnicom, bez odgode obavijestiti sud i priložiti relevantnu dokumentaciju. Unatoč djetetovom izrazitom strahu i otporu prema susretima, tužiteljica ulaže napore u suradnju s nadležnim institucijama kako bi se pristupilo djetetu na način koji će prvenstveno osigurati njegovu psihološku sigurnost i dobrobit. Međutim, ovakvi pokušaji dodatno naglašavaju dubinu problema i potrebu za pažljivim i stručnim pristupom, a ne prisilom na susrete. U razdoblju od 28. do 29. travnja 2025. godine, nakon što je tužiteljica razgovarala sa djetetom BJ o mogućim susretima s tuženikom, dijete MJ je reagirao jakim plačem, bolovima u želucu i prsima. Završio je u bolnici sa simptomima bolova u prsima. Nadalje, prema nalozima Centra za socijalnu skrb za susrete ponedjeljkom, dijete je reagiralo na sljedeći način: 31.05., 01.06., 02.06.2025.: Plakanjem i vikanjem da ne želi ići k ocu, izražavajući nerazumijevanje zašto ga se tjera. Reakcije su bile popraćene grčevima u trbuhu i glavoboljama koje su trajale dva dana (01. i 02.06.2025.). 08.06. , 09.06.2025.:

Plakanjem i molbama tužiteljici da ga ne daje tuženiku, uz ponavljanje da izričito NE želi ići. Ponovno su se javili grčevi u trbuhu i snažne glavobolje koje su trajale dva dana.

15.06. , 16.06.2025.: Dijete (MJ) je nastavilo prosvjedovati protiv susreta, uz prisutan plač i ponovno strašne glavobolje. Navedene reakcije djeteta su autentične alarmantne, ukazujući na duboku traumu i strah koji su nespojivi s djetetovim najboljim interesom. Najbolji interes djeteta kao prioritet: Sukladno Obiteljskom zakonu (članak 8. st. 1.) i međunarodnim konvencijama o pravima djeteta, najbolji interes djeteta je apsolutni prioritet pri donošenju svih odluka koje se tiču djece. Susreti s ocem, unatoč nadzoru, evidentno traumatiziraju dijete i dugoročno mogu ostaviti teške posljedice na njegovo psihofizičko zdravlje. Prisiljavanje djeteta na susrete, protiv njegove izričite volje i uz prisutnost intenzivnog straha, ide izravno protiv djetetovog najboljeg interesa. Dijete ima pravo na sigurno i bezbrižno djetinjstvo, a ne na prisilne susrete koji ga plaše i ugrožavaju njegovu emocionalnu stabilnost. Svi gore navedeni razlozi predstavljaju bitno promijenjene okolnosti koje zahtijevaju hitnu izmjenu ranije donesene odluke.

2.1. Tijekom postupka tužiteljica je kroz više podnesaka nadopunila navode u tužbi.

3. Tuženik u svojem odgovoru na tužbu danom na ročištu 26. rujna 2025. godine je naveo da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu. Na ročištu održanom dana 22. siječnja 2026. godine tuženik po punomoćniku je pak naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev s obzirom da o odnosima između tuženika i djeteta postoji pravomoćna presuda po kojoj tužiteljica odbija postupiti. Tuženik je stoga predložio da se u ovom postupku tj. do pravomoćnog okončanja ovog postupka donese privremena mjera kojom će se odrediti da mlljt. dijete stranaka mlljt. MJ stanuje sa majkom, dok se način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. djeteta i tuženika određuju na sljedeći način: jedan dan u tjednu, u vremenu od jedan sat, u prostorijama Obiteljskog centra Bjelovar pod nazorom stručne osobe koju će imenovati HZZSR, PU Bjelovar na način da majka doprati dijete do Obiteljskog centra Bjelovar kojeg će preuzeti stručna osoba određena za nadzor, a nakon završetka osobnih odnosa tužiteljica će preuzeti dijete od stručne osobe određene za nadzor ispred Obiteljskog centra Bjelovar. S obzirom na navedeno, tuženik po pun. predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev bez provođenja bilo kakvih daljnjih dokaza. Što se pak tiče održavanja osobnih odnosa prema rješenju o ovrsi u predmetu Ovr Ob-5/2025 navodi da je tužiteljica priječila održavanje osobnih odnosa prema presudi koja je ovršna isprava u tom predmetu te su bila zakazana tri susreta po kojima nije postupila, a nakon što je istekao rok od 6 mjeseci za postupanje po navedenoj presudi, prema saznanjima tuženika, a koje je dobio od djelatnika Zavoda, Zavod više nije mogao dogovarati susrete zbog proteka roka od tih 6 mjeseci.

4. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: Obiteljski zakon), Sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar da maloljetnom djetetu stranaka, imenuje posebnog skrbnika, a što je i odlučeno Rješenjem Klasa: UP/I- 552-02/25-06/40, Urbroj: 139-004-03-06-25-2 od 1. rujna 2025. godine (list 87-88 spisa) kojim je imenovan posebni skrbnik u osobi AJ, mag.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1, radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta u ovom postupku.

5. Posebna skrbnica maloljetnog djeteta na ročištu održanom dana 22. siječnja 2026. godine navela je da je suglasna sa tužbenim zahtjevom tužiteljice, odnosno predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, tj. da se posve zabrane osobni odnosi između tuženika i mlljt. djeteta stranaka i to iz razloga kako slijedi. Naime, mlljt. MJ je dijete u dobi od 12 godina, isti je sposoban formirati vlastito mišljenje koje je već više puta izrazio i ponovio pred djelatnicima HZZSR, posebnim skrbnikom, razrednicom, psihologom, psihijatrom, Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Osim njegovog izričitog stava da ne želi viđati oca, a koje mišljenje uzima u obzir u skladu sa njegovom zrelošću i dobi MJ ima ozbiljne fizičke reakcije koje se manifestiraju već pri samom razgovoru o mogućem susretu s ocem, a što proizlazi iz dokumentacije koju je priložila tužiteljica. Pravo je djeteta da održava osobne odnose sa oba roditelja osim ako je to u suprotnosti sa njegovim najboljim interesom i ako bi to štetilo njegovom zdravlju i razvoju. Načelo najboljeg interesa djeteta mora biti temelj za donošenje svake odluke pa tako i odluke o osobnim odnosima roditelja i djeteta. U konkretnom slučaju mlljt. MJ ima različite fizičke reakcije kao posljedicu mogućem susretu s ocem te smatra da bi stoga zabrana osobnih odnosa bila u njegovom interesu. Brojni su razlozi zbog kojih dijete može odbijati kontakt s drugim roditeljem zbog čega to ne mora biti rezultat otuđenja od roditelja, u ovom slučaju od majke kako se to navodi u mišljenju HZZSR. Navedeni koncept otuđenja od roditelja je napušten te su i preporuke Europskog suda za ljudska prava da se ne koristi u praksi.

5.1. No, nakon što je provedeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje te nakon što su vještakinje saslušane na raspravi održanoj dana 3. srpnja 2026. godine posebna skrbnica je predložila da sud donese odluku o održavanju osobnih odnosa između tuženika i mlljt. djeteta kao u predloženoj privremenoj mjeri.

6. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja, Sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 21. svibnja 2025. godine (list 4-5), podnesak posebne skrbnice iz predmeta P Ob-3/2023 (list 6-7), medicinsku dokumentaciju (list 8-10, 16, 50-54, 74, 78-81, 106- 107, 110-114, 181-184), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KPz- DO-114/2022-10 od 11. studenog 2022. godine (list 11-15), obavijest žrtvi kaznenog djela Policijske postaje Bjelovar od 10. studenog 2022. godine (list 17-18), obavijest oštećeniku kaznenog djela Policijske postaje Bjelovar od 10. studenog 2022. godine (list 19-20), Presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-212/2024-12 od 20. siječnja 2025. godine (list 28-36), presudu Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-51/2025-2 od 5. svibnja 2025. godine (list 38-42), pouku o pravima žrtvi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kir-DO-340/2022-6 od 14. studenog 2022. godine (list 58- 60), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Bjelovar od 1. rujna 2025. godine (list 87-88), podatke o obiteljskim prilikama i mišljenje o roditeljskoj skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. rujna 2025. godine (list 90-95), obavijest Osnovne škole Veliko Trojstvo od 15. listopada 2025. godine (list 103- 105), kaznenu prijavu od 24. veljače 2026. godine (list 120-121), izveden je dokaz kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem te su stalne sudske vještakinje u spis dostavile nalaz i mišljenje i to stalna sudska vještakinja Katarina Dodig-Ćurković (list 133-170) i stalna sudska vještakinja Daniele Šincek (list 186-204), predstavku Hrvatske liječničke komore od 27. travnja 2026. godine (list 178), dopis stalne sudske vještakinje Katarine Dodig-Ćurković od 10. svibnja 2026. godine (list 179), podatke o obiteljskim prilikama i mišljenje o roditeljskoj skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 13. veljače 2023. godine (list 217-220), izveden je dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještakinja Katarine Dodig-Ćurković i Daniele Šincek u odnosu na prigovore tužiteljice na njihove pisane nalaze i mišljenja (list 222-224) te je izvršen uvid u spise ovog suda P Ob-3/2023, P Ob-212/2024-12, Ovr Ob-5/2025 i Kzd- 58/2023 (u elektroničkom obliku).

7. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1999, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/20 08, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/ 2023, 146/2025, dalje : Zakon o parničnom postupku) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona. Naime, koje će činjenice uzeti kao dokazane Sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka

8. Među strankama nije sporno da je u njihovoj bračnoj zajednici rođen mlljt. MJ dana 25. prosinca 2013. godine kao i to da je njihov brak u međuvremenu razveden i da je njihova bračna zajednica kao i zajednički život prestao te je tako prema odluci Suda njihov maloljetni sin nastavio živjeti sa majkom.

9. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da su presudom ovoga Suda broj P Ob-212/2024-12 određeni osobni odnosi mlljt. MJ s ocem, ali je sporno da li se ti osobni odnosi trebaju održavati, kako to zahtjeva tuženik, odnosno da li ih treba zabraniti (obustaviti) kako to zahtjeva tužiteljica.

10. Iz pribavljenog stručnog mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. rujna 2025. godine proizlazi da je IJ rođena **.**.1974. u [adresa] od oca ŠJ koji je rođen **.**.1949. i preminuo 1995. godine i majke PJ rođene **.**.1953.. Majka je u mirovini, stanuje u [adresa]. U braku roditelj rođen je i ĐJ (rođen **.**.1977.), po zanimanju magistra biotehničkih znanosti, zaposlen, vlasnik je firme, stanuje s majkom. IJ je po zanimanju inženjerka informatike, zaposlena je u Erste banci, radi kombinirano od kuće te povremeno odlazi na radno mjesto u [adresa]. Ima 25 godina radnog staža, prima plaću u iznosu od 1.300,00 eura, plaća jedan kredit mjesečno u anuitetu od 410,00 eura, a kredit treba otplaćivati do 2034. godine. Kredit je dizala zbog refinanciranja ranijih kredita kojima je kupila zemljišta na kojem su izgrađene hale kako bi suprug LJ mogao registrirati firmu. Zatim je firma zapala u financijske probleme pa je kreditom pomogla isplatiti radnike i ostale dugove, a sada je kupila automobil i platila popravke u kući. Kuća u kojoj stanuje je vlasništvo njezine majke, uređena je prije sklapanja bračne zajednice. Grijanje je plinsko centralno, a režijski troškovi joj mjesečno iznose između oko 250,00 eura. U vlasništvu ima klijet u [adresa] koju dijeli s bratom u polovini, nije vlasnica drugih nekretnina niti pokretnina. Dobrog je zdravlja. ČJ rođen je **.**.1970. u [adresa] od oca I (rođen 1942. godine, preminuo 2014. godine) i majke KJ (rođena 1945. godine). Majka stanuje u [adresa] na gore navedenoj adresi, u mirovini je, a sada s njom stanuje i LJ. U braku roditelja rođeno je još troje djece; OJ (rođen **.**.1972.), razveden, otac dvoje djece, u mirovini, živi u [adresa], Č udana B (rođena 1966. godine), majka troje djece, po zanimanju kuharica, zaposlena i A udana M (rođena 1981. godine), s obitelji stanuje u [adresa], majka dvoje djece, po zanimanju kuharica. LJ navodi da je s primarnom obitelji u kontaktu i dobrim odnosima. LJ je završio srednju školu za zanimanje alatničar, a bavi se građevinarstvom. Imao je registriranu firmu koja je postojala od 2010. do 2022. godine. Bavi se krovopokrivačkim i limarskim radovima. Bio je pripadnik vojnih snaga u Domovinskom ratu od 1991. do 1993. godine. U vojnoj akciji „Bljesak" bio je ranjen u glavu te je u tom periodu imao i prometnu nesreću. Nakon što mu je obrt upao u probleme počeo je razmišljati o ostvarivanju prava na mirovinu s osnove učešća u Domovinskom ratu. Zbog toga je jednom bio hospitaliziran u KBC Zagreb. Navodi da ima problema sa kralješnicom zbog čega pije analgetik Scudexa, te ima problema s visokim tlakom i srcem. Negira konzumaciju alkohola za koju ga optužuje bivša supruga. Vlasnik je zemljišta na kojem su izgrađene hale te automobila Ford Focus iz 2012. godine i kombija koji mu služi u radne svrhe VW LT46 iz 1998. godine. Navodi da mjesečno uspije zaraditi između 500,00 i 1.000,00 eura. Prima 158,00 eura mjesečno kao nezaposleni branitelj. Nema kredita niti ovrha. Od mjesečnih troškova plaća režijske troškove u iznosu od oko 150,00 eura, mobitel za mlljt. MJ i sebe u iznosu od 130,00 eura te uzdržavanje za mlljt. MJ u iznosu od 189,00 eura. IJ i LJ zasnovali su bračnu zajednicu 1995. godine. Prije braka su se poznavali šest godina. Godinu dana su stanovali zajedno kod njezine majke, pa se preselili u kuću koju je ona naslijedila od svoje majke, u neposrednom susjedstvu. Kuću su uređivali, a spore se sada oko toga što je od toga zajednička stečevina. Kuća je sada veličine komfornog trosobnog stana, uređene okućnice, sa garažom i Robertovom radionicom. IJ je ispričala da je LJ od početka braka sklon prekomjernoj konzumaciji alkohola, da ju je varao i omalovažavao. Tijekom braka u dva je navrata imala spontani pobačaj u petom mjesecu trudnoće, a smatra ih posljedicom stresa radi navedenih bračnih problema. LJ negira bračne probleme koje je IJ navela. Iz treće trudnoće rođen je sin MJ (rođen **.**.2013.) koji je sada odličan učenik 6. razreda OŠ Veliko Trojstvo. IJ je pokrenula postupak obveznog savjetovanja 13. listopada 2022. godine, a na prvom sastanku održanom 10. studenog ispričala je da je u braku trpjela radi Robertovog nasilnog ponašanja. Tvrdila je da LJ ilegalno posjeduje pištolj i puške i da je prijetio njoj i njenoj obitelji, ali se nije usudila prijaviti to policiji. Zbog straha se nije usudila pokretati postupak radi razvoda braka, a na ovaj zahtjev sada LJ je reagirao riječima da nema kuda otići i da bi bilo bolje da ga nema. Nakon što smo ga informirali da smo dužni prijaviti to policiji, rekao je da ima plinski pištolj kojim ne može nikoga ubiti i da nema puške, da nema potrebe to prijavljivati jer nije ozbiljno mislio. Policiji su istog dana uputili obavijest o sumnji na obiteljsko nasilje, a tog dana se i IJ odlučila osobno otići u Policijsku postaju prijaviti nasilje. U tom postupku policija je izvršila pretres kuće, a oružje nije pronađeno i Sanjina je pretpostavka da ga je LJ u međuvremenu sakrio izvan kuće. Ispitano je i dijete. LJ je pritvoren 11. studenog 2022. godine, a rješenjem ODO-a broj: KPz-DO- 114/202210 izrečena mu je mjera zabrane približavanja prema IJ i MJ na udaljenost manju od 100 metara, kao i udaljenje iz doma, a koje su produžene 13. siječnja 2023. godine. LJ je nakon toga odselio majci u [adresa], a u kuću je došao u pratnji policije radi preuzimanja osobnih stvari. LJ ne priznaje djela koja mu se stavljaju na teret i prijavio je IJ za lažno prijavljivanje kaznenog djela. Tvrdi da mjere opreza poštuje, dok IJ tvrdi da ih je kršio (dolazio je na zemljište pored kuće i kod susjeda, a što je sve na udaljenosti do 100m), da je o tome obavještavala policiju ali da ne zna jesu li reagirali. Tada je uzeo i dosta alata i vrijednih strojeva, a što ona smatra zajedničkom stečevinom, a ne njegovim osobnim stvarima. Angažirala je odvjetnika radi imovinskih odnosa. Postupak obveznog savjetovanja je potom obustavljen. U postupku radi izrade mišljenja o roditeljskoj skrbi razgovarali su sa oba roditelja i djetetom. IJ im je ispričala kako je MJ više puta bio svjedokom očevog verbalnog nasilnog ponašanja prema njoj, da LJ nije prema njemu imao zaštitnički odnos i da je dijete zbog toga često imalo glavobolje i trbobolje kojima liječnici nisu utvrdili organske uzroke. Navela je da su te tegobe nestale nakon što je LJ udaljen iz kuće. Do potresa pred 2 godine MJ je spavao u svojoj sobi, a tada se počeo bojati pa je tražio da spava sa roditeljima. LJ je to smetalo i nakon nekog vremena je otišao revoltirano spavati u dnevnu sobu. IJ je smatrala da ne treba forsirati dijete, tako da mu i sada ostavlja na volju da odluči želi li spavati sa njom ili u svojoj sobi. Dijete se sve češće odlučuje spavat u svojoj sobi. IJ sada nema automobil, pa u slučaju potrebe prijevoza djeteta koristi bratov automobil. Kako radi od kuće može brinuti o svim djetetovim potrebama i nadzirati ga. Vrlo je povezana sa svojom majkom i bratom kojima je privržen i njen sin. Rekla nam je da je bila prisutna Timmyevom ispitivanju u policiji te je tada prvi puta čula da je dijete vidjelo kako otac čisti pušku kojom mu je i zaprijetio. Kako oružje u pretresu nije nađeno, IJ se boji da ga je LJ negdje sklonio pa se i dalje boji za sigurnost obitelji. Sve djetetove potrebe IJ sada zadovoljava sama. Želi da dijete i dalje živi sa njom. Boji se za djetetovu sigurnost nakon što se opozovu mjere opreza izrečene njegovu ocu, jer ne vjeruje da će on korigirati svoje ponašanje prema sinu. MJ je ispričao da je često čuo kako se roditelji svađaju, da mu je to smetalo i bojao se da će se nešto loše dogoditi. Jednom je ušao u tatinu radionicu i zatekao ga kako čisti pušku. Tata je okrenuo cijev prema njemu i rekao mu da to ne smije nikome reći jer će ih inače sve ubiti. Nije vidio metke ali se jako uplašio i nikome se nije usudio reći što je vidio. Drugom prilikom je vidio da tata ima pištolj. Mama je primijetila da je loše volje pa ga je ispitivala o razlozima, a on je izmislio da se posvađao sa prijateljem u školi, jer se bojao da će ih tata ubiti ako on majci ispriča što je vidio. Od potresa je spavao sa roditeljima u krevetu jer se jako bojao spavati sam. Tati je to smetalo pa je otišao u dnevnu sobu. Tata je često rano ujutro ili kasno navečer puštao glasno glazbu, pa nije mogao spavati. Vidio je da je tata na kuću postavio nadzornu kameru i tata mu je pokazao na ekranu da može vidjeti u kupaonicu bakine kuće kako se baka ili ujak tuširaju. Nije se usudio ništa reći baki ni ujaku jer se bojao. Na zahtjev da opiše neke zajedničke aktivnosti sa tatom u vrijeme dok su živjeli zajedno rekao je da mu tata nije pomagao u učenju već mama, da je sa tatom nekada gledao TV ali bi tata legao na kauč i zaspao pa zapravo nisu gledali program zajedno, a nekada je tata sa njim htio igrati nogomet. Tata je jednom jako napucao loptu u njega i od tog je pao i razbio koljena, a tata su me podsmjehivao i otišao u kuću. Mama je došla pomoći mu i zamotati koljena. Ispričao je i da je tata imao često miris po alkoholu, posebno kada je bio sa radnicima u radionici. MJ zna nabrojiti rođake sa očeve strane, ali sa njima se viđao samo par puta godišnje i nisu običavali telefonski kontaktirati sa njim. Nakon što je tata odselio, tetka iz Njemačke mu je poslala slatkiše za rođendan, a drugi mu se nisu javili. Tata mu je kupio volan za igrice koji je poslao po kumu. MJ se obradovao poklonu. Na pitanje želi li se susretati sa tatom nakon što mu to više ne bude zabranjeno, odgovorio je da se boji i da to ne bi želio. Stekli su dojam da dijete nije imalo sa ocem prisan odnos i da se doista boji za svoju i majčinu sigurnost. ČJ je negirao da se ponašao nasilno prema IJ i da je prijetio suicidom. Negira da je ikada udario dijete jer je ono bilo željeno i uvjeren je da je to sve IJ inscenirala iz materijalnih razloga. Ne protivi se da dijete stanuje sa majkom. Pomirljivo prihvaća mjere opreza u odnosu na sina i ne postavlja pitanje održavanja osobnih odnosa sa sinom nakon toga. Općinski sud u Bjelovaru je pod brojem P Ob-3/2023 od 15. lipnja 2023. donio presudu kojom je zabranio ostvarivanje osobnih odnosa ocu sa sinom. ČJ se obratio ovom uredu 24. travnja 2024. zahtjevom da se provede obvezno savjetovanje jer su mu mjere opreza ukinute 19. ožujka 2024. i želi da mu se odredi vrijeme koje može provesti sa sinom. U postupku obveznog savjetovanja IJ i LJ su pozvali odvojeno. LJ je i dalje negirao da je na štetu djeteta počinio djela koja su mu stavljena na teret i iskazivao je želju da viđa sina bez određenog prijedloga u vezi dinamike i mjesta susreta. IJ se protivila tom prijedlogu uz obrazloženje da se dijete boji i dalje oca i rekao joj je da ga ne želi viđati. Uputili su ju da se javi sa sinom u Obiteljski centar kako bi se djetetu pomoglo nositi se sa strahovima i situacijom. Po primitku zahtjeva suda ponovo su proveli razgovore sa roditeljima i djetetom. LJ je rekao da kazneni postupak (Kzd-58/2023) protiv njega zbog obiteljskog nasilja nije još okončan, a iduće je ročište zakazano za 18. listopada 2024. godine. I dalje poriče sve što mu se stavlja na teret. Poriče i da je sklon prekomjernom konzumiranju alkohola. Naveo je da se i dalje liječi kod psihijatra, a sve kako bi ostvario status RVI. Predočio je 3 nalaza psihijatra i dopustio da ih kopiraju. U nalazu dr. D iz KBC Zagreb od 26. listopada 2021. godine stoji dijagnoza F43.1 Chr (PTSP) i predlaže se medikamentozna i psihoterapija. U nalazu istog liječnika od 23. svibnja 2023. godine stoji dijagnoza F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnih događaja). Treći je nalaz od dr. Š iz iste ustanove od 17. srpnja 2024. godine gdje se propisuju lijekovi za koje LJ kaže da ih ne uzima jer mu ne trebaju. Pije samo internističku terapiju. Nalazi su u prilogu. Navodi da i dalje radi unatoč svom narušenog zdravlju, jer si mora osigurati egzistenciju i plaćati alimentaciju. Planira život nastaviti u kući majke, u odvojenom kućanstvu. Na pitanje o odnosu sa sinom rekao je tada da sa sinom nije razgovarao gotovo 2 godine, kako ga je ponekad vidio u dvorištu kuće kada se tuda vozio i tada bi mu sin uzvratio mahanjem rukom. Odnedavno to sin više ne čini, a i rjeđe ga viđa u dvorištu. Kada je sin imao Prvu pričest i LJ je došao pred crkvu sa svojom sestrom koja je zamolila IJ da se fotografiraju sa BJ. IJ im je to dopustila. Negira da se prema sinu odnosio grubo i nasilno, te vjeruje da sin nema razloga bojati ga se, a ako bi mu dijete osobno rekIo da se ne želi sa njim družiti on bi povjerovao da to ne govori pod majčinim nagovorom i povukao bi svoj zahtjev. Prepustio bi sinu da sam odluči o njihovom odnosu, a vjeruje da bi do toga došlo u njegovim pubertetskim godinama. On i IJ su uvijek imali različit pogled na djetetov odgoj, u smislu da je IJ bila sklona prezaštićivanju i nije mu dopuštala da se on angažira više kao otac. Članovi njegove primarne obitelji također nemaju komunikaciju sa BJ. IJ je izrazila protivljenje Robertovom zahtjevu, jer smatra da i druženje sa ocem, pa i uz nadzor, bilo štetno za sina. Od kada je njihova zajednica prekinuta i od kada sin ne viđa oca, tvrdi da su prestale i njegove somatske tegobe (mučnine, povraćanje i glavobolje, griženje noktiju), ali da joj i dalje govori kako se boji oca. Dopustila mu je fotografiranje sa sinom prilikom obreda Prve pričesti „jer je to jednom u životu" i bili su okruženi drugim ljudima pa nije smatrala da bi situacija bila rizična. Sinu je rekla za ovaj zahtjev oca i on joj je rekao da se ne želi družiti sa njim. IJ smatra da bi se tegobe mogle vratiti ako bi se dječaka forsiralo na susrete sa ocem. Nije ga do sada vodila na savjetovanje, unatoč savjetu da to učini „jer je rekao da to ne želi”. Razgovor sa BJ vođen je za potrebe tog postupka nasamo. Dječak je odgovarao na postavljena pitanja kratkim i šturim odgovorima, tišim glasom. Rekao je da je od mame čuo što tata želi i da joj je on rekao da ne bi želio viđati tatu. Više je puta išao na ispitivanja o tati i ne bi to više želio. Zamjera tati da je bio bezobrazan prema njemu i mami i ponavlja navode iz prvog postupka. Potvrđuje da se fotografirao sa tatom i tetkom pred crkvom i da mu je tata mahao rukom kada je prolazio u kombiju pored njegove kuće. Odmahnuo mu je rukom nekoliko puta, ali onda je čuo od mame da tata može to „iskoristiti na sudu" pa je to prestao raditi. MJ je opisano kako uobičajeno teku susreti djece i roditelja pod nadzorom. Rekao je da je to čuo od mame i da niti to ne želi. Ne bi želio da ga tata pita zašto ne trenira nogomet ili taekwonndou. Rekao je da voli nogomet, ali ne bi htio trenirati jer se boji ozljede, a misli da tata to ne odobrava. Spontano kaže da je u vrijeme dok su živjeli svi zajedno često osjetio da tata ima miris po alkoholu, da mu je od tog mirisa bilo mučno i da je povraćao. Misli da bi bilo isto i da se opet susretnu. Opisao je da sada spava sam u svojoj sobi, da spava dobro i nema strahova. Zaključili su tada da MJ prepoznaje da majka ne odobrava održavanje njegovih osobnih odnosa sa ocem i u skladu sa tim se ponaša, a kako su prošle gotovo 2 godine od zadnjeg susreta oca sa sinom i u tijeku je kazneni postupak protiv oca, predlagali su da se osobni odnosi oca i sina odrede uz nadzor. Sud je prihvatio prijedlog, a majka je uložila žalbu. Žalba nije uvažena, a otac je u lipnju ove godine zatražio ovrhu radi održavanja osobnih odnosa sa sinom. Majka je odbila pristupiti radi pripreme djeteta za prvi susret i upoznavanja sa voditeljicom mjere nadzora nad susretima. Na zahtjev suda dali su mišljenje da je potrebno provesti ovrhu radi održavanja osobnih odnosa uz nadzor. U ovršnom postupku majka je ponovila razloge radi kojih se protivi održavanju osobnih odnosa i uz nadzor, a priložila je nalaz psihologinje iz Opće bolnice Bjelovar (od 8. kolovoza 2025.) i dječje psihijatrice iz iste ustanove (od 11. kolovoza 2025.) a kojima se obratila po preporuci pedijatra te ustanove kojem se pak sa sinom obratila radi strahova i somatskih smetnji kojima nisu utvrđeni organski uzroci. U zaključku psihologinje stoji da se predlaže odgoditi susrete dječaka i oca dok dječak ne prođe kraći psihoterapijski tretman, a u zaključku psihijatra da se predlaže isto, da je dijete „narušenog povjerenja u svijet i institucije” i preporuča se Poliklinika za zaštitu djece u Zagrebu ili Obiteljski centar naše Županije. Majka verbalizira namjeru da MJ uključi u psihoterapiju, ali od izdavanja nalaza do početka rujna nije predočila potvrdu o naručivanju. Konstatacija u nalazima da se kod dječaka radi o narušenom povjerenju u institucije (a to bi u ovom slučaju bile ovaj ured, sudovi, Obiteljski centar, policija) nam govori da se to nije moglo dogoditi bez utjecaja majke na dijete. Sve dok majka ne korigira svoj stav o održavanju osobnih odnosa djeteta sa ocem bit će otpora kod djeteta, a što ona zatim koristi kao glavni argument radi kojeg se tome protivi. Iako je od strane ovog ureda više puta pozivana da uključi sina u savjetovanje radi podrške i pomoći nakon iskustava koje je imao tijekom zajedničkog života roditelja i u vrijeme razvoda, majka nije činila ništa dvije godine. Tvrdila je da se sin dobro osjeća i da su sve tegobe nestale prestankom zajedničkog života roditelja, kao i da sin odbija uključivanje u savjetovanje a ona ne može protiv njegove volje. Predlažu sudu da odbije zahtjev majke.

11. Uvidom u priložene spise predmeta broj P Ob-3/2023, P Ob-212/2024 i Ovr Ob- 5/2025, utvrđeno je kako slijedi u slijedećih nekoliko pod odlomaka.

11.1. Naime, između stranaka ovoga predmeta vođen je parnični postupak u parničnom predmetu ovoga suda broj P Ob-3/2023 po tužbi tužiteljice GJ protiv tuženika ČJ te je Sud dana 15. lipnja 2023. godine donio presudu broj P Ob-3/2023-12 kojom je brak stranaka razveo, odredio da će zajedničko mlljt. dijete stranaka MJ stanovati sa majkom GJ, da će tuženik kao otac doprinositi za uzdržavanje mlljt. djeteta te je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika kao oca sa mlljt. BJ. Prema obrazloženju navedene presude ovi osobni odnosi zabranjeni su iz razloga što je protiv tuženika tada pokrenut kazneni postupak, po prijavi tužiteljice, zbog kaznenih dijela na štetu mlljt. djeteta te je u istom donesena i mjera opreza zabrane približavanja djetetu i majci djeteta te uspostavljanja bilo kakve veze s djetetom i s majkom djeteta. Za napomenuti je da je sa navedenom zabranom u trenutku donošenja navedene presude broj P Ob-3/2023-12 bio suglasan i tuženik ČJ te protiv donesene presude nije izjavio žalbu niti u dijelu kojim su mu zabranjeni osobni odnosi pa je presude postala pravomoćna.

11.2. Nakon toga u predmetu broj P Ob-212/2024 koji je vođen po tužbi tužitelja ČJ protiv tužene IJ dana 20. siječnja 2025. godine donesena je presude broj P Ob-212/2024-12 kojom je promijenjena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa između ČJ i mlljt. MJ iz ranije donesene presude u predmetu broj P Ob-3/2023 na način da je prestala dotadašnja zabrana ostvarivanja osobnih odnosa i isti su određeni na način da se održavaju jedan dan u tjednu u vremenu od jedan sat u prostorijama Obiteljskog centra u [adresa] pod nadzorom stručne osobne. Iz obrazloženja presude broj P Ob-212/2024-12 od 20. siječnja 2025. godine može se iščitati da su osobni odnosi na naprijed navedeni način određeni iz razloga što je od strane Suda utvrđeno da je u interesu mlljt. djeteta da se ponovo uspostavi komunikacija sa ocem u kontroliranim uvjetima te uz praćenje razvoja tih odnosa, ponašanja oca prema djetetu i reagiranja djeteta. Protiv te presude odbijena je žalba tužene GJ te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Puli broj Gž Ob- 51/2025-2 od 5. svibnja 2025. godine.

11.3. Kako IJ nije postupila prema pravomoćnoj presudi broj P Ob-212/2024-12 od **.**.2025., ČJ, kao ovrhovoditelj je protiv IJ, kao ovršenice, pokrenuo ovršni postupak u predmetu ovog suda broj Ovr Ob-5/2025. U tom predmetu Sud je usvojio prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi kojim je naloženo ostvarivanje osobnih odnosa između ČJ kao oca i mlljt. MJ u skladu sa ovršnom ispravom tj. pravomoćnom presudom broj P Ob-212/2024-12 od 20. siječnja 2025. godine. Istim rješenjem IJ zaprijećena je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura ukoliko onemogući ostvarivanje osobnih odnosa. Protiv navedenog rješenja IJ izjavila je žalbu koja je žalba odbijena rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr Ob-9/2025-3 od 3. prosinca 2025. godine.

11.4. Prije donošenja rješenja o ovrsi ovršenica je dala odgovor na prijedlog za ovrhu uz koji je priložila više različitih isprava te je sud održao ročišta na kojima je saslušao stranke i svjedoka, od Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribavljeno je stručno mišljenje, a posebna skrbnica mlljt. djeteta je u smislu odredbi čl. 360. Obiteljskog zakona obavila razgovor sa mlljt. djetetom i pribavila njegovo mišljenje. Od strane ovog Suda izvršen je uvid u spis ovoga Suda broj Kzd- 58/2023.

11.5. Tijekom ovršnog postupka IJ nije u potpunosti omogućila ostvarivanje osobnih odnosa kako su isti bili određeni pravomoćnom presudom i rješenjem o ovrsi pa je ovrhovoditelj zahtijevao da se istoj izrekne zapriječena novčana kazna, no Sud navedenu kaznu nije izrekao iz razloga što je u međuvremenu tijekom trajanja ovršnog postupka proteklo vrijeme od šest mjeseci koje je ovršnom ispravom, tj. navedenom presudom bilo određeno za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom, a nije ju izrekao niti stoga što je ovršenica tvrdila i te tvrdnje potkrjepljivala medicinskim ispravama, da je održavanje tih osobnih odnosa štetno zdravlju maloljetnog djeteta pa je Sud prije donošenja daljnjih odluka htio pričekati ishod vještačenja u ovom predmetu kako bi dobio odgovor je su li isti osobni odnosi doista štetni zdravlju maloljetnog djeteta.

11.6. Na isti dan kada je ČJ, kao ovrhovoditelj, protiv IJ kao ovršenice pokrenuo ovršni postupak, ona je podnijela tužbu u ovom predmetu kojom je zahtijevala izmjenu presude broj P Ob-212/2024-12 od 20. siječnja 2025 (kad se zahtjeva zabrana zbog obiteljskog nasilja u smislu odredbi Obiteljskog zakona nije potrebno prethodno obvezno savjetovanje) i to na način da se donese odluka kojom se zabranjuju osobni odnosi između mlljt. djeteta stranaka i tuženika ČJ. U ovom postupku Sud je izvršio uvid u sve ranije vođene spise (P Ob-3/2023, P Ob-212/2024, Ovr Ob-5/2025 i Kzd- 58/2023) pa sadržaj istih spisa, po ocjeni ovoga Suda, čini činjenični supstrat i ovoga spisa.

12. Zabranu osobnih odnosa između ČJ i mlljt. MJ tužiteljica IJ tražila je, po njoj, iz dva bitna razloga. Jedan je razlog to što je protiv ČJ u tijeku kazneni postupak (zbog obiteljskog nasilja), među inim i radi kaznenog djela na štetu mlljt. MJ, te iz drugog razloga koji se sastoji u tome što je održavanje osobnih odnosa između mlljt. MJ i njegovog oca ČJ, po ocjeni tužiteljice IJ, štetno za zdravlje mlljt. djeteta, odnosno odbojnost djeteta da održava osobne odnose sa ocem, po tvrdnjama tužiteljice, izaziva kao reakciju zdravstvene probleme kod mlljt. djeteta pa je tužiteljica smatrala da je to također razlog iz kojeg se navedeni osobni odnosi ne trebaju održavati, odnosno kao razlog iz kojega ih treba zabraniti.

13. Uvidom u spis ovoga suda broj Kzd-58/2023 utvrđeno je da je ČJ. st. presudom broj Kzd-58/2023-44 od 2. listopada 2025. godine nepravomoćno oslobođen od optužbe da bi počinio bilo kakvo kazneno djelo na štetu mlljt. MJ, odnosno da bi počinio kaznena djela na štetu mlljt. MJ koja su mu u navedenom predmetu stavljena na teret. Ova presuda do dana donošenja ove presude nije postala pravomoćna jer se predmet po žalbama nalazi na odlučivanju kod višeg suda.

14. Po ocjeni ovoga Suda, to što je I. st. (doduše nepravomoćnom) presudom u navedenom kaznenom predmetu ČJ oslobođen od optužbe da bi počinio kaznena djela na štetu mlljt. MJ to ide kontra stava tužiteljice da je iz tog razloga potrebno zabraniti osobne odnose između LJ i MJ. Za napomenuti je da su mjere opreza koje su bile određene u tom kaznenom predmetu i zabranjivale kontakt, odnosno pristup ČJ mlljt. MJ u međuvremenu ukinute, odnosno stavljene izvan snage.

15. Uz navedeno također je za napomenuti da je ranija pravomoćna presuda broj P Ob-212/2024-12, kojom je ponovo određeno održavanje osobnih odnosa između mlljt. MJ i ČJ nakon što su isti bili zabranjeni, a koja je potvrđena i odlukom višega suda, donesena u vrijeme dok još nije bila donesena presuda u kaznenom predmetu, dakle i prije nego što je ČJ oslobođen od optužbe za terećena kaznena djela na štetu mlljt. MJ.

16. Drugi razlog iz kojega se je tužiteljica protivila održavanju osobnih odnosa između mlljt. MJ i ČJ i zahtijevala da se isti zabrane bio je taj što je to po njezinoj ocjeni uzrokovalo zdravstvene probleme, odnosno štetilo zdravlju mlljt. MJ. U prilog takve svoje ocjene tužiteljica je priložila različitu medicinsku dokumentaciju koja je po njezinoj ocjeni potvrđivala njezinu tvrdnju kako održavanje osobnih odnosa šteti zdravlju mlljt. djeteta.

17. Na tu spornu okolnost nakon što je izvršen uvid u sve isprave i podneske tužiteljice, te nakon što je pribavljeno stručno mišljenje od Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebne skrbnice mlljt. djeteta, Sud je odredio izvođenje dokaza kombiniranim medicinskim vještačenjem vještaka psihijatrijske i psihologijske struke, a kojim vještacima je rješenjem Suda u nalog dano da vještačenjem nad strankama i maloljetnim BJ odgovore na pitanje da li održavanje navedenih osobnih odnosa šteti zdravlju mlljt. MJ.

18. Iz nalaza i mišljenja prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković, dr. med. spec. psihijatrije, subspecijaliste dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije, proizlazi da su u predmetnome vještačenju obrađeni otac LJ, majka IJ i mlljt. MJ na okolnosti da li viđanje mlljt. MJ sa ocem djeluju štetno na dijete. U odnosu na oca ČJ vještakinja navodi da je ispitanik osoba srednje životne dobi, radno je sposoban, nezaposlen, otac jednog mlljt. djeteta, živi u kućanstvu sa svojom majkom, urednih je intelektualnih i općenito kognitivnih kapaciteta da može sudjelovati samostalno u predmetnome vještačenju. Odrastao je u potpunoj primarnoj obitelji, u kojoj je po njegovim navodima bilo prisutno nasilje oca u odnosu na majku, vezano uz očevu sklonost konzumaciji alkohola, također ističe da je otac znao ispoljavati vrlo grube odgojne metode u smislu fizičkoga kažnjavanja djece (klečanje na kukuruzu, udaranje šibom i slično). Nema podataka o nekim težim tjelesnim ili psihološkim poteškoćama kroz rani rast i razvoj, osim što je bio sklon upalnim bolestima pluća. Uredno je završio formalno obrazovanje sa poteškoćama u učenju, radi čega je imao prosječan ili dovoljan opći uspjeh, ali bez nekih smetnji u ponašajnom smislu. Uredno je završio i srednju izobrazbu, a nakon školovanja se aktivno uključio u redovni vojni rok, kasnije početkom Domovinskoga rata u postrojbe HV, prošao je akcije Oluja i Bljesak, imao je povredu glave, ističe bez nekih težih posljedica. Nakon okončanja rata, bavio se poslovima u struci, kasnije je osnovao i svoju firmu u kojoj je radio skupa sa IJ, a koja je kasnije prestala sa radom te praktički već duže vrijeme nije u stalnom radnom odnosu niti ima stalni izvor prihoda. U postupku je rješavanja invalidnosti na temelju boravka u vojsci, a radi čega je liječen po psihijatrima u KBC Zagreb i Dubrava, ali ne uzima nikakve psihofarmake. Uzima lijekove za smanjivanje bolnosti radi poteškoća sa kralježnicom. Tijekom srednje škole je upoznao IJ, on je bio pred kraj srednje škole, a ona je upisala prvi razred srednje škole. Ističe da mu je to bila i prva ozbiljnija emocionalna veza koja je nakon šest godina zajedničkoga hodanja okončana stupanjem u bračnu zajednicu 1995. godine. U bračnoj zajednici je u početku po njegovim iskazima stanje bilo dobro, dobro su se slagali, dosta su oboje radili, međutim u bračnoj zajednici su imali traumatsko iskustvo gubitka u vidu Sanjinog spontanog pobačaja, a radi čega IJ krivnju prebacuje na njega iz razloga što je uvjerena da ju je varao, i da je radi toga dobila infektivnu bolest. Iz razgovora sa LJ i iz razgovora sa IJ se doznaju oprečni stavovi o razlozima zašto je bračna zajednica završila razvodom nakon skoro 30 godina zajedničkoga suživota. LJ primarno ističe Sanjinu preokupiranost djetetom, nakon što su dobila mlljt. MJ, njezinom ljubomoru i optužbe da ju je varao, distanciranje IJ od njega tijekom bračne zajednice, dok IJ ističe njegovu sklonost alkoholu, neuključivanje u skrb oko djeteta, agresivno fizičko i verbalno nasilno ponašanje, učestale prevare sa drugim ženama, optužba da je odgovoran radi njezina dva spontana pobačaja, jer joj je prenio zarazu, prijetnje oružjem, nasilno ponašanje prema mlljt. djetetu jer ga je u dva navrata pljusnuo i prijetio mu, negira da je LJ bio prema njoj fizički agresivan. IJ je rođena također u potpunoj primarnoj obitelji, urednog ranog psihomotornog rasta i razvoja, u relativno ranoj dobi je ostala bez oca, dosta je povezana sa svojim bratom, nema podataka o nekim zanemarujućim ili zlostavljačkim obrascima prema njoj od strane njezinih roditelja, uredno je i bez poteškoća završila formalno obrazovanje, kasnije nastavila i sa završavanjem više škole u Varaždinu, i u konačnici se i zaposlila u banci u kojoj i sada radi. U predmetnom vještačenju LJ negira određene radnje koje IJ ističe, negira da je prijetio oružjem pred djetetom, da je prijetio da će nešto loše sebi ili njima učiniti, međutim priznaje svoje poteškoće u kontroli konzumiranja alkoholnih pića tijekom bračne zajednice, a što dijelom povezuje i sa prirodom posla koje je radio (građevina) međutim unatrag tri godine ne konzumira alkoholna pića, kod susreta sa mlljt. MJ pokazao je samokontrolu, strpljivo je slušao dječaka i ispričao mu se za neke radnje a za koje je mlljt. MJ naveo da je otac uradio (udario ga je dlanom po licu i sl.) Uzevši u obzir da otac prije toga praktički duže vrijeme nije vidio niti je imao kontakte sa sinom (a radi se o vrlo emocionalno posebnom odnosu sin-otac) ističem da je otac pokazao kapacitet samokontrole pred djetetom, da je pokazao strpljenje i pozorno slušao sve upute vještaka u svezi pristupa i ophođenja prema mlljt. MJ. Isto tako, otac je iskazao i želju da sa majkom djeteta ima civiliziranu komunikaciju, niti u jednom dijelu predmetnoga vještačenja nije inzistirao da dječak sa njim živi, ali je sasvim normalna psihološka potreba njega kao oca da ima viđanja i kontakte sa sinom. Kod oca ne uočava znakove teže duševne bolesti, poremećaja ličnosti ili ovisničkoga ponašanja radi kojih bi mu se uskratilo njegovo roditeljsko pravo da ima viđanja sa mlljt. sinom. Radi ranije opisanih postupaka u predmetnome spisu, svakako i dalje je potrebo da su susreti pod nadzorom u početku organizacije istih. Vještakinja ističe da susreti oca sa sinom su u najvećoj mjeri ovisni i o ponašanju majke IJ, koja je dužna dijete na iste pripremiti, osnažiti ga, ne govoriti pred djetetom negativno o ocu („neće te tata udariti, neće tata biti pijan“). U predmetnom je vještačenju uočena snažna povezanost između majke i sina, što je i očekivano jer sa njom živi, okružen je majčinom obitelji, veliki utjecaj na dječaka ima i majčin brat (kada je sa njim na traktoru dječak se okreće od oca, gleda u stranu, iako je ranije znao oca i pozdraviti), tri godine ne viđa oca, nema sa njim nikakve kontakte, ali ni sa drugim članovima obitelji oca. Majka načelno u vještačenju ističe da nema ništa protiv tih susreta između oca i sina a zatim AKTIVNO sudjeluje u svemu da iste i spriječi na način da: ne potiče dječaka na susrete i viđanja i isto opravdava time što „dječak ne želi“, kao da su u toj dobi želje djeteta uvijek u skladu sa najboljim interesom djeteta te dobi (ako ne bi želio npr. ići u školu, ne bi želio doći kući na vrijeme, poželio bi voziti auto i sl..), ne sprječava da se mlljt. MJ u školi potpisuje sa IJ na testovima iako to nije njegovo prezime i upozorena je zapravo da time krši zakon kao „lažno predstavljanje“, ne odvodi niti je odvela dijete na ranije preporučenu obradu i psihološki suport po psihologu radi osnaživanja djeteta u susretima sa ocem (medicinsko zanemarivanje potreba djeteta), dječaka odvede na preglede samo u situacijama kada iščekuje sud ili neki postupak u svezi suda dječak je značajno opterećen svim detaljima postupka, ima negativno mišljenje o socijalnoj službi, policiji, svima koji su uključeni u ovaj postupak (emocionalno zanemarivanje), majka sebe prikazuje u poziciji žrtve, a to prenosi i na mlljt. MJ koji ima jako izraženi strah da se nešto loše majci dogodi, od strane oca, i isto tako iskazuje svoj strah od oca (emocionalni pritisak na dijete), navodi da sin ima gastritis iako nigdje kroz dokumentaciju isto nije dijagnosticirano, i praktički sve odluke o bitnim stvarima prepušta mlljt. sinu (odluka o viđanjima sa ocem, odluka kako će se potpisivati u školi i koristiti njezino prezime, odluka da ne želi poklone od oca, da ne želi viđati bratiće po teti sa očeve strane, da nema kontakte sa bilo kim sa očeve strane…), ne izvršava odluke suda koje su sa ciljem primarno dobrobiti mlljt. djeteta radi čega se prolongira sam postupak i vrijeme gdje mlljt. MJ nema kontakte sa ocem, i obrnuto, a što nije u interesu niti je za dobrobit mlljt. MJ. Majka dakle ne prepoznaje stvarne emocionalne i psihološke, ali i razvojne ali i medicinske potrebe mlljt. djeteta koje u predmetnom vještačenju pristupa ocu, pozdravlja ga, dozvoljava da ga otac poljubi u glavu i zagrli (kada majka nije prisutna) pa upravo opisom dinamike susreta oca i mlljt. sina je razvidno da nema stvarnih zapreka niti da postoje znaci koji bi upućivali da bi viđanje oca i sina išli na štetu mlljt. djeteta, nego sam mišljenja da inzistiranje majke i sprječavanje održavanja susreta između oca i mlljt. MJ su zapravo rizik za daljnji psihički rast i razvoj djeteta. Slijedom svega naprijed navedenog donose se sljedeći zaključci: U skladu sa nalogom Suda zaključujem da temeljem sveobuhvatne procjene oba roditelja (ČJ i IJ) i mlljt. djeteta MJ nema znakova koji ukazuju da bi susreti mlljt. djeteta i oca bili psihički rizik za dijete, odnosno da bi isti psihički štetno djelovali na rast i razvoj djeteta, nego baš protivno, uskraćivanje djetetu prava na viđanja i održavanje kontakata sa ocem u budućnosti predstavlja rizik za njegov normalni psihološki rast i razvoj.

19. Nadalje, stalna sudska vještakinja za psihologiju prof. dr. sc. Daniela Šincek u svom nalazu navodi da je IJ žena u drugoj dekadi srednje odrasle dobi, radno aktivna, majka jednog djeteta iz razvedene bračne zajednice. Odrastala je u kvalitativno i kvantitativno potpunoj obitelji s mlađim bratom. Tijekom cijelog života je stanovala u rodnom mjestu u kojem aktualno stanuje sa sinom. Nakon srednje škole se zapošljava, potom uz rad završava fakultet te aktualno radi na radnom mjestu s visokom školskom spremom. Prva veza je bila s bivšim suprugom, opisuje da je tijekom cijelog zajedničkog života bila izložena Robertovom zastrašivanju i nasilju te prevarama. Posebno ističe da je zbog klamidije izgubila dvoje djece tijekom trudnoće. Iz treće trudnoće u dobi od 39 godina je rodila sina. Nakon razvoda stanuje sa sinom. U vrijeme vještačenja je prema njoj podnesena kaznena prijava zbog onemogućavanja susreta pod nadzorom MJ i oca. Sanja u roditeljstvu nerijetko prepušta MJ donošenje odluka (ne susreće se s ocem na susretima pod nadzorom jer to MJ ne želi, potpisuje se njenim prezimenom jer je to izraz protesta), ali se takvo njeno ponašanje ograničava na područja koja rezultiraju izostankom odnosa s ocem. U drugim područjima (primjerice škola) jasno usmjerava i potiče dijete. LJ doživljava ozbiljnom ugrozom za vlastito i svoje zdravlje i dobrobit, očito je po dječakovim reakcijama da ga majka izrazito involvira u sudske procese te dijete ima potrebu zadovoljiti majčine potrebe i čini ono što smatra da majku štiti. LJ ne prepoznaje učinke takvog doživljaja i indukcije straha kod djeteta na djetetovo dugoročno funkcioniranje. Unatoč uputama, nije pravovremeno osigurala djetetu stručnu podršku kako bi mu se olakšalo nošenje s proživljenim iskustvima i djetetu osiguralo podršku u susretima s ocem – ukazuje da dijete nema teškoća kada nema kontakta s ocem te kao rješenje vidi zabranu ikakvih susreta djeteta i oca. Kako bi postigla taj cilj, prijavljuje stručnjake, prikuplja nalaze u kojima stručnjaci koji nisu ovlašteni donositi takve preporuke (i to samo na temelju uvida u ono što majka i dijete govore) preporučuju ukidanje susreta s ocem, a dijete pokazuje po modelu naučene ili izravno poticane obrasce ponašanja (npr. prijavljuje učiteljici voditeljicu mjere). LJ je natprosječno inteligentna, nema zabilježenih psihičkih tegoba, izuzetno je samopouzdana, sklona samokontroli i zadovoljna svojim životom. Prenaglašava svoju srdačnost, ali i deprimiranost, u konfliktu je između otpora prema promjenama i nesklonosti da planira i živi organizirano. ČJ je muškarac srednje odrasle dobi (druga dekada), P (navodi da je ranjavan, ali u vrijeme vještačenja pokušava ostvariti prava na temelju PTSP-a zbog neadekvatne dokumentacije u vrijeme ranjavanja), ali uz to povremeno radi. Nepravomoćnom presudom je osuđen za nasilje prema LJ i oslobođen optužbi prema MJ u vrijeme provođenja vještačenja ne postoje mjere zabrane približavanja LJ ili sinu. Zbog vožnje u alkoholiziranom stanju od 2023. godine se mora redovito podvrgavati kontrolnim pregledima radi produžavanja vozačke dozvole. Odrastao je u kvantitativno potpunoj obitelji uz dvije sestre i brata, a koja u materijalnom pogledu nije oskudijevala, no bilo je prisutno očevo nasilje prema majci te je bio uobičajeno fizičko kažnjavanje djece kao odgojna metoda. Kao i otac i brat, LJ je usmjeren na građevinske poslove – jedno vrijeme je imao obrt koji je zatvoren u poreznim kontrolama, sada radi neprijavljeno. Negira nasilno ponašanje prema LJ ili djetetu, smatra da su Sanjine optužbe određene time što se je htjela osigurati u pogledu zajedničke imovine. U pogledu roditeljskih vještina, LJ tijekom braka nije bio značajnije uključen u dječakov odgoj (LJ to opisuje kao nezainteresiranost i razdražljivost, LJ to opisuje kao sustavno suptilno onemogućavanje razvoja odnosa njega i djeteta koje su provodile LJ i njena majka). Ima permisivan stav prema fizičkom kažnjavanju (smatra da ako je udario MJ da bi to bilo kada je dječak to zaslužio, na što ga se ozbiljno upozorava). Ipak, tijekom opažanja interakcije pokazuje (iako više godina nije imao priliku susresti se s djetetom) pokazuje dobro prepoznavanje djetetovih potreba, dobru samokontrolu i primjereno prilagođava svoje reakcije djetetu, prati upute i smjernice i stavlja dobrobit i želje djeteta ispred svojih želja i potreba. Postiže visoko iznadprosječne rezultate na mjeri inteligencije, na inventaru ličnosti se iznalazi da je sklon prenaglašavanju teškoća koje su depresivno-anksioznog tipa uz pripadajuće probleme s koncentracijom, visoku razinu suicidalnih misli i veliku razinu stresa te izrazitu nesklonost heteroagresivnom reagiranju. Nezadovoljan je svojim životom i emocionalno je preosjetljiv. Dosta je zakočen, a unatoč brojnim zdravstvenim tegobama, nije sklon brinuti o svom zdravlju, te je čvrst i otporan. MJ je dječak na početku adolescencije, pohađa šesti razred, nakon razvoda roditelja stanuje s majkom i ne ostvaruje susrete s ocem te prijavljuje brojne psihosomatske reakcije (glavobolje, povraćanje, gubitak kilaže) koje povezuje s očevim ponašanjem ili situacijama u kojima se treba susretati s ocem. S majkom ima izvrstan odnos, doživljava ju kao onu koja ga podržava i voli i koja mu nikada ne bi lagala, angažiran je oko sudskih procesa i želi da majka pobijedi u njima, oca doživljava kao onog koji ga je htio ubiti, ne želi susrete s ocem i takve susrete smatra nepravednim, ne vjeruje ocu da ga voli, ne želi ni njegove poklone, a niti odnose s drugim rođacima s očeve strane. O majci ne može reći ni jednu negativnu, a o ocu ni jednu pozitivnu stvar. Ujak mu predstavlja očinsku figuru. Želi se prezivati IJ. MJ je i na ovom ispitivanju sklon prikazati se kao dječak bez ikakvih simptoma (prosječnog je samopoimanja, odbija ideju o tome da mu treba liječenje, teško podnosi promjene i teško stavlja svoje potrebe ispred potreba drugih te je dosta neaktivan što može ukazivati na deprimiranost). Projektivni materijal ukazuje na izrazito pozitivan i protektivan stav prema majci (do razine idealiziranja) i na izrazito negativističan, pa i ljutiti i odbijajući stav prema ocu te na sklonost znatnoj sumnjičavosti u međuljudskim odnosima koje usmjerava prema ocu kojeg doživljava opasnim i onim koji ga želi ubiti. Slijedom svega naprijed navedenog donosi se sljedeći zaključak: U pogledu procjene je li održavanje osobnih odnosa između tuženika i mlljt. djeteta stranaka MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. štetno za psihičko zdravlje mlljt. djeteta smatra da isto ne bi bilo štetno za psihičko zdravlje djeteta. Ono što predstavlja izazov za psihičko zdravlje djeteta je izostanak osiguranja psihološke podrške djetetu, a koja je preporučena nekoliko godina ranije.

20. Po prigovorima tužiteljice stalne sudske vještakinje su saslušane na ročištu održanom 3. srpnja 2026. godine te su navele da u cijelosti ostaju kod danih pisanih nalaza i mišljenja tako da u istima nemaju ništa za promijeniti ili dodati. U odnosu na prigovore koje je na nalaze i mišljenje dostavila tužiteljica žele istaknuti da se u ovom slučaju ne radi o klasičnom prigovoru na nalaz i mišljenje koje sud dostavi strankama na očitovanje sukladno odredbama ZPP-a već se radi o prigovoru tužiteljice koji je ona podnijela i prije nego što je zaprimila u potpunosti nalaze i mišljenja u ovom kombiniranom vještačenju. Naime, u trenutku izjavljivanja njezinog prigovora sudu je bio dostavljen tek nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, odnosno u tom trenutku još nije bio dostavljen nalaz i mišljenje vještaka psihologa pa tako niti nalaz i mišljenje ovog kombiniranog vještačenja nije bio kompletiran. Tužiteljica je povodom izvršenih vještačenja, već u toj fazi, podnijela predstavke liječničkoj i psihologijskoj komori na njih kao osobe vještaka i tom prigodom je primjera radi Hrvatskoj psihologijskoj komori dostavila i dio nalaza koji se odnosi na tuženika te mlljt. dijete, a što nije bila ovlaštena jer se radi o drugoj osobi te o djetetu nad kojim roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb. Uz navedeno Hrvatska liječnička komora nije uopće nadležna institucija za odlučivanje na predstavke i pritužbe stranaka sudskih sporova u odnosu na vještačenja koja su članovi Komore izveli u sudskim postupcima budući se ne radi o vještačenjima izvršenim po nalogu Komore. Njih kao sudske vještake ne imenuju njihove komore, već sudovi pa se i prigovori na njihove nalaze i mišljenja podnose sudu. U ovom slučaju tužiteljica je na navedeni način zaobišla sud, odnosno suca koji postupa u ovom predmetu. U odnosu na konkretne navode u prigovoru koje je podnijela tužiteljica navode da se radi o subjektivnom doživljaju stranke o predmetnom vještačenju i sasvim je razumljivo da nije zadovoljna zaključkom vještaka psihologa i psihijatra, međutim ističu da čitajući upućene prigovore ne radi se o argumentiranim prigovorima na stručnu ekspertizu nego o malicioznim i izmišljenim navodima, a u prilog tome ide i prijava nadležnoj Komori i utjecaja na vještake prijavom Komorama, a što nije u nikakvom interesu mlljt. djeteta. Prof. prim dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković, dr. med. navodi da je kao vještak psihijatrijske struke pomno iščitala navedene prigovore koji su dodatno potvrdili njezin nalaz i mišljenje vezano za funkcioniranje majke, a u svezi potreba mlljt. djeteta. Konstatira se da se vještakinja psihologijske struke u cijelosti priključuje prednjim navodima. Na upit tužiteljice da li su simptomi kao što su svakodnevna povraćanja, glavobolje, želučani problemi i gubitak tjelesne težine nešto što ukazuje na stresna događanja kod mlljt. MJ navodi da može reći da PTSP nije jedan simptom nego se radi o klasteru različitih simptoma, a kao reakcija za pojedinca izuzetno traumatično i katastrofično iskustvo koje se javlja obično više mjeseci nakon nekog izrazito za osobu traumatičnog događaja. U konkretnom slučaju opis navedenih simptoma, povraćanje, slabina, gubitak tjelesne težine kod mlljt. MJ može biti rezultat cjelokupne obiteljske situacije, prolongiranih sudskih postupaka, izlaganje djeteta sadržajima i podacima ne sukladnim njegovoj razvojnoj i psihološkoj dobi, potenciranje djetetovog straha vezano uz oca ili pojedine sastavnice sustava. Dakle, radi se o kumulativnom učinku niza nepovoljnih okolnosti koje su doveli do pogoršanja u njegovom psihološkom i psihičkom funkcioniranju, a bez da je djetetu osigurana adekvatna preporučena psihološka podrška i pomoć. Laički ako se zaključi, za utvrditi je da je mlljt. MJ najveća žrtva ovog postupka i detaljno opisano njegovo funkcioniranje tijekom predmetnog vještačenja jasno ukazuje kakve su uočene poteškoće u njegovom funkcioniranju, a što nije promaklo stručnim opservacijama oba vještaka iako je opaženo da se mlljt. MJ prikazuje kao dječak koji nema nikakve poteškoće, koji ne treba nikakvo liječenje, a navedeno je sve jasno verificirano i na instrumentima kroz procjenu vještaka psihologijske struke koji može ako treba dodatno pojasniti taj dio. Dakle, ono što bi dodala je da dječak na projektivnom materijalu iskazuje vrlo oprečan doživljaj roditelja, a poseban je izazov da dječak iskazuje veliki angažman oko ovog sudskog procesa na način da želi da majka pobjedi u ovim procesima, da oca smatra, za razliku od majke, osobom kojoj ne vjeruje da voli MJ, ne želi njegove poklone, ne želi odnose s rođacima s očeve strane. O majci ne želi reći ni jednu negativnu, a o ocu ni jednu pozitivnu stvar. Očinska figura mu je ujak i želi se prezivati IJ. Dakle, ovi podaci jasno ukazuju na dodatni mogući izvor stresnih utjecaja koji dolazi od prevelike uključenosti, kako je vještakinja psihijatrijske struke navela u postupke gdje ga se pozicionira u svojevrsnog zastupnika majčine strane, a što je veliki stres za dijete. Ne slažu se sa tvrdnjama majke koja uzročno povezuje osobne odnose između mlljt. MJ i njegovog oca, a ovdje tuženika, sa kliničkom slikom mlljt. MJ, odnosno da su upravo ovi osobni odnosi klinički okidač za dječakovo ponašanje i njegove zdravstvene tegobe. Sve navedeno iz razloga što se radi o djetetu koje sa tuženikom kao ocem nije održavalo osobne odnose pa bi bilo vrlo zanimljivi klinički dokazati uzročno-posljedičnu vezu između održavanja osobnih odnosa i kliničke slike mlljt. MJ u situaciji u kojoj tri godine nije došlo do održavanja navedenih osobnih odnosa. Također u prilog tome govori činjenica da kod susreta i viđenja sa ocem tijekom predmetnog vještačenja nije se žalio na glavobolju, nije se žalio na mučninu, nije povraćao, smješkao se i bio je vrlo pristojan prema ocu, a i otac je bio vrlo samokontrolirajući i kod susreta sa dječakom, dječak je dozvolio da ga otac poljubi u glavu te su si pružili ruku te se nije osjetila nikakva značajnija negativna reakcija djeteta i to izvan onoga što je inducirano djetetu (dijete navodi da se osjećao da mu je jako bilo strašno dok je bio na susretu s ocem, a nakon par minuta od početka razgovora počinje pričati o igricama koje igra i pri tome se smješka što je normalna reakcija, a ne konzistentno sa njegovim izjavama o strašnom iskustvu. Upravo taj dio u kojem se djetetovo iskustvo u okviru majčinog doma stavlja u referentni okvir strašnog pa primjerice dijete nekoliko tjedana nakon vještačenja odlazi na pregled na kojem se izjavljuje da je doživio zlostavljanje od strane vještaka, zapravo govori o tome da se djetetu od strane majke inducira slika svijeta i slika oca koja je opasna pa time nije neobično da dijete kada čuje od iste majke da treba ići na susret s osobom koja je opasna, za koju je eto vidio opet da je u nekom kafiću, ima ovakve psihosomatske reakcije, dakle izvor tih reakcija nije autentično djetetovo iskustvo već djetetu ponuđena interpretacija istog od strane majke). Za početak ostvarivanja kontakata između oca i sina itekako je važna uloga majke u smislu da konačno prepozna važnost oca za normalni psihofizički razvoj mlljt. djeteta te da dijete ohrabri, smiri, potakne na ta viđanja, da ga ne opterećuje svojim emocionalnim doživljajem cjelokupne situacije, da po potrebi i sama sa ciljem prorade svojih nekih negativnih emocija u svezi oca djeteta, također potraži nekakav vid psihološke pomoći i da poradi na tome da razluči koje su njene potrebe, a koje su potrebe djeteta. Dakle, viđanje između oca i djeteta u najvećoj mjeri ovise o majci u ovom predmetu. S obzirom na pitanja koja se postavljaju od strane majke navodima da u istima kao i u majčinoj težnji da ih postavlja ne vide u kojem bi dijelu takvo njezino postupanje bilo interes dobrobiti mlljt. djeteta pa s obzirom na to ne vide ni smisao sada u tome da se ponovo odgovara po stavkama koje su već detaljno obrazložene u pisanom nalazu i mišljenju. Kao što je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju uspjeh održavanja osobnih odnosa i zaštita interesa mlljt. djeteta u cijelosti je u rukama majke, odnosno ovisi o njezinoj spremnosti da se u dobroj vjeri posveti tome da se osobni odnosi održavaju, odnosno da se održavaju na kvalitetan način.

21. Dakle, po izvršenom vještačenju nad mlljt. djetetom BJ te njegovim roditeljima IJ i ČJ, zaključak je vještaka psihijatrijske struke prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig Ćurković, dr. med. te vještaka psihologa prof. dr. sc. Daniele Šincek, a kako je to naprijed već podrobno obrazloženo, da održavanje osobnih odnosa između mlljt. MJ i njegovog oca ČJ neće štetiti, odnosno ne šteti zdravlju mlljt. djeteta, već upravo suprotno, to što se ti osobni odnosi ne održavaju ima štetan utjecaj na psihofizički razvoj mlljt. djeteta. Za navedene zdravstvene tegobe maloljetnog djeteta liječnički vještaci pak smatraju odgovornim negativan pristup tužiteljice IJ, kao majke, prema mlljt. MJ, a u svezi sa navedenim osobnim odnosima. Za napomenuti je da je gotovo istovjetan zaključak dao i stručni tim nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

22. Dakle, tijekom ovog postupka, a na osnovu svih izvedenih dokaza, kao nedvojbeno je utvrđeno da ne postoje razlozi da se u smislu odredbi članka 123. Obiteljskog zakona zabrane osobni odnosi između mlljt. MJ i njegovog oca ČJ, radi čega je ovaj Sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, odnosno odlučio je kao u točki I. izreke ove presude, a kako je tijekom postupka utvrđeno da upravo postoje razlozi da se isti osobni odnosi održavaju odlučeno je kao u ostalim točkama izreke ove presude tj. određeno je održavanje osobnih odnosa na navedeni način i sve to iz razloga kako slijedi.

23. Naime, u smislu odredbi čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.

24. Prema odredbi čl. 119. Obiteljskog zakona dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.

25. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se osobni odnosi s djetetom mogu ostvarivati izravno u kraćim ili duljim periodima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom.

26. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta - usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), a koja propisuje da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete. Na gotovo istovjetan način najbolji interes dobrobiti djeteta zaštićen je i kroz odredbe članka 5. Obiteljskog zakona.

27. Odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga jer se na navedeni način postiže ravnoteža između prava djeteta za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, njegovih interesa i dobrobiti, kao i potrebe i prava roditelja s kojim dijete ne stanuje na uživanje roditeljstva i roditeljske skrbi.

28. Slijedom svega naprijed navedenog Sud je donio presudu kojom u točki II. u smislu odredbi članka 413. st. 1. t.1. te čl. 409. st. 2. Obiteljskog zakona (slučaj razdvojenog života roditelja) po službenoj dužnosti (tuženik svoje traženje za održavanjem osobnih odnosa nije postavio u formi točno određenog tužbenog / protutužbenog zahtjeva) na način kako je to detaljno određeno u izreci te točke ove presude.

29. Naime, Sud je udovoljio tuženikovom traženju osobnih odnosa sa maloljetnim djetetom, nakon privremene mjere donesene u ovom predmetu i kroz ovu presudu jer je najbolji interes maloljetnog djeteta uvijek da se osobni odnosi sa oba roditelja održavaju, a prije donošenja odluke o osobnim odnosima Sud je u smislu odredbi članka 416. st. 1. Obiteljskog zakona omogućio maloljetnom djetetu da po posebnom skrbniku izrazi svoje mišljenje sukladno odredbama članka 360. Obiteljskog zakona, utvrdio je na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa te je pribavio nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad i ovlaštenih sudskih vještaka te je uzeo u obzir i eventualno postojanje obiteljskog nasilja.

30. Sud je u 1. stavku točke II. izreke ove presude odlučio temeljem odredbi članka 413. st. 2. t. 2. Obiteljskog zakona da se kroz prva tri mjeseca tj. u prvoj fazi osobni odnosi održavaju pod nadzorom u smislu odredbi članka 124. Obiteljskog zakona, odnosno obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja i na dosadašnji način (ne)održavanja osobnih odnosa Sud je u smislu odredbi članka 417. st. 2. Obiteljskog zakona odredio da će se isti temeljem ove presude održavati kroz tri faze i to u početku u nadziranim uvjetima koji omogućavaju da se za iste odradi stručna priprema kako sa ocem i majkom tako i sa djetetom kao i to da educirana osoba koja vrši nadzor pomogne kako bi se odnosi odvijali na što bolji način, odnosno da jamči da će isti biti usmjeravani u svrhu zaštite interesa maloljetnog djeteta, a i prekinuti ako taj interes neće moći biti zaštićen. Sve to jamči majci da nema potrebe za bilo kakvu zabrinutost za sina tijekom održavanja osobnih odnosa, no dovodi i na čistac svako protivljenje i opstrukciju kao nešto što je skopčano sa nedopuštenim razlozima, a koji su suprotni interesima maloljetnog djeteta. U točki II. 2. stavak izreke presude osobni odnosi narednih šest mjeseci održavali bi se jednom tjedno kroz dnevni boravak (od 10,00 do 18,00 sati) maloljetnog djeteta kod tuženika, a u trećoj fazi (točka II. st. 3. izreke presude) i sa vikend boravcima kod tuženika te i dužim boravcima tijekom ljeta ili praznika tj. sve na način kako je to detaljno opisano u izreci ove presude.

30.1. Vezano za točku II. stavak 1. nužno je za istaknuti da se je tu Sud odlučio za osobne odnose pod nadzorom u trajanju od 3 mjeseca iz razloga što su isti pod nadzorom određeni već privremenom mjerom donesenom u ovom predmetu pa je za očekivati i da će se isti u određenom periodu, prije pravomoćnosti ove presude, održavati i temeljem navedene privremene mjere pa, po ocjeni ovoga Suda, ovom presudom nije bilo nužno u toj kategoriji (fazi) određivati osobne odnose u maksimalnom trajanju. Kako se radi o odlučivanju kroz dvije odvojene odluke, po ocjeni ovoga Suda, vremensko ograničenje od maksimalno šest mjeseci iz odredbi članka 124. st. 3. Obiteljskog zakona se računa po svakoj od odluka.

31. Sud je u smislu odredbi članka 417. st. 1. t. 3. Obiteljskog zakona vodio računa da mjesto na kojem će se ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem bude prikladno za dijete, uzimajući u obzir istodobno stvarne prostorne i vremenske mogućnosti tuženika kao roditelja koji ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, a kako isti proizlaze iz socioanamnestičkih podataka prikupljenih u ovom predmetu.

31.1. Isto tako, Sud je u smislu odredbi članka 417. st. 2. Obiteljskog zakona u odluku unio detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta. Naime, prema podacima u spisu ne postoje značajne primjedbe na stvarne prostorne i vremenske mogućnosti tuženika da održava predmetne osobne odnose, a u pogledu mjesta preuzimanja Sud je zbog loših odnosa stranaka, a vodeći računa i o mjestu njihovog stanovanja, pod točkom II. stavcima 2. i 3. izreke ove presude odredio da do preuzimanja maloljetnog djeteta dolazi na javnom mjestu, odnosno na prostoru parkirališta trgovačkog centra "Kaufland" u [adresa] koje se nalazi na otprilike pola puta između mjesta stanovanja stranaka te je čuvano i nadzirano. Naravno, stranke sa svojim dogovorom mogu s vremenom i promijeniti lokaciju predaje i preuzimanja djeteta, kako bi isto maksimalno prilagodili sebi i djetetu, no u ovoj drugoj i trećoj fazi odnosa kako su određeni u izreci Sud je nastojao izbjeći dolaske stranaka u kućanstvo onoga drugoga kako to ne bi između njih ili ostalih osoba stvorilo priliku za neke nove sukobe, a posebice stoga da se to ne dogodi u prisutnosti maloljetnog djeteta. U stavku 1. točki II. izreke ove presude preuzimanje i predaja djeteta određeno je neposredno u prostoru (ili kod) Obiteljskog centra u Bjelovaru.

32. Dakle, na ovakav način Sud je odredio održavanje osobnih odnosa s obzirom na duži period u kojem ovi osobni odnosi nisu održavani i jednog perioda u kojem je neuspješno pokušavano da se održe, tako da u prvom dijelu od 3 mjeseca ( plus u periodu po određenju privremene mjere) će se isti održavati u smislu odredbi članka 124. Obiteljskog zakona pod nadzorom, a nakon toga, slijedećih šest mjeseci (druga faza iz stavka 2. točke II. izreke ove presude), naravno, ako sve bude u redu kroz prethodni period, osobni odnosi će se nastaviti izvan prostora Obiteljskog centra, odnosno u kućanstvu tuženika ili u drugom prostoru koji on odredi, svaki tjedan, osim prvog tjedna u mjesecu, i to jednom subotom, a jednom nedjeljom i to u vremenu od 10,00 do 18,00 sati kako bi u toku termina otac i sin mogli kroz nekoliko sati zajednički provesti vrijeme, odnosno ručati, prošetati, otići na igralište ili u park, susresti se sa rodbinom sa očeve strane ili slično i to bez da maloljetni MJ prespava kod oca. Jedan tjedan je izostavljen kako bi taj vikend proveo sa majkom. Tijekom prve polovice mjeseca srpnja i kolovoza (ako isti budu obuhvaćeni u ovom periodu) osobni odnosi se također neće održavati iz razloga što se na taj način omogućava njegov boravak kod majke u kontinuitet kako bi si ona u nekom od tih periodu mogla planirati godišnji odmor i otići sa sinom na ljetovanje na more ili nešto slično po njihovom izboru. U trećoj fazi (stavka 3. točke II. izreke ove presude) su osobni odnosi određeni na uobičajen način kako ih Sud najčešće u slučaju razdvojenog života roditelja određuje, a kad odnosi roditelja ne utječu na iste (kao ciljana faza /razina i za predmetni slučaj).

32.1. Naime, po ocjeni ovoga Suda, ovakav postepeni način određivanja osobnih odnosa je s obzirom na predmetnu situaciju nešto što bi trebalo dovesti do izgradnje osobnih odnosa između tuženika, kao oca, i maloljetnog MJ kako bi oni u trećoj fazi prerasli na razinu osobnih odnosa kako se isti uobičajeno odvijaju u situacijama odvojenog života roditelja (gdje nije bilo problema vezanog uz razdvajanje i u odnosu na osobne odnose sa djecom) tj. svaki drugi vikend, polovicu školskih praznika i svaki drugi blagdan te u kontinuitetu drugu polovicu mjeseca srpnja i drugu polovicu mjeseca kolovoza).

32.2. U nekom narednom periodu za nadati se je da će s obzirom na Timmyevu dob i udaljenost mjesta stanovanja roditelja, po ocjeni ovoga Suda, to biti izvedivo i bez pretjeranog sudjelovanja roditelja tj. za očekivati je da ako se odnosi normalno uspostave da će MJ uz dogovor sa roditeljima i sam moći odlučiti kada će otići kod oca i koliko se zadržati, odnosno prilagoditi iste svojim željama, mogućnostima i obvezama te prigodama koje će za pojedine termine biti vezane. Naravno, za sve to potrebno je da osobni odnosi između maloljetnog djeteta i tuženika, kao oca, idu uzlaznom putanjom po fazama koje je odredio Sud, a nužno će biti i to da se poprave odnosi između stranaka kao roditelja, odnosno da isti budu postavljeni na razinu koja će podrazumijevati međusobno uvažavanje i više tolerancije, a sve u svrhu kako bi njihovo zajedničko dijete nastavak svoga djetinjstva i života općeniti provelo u ritmu koji u uobičajenom slijedu ima odnose sa oba roditelja bez opterećenja oko odlazaka ili boravka kod jednoga ili drugoga.

33. Sud je izražena mišljenja maloljetnog djeteta tijekom proteklog vremena cijenio s obzirom na njegovu dob i sve utjecaje kojima je bilo moguće da bude izložen kod formiranja odluke, potrebe ili obveze da takvu želju izrazi te ga je prihvatio na način kao što su to učinile i stručne osobe nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad i sudski vještaci.

34. U ovom postupku maloljetnom MJ, kako je to naprijed navedeno, imenovana je posebna skrbnica koja u ovom predmetu formalno zastupa maloljetno dijete, a ne tužena, te je ona nakon što je provedeno kombinirano psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje i nakon što su vještakinje saslušane na raspravi održanoj dana 3. srpnja 2026. godine, predložila da Sud donese odluku o održavanju osobnih odnosa između tuženika i mlljt. djeteta.

35. Isto tako, u smislu odredbi članka 416. st 2. Obiteljskog zakona Sud je u ovom postupku posebno cijenio spremnost (kao i nespremnost) svakog od roditelja na ostvarivanje osobnih odnosa sa maloljetnim djetetom.

36. S naprijed navedenim u svezi, u pogledu tuženika za napomenuti je da se ispunjenje najboljeg interesa maloljetnog djeteta i roditelja sa kojim dijete ne stanuje nikada ne odražava u količini vremena koje djeca provode tijekom osobnih odnosa sa roditeljem sa kojim ne stanuju ili u učestalosti tih odnosa već u kvaliteti istih, a kvaliteta se postiže time da to vrijeme bude provedeno na način koji će omogućiti roditelju da ostvari svoje roditeljstvo i sve ono što isto čini ali isto tako i da djetetu omogući da ostvari svoje pravo na potpun život koji uključuje i ovoga roditelja, a kroz postupna povećanja trajanja osobnih odnosa, koja će s vremenom uslijediti, ako će se sve odvijati na zadovoljavajući način, će se stvarati preduvjeti da se u te odnose uključi i članove tuženikove obitelji koji čine i proširenu obitelj maloljetnog djeteta.

37. Ovakav napredak se zasigurno ne postiže sa osobnim odnosima u kojima roditelj nije adekvatno uključen u sadržaj samih osobnih odnosa (npr. u razgovor, igru, zabavu, odgoj ili učenje) već se kvaliteta postiže time da se vrijeme osobnih odnosa (bili oni u Obiteljskom centru, kućanstvu tuženika ili na nekom drugom mjestu) unaprijed adekvatno sadržajno osmisli kako bi vrijeme provedeno na taj način djetetu stvorilo osjećaj ugode, odnosno želje da se isti osobni odnosi tj. kontakti i druženje sa ovim roditeljem i njegovim okruženjem što prije ponovno dogode.

38. S druge pak strane, po ocjeni ovoga Suda, ukoliko tužiteljica doista želi dobro maloljetnom djetetu onda će ona postupiti po mišljenjima stručnjaka (i svih institucija i tijela uključenih u ovaj i u ostale postupke) i lišiti ga potrebe da razmišlja o sudskim sporovima te da se opredjeljuje ili svrstava između nje i tuženika te će upravo na taj način zaštititi zdravlje maloljetnog djeteta i učiniti njegov život u skladu sa njegovim stvarnim potrebama.

39. Navedeno u prednjem odlomku, bi po ocjeni ovoga Suda, upravo i trebao biti zaokret u pristupu tužiteljice jer je sada u situaciji da su nakon nekoliko godina vođenja različitih postupaka sva tijela i uključene stručne osobe utvrdili da je upravo ona ta koja mora mijenjati svoje stavove i pristup predmetnom odnosu jer su svi uključeni za razliku od nje utvrdili da održavanje osobnih odnosa maloljetnog MJ sa ocem neće štetiti njegovom zdravlju već suprotno da će njegovom zdravlju i normalnom psihofizičkom razvoju štetiti upravo to ako se isti osobni odnosi neće održavati. Potreba za njezinom „pobjedom“ u ovom postupku treba ići upravo u tom pravcu ako joj je interes dobrobiti njezinog maloljetnog djeteta na prvom mjestu jer je i u ovom postupku utvrđeno da njezina ponašanja suprotna od toga idu kontra interesa dobrobiti maloljetnog djeteta.

40. Sa naprijed navedenim u svezi za napomenuti je da je tužiteljica, nakon provedenog kombiniranog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja te nakon što je Sud na raspravi donio privremenu mjeru kojom je ponovno odredio održavanje osobnih odnosa između tuženika i maloljetnog djeteta, na trenutak reagirala na način da je izrazila interes na ponovnu suradnju sa Zavodom i Obiteljskim centrom u Bjelovaru (raspitujući se oko termina kada može pristupiti kod istih radi stručne pomoći) te je nekoliko trenutaka razmišljala i o tome da li će tražiti pravo na žalbu protiv donesene privremene mjere, no na kraju je izjavila da će si ipak zadržati pravo da razmisli da li će protiv iste izjaviti žalbu te je ostala i kod svog tužbenog zahtjeva da se isti osobni odnosi zabrane (obustave kako to ona navodi u zahtjevu).

40.1. Ovo potonje s njezine strane, Sud ipak želi smatrati nedovoljnim snalaženjem kroz kretanje postupka, a ne kao nakanu da se i nadalje protivi osobnim odnosima i da unatoč sudskim odlukama opstruira njihovo ostvarivanje, posebice stoga što je u svim stručnim mišljenjima upravo ona označena kao najvažniji faktor u pripremi maloljetnog djeteta na održavanje osobnih odnosa kao i najznačajniji faktor utjecaja na njegovo ispravno razmišljanje o istom.

41. Upravo zbog svega toga u smislu stavka 3. članka 417. Obiteljskog zakona Sud je u obrazloženje ove odluke unio i ovo pisano upozorenje o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, i to na:

1. mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 3980,00 eura

2. mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

3. mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

42. Nadalje, iako je Sud i u smislu odredbi članka 418. st. 2. Obiteljskog zakona posebno vodio računa o prijašnjem ponašanju tužiteljice kao roditelja s kojim dijete stanuje, nije odredio mjere iz stavka 1. ovoga članka (tj. nije odredio osobu koja će pomagati pri provedbi odluke te nije tužiteljici naložio uplatu jamčevine) jer je smatrao dovoljnim što je u obrazloženju naveo prednje upozorenje na sankcije iz odredbi članka 417. st. 3. Obiteljskog zakona jer ukoliko tužiteljica nastavi sa sprečavanjem ili opstrukcijama održavanja osobnih odnosa biti će joj izrečena novčana kazna u iznosu do 3980,00 eura ili zatvorska kazna do šest mjeseci odnosno biti će promijenjena odluka s kojim će roditeljem maloljetno dijete stranka stanovati.

43. Uz sve navedeno, Sud, isto tako, upućuje stranke i da za slučaj novih bitno promijenjenih okolnosti u budućnosti imaju u vidu i mogućnost pokretanja novoga postupka u kojem se može donijeti nova odluka o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje i to u odnosu na konkretnu situaciju koja će tada postojati.

44. Ocjenjujući izvedene dokaze, Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi s time da je njihovu dokaznu snagu ocijenio dovodeći ih u vezu s drugim izvedenim dokazima te odredbama zakona i konvencija. Isto tako, Sud je poklonio vjeru i nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra i psihologa jer su isti, po ocjeni ovoga Suda, dani sukladno znanosti i pravilima struke koja se primjenjuje, valjano su obrazloženi te to obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Po ocjeni ovoga Suda, tužiteljica svojim prigovorima nije sve navedeno ni na koji način dovela u pitanje.

45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pa je Sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeo u obzir sve okolnosti ovog slučaja, ishod postupka i sam razlog pokretanja ovog postupka.

46. Naime, prema odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da će u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka.

47. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da se u obiteljskim predmetima, a koji su taksativno navedeni u odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona, primjenjuje predmetna odredba Obiteljskog zakona kao lex specialis, a koja omogućuje sudu da o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, prema tome ovdje nije osnovni kriterij kod odluke o troškovima postupka uspjeh stranaka u sporu već je osnovni kriterij diskrecijski sadržan u odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona (O tome i u Rješenju Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž Ob213/2023-2 od 3. svibnja 2023.).

48. Sa naprijed navedenim u svezi za istaknuti je da je, po ocjeni ovoga Suda, od strane tužiteljice do pokretanja ovog postupka došlo iz posve pogrešnih razloga i motiva pa je i ishod po istom kao u točki I. izreke ove presude tj. odbijanje njezinog tužbenog zahtjeva, dok je na strani tuženika postojala i subjektivna ali i objektivna potreba da se donese odluka kao pod točkom II. izreke ove presude pa je tužiteljica gledajući u tom smislu u cijelosti izgubila u ovom postupku. Imajući sve navedeno u vidu Sud je temeljem naprijed citirane odredbe članka 366. Obiteljskog zakona i odlučio da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi troškove postupka koji su mu opravdano nastali tijekom vođenja ovoga postupka.

49. U smislu odredbi članka 155. Zakona o parničnom postupku u svezi sa člankom 346. Obiteljskog zakona tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka koji su mu bili potrebni i opravdani za vođenje ovoga postupka, a Sud je kao potrebne i opravdane troškove tuženika smatrao troškove zastupanja po odvjetniku i priznao mu trošak koji je nastao zastupanjem po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne paušalne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 3. Tarife), primjenjujući vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (Tbr. 53. Tarife) tj. u iznosu od 400,00 eura (200 bodova x 2 eura) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, dakle u ukupnom iznosu od 500,00 eura.

U Bjelovaru, 17. srpnja 2026. godine.

S u d a c

Ivan Poljak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

- Tužiteljici IJ

- Pun. tuženika Daliboru Diviću, odvjetniku

- Posebnoj skrbnici AJ

- HZZSR, PU Bjelovar