REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-145/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetniku u OD Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika PZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Valića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-102404/2024 od 12. prosinca 2024. kojim se nalaže tuženiku PZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 53,73 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2024. pa do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,15 EUR obračunatom do 30. rujna 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-102404/2024 od 12. prosinca 2024. koje je donio javni bilježnik Krešimir Valić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 53,73 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2024. pa do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 2,15 EUR obračunatom do 30. rujna 2024.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem u bitnom osporava vjerodostojnu ispravu kao krivotvorinu tužitelja navodeći da je ista lažna te navodi da ga tužitelj već više od 20 godina iznuđuje pokušavajući naplatiti uslugu odvoza koju nikada nije učinio, kao i da je tuženik dobio od tužitelja već preko četrdeset tužbenih zahtjeva za plaćanje usluge koja nikada nije učinjena. Tuženik također ističe kako nikada nije bio korisnik usluge tužitelja te da je sudovima poslao više od sto dokumenata u kojima je dokazao da tužitelj nije učinio uslugu odvoza komunalnog otpada, a koju nije ni mogao učiniti jer tuženik nije korisnik usluga tužitelja. Navodi da više od dvadeset godina traži od tužitelja da mu dostavi kante za odlaganje komunalnog otpada i da stranke sklope ugovor kojim bi se definirao broj i volumen spremnika i da je sve jasno definirano u zakonu i pravilniku čistoće. Tuženik ističe da tužitelj svaki mjesec šalje tri zasebna računa na naplatu za uslugu odvoza komunalnog otpada koju nije nikada učinio, a da dva računa glase na tuženika kao da je usluga učinjena. Tuženik naglašava da je za samo jedan račun i to sistemski broj: 00941123 korisnik usluge, kao vlasnik, VZ i da je za nju usluga učinjena te da ista uredno plaća svoje račune. Poziva se na Opće uvjete poslovanja korisnicima te ističe da nema spremnike za odlaganje komunalnog otpada, za papir, a niti za bio otpad te nije sklopljen pojedinačni ugovor. Tuženik navodi da je iscrpio sve pravne mogućnosti da tužitelj izvrši svoju zakonsku obvezu u smislu da mu tužitelj dostavi spremnik i s njim sklopi pojedinačni ugovor. Poziva se na dio pravomoćno okončanih parnica u njegovu korist protiv tužitelja. Navodi da je podnio upravnu tužbu upravnom sudu 9. listopada 2024., da se predmet vodi pod broj UsI-4131/2024 i da je dva dana nakon podizanja tužbe tužitelj poslao svoja dva djelatnika koji su samoinicijativno ušli u dvorište tuženika i istovarili plastične kante za odlaganje komunalnog otpada, ali da do 21. prosinca 2024. još uvijek nije sklopljen pojedinačni ugovor. Navodi da od dana od kada je dobio spremnik uredno izvršava svoje obveze za oba naloga iako u jednom stanu nitko ne živi preko petnaest godina, a u drugom supruga i to povremeno.

3. Radi izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj u bitnom ističe da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga br. 25383, a iz kojeg je izvatka razvidno kako je tuženik, s osnove isporučene usluge sakupljanja komunalnog otpada, u obvezi prema tužitelju iznosom od 53,73 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, da osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa, iz kojeg je razvidna specifikacija dugovanja tuženika i da su na računu iskazani troškovi nastali korištenjem usluge sakupljanja komunalnog otpada, a koji troškovi sačinjavaju utuženo potraživanje. Također, u bitnom navodi da tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da bi dug bio podmiren u cijelosti ili barem djelomično, a koja bi argumentacija tuženika bila jedino relevantna u konkretnom slučaju.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka, pravovremeno se očitujući na navode tužitelja, u bitnom ponavlja već iznesene činjenice te ističe da tužitelj nije odvozio otpad. Navodi da je jedan od sudova tražio provedbu vještačenja na licu mjesta kako bi se utvrdilo je li tužitelj zadužio tuženika za spremnike, jesu li oni u Pruginoj ulici 17, vrši li se usluga odvoza komunalnog otpada, kao i da je sud zatražio da predstavnik tužitelja uz prisutnost tuženika na licu mjesta utvrdi je li tužitelj dobio plastične spremnike za odlaganje komunalnog otpada. Navodi da zapisnik koji je potpisao predstavnik tužitelja dokazuje da tuženik nema nijedan spremnik, a da bi po dostavljenim računima tuženik trebao dobiti dva.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj: 25383 od 30. rujna 2024. (list 13), matičnih evidencija – općih podataka o objektu (list 49), matičnih evidencija – podaci o naknadama (list 50), prijepisa utuženih računa (list 51-86) te pregledao evidenciju izvršene usluge odvoza miješanog komunalnog otpada (list 88).

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta 00941107 za razdoblje od listopada 2023. do lipnja 2024.

9.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik suvlasnik nekretnine na adresi u [adresa].

9.2. Sporna je obveza tuženika na ispunjenje utuženog potraživanja s obzirom na prigovor ne pružanja usluge odvoza komunalnog otpada te posljedično navedenome i visina tužbenog zahtjeva.

10. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valja napomenuti da izvod iz poslovnih knjiga broj: 25383 od 30. rujna 2024. (list 13) tužitelja, u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP- a.

11. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj: 25383 od 30. rujna 2024. (list 13), matičnih evidencija – općih podataka o objektu (list 49), matičnih evidencija – podaci o naknadama (list 50), prijepisa utuženih računa (list 51-86), evidencije izvršene usluge odvoza miješanog komunalnog otpada (list 88) sud je utvrdio da je kao korisnik usluga tužitelja zaveden tuženik kao suvlasnik za stambeni prostor na adresi [adresa], sistemski broj objekta 00941107 površine 77,81 m2, sa zaduženim spremnikom od 80 l za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od listopada 2023. do lipnja 2024. u ukupnom iznosu od 53,73 EUR.

11.1. Nadalje, iz prijepisa utuženih računa (list 51-86) razvidno je da je tuženiku obračunata usluga sakupljanja komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, a koji da je vršen osam, odnosno devet puta mjesečno, zaduženog spremnika volumena od 80 l.

12. Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21. – dalje ZGO) propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Odredbom čl. 75. st. 5. ZGO-a propisano je da omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 67. ZGO-a (čl. 82. st. 1. ZGO-a). Odredbom čl. 70. st. 1. ZGO-a propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.

13. Teret dokaza u svezi pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada, s obzirom na tuženikove navode da mu nije ispostavljen spremnik, niti da proizvodi otpad koji da bi bio odvezen po tužitelju, upravo je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Navedeno posebice jer tužitelj nije osporavao tuženikov navod da je na predmetnoj adresi kao korisnik usluge zavedena i VZ za stambeni prostor prema sistemskom broju objekta 009411232 koja uredno podmiruje svoje obveze, dakle, tužitelj ne navodi da je zadužen i neki drugi spremnik, niti osporava navode tuženika da VZ uredno podmiruje uslugu odvoza komunalnog otpada po tom zaduženom spremniku od 80 l.

14. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga broj: 25383 od 30. rujna 2024. (list 13), kao i prijepisa utuženih računa (list 51-86), koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj zaista uredno izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada jer tužitelj dostavlja isključivo svoju, jednostrano sastavljenu, evidenciju (list 88).

15. Tužitelj je kao davatelj usluga u skladu s citiranim odredbama ZGO-a bio dužan obračunati cijenu javne usluge na način da se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju.

16. Odredbom čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i gore citiranim odredbama ZGO-a određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema pravnom shvaćanju izraženom u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

17. Stoga, u situaciji kada tuženik ističe da mu usluga nije pružena i da spremnik za odlaganje otpada ne posjeduje te je i nesporno da u odnosu na taj stambeni prostor u kojem stanuje i u kojem je i kao suvlasnica navedena VZ koja u cijelosti podmiruje taj trošak u odnosu na posjed samo jednog spremnika od 80 litara, sud je, primjenom pravila o teretu dokaza, zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružena navedena javna usluga. Pri tome, treba i navesti da, načelo "onečišćivač plaća" je osigurano i u odnosu na cijenu obvezne usluge samo ukoliko je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada i pružena. Suprotna činjenica, u smislu da bi postojao i još spremnik koji obvezuje tuženika na plaćanje komunalne usluge, nije dokazana od strane tužitelja.

18. S obzirom da ZGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije nedvojbeno dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je doista izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZOGO-a i ZGO-a, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan gore citiranim odredbama, to sud nalazi da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim otpadom te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a.

19. Također, ukazuje se da je čl. 4. ZOO-a propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. S tim u vezi, sud posebno ističe da, uvažavajući dokumentaciju priloženu u spisu, kao i pravomoćne sudske presude kojima su tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu naknade s osnove usluge navodnog sakupljanja komunalnog otpada protiv tuženika, samo za druga vremenska razdoblja, pravomoćno odbijeni (navedeno je sud utvrdio uvidom u predmete na koje se tuženik pozvao na listu 139), vođenje tuženika i nadalje u poslovnim knjigama tužitelja kao korisnika i slijedom toga pokretanje novih sudskih postupaka protiv tuženika, temeljem iste činjenične i pravne osnove, samo za druga vremenska razdoblja, predstavlja postupanje tužitelja protivno načelu savjesnosti i poštenja i obijesno parničenje (istovjetno pravno shvaćanje zauzeo je i Županijski sud u Sisku u odluci poslovni broj Gž-970/2022-4 od 16. siječnja 2024.).

20. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (Zaključak Građanskog odjela VSRH, Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen u cijelosti.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje

o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. tuženiku