Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-375/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Antolić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KF, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KF protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-235/2026-22 od 25. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog KF odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv optuženog KF produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je dana 25. lipnja 2026. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2026. pa nadalje, te na sporednu novčanu kaznu u iznosu od 4.000,00 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po braniteljici, odvjetnici Vlatki Ostrognaj, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da je priznao djelo, izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenja djela, da je u dobi od 61 godine, do sada neosuđivan, da već šest godina živi i radi u Poljskoj, te da nema namjeru pobjeći niti se kriti, a u slučaju puštanja na slobodu da nema namjeru napustiti teritorij Republike Hrvatske do pravomoćnog okončanja postupka.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, i prema ocjeni ovog suda činjenica da je optuženi državljanin Bjelorusije, s boravištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje nepravomoćno proglašen krivim, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi optuženi boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Pravilnost navedenog utvrđenja ničim nije dovedena u pitanje ranije navedenim žalbenim razlozima. Posebno što se tiče žalbenih navoda o mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga budući da je Poljska država članica Europske unije, valja navesti da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega ta mogućnost ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv optuženog potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, pri čemu valja imati u vidu da je optuženi državljanin Bjelorusije i da na teritoriju Republike Hrvatske nema regulirano boravište. Stoga, uzimajući u obzir ranije navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, kao i samu prirodu terećenog kaznenog djela koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predvidivo nije realno za očekivati da bi se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen mogla postići mjerama opreza.

8. Zbog navedenih razloga žalba optuženog nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 493. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček