Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-501/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-64/2025-16 od 2. srpnja 2025., dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-64/2025-16 od 2. srpnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu preko 300,00 eura do 450,00 eura (za iznos od 150,00 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana.

II. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužitelja te preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-64/2025-16 od 2. srpnja 2025. pod točkom II. izreke rješenja kojim je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu preko 450,00 eura do 650,00 eura (za iznos od 200,00 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana te sudi:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.“

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 71,43 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 241,07 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba u ovom parničnom predmetu povučena (točka I. izreke). Navedenim rješenjem naloženo je tužitelju da tužen iku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 650,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Tužitelj pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu preko 300,00 eura do 650,00 eura (za iznos od 350,00 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinači, podredno da isto ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tužitelj u podnesenoj žalbi. Pobijano se rješenje može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženiku nastali troškovi sastava podneska od 16. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eura u skladu s Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje: Tarifa), koji podnesak je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelju nastali troškovi zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 15. travnja 2025., na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, u iznosu od 200,00 eura u skladu s Tbr. 9. toč. 1. Tarife.

6. Međutim, troškovi sastava podneska od 1. travnja 2025. kojim se tuženik očituje na navode tužitelja nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP jer je iz sadržaja podneska razvidno da tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu i dostavlja dokumentaciju koju je mogao dostaviti već uz odgovor na tužbu.

7. Dakle, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdo da su tuženiku nastali troškovi u iznosu od 650,00 eura, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo utvrditi da su tuženiku nastali troškovi parničnog postupka u iznosu od 450,00 eura (sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 15. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura i sastav podneska od 16. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eura). Kako je sud prvog stupnja tuženiku dosudio troškove u iznosu od 650,00 eura valjalo je odbiti zahtjev tuženika za nadoknadu troškova u iznosu od 200,00 eura (650,00 eura – 450,00 eura).

8. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP, u svezi s odredbom članka 368. stavkom 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz članka 380. točke 3. ZPP, u svezi člankom 373. točke 3. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.

9. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio s 57 ,14% zahtjeva (preinačen iznos od 200,00 eura od pobijanog iznosa od 350,00 eura) te kako su tužitelju nastali troškovi žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura, koji se sastoje od troškova sastava žabe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 10. toč. 4. Tarife) i PDV od 25% u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46. Tarife), tužitelju su priznati troškovi žalbenog postupka u iznosu od 71,43 eura (57,14% od 125,00 eura) u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. ZPP u vezi s odredbom članka 35. stavkom 2. ZPP, te člankom 166. stavkom 2. ZPP, stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja, dok mu to pravo preko iznosa od 71,43 eura do zatraženog iznosa od 312,50 eura, ne pripada, stoga je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe u iznosu od 241,07 eura (312,50 eura – 71,43 eura), odnosno odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj