REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3302/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja NOVUS SPIRITUS d.o.o. iz Zagreba, Poljička ulica 45, OIB: 54866707900, zastupanog po opunomoćeniku Silviju Hraste, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hraste & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ribnjak 40, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Službe za dvostranačke, međunarodne i administrativne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, uz sudjelovanje zainteresirane osobe REVITA d.o.o., Beograd, Srbija, Bulevar Zorana Đinđića 125 A, zastupani po opunomoćenici Valentini Kučić, odvjetnici iz Zagreba, Masarykova ulica 3, radi proglašenje žiga ništavim, nakon održane javne rasprave, dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja točke V. izreke rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Službe za dvostranačke, međunarodne i administrativne poslove, KLASA: UP/I-384- 04/22-010/0414, URBROJ: 559-03/3-24-016/VK od 25. lipnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora. III Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi u ovom upravnom sporu naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanom točkom V. izreke rješenja tuženika usvojen je prijedlog zainteresirane osobe za proglašavanje ništavim figurativnog žiga broj Z20220414 nositelja žiga tužitelja u odnosu na sve zaštićene proizvode iz razreda 5 i 32 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga u dijelu koji se temelji na zloj vjeri.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost točke V. osporavanog rješenja, u bitnom navodeći da je tuženik pogrešno utvrdio da je on bio svjestan postojanja ranijih žigova zainteresirane osobe. Naprotiv, podnio je prijavu za registraciju žiga "REVIMED ORANGE" u dobroj vjeri, s ciljem dodatne zaštite svojih proizvoda na tržištu Republike Hrvatske, obzirom da je već registrirao verbalni žig, te s ciljem da se odmakne od dizajna i proizvoda zainteresirane osobe. Navodi da nije imao namjeru izazvati zabunu među potrošačima. Prijavu za registraciju predmetnog figurativnog žiga podnio je 20. travnja.2022., a prije podnošenja prijave za registraciju verbalnog, a potom i figurativnog žiga, zatražio je figurativno rješenje za svoj proizvod te je sklopio s FUSIONIDEA – MILAN VRANEŠ PR ugovor o izradi autorskog djela 3. veljače 2021. Na temelju tog ugovora naručio je idejno rješenje ambalaže, brošura i web stranice za REVIMED proizvode. Vizualno, odnosno figurativno rješenje isporučeno mu je 3. veljače 2021., na koji dan nije postojao proizvod zainteresirane osobe na tržištu označen spornim žigom zainteresirane osobe, već se pojavio na tržištu Republike Srbije u listopadu 2021., a u Republici Hrvatskoj u studenom 2021. Stoga nije mogao znati niti je znao da zainteresirana osoba koristi isti/identičan znak na svom proizvodu, obzirom da taj proizvod nije pod takvim znakom bio plasiran u Republici Hrvatskoj (niti igdje u svijetu), već je stavljen na tržište tek nakon što je on izašao na tržište u Republici Hrvatskoj s osporavanim figurativnim žigom na svojoj ambalaži. Navodi da je međunarodno registrirani žig br. 915 668 „KAPSULA revita“ u Republici Hrvatskoj, nositelj REVITA d.o.o., opozvan zbog neuporabe u odnosu na sve proizvode iz razreda 3 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je žig registriran, kao i međunarodno registriran žig IR 692 510 „REVITA“. Verbalni žigovi zainteresirane osobe „REVITA“ IR br. 1592813 i figurativni žigovi „ H“ IR br. 1593399 i IR br. 1593250 ne vrijede na teritoriju Republike Hrvatske, bilo kao nacionalni žig registriran pri Zavodu ili kao žig Europske unije. Dakle, ne postoji niti jedan registrirani žig na području Republike Hrvatske koji zainteresirana osoba navodi kao „međunarodne registracije“. Zainteresirana osoba nema pravnu osnovu za podnošenje zahtjeva za proglašenje ništavim žiga, niti prava stavljati proizvode s imenom "REVITA" na teritoriju EU, a time ni na teritoriju Republike Hrvatske. Registracija žigova iz Republike Srbije nije relevantna u ovom postupku niti ima ikakvu važnost. Nije mu jasno pozivanje tuženika na Ugovor o franšizingu od 11. srpnja 2012. koji je sklopljen između njega i ALTAMED AIR (CYPRUS) LIMITED, kojim je tvrtka ALTAMED AIR (CYPRUS) LIMITED ovlastila NOVUS SPIRITUS d.o.o. da distribuira na teritoriju Republike Hrvatske i dopušta uporabu robnog žiga „REVITA“, odnosno kako predmetni Ugovor iz 2012. govori o zloj vjeri u odnosu na REVITA d.o.o. iz Republike Srbije koje je osnovano tek 2018. i nije niti postojao u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Tuženik pogrešno zaključuje da je on već 2012. znao kako izgledaju žigovi, iako predmetni ugovor uopće ne predstavlja proizvode niti njihov izgled. Dakle, taj ugovor ne može govoriti o porijeklu njegovog žiga, nego je porijeklo žiga tužitelja u Ugovoru o izradi autorskog djela od 3. veljače 2021. Navodi da mu je poslovna logika bila da zakonito i valjano, samostalno, uz verbalnu i figurativnu zaštitu žiga, plasira svoje proizvode na tržište, kao što to čine mnogobrojni konkurentni, koji svi koriste motiv saća i pčele, ljubičastu i žutu boju. Ističe da je zainteresirana osoba predstavila novu ambalažu 7. listopada 2021., dakle, sedam mjeseci kasnije nego je on dobio vizualno rješenje na kojem i dan danas temelji svoju ambalažu i tri mjeseca od izlaska sa spornim znakom na proizvodima u Republici Hrvatskoj. Osim toga, u vrijeme prijave njegovog figurativnog žiga br. Z20220413, nije postojao zaštićen aktivni i figurativni žig zainteresirane osobe. Štoviše, još u rujnu 2021. je zainteresirana osoba koristila drugo rješenje za svoju ambalažu. Navodi da se odmaknuo od istog putem verbalne distinkcije (REVIMED) te figurativnim žigom i dizajnom ambalaže. Tuženik je u postupku registracije utvrdio da znakovi nisu slični na dovoljnoj razini, odnosno da osporavani žig ima razlikovni karakter te da ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije žiga temeljem članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu (NN br. 14/19). Tuženik je prethodno utvrdio, a Upravni sud i potvrdio da čak i osnovni verbalni znakovi "REVIMED" naspram znaka "REVITA" nemaju dovoljno sličnosti. Ne može se prihvatiti zaključak tuženika da bi njegov figurativni žig, koji ima puno više razlikovnih elemenata od verbalnog žiga, mogao biti sličan ako sličnost ne postoji kod osnovnog verbalnog pojma (žiga). Zainteresirana osoba nije do studenog 2021. stavljala na tržište Republike Hrvatske proizvode pod nazivom "REVITA". Proizvodi koji uživaju veliki ugled moraju biti iznimno povezani s javnošću, široko zastupljeni u medijima i popraćeni izrazito pozitivnom reklamom, što nije slučaj s proizvodima "REVITA" u Republici Hrvatskoj. Žigovi iz 1998. godine (692510) i iz 2006. godine (915668) nisu bili u vlasništvu zainteresirane osobe do 22. srpnja 2021., što je vidljivo iz podataka WIPO Madrid Monitor, pri čemu su navedeni žigovi poništeni zbog neuporabe u Republici Hrvatskoj. Također ističe da žig "REVIMED" nije istovjetan niti sličan žigu "REVITA", niti su proizvodi "REVIMED" istovjetni proizvodima "REVITA". Na hrvatskom tržištu postoji veliki broj dodataka prehrani s nazivima sličnim "REVITA", što upućuje na lojalnu tržišnu utakmicu (Redovita, Revital, Royal Revita Jelly, Revita Pharm, Revital kompleks i druge). Smatra da okolnost da je osoba znala da žig koji želi zaštititi sadrži kombinaciju boja koju su treće osobe također koristile za označavanje svojih proizvoda, ne znači samo po sebi postupanje u zloj vjeri.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi točku V. izreke osporavanog rješenja. Traži trošak sastava za sastav tužbe, četiri podneska i dva ročišta, svako u iznosu od 1.250,00 eura.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Obrazlaže da zla vjera, kao pravna osnova prijedloga proglašenje žiga ništavim iz članka 64. stavka 2. Zakona o žigu, ima za cilj spriječiti zloupotrebu prava treće osobe ili zloupotrebu sustava žiga, odnosno različita je od pravnih osnova zaštite prava iz žiga u odnosu na koje je osporavanim rješenjem prijedlog odbačen odnosno odbijen. S obzirom na navedene različite svrhe pojedinih pravnih osnova istaknutih u prijedlogu, čimbenici ocjene utemeljenosti prijedloga ne mogu biti isti, iako se mogu preklapati ili nadopunjavati. Sukladno sudskoj praksi EU- a, upoznatost ili pretpostavka podnositelja prijave o tome da treća osoba upotrebljava/ima u državi članici EU-a/izvan EU-a ranije istovjetno/slično pravo, može biti pokazatelj zle vjere podnositelja prijave prilikom podnošenja prijave žiga. Postojanje zle vjere uključuje nepoštenu nakanu ili nepošteni motiv nositelja žiga u vrijeme podnošenja prijave žiga. Relevantni čimbenici za procjenu postojanja zle vjere ovise od slučaja do slučaja. Neosporno dokazani ugled ranijih žigova, dobro poznatost ranijih žigova osporavatelja žiga jesu čimbenici koji mogu biti od utjecaja na ocjenu postojanja zle vjere. Međutim, tužitelj neosnovano zaključuje da izostanak ili manjkavosti dokaza o postojanju takvih čimbenika, a koje je utvrđeno osporenim rješenjem, treba imati za posljedicu odbijanje prijedloga u dijelu koji se temelji na zloj vjeri, odnosno da isključuje mogućnost postojanje nepoštenog motiva nositelja osporavanog žiga u vrijeme podnošenja prijave žiga. Tužitelj zahtijeva dokazivanje činjenica koje niti Zakon žigu, a niti ustaljena sudska praksa Europske unije ne propisuje kao obvezni ili određuje kao neophodan uvjet ili čimbenik ocjene postojanja zle vjere. Preduvjet utvrđenja postojanja zle vjere nije određen zakonom koji ne propisuje okolnosti zle vjere, niti je određeno prirodom ranijeg prava na koji se osporavatelj žiga poziva, već proizlazi iz činjenica odnosno okolnosti konkretnog slučaja na kojima osporavatelj žiga temelji legitimni interes zaštite od zloupotrebe nekog njegovog ranijeg prava na tržištu, koji osim ili pored postojanja ranijeg registriranog ili priznatog prava na žig na teritoriju Republike Hrvatske može biti primjerice njegov neregistrirani znak kojim obilježava svoje proizvode/usluge na tržištu ili trgovački naziv. Tužiteljevi navodi da niti je znao niti morao znati da treća strana koristi identičan ili sličan znak za identičan ili sličan proizvoda proturječi čitavom nizu okolnosti i kronološkom slijedu događaja koji su prethodili podnošenju prijave osporavanog žiga koje je Zavod utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene priloženih dokaza suprotstavljenih stranaka svaki posebno kao i cjelokupno kao te dostupnih podataka u registru žigova ovoga Zavoda kao i Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije. Navodi da se u tužbi iznose novi dokazi i činjenice, iako je tužitelju tijekom postupka omogućeno, višestrukim pozivanjem, priložiti ih, obrazložiti i suprotstaviti se očitovanjima zainteresirane osobe. U tužbi, na isti način kao i u postupku, ignorira očite činjenice koje proizlaze iz priloženih dokaza i njihove analize u postupku, njegov prethodni položaj ovlaštenog distributera proizvoda instant napitka „REVITA“, činjenicu da su dijetetski proizvodi „REVITA“ plasirani i prodavani na tržištu Republike Hrvatske i činjenicu da je tvrtka „REVITA“ d.o.o. iz Beograda, pravni slijednik žigova „REVITA“ tvrtke ALTAMED d.o.o. iz Beograda, a čiji direktor je u vrijeme prijenosa žigova ujedno direktor tvrtke slijednika REVITA d.o.o., osnovane 2018. godine. Nadalje, ignorira činjenicu, pa stoga i upoznatost o prethodnom korištenju i distribuiranju dijetetskih napitaka obilježenih žigovima „REVITA“, što, iako ne proizlazi direktno iz samog ugovora o franšizingu od 11. srpnja 2012., ne umanjuje dokaznu vrijednost takvog ugovora s obzirom na cjelinu dostavljenih dokaza u postupku o vremenskom slijedu i genezi korištenja i razvoja žigova „REVITA“. Tužitelj se poziva na rješenje doneseno u postupku povodom njegovog zahtjeva od 28. siječnja 2022. za opoziv zbog neuporabe na teritoriju Republike Hrvatske međunarodne registracije figurativnog žiga „REVITA“ IR 692 510 tvrtke zainteresirane osobe u kojem je utvrđeno za isti ugovor o franšizingu da je predmet ugovora razvoj efikasnog i suvremenog sistema proizvodnje i plasmana REVITA proizvoda, ali se nigdje u ugovoru ne navodi o kojim se „REVITA“ proizvodima radi, niti se to može zaključiti iz sadržaja ugovora, iz čega zaključuje da o istom dokazu donosi različite zaključke o njegovoj dokaznoj vrijednosti u predmetnom postupku odnosno dovodi njega kao stranku u položaj pravne nesigurnosti. Ukazuje da tužitelj pritom ne citira dio obrazloženja rješenja da od dostavljenih dokaza je tuženik ugovor o franšizingu ocijenio irelevantnim za dokazivanje uporabe jer je davatelj franšize ciparska pravna osoba za koju, iako ima isti naziv kao raniji nositelj žiga (ALTAMED), nije dostavljena poveznica s tada nositeljem žiga, srpskim društvom ALTAMED d.o.o. Beograd. Iz navedenog proizlazi da u postupku povodom zahtjeva za opoziv žiga zbog neuporabe nije dostavio dokaze odnosno tuženik nije analizirao dokaze priložene u ovom predmetu o vremenskom slijedu i genezi korištenja i razvoja žigova „REVITA“ koji uz ugovor o franšizingu potvrđuje izravni ugovorni odnos, poveznicu distribuiranju proizvoda (instant dijetetskog napitka) obilježenih žigovima „REVITA“ i upoznatost nositelja osporavanog žiga kao distributera o naravi tih proizvoda. Navodi da je citiranim rješenjem usvojio njegov zahtjev za opoziv žiga „REVITA“ IR 692 510 u odnosu na sve proizvode iz razreda 30, 31 i 32 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga, ali istovremeno utvrdio uporabu i prodaju odnosno njegovu suradnju u prodaji dijetetskih proizvoda iz razreda 5 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga obilježenih figurativnim žigovima „REVITA“, kako to stoji u dijelu obrazloženja toga rješenja. S obzirom na brižljivu ocjenu dokazne vrijednosti priloženih dokaza svaki zasebno i njihovom suodnosu i logičnom poslovnom slijedu uporabe znakova „REVITA“, prethodnih poslovnih odnosa suprotstavljenih stranaka, kako je detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju, a i podredno, imajući u vidu i rješenje tuženika od 15. lipnja 2024. godine, iako nevezano za ovaj postupak, ali istaknuto od samog nositelja osporavanog žiga, tvrdnje tužitelja da nije znao za uporabu žigova „REVITA u odnosu na dijetetske dodatke prehrani/napitke u vrijeme podnošenje osporavane prijave žiga, ne predstavljaju uvjerljiv argument koji bi osporio zakonitost pobijanog rješenja. Nadalje, tužiteljevi navodi da niti je imao interes, niti iz bilo kojeg njegovog postupanja proizlazi da je htio utjecati na mogućnost korištenja žiga „REVITA“, a kamoli spriječiti, niti je to vidljivo iz pobijanog rješenja, ne odgovaraju činjenicama utvrđenim tijekom postupka i osporavanim rješenjem. Zla vjera, kako je već obrazloženo, ima za cilj spriječiti zloupotrebu prava treće osobe ili zloupotrebu sustava žiga. Osporavanim rješenjem obrazložena je nepoštena nakana tužitelja koja proizlazi iz sveobuhvatne analize i ocjene priloženih dokaza od strane zainteresirane osobe koje su dale osnova za zaključak o zloupotrebi prava odnosno nepoštenom motivu da podnošenjem prijave za registraciju žiga stvori pogrešan dojam o kontinuitetu ili lažne poveznice s ranijima pravima zainteresirane osobe, s obzirom na njihove prethodne poslovne odnose, ovlaštenja tužitelja u plasiranju proizvoda/dijetetskih napitaka „REVITA“ koincidiranje izgleda ambalaže proizvoda „REVITA“ s izgledom znaka u podnesenoj prijavi za registraciju žiga. Pored toga, vezano za pozivanje tužitelja na rješenje KLASA: UP/I- 381-04/21-010/0649 URBROJ:559-03/3-23-041/TR od 3. listopada 2023 godine i pozivanje na presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. UsI-5432/2023-14 od 28. lipnja 2024., da čak i osnovni verbalni znakovi „REVIMED“ naspram znaku „REVITA“ nemaju dovoljno sličnosti, ističe da su tužiteljevi navodi u potpunosti u suprotnosti sa sadržajem odluka na koje se poziva. Naime, citiranim rješenjem od 3. listopada 2023. nije odlučivao o osnovanosti prigovora koji se temeljio na članku 10. stavku 1. točka 2. Zakona o žigu i članku 10. stavku 1. točki 3. Zakona o žigu već je obustavio postupak povodom prigovora zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za daljnje vođenje postupka jer u vrijeme odlučivanja u ovoj pravnoj stvari nije nositelj ranijih žigova u smislu odredbe članka 10. stavak 2. Zakona o žigu. Citirano rješenje potvrdio je Upravni sud presudom od 28. lipnja 2024., na koju presudu je uložena žalba Visokom upravnom sudu. Osim toga, vezano za pozivanje na presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-4139/21 od 29. travnja 2022., kojom je utvrđeno da okolnost da je zainteresirana osoba znala da žig koji želi štititi sadrži kombinaciju boja koju su proizvođači piva koristila za označavanje svojih proizvoda, a na koju tužitelj upire i u žalbi ne znači sama po sebi da je zainteresirana osoba postupala u zloj vjeri, osobito imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, ne smatra u suprotnosti sa sadržajem pobijanog rješenja. Ističe da donosi odluke na temelju relevantnih odredbi Zakona o žigu, imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog slučaja i pravno relevantne dokaza iznesene tijekom postupka. Neosporno, ista ili slična kombinacija boja suprotstavljenih znakova (ili svijest o postojanju takvih sličnih znakova na tržištu), sama po sebi, ne može biti dokaz zla vjere tužitelja niti tako nešto proizlazi iz sadržaja pobijanog rješenja. Navodi da je detaljno obrazložio u pobijanom rješenju da, s obzirom na prethodne poslovne odnose zainteresirane osobe (njegovog prednika) i tužitelja, opisana sličnost znakova ne proizlazi samo iz uporabe istih boja nego podudaranja u ostalim figurativnim i djelomično verbalnim elementima, preklapanja proizvoda iz razreda 5 i 32 osporavanog žiga sa ranijim žigovima zainteresirane osobe koji su registrirani izvan teritorija EU, ali u uporabi na teritoriju Republike Hrvatske, zbog čega u svijesti potrošača može doći do mentalnog povezivanja proizvoda koje nudi tužitelj sa ranijim znakovima, imajući u vidu prethodne poslovne odnose tužitelja i zainteresirane osobe odnosno njegovog prednika. Iz sadržaja pobijanog rješenja, sveobuhvatne ocjene priloženih dokaza, proizlazi da se nepoštena nakana tužitelja sastoji upravo u namjeri stvaranja pogrešnog dojma u svijesti potrošača o kontinuitetu ili lažne poveznice nasljeđivanja između osporavanog žiga i ranije prisutnih na tržištu znakova „REVITA“ odnosno usmjerenosti protiv interesa zainteresirane osobe na tržištu dijetetskih proizvoda, a prethodno poslovnog partnera u plasmanu dijetetskih napitaka obilježenih verbalnim i figurativnim žigovima “REVITA“. Ukazuje da ne donosi odluke na temelju prethodnih presuda/rješenja nadležnih tijela u drugim državama već relevantnih odredbi Zakona o žigu, pri tome uzimajući u obzir usuglašenu zajedničku praksu Ureda za intelektualno vlasništvo država članica Europske unije s ciljem zajedničkog tumačenja pojma zle vjere i drugih pojmova koji se odnose na procjenu zle vjere, kao i čimbenike i scenarije koji mogu biti relevantni za procjenu.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu i tijekom spora pridružuje se navodima tuženika te dodaje da je tužitelj bio dugogodišnji distributer proizvoda REVITA nje i njezinog pravnog prednika te da je nakon prestanka suradnje u promet na tržištu Republike Hrvatske stavio vlastiti proizvod, označavajući ga gotovo istovjetnim imenom i vizualnim oznakama. Navodi da nije slučajnost činjenica da je tužitelj bio distributer proizvoda označenih žigom „REVITA“ u određenom razdoblju koje prethodi datumu podnošenja prijave žiga „REVIMED ORANGE“, te da se žigovi podudaraju u dijelu verbalnih/grafičkih/kolorističkih elemenata. Naime, nije sporno da je tužitelj u trenutku podnošenja prijave za registraciju svog žiga, bio upoznat sa žigom zainteresirane osobe i njegovim grafičkim rješenjem, kao i proizvodima označenim tim žigom odnosno grafičkim rješenjima. Da upoznatost tužitelja o tome da ona ima ranije istovjetno/slično pravo jest pokazatelj zle vjere, potvrđuje i sudska praksa Suda EU. U tom smislu, tužiteljevi navodi da je tuženik pogrešno utvrdio da je tužitelj bio svjestan postojanja ranijih žigova podnositelja te da je registrirao žig s ciljem da se odmakne od dizajna proizvoda osporavatelja, su u potpunosti neutemeljeni jer je tužitelj u trenutku podnošenja prijave za registraciju raspolagao saznanjima o postojanju i izgledu žigova i oznaka zainteresirane osobe. Navodi da je bespredmetno pozivanje tužitelja na ugovor o izradi autorskog djela, a upitni su i navodi tužitelja da u veljači 2021., kad je dobio svoje vizualno rješenje, nije mogao znati niti je znao da treća strana (REVITA) koristi isti/identičan znak na svom proizvodu. Ostaje nejasno kako je to moguće ako je Ugovor o franšizingu između njega i prednika zainteresirane osobe sklopljen 2012. te je tužitelj gotovo deset godina distribuirao „REVITA“ proizvode. Stoga i poslovna logika koja prethodi prijavi za registraciju i poslovne okolnosti, u kojima je prijava za registraciju podnesena, idu u prilog tvrdnjama zainteresirane osobe i da je kod postupanja tužitelja, prilikom podnošenja prijave za registraciju žiga, postojala zla vjera. Tijekom spora dostavlja isprave u prilog utemeljenost pobijanog rješenja tuženika i to dokumentaciju o komunikaciji nove marketinške kampanje zainteresirane strane iz 12/2020 koja je bila upućena i zakonskom zastupniku tužitelja HĐ, komunikaciju kupca zainteresiranoj strani iz 08/2021 iz koje je vidljivo da je tužitelj kupce proizvoda zainteresirane osobe zavaravao tvrdnjama da on prodaje novu i poboljšanu verziju proizvoda zainteresirane osobe, presliku komunikacije tužitelja veleprodajnim kupcima iz koje je vidljivo da je svoje proizvode kupcima u veleprodaji prezentirao "novom i poboljšanom verzijom" proizvoda zainteresirane osobe, očitovanja veleprodajnih kupaca o zabludi stvorenoj naprijed navedenim radnjama tužitelja, i to da bi tužiteljevi „REVIMED“ proizvodi predstavljali zamjenu „REVITA“ proizvoda zainteresirane osobe koji se povlače s tržišta, odnosno da se proizvodi od sada nazivaju „REVIMED“. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj proizvodnjom i prodajom proizvoda označenih spornim žigom, pa stoga i prijavom i registracijom spornog žiga, očito postupao u zloj vjeri.

7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak sastava odgovora na tužbu, 3 podneska i 2 ročišta, u ukupnom iznosu od 6.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 8.000,00 eura.

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

9. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

11. Odredbom članka 64. stavka 2. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/2019) određeno je da se postupak za proglašenje žiga ništavim može pokrenuti na prijedlog zainteresirane osobe i ako je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri u trenutku podnošenja prijave za registraciju toga žiga.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik 7. listopada 2022. registrirao figurativni žig br. Z20220414 „REVIMED ORANGE”, nositelja tužitelja, temeljem prijave od 20. travnja 2022. Prijedlog za proglašenje žiga ništavim podnijela je zainteresirana osoba, tvrdeći da je tužitelj postupao u zloj vjeri u trenutku podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga.

13. U provedenom postupku utvrđeno je da tužitelj poslovno surađivao sa tvrtkom ALTAMED AIR (Cyprus) limited. Prema dostavljenom ugovoru o franšizingu koji su sklopili dana 11. srpnja 2012. godine tvrtka ALTAMED, kao davatelj franšize, ovlašćuje tužitelja da distribuira na teritoriju Republike Hrvatske i dopušta mu uporabu robnog žiga „REVITA", kao primatelju franšize, pod uvjetima predviđenim tim ugovorom. Nadalje, tvrtka ALTAMED AIR iz Cipra, prema dostavljenom ugovoru o poslovnoj suradnji od 27. lipnja 2002., ugovorila je s tvrtkom ALTAMED d.o.o, iz Beograda da ta tvrtka preuzme tehnologiju za proizvodnju instant napitka „Revita“ na bazi matične mliječi. Prema ugovoru o prijenosu prava sklopljenom 12. listopada 2020., tvrtka ALTAMED d.o.o. iz Beograda prenijela je svoja prava na registrirane žigove pri Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije, koji uključuju naziv „REVITA“,' na tvrtku „REVITA" d.o.o. iz Beograda. Prema komentarima potrošača sa teritorija Republike Hrvatske, dostavljenim od strane zainteresirane osobe, dijetetski proizvodi pod nazivom „REVITA" plasirani su i prodavani na tržištu Republike Hrvatske niz godina prije podnošenja prijave osporavanog žiga te su i dalje dostupni na tržištu Republike Hrvatske. Prema priloženom komentaru s Facebook stranica od 25/08/2021 autor komentara navodi da je kupovao proizvode „REVITA“ preko distributera tužitelja preko čijih stranica se nude proizvodi pod nazivom „REVIMED”, za koju potrošač navodi „distributer tvrdi da predstavlja poboljšanu recepturu „REVITE”. Priloženi ispisi internetskih stranica, na kojima se nude dijetetski napici tužitelja, a koje je priložila zainteresirana osoba, ukazuju na korištenje osporavanog žiga na takvim proizvodima kao i paralelno korištenje njegovih međunarodno registriranih žigova IR br. 1592813 verbalni žig „REVITA", te figurativnih žigova „REVITA" IR br. 1593399 i IR br. 15932250 koji ne uživaju zaštitu na teritoriju Republike Hrvatske, ali su prisutni na tržištu u Republike Hrvatske kroz plasman dijetetskih napitaka i koji se temelje na identičnim žigovima zaštićenim na teritoriju Republike Srbije za koje je sve podnesena prijava 4. ožujka 2021. godine

14. Uzimajući u obzir sve činjenice i dokaze iznesene tijekom postupka i vremenski slijed događaja koji su prethodili podnošenju prijave osporavanog žiga, prema navedenom ugovoru o franšizingu nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, u to vrijeme primatelj franšize, znao kako izgledaju znakovi pod kojima se nude dijetetski proizvodi „REVITA” na hrvatskom tržištu. Izvršena je usporedba ranijih znakova osporavatelja žiga i kasnijeg osporenog žiga te je utvrđeno da svi raniji znakovi obuhvaćaju proizvode iz sljedećih razreda Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga: 5:Farmaceutski proizvodi; medicinski i veterinarski pripravci; dijetetska hrana i tvari za medicinsku ili veterinarsku uporabu; hrana za bebe; dodaci prehrani za ljude i životinje, 30: Konditorski proizvodi; čokolada; sladoled, šerbeti i drugi jestivi ledovi; šećer; med; zlatni sirup; led za osvježenje, 32: Bezalkoholna pića; mineralne i gazirane vode; pića na bazi voćnih i voćnih sokova; sirupi i drugi pripravci bez alkohola za izradu pića. Kasnijim osporavanim žigom zaštićeni su sljedeći proizvodi: 5 dodaci prehrani i dijetetski pripravci, 32 pripravci za pripremu pića. Zaključeno je da suprotstavljeni znakovi koincidiraju u velikoj mjeri u odnosima grafičkih/kolorističkih elemenata odnosno identičnosti početnih dijelova verbalnog elementa „REVITA” u odnosu na „REVIMED". Vizualno je zamjetna sličnost kolorističkih elemenata žute i ljubičaste boje i uključenost figurativnog prikaza pčele suprotstavljenih figurativnih znakova. Neosporno svi proizvodi kasnijeg osporavanog znaka iz razreda 5 i 32 identični su sa dijelom proizvoda ranijih žigova zainteresirane osobe. Tuženik smatra da znakovi koincidiraju u verbalnim/grafičkim/kolorističkim elementima na način da prosječni potrošač stvara mentalnu vezu odnosno povezuje proizvode osporavanog žiga „REVIMED" sa nositeljem ranijih znakova „REVITA" uzimajući u obzir i činjenicu da se radi o identičnim proizvodima i da engleska, sitnim slovima pisana riječ „orange“, za one potrošače koji razumiju engleski jezik, opisuje karakteristike proizvoda koji sadrže naranču odnosno predstavljaju opisni/nerazlikovni element znaka. Činjenica je da je tužitelj kao podnositelj osporavanog žiga „REVIMED” bio distributer proizvoda „REVITA” na tržištu Republike Hrvatske u određenom razdoblju koje prethodi datumu podnošenja prijave osporavanog žiga, a da se izgledom suprotstavljeni znakovi podudaraju u dijelu i odnosima verbalnih/grafičkih/kolorističkih elemenata. Iz priloženih dokaza zainteresirane osobe (ispisi nekoliko komentara sa foruma potrošača i internetskih stranica sa plasmanom dijetetskih proizvoda „REVITA“) neosporna je uporaba znakova „REVITA" na tržištu Republike Hrvatske ne u opsegu ili intenzitetu koji bi potvrdio dobro poznatost ili ugled ranijeg žiga, ali koji potvrđuje dugotrajnost i kontinuitet uporabe. U skladu sa sudskom praksom EU-a, upoznatost ili pretpostavka podnositelja prijave o tome da treća osoba upotrebljava/ima u državi članici EU/izvan EU, ranije istovjetno/slično pravo, može biti pokazatelj zle vjere podnositelja prijave prilikom podnošenja prijave žiga. Tužitelj kao primatelj franšize dijetetskih napitaka „REVITA" znao je da postoji ranije slično pravo, a to su žigovi „REVITA" zainteresirane osobe registrirani pri Zavodu za intelektualnu svojinu Republike Srbije pod sljedećim brojevima: 41169, 51656, 75490, 77478, 81632, 81421 i 81422 za istovjetne/slične proizvode. Činjenica da su stranke bile u izravnom odnosu prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga i to poslovno vezane za uporabu i plasman proizvoda koji uključuju naziv „REVITA” i koji se verbalnim i grafičkim/kolorističkim elementima podudaraju sa osporavanim žigom „REVIMED“, a plasiraju u istoj tržišnoj niši, tuženik smatra čimbenicima koji dokazuju da je namjera tužitelja stvaranje pogrešnog dojma o kontinuitetu ili lažne poveznice nasljeđivanja između osporavanog žiga i ranije prisutnih na tržištu znakova „REVITA” i vezanih sličnih ranijih prava registriranih izvan teritorija EU odnosno Republike Hrvatske, a koji se koriste kontinuirano na teritoriju Republike Hrvatske. Osim toga, tuženik smatra indikativnim izostanak bilo kakvog očitovanja tužitelja na dokaze priložene od strane zainteresirane osobe o tome da je tužitelj bio ovlašteni distributer proizvoda obilježenih žigom „REVITA“. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja u konkretnom predmetu, dokaze zainteresirane osobe te očitovanje tužitelja, dugotrajnu uporabu ranijih znakova zainteresirane osobe na teritoriju Republike Hrvatske, podudarnost izgleda suprotstavljenih znakova/žigova kako se koriste na tržištu, tuženik smatra da je subjektivna motivacija tužitelja prilikom podnošenja prijave bila suprotna načelima poštene komercijalne prakse odnosno da se radi o djelovanju usmjerenom protiv interesa zainteresirane osobe sada konkurenta tužitelju na tržištu dijetetskih napitaka, a prije poslovnog partnera u plasmanu dijetetskih napitaka „REVITA” na tržištu Republike Hrvatske.

15. Sud nalazi da je pravilno utvrđeno da tužiteljevi navodi da nije znao niti morao znati da treća strana koristi identičan ili sličan znak za identičan ili sličan proizvoda proturječi čitavom nizu okolnosti i kronološkom slijedu događaja koji su prethodili podnošenju prijave osporavanog žiga, a koje je tuženik pravilno utvrdio na temelju ocjene priloženih dokaza te dostupnih podataka u registru žigova tuženika kao i Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije.

16. Naime, činjenice koje ukazuju na zlu vjeru je tužiteljev prethodni položaj ovlaštenog distributera proizvoda instant napitka „REVITA“, činjenica da su dijetetski proizvodi „REVITA“ plasirani i prodavani na tržištu Republike Hrvatske i činjenica da je tvrtka „REVITA“ d.o.o. iz Beograda pravni slijednik žigova „REVITA“ tvrtke ALTAMED d.o.o. iz Beograda, čiji direktor je u vrijeme prijenosa žigova ujedno direktor tvrtke slijednika REVITA d.o.o., osnovane 2018. godine.

17. Također je pravilno utvrđeno da ugovor o franšizingu iz 2012. ukazuje na poslovnu povezanost tužitelja i prednika zainteresirane osobe, na vremenski slijed i genezu korištenja i razvoja žigova „REVITA“, a time i na upoznatost tužitelja s istim te s pripadajućim proizvodima.

18. Stoga su neosnovani tužiteljevi navodi da nije znao za uporabu žigova „REVITA“ u odnosu na dijetetske dodatke prehrani/napitke u vrijeme podnošenje osporavane prijave žiga. Tuženik je pravilno obrazložio nepoštenu nakanu tužitelja da podnošenjem prijave za registraciju žiga tvori pogrešan dojam o kontinuitetu ili lažne poveznice s ranijima pravima zainteresirane osobe s obzirom na njihove prethodne poslovne odnose, ovlaštenja tužitelja u plasiranju proizvoda/dijetetskih napitaka „REVITA“, koincidiranja izgleda ambalaže proizvoda „REVITA“ s izgledom znaka u podnesenoj prijavi za registraciju žiga.

19. Tuženik je detaljno obrazložio da, s obzirom na prethodne poslovne odnose zainteresirane osobe (njegovog prednika) i tužitelja, opisana sličnost znakova ne proizlazi samo iz uporabe istih boja nego podudaranja u ostalim figurativnim i djelomično verbalnim elementima, preklapanja proizvoda iz razreda 5 i 32 osporavanog žiga sa ranijim žigovima zainteresirane osobe koji su registrirani izvan teritorija EU, ali u uporabi na teritoriju Republike Hrvatske, zbog čega u svijesti potrošača može doći do mentalnog povezivanja proizvoda koje nudi tužitelj sa ranijim znakovima, imajući u vidu prethodne poslovne odnose tužitelja i zainteresirane osobe odnosno njegovog prednika.

20. Naime, nepoštena namjera tužitelja sastoji se u namjeri stvaranja pogrešnog dojma u svijesti potrošača o kontinuitetu ili lažne poveznice nasljeđivanja između osporavanog žiga i ranije prisutnih na tržištu znakova „REVITA“ odnosno usmjerenosti protiv interesa zainteresirane osobe sada konkurenta tužitelja na tržištu dijetetskih proizvoda, a prethodno poslovnog partnera u plasmanu dijetetskih napitaka obilježenih verbalnim i figurativnim žigovima “REVITA“.

21. Slijedom svega navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22. Stoga je Sud dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem zz tužitelja ČĐ i ovlaštene osobe tuženika LĐ ocijenio nesvrsishodnima.

23. Valjalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke presude.

24. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

25. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a i Tbr. 27.st. 1. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25). Zainteresiranoj osobi priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na dva ročišta, u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura. Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak sastava podnesaka jer je sve navode mogla iznijeti u odgovoru na tužbu i na ročištima na kojima je bila prisutna i za koja joj je priznat trošak.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Silvijo Hraste, e-komunikacijom

2. Odvjetnica Valentina Kučić, e-komunikacijom

3. Državni zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, Služba za dvostranačke, međunarodne i administrativne poslove, e-komunikacijom

4. U spis