Pn-896/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Goranu Katuri odvjetniku u [adresa], protiv tuženika OE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću odvjetniku u [adresa], nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2026 u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Ante Vidović odvjetnikom u Splitu a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu dana 17. srpnja 2026. presudio je,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OE, sa prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ME s prebivalištem na adresi: [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.661,37 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos, pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.291,54 eura, uvećane za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude 17. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

o b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15.03.2024. tužitelj je naveo:

Tuženik je u svojstvu Prodavatelja, dana **.**.2020., s VE, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (kao prvim Kupcem i trećom osobom u konkretnom slučaju) zaključio Kupoprodajni ugovor za motorno vozilo marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka], model vozila E46, broj šasije [broj šasije]. Nadalje, tužitelj je u svojstvu Kupca s VE, kao Prodavateljem, dana 14 prosinca 2020. godine, zaključio Kupoprodajni ugovor za isto motorno vozilo, opisano u točki I. tužbe. Nadalje, tužitelj je nakon kupnje automobila pretrpio materijalnu štetu, naime motorno vozilo se počelo kvariti, počele su se na vozilu manifestirati brojne neispravnosti, slijedom čega je tužitelj bio primoran u više navrata popravljati vozilo i vršiti dodatne popravke, a što je sve vidljivo iz brojnih računa koji su uslijedili nakon obavljenih servisa. Uz sve navedeno, tužitelj je morao platiti uslugu vučne službe jer se automobil pokvario i nije bio u stanju vožnje radi velikog broja kvarova koja su se dogodila u vrlo kratkom vremenskom periodu nakon kupnje automobila.

Tako, iz samog uvida u račun, od dana 13. ožujka 2021godine, vidljivo je kako je tužitelj trebao promijeniti niz dijelova i to slijedećih:

Davač impulsa 0281002477

Semering os1370

Mobil 5w40

Zamjena ulja i filtera

Dijagnostika vozila

Montaža demontaža mjenjača

Usluga

Potrošni materijala.

Cijena svih naprijed obavljenih radova je iznosila 329,73 EUR.

Nastavno na izneseno, tužitelj je nedugo nakon prvog odlaska u servis, dana 5. travnja2021. godine, ponovno motorno vozilo trebao odvesti u servis, jer mu je ovog puta trebalo promijeniti niz drugih dijelova, kao što je isto morao učiniti i dana 30. travnja 2021 godine.

Uz navedene troškove, tužitelj je pretrpio trošak motora, vučne službe i sljedeće:

Grijač

Ulje Castrol E.T. FST LL 5W30

Filter ulja

Antifriz TQ G12 Crveni

Cijev gibljiva

Nosač motora

Lanac sa zatezačima

Brtva kartera

Brtva poklopca ventila

Semering 55x68x8

Brva razvoda

Zupčanik radilice

Lančanik pumpe

Brtva vakum pumpe

Pumpa vode

Podloška injektora

Brtva usisa

Gumica šipke ulja

Lančanik bregaste

Reparatura injektora

Usluga servisa

Motor

Vučna služba

Ovaj put, iznos svih izvedenih radova iznosio je 3.290,05 EUR.

Tužitelj je bio primoran otkloniti sve kvarove kako bi automobil bio siguran za rukovanje, a naposljetku i za samu vožnju, odnosno svrhu kupnje.

Uvidom u račune, razvidno je da je tužitelj pretrpio sveukupnu materijalnu štetu u iznosu od 3.661,37 EUR. Kako je tuženik doveo tužitelja u zabludu i prijevaru, a sve iz razloga jer je računalnim radnjama vratio broj kilometara automobilu kojeg je prvotno prodao VE, a zatim je VE u neznanju o počinjenju kaznenog djela, od strane tuženika automobil prodao tužitelju koji nije mogao znati niti je bio upoznat sa stvarnim stanjem kilometara i ispravnosti automobila, to tužitelj drži odgovornim tuženika za naknadom štete u konkretnom slučaju, odnosno isti smatra da egzistira valjani pravni osnov da mu tuženik naknadi štetu koju je isti pretrpio u konkretnom slučaju. Da je sve naprijed navedeno osnovano i utemeljeno, govori u prilog i činjenica da je Općinski sud u Šibeniku, dana 14. veljače 2024. godine, u Optužnom vijeću, sastavljenom od tročlanog vijeća kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OE, zbog kaznenog djela iz čl. 270. st. 1. Kaznenog zakona KZ/11 i dr., povodom optužnice ODO Šibenik br. KO-DO-168/2023 od 22. svibnja 2023. godine, na nejavnoj sjednici optužnog vijeća, donio Rješenje kojim potvrđuje optužnicu u odnosu na ovdje tuženika.

Naime, na temelju čl. 354. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, potvrđena je optužnica ODO Šibenik od 22. svibnja 2023. godine, protiv opt. OE, zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju i to zbog kaznenog djela protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnim krivotvorenjem iz čl. 270. st. 1. KZ/11., te zbog kaznenog djela protiv imovine- prijevara iz čl. 236. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51 KZ/11.Ipak, tužitelj predlaže Naslovnom sudu u konkretnom slučaju da odredi prekid postupka, a sve do okončanja kaznenog postupka koji je u tijeku i koji se vodi pod poslovnim brojem KO-DO-168/2023.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 24.6.2024. tuženik je naveo:

Prvenstveno tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda, sukladno čl. 46 ZPP-a, radi čega tuženik predlaže donijeti rješenje kojim će se naslovni sud oglasiti mjesno nenadležnim, te po pravomoćnosti ustupiti spis Općinskom sudu u Vinkovcima, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Nadalje, tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, i prigovor nedostatka pravnog interesa. Iz historijata tužbe proizlazi kako je nesporno da tužitelj nije sklopio sa tuženikom nikakav ugovor o kupoprodaji, već je tužitelj od 3 osobe i to ĆE, iz [adresa], zaključio kupoprodajni ugovor za motorno vozilo marke BMW, broj šasije [broj šasije]. Dakle, tuženik nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem da bi isti bio dužan njemu nadoknaditi bilo kakvu štetu. Dakle, vidljivo je da je tužitelj sa trećom osobom sklopio ugovor o kupoprodaji i to 14.12.2020.g.,a ne sa tuženikom. Tuženik ukazuje kako dostavljeni računi uz tužbu, kao i potraživanje na ime „naknade štete“, zbog kvarova na vozilu ne može se dovesti u vezu sa tuženikom. Stoga su apsolutno netočne tvrdnje iz točke V. tužbe da bi tuženik tužitelja doveo u zabludu i prijevaru, jer je „vratio kilometražu“, ovo tim više što niti iz priloženog ugovora tuženika i treće osobe ne proizlazi isto, niti je isto bilo čime potkrijepljeno. Iz priloženih dokaza jedino je vidljivo da je tuženik vozilo prodao trećoj osobi za 10.000,00 kn, a za daljnji ugovor treće osobe, VE i tužitelja, tuženik nema apsolutno nikakav utjecaj, što su oni ugovorili i dogovarali, osim što je vidljivo da je treća osoba tužitelju prodala isto to vozilo za duplo višu cijenu, tj. za 20.000,00 kn. Opreza radi, tuženik ističe i prigovor prekluzije prava, kao i prigovor zastare, i pravnog interesa, sukladno čl.404 st. 1 ZOO-a, u svezi čl. 410 ZOO-a.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao kupoprodajni ugovor od 22.09.2020. kupoprodajni ugovor od 14.12.2020, račun Marka Aničića 325/V-01/1, račun Tokić d.o.o 1100079669, uvid u račun auto Rajko d.o.o br 1115501-2, račun BMW service br. 453276, spis Općinskog suda u Šibeniku 69K108-24

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kupoprodajni motornog vozila marke BMW , te da je tužitelj platio kupovnu cijenu.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama se ukazalo spornim da li je prodana stvar u konkretnom slučaju automobil imao mane, zbog kojih se nije mogao upotrebljavati odnosno da li je vraćana kilometraža.

8. U svom iskazu tužitelj ME je naveo:

Mogu kazati da, je tuženik OE prvo osobni automobil Marke BMW E46 320 dizel prodao VE. A VE je nakon toga taj isti automobil prodao meni, Mogu kazati da prema Ugovor o prodaji između mene i VE prodajna cijena je utvrđena u iznosu od 3.200,00 Eura. Mogu kazati i to da je tuženik prodao VE ovaj automobili za manju cijenu.

Mogu kazati i to da su se meni odmah počeli javljati problemi sa samim automobilom. U to vrijeme sam ja živo u [adresa]. Isto tako mogu kazati i to da sam ja odvezao automobili u ovlašteni servis tvrtke Tomić gdje su mi napravili dijagnostiku te mi kazali, da je vraćena kilometraža od najmanje 2000,00 km, Mogu kazati i to da sam ja kupio upravo taj automobil, iz razloga sto sam htio da imam dobar motora a stanje karoserije me nije zanimalo. Mogu kazati i to ,da su meni u servisu Tomić kazali i da popravim negdje drugo jer bi mi to bio preskupo s obzirom na vrijednost samog automobili. Mogu kazati i to , da sam ja nakon toga u drugom servisu Rojko u Varaždinu, popravio taj automobil i troškovi popravka su iznosili nekih 14.00,00 kn. Mogu kazati i to da se vozilo nakon toga pokvario i motor nije više bio popravljiv. Isto tako mogu kazati što se tiče samog vozila preko mog oca i mene mi smo pronašli novi motor i stavili ga u taj osobni automobil. Mogu kazati i to da sam ja imao troškove vučne službe od Splita do Varaždina oko 3.000,00 kn, koliko je meni poznato protiv tuženika se vodio i kazneni postupak. Mogu kazati da je novi motor plaćen od 8.000,00 do 9.000,00 kn. Mogu kazati da ja nisam kontaktirao niti tuženika OE niti VE nego nakon što sam vidio da su vraćeni km oko 2.000,00 km ja sam otišao na policiju i sve to prijavio policiji. Na posebno pitanje zam pun tužitelja da li se tužitelja pokušao nagodit s tuženikom, da se pokušao nagoditi. I to je bilo nakon sto je potvrđena optužnica protiv tuženik a tada je meni odnosno mom odvjetniku tuženik ponudio, da će platiti cjelokupne troškove koje sam ja imao oko popravka motora i zamjene motora, čak je i postignuta nagodba, ali kad a je trebao platiti iznos po nagodbi rekao je da neće platiti. Na posebno pitanje zam pun tužitelja kakvi je bio modaliteta plaćanja po nagodbi tužitelja ogovara da je modalitet bio takav da se plaća, obročno i to prva rata od 1.000,00 eura do određenog vremensko perioda, druga rata od 1.000,00 Eura nakon toga još 200,00 eura mjesečno do kraja isplate punog iznosa. Mogu kazati i to, da tuženik nije htio isplatiti niti ovu prvu ratu od 1.000,00 eura.

9. Člankom 376. Zakona o obveznim odnosima i to st. 1. propisano da ugovorom o kupoprodaji, prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

10. Člankom 400. gore citiranog Zakona propisano je da prodavatelj odgovora za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prelaza rizika na kupca bez obzira jeli mu to bilo poznato.

11. Člankom 410. gore citiranog Zakona propisano je i st. 2. da u svakom od slučajeva iz st.1 kupac ima pravo na popravljanje štete prema Općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući štetu koju je ovaj zbog nedostatak stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

12. Tako se tuženik uporno poziva na promašenu pasivnu legitimaciju uslijed okolnosti da nije on bio taj koji je neposredno s tužiteljem zaključio kupoprodajni ugovor za predmetni automobil, pa da stoga tužitelju ne može ni odgovarati za štetu.

13. Da se uzročna veza u ovoj stvari temelji upravo na tome da je tuženik bio inicijalni prodavatelj automobila, a da ga je VE kao inicijalni kupac i kasniji prodavatelj kupio u dobroj vjeri i pritom bio doveden u zabludu o pravom stanju automobila koji je potom prodao tužitelju.

14. Naime, da tuženik nije protuzakonitim računalnim radnjama vratio broj kilometara na predmetnom automobilu prije nego što ga je prodao VE, tada ga ni VE ne bi stekao sa (tada skrivenim) nedostatkom niti bi ga takvoga prodao tužitelju, pa ni tužitelju ne bi nastala šteta u vidu manifestiranog nedostatka i troška njegova otklanjanja.

15. No, kako je tuženik svjesno i namjerno postupio na naprijed opisani način i time VE doveo u zabludu o stanju i kvaliteti predmetnog automobila, to je u konačnici tužitelj bio taj kojem se predmetni nedostatak manifestirao te ga je tužitelj na svoj trošak morao otkloniti.

16. Kao prilog i potkrjepa naprijed navedenog svakako stoji već istaknuta okolnost da je protiv tuženika podnesena i potvrđena optužnica zbog kaznenog djela iz čl. 270. st. 1. KZ/11 i dr., pri čemu su navodi tuženika o nepovezanosti ove okolnosti s predmetom ovoga postupka zanemarivi i irelevantni, tim više jer ostaju na razini jednostavne, paušalne negacije bez ikakve suvisle potkrijepe.

17. Uostalom, nelogično bi i neutemeljeno bilo da tužitelj naknadu nastale mu štete potražuje od osobe koja je u dobroj vjeri stekla predmetni automobil i koja je već tada bila dovedena u zabludu o stanju i kvaliteti tog automobila na kojem su već bili vraćeni kilometri, umjesto da je potražuje od očigledno odgovorne osobe koja je svjesnim protuzakonitim radnjama kvalitetu i stanje predmetnog automobila prikazala drugačijom no što je ona bila.

18. Dakle, iz navoda tužbe i očitovanja na odgovor na tužbu te dodatno ovoga podneska razvidno je da upravo navodi tuženika ostaju na razini paušalnih i neobrazloženih tvrdnji koje nisu potkrijepljene nikakvim suvislim dokazima, a koji su rezultat težnje tuženika da i na kakav način od sebe otkloni odgovornost koja unatoč tome ostaje evidentna.

19. Tako se upućuje na dio iskaza tužitelja prema kojem su sami djelatnici ovlaštenoga servisera kod kojega je tužitelj predmetni automobil doveo na popravak, a koji imaju iskustva sa sanacijom predmetnih i sličnih nedostataka, tužitelja već na samom početku informirali da će ga trošak potrebne sanacije materijalnih nedostataka preskupo koštati u usporedbi sa vrijednosti samog automobila .

20. Ipak, tužitelj je za servis predmetnoga automobila u konačnici potrošio tadašnjih 14.000,00 kn, da bi se isti automobil nedugo nakon ponovno pokvario, štoviše nakon čega nije bio upotrebljiv sve dok tužitelj nije (o svom trošku!) promijenio cjelokupan motor, što je samo dodatan indikator ozbiljnosti nastalih materijalnih nedostataka i evidentne odgovornosti tuženika za štetu tužitelju.

21. Uostalom, zanimljivo je kako je tuženik, nakon što je Općinski sud u Šibeniku potvrdio optužnicu broj: KO-DO-168/2023 za kazneno djelo iz čl. 270. st. 1. KZ/11,a njegova kaznena odgovornost postala nesporna, tužitelju predložio zaključenje nagodbe i obročno podmirenje svih troškova tužitelja za sanaciju nastalih materijalnih nedostataka, da bi u trenutku kad je iste troškove bilo potrebno podmiriti tuženik od toga ipak odustao.

22. Naposljetku, što se tiče opetovanog prigovaranja tuženika promašenoj pasivnoj legitimaciji, čini se da je tuženiku potrebno ponovno skrenuti pozornost na to da se uzročna veza njegove odgovornosti za štetu temelji upravo na tome da je tuženik kao inicijalni prodavatelj protuzakonito vratio kilometre na predmetnom automobilu, pa da ga je VE kao prvi kupac i kasniji prodavatelj kupio u dobroj vjeri i bio doveden u zabludu o pravom stanju automobila kad ga je prodavao tužitelju.

23. Da tuženik nije protuzakonitim računalnim radnjama vratio broj kilometara na predmetnom automobilu prije nego što ga je prodao VE, tada ga ni VE ne bi stekao sa (tada skrivenim) nedostatkom niti bi ga takvoga prodao tužitelju, pa ni tužitelju ne bi nastala šteta u vidu manifestiranih nedostataka i posljedično troškova njihova otklanjanja.

24. No, kako je tuženik svjesno i namjerno postupio na naprijed opisani način, što je u konačnici potvrdio i Općinski sud u Šibeniku odlučujući o podignutoj optužnici, pa je time VE doveo u zabludu o stanju i kvaliteti predmetnog automobila, to je u konačnici dovelo do toga da je tužitelj bio taj kojem su se predmetni nedostaci manifestirali i koji ih je shodno tome o svom trošku morao otkloniti.

25. Stoga je iz svih dosadašnjih navoda tužitelja, njegovoga iskaza te u postupku dostavljene dokumentacije razvidno da navodi tuženika ostaju na razini paušalnih i neobrazloženih izjava koje nisu potkrijepljene nikakvim suvislim dokazima, pri čemu tuženik nije uspio od sebe otkloniti svoju evidentnu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

26. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 200,00 eura, sastav podneska od 31.03.2025 200,00 eura zastupanje na ročištu od 7.04.2025. 200,00 eura, sastava podneska od 23.06.2025. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 27.06.2025. 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 20.10.2025. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23.02.2026. 200,00 eura, sastava podneska od 3.06.2026. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 11.06.2026. 200,00 eura, odnosno ukupno 1.800 eura sve uvećano za 25% PDV-a odnosno 450,00 eura sudskih pristojbi tužbe 41,54 eura, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 2.291,54 eura koji iznos je i naveden u izreci ove presude.

U Splitu, 17. srpnja 2026.g.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis