Poslovni broj: P-2495/2023-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fučak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB; 92491997036, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Stančić - Rokotov d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĐV iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima Zajednočkog odvjetničkog ureda MV, AV, EV, SV, IV i NVG iz [adresa], po radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 17. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„ Nalaže se tuženoj, OV, isplatiti iznos od 18.757,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se za razdoblje od 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena i koje teku

na iznos od 778,76 EUR od 1. 8. 2021. godine do isplate,

na iznos od 778,76 EUR od 1. 9. 2021. godine do isplate,

na iznos od 797,50 EUR od 1. 10. 2021. godine do isplate,

na iznos od 797,50 EUR od 1. 11. 2021. godine do isplate,

na iznos od 797,50 EUR od 1. 12. 2021. godine do isplate,

na iznos od 849,43 EUR od 1. 1. 2022. godine do isplate,

na iznos od 849,43 EUR od 1. 2. 2022. godine do isplate,

na iznos od 849,43 EUR od 1. 3. 2022. godine do isplate,

na iznos od 882,12 EUR od 1. 4. 2022. godine do isplate,

na iznos od 882,12 EUR od 1. 5. 2022. godine do isplate,

na iznos od 882,12 EUR od 1. 6. 2022. godine do isplate,

na iznos od 918,34 EUR od 1. 7. 2022. godine do isplate,

na iznos od 918,34 EUR od 1. 8. 2022. godine do isplate,

na iznos od 918,34 EUR od 1. 9. 2022. godine do isplate,

na iznos od 976,92 EUR od 1. 10. 2022. godine do isplate,

na iznos od 976,92 EUR od 1. 11. 2022. godine do isplate,

na iznos od 976,92 EUR od 1. 12. 2022. godine do isplate,

na iznos od 973,90 EUR od 1. 1. 2023. godine do isplate,

na iznos od 973,90 EUR od 1. 2. 2023. godine do isplate,

na iznos od 973,90 EUR od 1. 3. 2023. godine do isplate,

na iznos od 1.005,54 EUR od 1. 4. 2023. godine do isplate,

kao i nadoknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- čest. kat. br. 6683/3, stambeno poslovna zgrada br. 19g-19h, stambeno poslovna zgrada br. 19e-19f i dvorište u Palinovečkoj, površine 2722 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela: 84 etaža: 13/1000- [broj poduloška]: stan smješten u potkrovlju zgrade u [adresa], nacrtne oznake 501 površine 99m2 kojem kao sporedni dio pripada sprema S 63 od 3m2 smještena u prizemlju zgrade. Tužena od kraja studenog 2019. godine samostalno koristi navedenu nekretninu, pri čemu tužitelju ne plaća nikakvu naknadu za korištenje iste. Nadalje, tužitelj je 2. lipnja 2021. godine elektronskom komunikacijom pozvao tuženu na predaju posjeda nekretnine i to najkasnije do 15. srpnja 2021. s obzirom na to da se u predmetni stan tužitelj želi useliti zajedno sa svojom suprugom. Usprkos pisanom pozivu tužitelja u kojem je ostavio više njego primjereni rok od mjesec i pol dana za iseljenje te ponudio svoju logističku i financijsku pomoć oko iseljenja, tužena se oglušila na navedeni zahtjev tužitelja i nekretninu nastavila koristiti na isti način kao i prije. Prema čl. 165. ZV-a tužena je dužna tužitelju, vlasniku stana, naknaditi sve koristi koje je ostvarila za vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine kao i sve štete koje su na nekretnini nastale. Relevantno je, pritom, razdoblje nakon isteka roka koji je tužitelj ostavio tuženoj za iseljenje i predaju posjeda, 15. srpnja 2021. godine. Istekom tog roka, tužena je u posjedu nekretnine protivno volji tužitelja te se smatra nepoštenim posjednikom, sve sukladno pravnom shvaćanju VSRH Su-IV- 16/2021-5 od 1. ožujka 2021. prema kojem se nepoštenje posjednika u smislu čl. 164. i 165. ZV ravna prema trenutku kada je vlasnik na odgovarajući način pozvao posjednika na predaju stvari pri čemu se ne mora nužno raditi o tužbi. Dodatno, tužitelj je dana 25.11.2022. podnio i reivindikacijsku tužbu radi iseljenja protiv tužene temeljem koje se pred ovim sudom vodi parnični postupak pod posl. br. Ps-192/2022. Usprkos podnesenoj tužbi, tužena osporava zahtjev usmjeren na iseljenje i odbija napustiti posjed predmetne nekretnine te i dalje koristi predmetnu nekretninu. Budući da je tužena počevši od 15. srpnja 2021. nepošteni posjednik nekretnine koji je u obvezi vlasniku nadoknaditi sve koristi koje je imao od korištenja nekretnine i namiriti sve štete, tužitelj ima pravo na iznos tržišne vrijednosti mjesečne najamnine koja se mogla ostvariti korištenjem predmetnog stana sve do trenutka predaje u posjed. Za predmetni stan, ta tržišna najamnina iznosi minimalno 1.000,00 EUR. Stoga konačno predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da plati tužitelju iznos od 18.757,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kao i naknaditi troškove parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode u tužbi. Tužena osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. ističe kako se radi o nekretnini koja je stečena tijekom trajanja bračne zajednice između tužene g. GV, sina ovdje tužitelja te je ista kupljena dijelom koja predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, a dijelom iz sredstava koja predstavljaju posebnu imovinu tužene. Dakle, u predmetnu nekretninu tužena je uložila znatna novčana sredstva, kako sudjelovanjem u plaćanju uređenja. Tužena sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo retencije dok se ne prizna pravo suvlasništva odnosno dok se ne vrati iznos koji je uložen za kupnju predmetne nekretnine i ulaganja u predmetnu nekretninu u smislu renovacije i uređenja. Slijedom svega gore navedenog tužena ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Također, tužena ističe kako ista nije sama u posjedu stana već u stanu žive zajednička djeca tužene i HV, pa samim tim ne može odgovarati niti za cijeli iznos te ističe i prigovor pasivne legitimacije. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 6, 24- 163 spisa), u poruku tužitelja tuženoj (list 7 spisa), u presliku tužbe tužitelja protiv tužene radi iseljenja (list 8-10 spisa), u Zapisnik od 16.02.2015. u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-1486/13 (list 164-167 spisa), u Zaključak o predaji nekretnine od 27.03.2015. (list 168 spisa), u Potvrdu o prometu po računu (list 169 spisa), u Ugovor o oročenom štednog ulogu (list 171-172 spisa), u Ugovor o kreditu na temelju oročenog depozita (list 173-177 spisa), u ponudu od 14.05.2015. (list 178-179 spisa), u presudu ŽS u Zagrebu poslovni broj Gž-2427/24 od 14.01.2025. (list 192- 198 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing Andrej Babić (list 200-229 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj Ob-901/21 od 10.02.2022. (list 248-256 spisa), u presudu ovog suda poslovni broj Ob-128/20 od 19.05.2021. (list 257-263 spisa), u presudu ŽS Zagreb poslovni broj Gž Ob-311/22 od 06.04.2022. (list 264-268 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Među strankama nije sporno da je tužena zajedno sa maloljetnom djecom koju ima s HV u predmetnom razdoblju stanovala u predmetnom stanu.

5. Sporno je da li predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužene i HV, te je sporna aktivna i pasivna legitimacija.

6. U odnosu na navode tužene da je predmetna nekretnina

stečena tijekom trajanja bračne zajednice između tužene g. GV, sina ovdje tužitelja te je ista kupljena dijelom koja predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, a dijelom iz sredstava koja predstavljaju posebnu imovinu tužene, te da tužena sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima pravo retencije dok se ne prizna pravo suvlasništva odnosno dok se ne vrati iznos koji je uložen za kupnju predmetne nekretnine i ulaganja u predmetnu nekretninu u smislu renovacije i uređenja, valja reći sljedeće;

7. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik stana smještenog u potkrovlju zgrade u [adresa] nacrtne oznake 501 površine 99 m2 kojem kao sporedni dio pripada sprema S 63 od 3 m2 smještena u prizemlju zgrade, upisan kao E-84 na zk.č.br. 6683/3 stambeno poslovna zgrada br 19 g - 19 h stambeno - poslovna zgrada br. 19 e - 19 f i dvorište u Plinovećkoj, upisan tužitelj. Nije sporno među strankama da se radi o predmetnoj nekretnini. Iz istog također proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju provedbe rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-1486/13 od 16.02.2025. godine i zaključka od 27.03.2015. godine.

8. Valja navesti kako nije sporno da je tužena bila u braku sa sinom tužitelja, a ne tužiteljem koji je upisani vlasnik predmetnog stana. Stoga, ukoliko tužena smatra da se tu radi o bračnoj stečevini nje i njezinog bivšeg supruga, tada bi ista trebala u posebnom postupku radi utvrđivanja vlasništva postaviti tuženi zahtjev protiv tužitelja, a radi utvrđivanja prava vlasništva ili suvlasništva. S druge strane, tužena je na tu okolnost predložila provođenje dokaza njezinim saslušanjem i saslušanjem svjedoka. No, samo tim saslušanjima se svakako ne bi moglo utvrditi eventualno vlasništvo ili suvlasništvo tužiteljice nad predmetnom nekretninom, odnosno činjenicu koliko je eventualno tužiteljica platila predmetne kupoprodajne cijene, tj. njezin doprinos u bračnoj imovini. Dakle, sve u kada bi sud smatrao da o ovim prigovorima tužene treba odlučivati u ovom postupku kao o prethodnom pitanu, tužena u svakom slučaju nije predložila provođenje dokaza, a koji bi dokazali njezine navode.

9. Također, sud smatra nelogičnim da, u situaciji da su tužena i njezin bivši suprug kupili zajedničku nekretninu koju je, po navodima tužene, tužena platila dijelom i svojom posebnom imovinom, ista bila upisana kao vlasništvo tužitelja. S druge strane, sud smatra da je tužitelj dostavom Zapisnika od 16.02.2015. u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-1486/13, Zaključka o predaji nekretnine od 27.03.2015., potvrde o prometu po računu Ugovora o oročenom štednog ulogu, te Ugovora o kreditu na temelju oročenog depozita dokazao i temelj stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine.

10. Tužena također tvrdi da ima pravo retencije dok se ne prizna pravo suvlasništva odnosno dok se ne vrati iznos koji je uložen za kupnju predmetne nekretnine i ulaganja u nekretninu. Obzirom u ovom postupku sud ne odlučuje o pravu vlasništva, iseljenja ili posjeda, sudu nije jasno u kojem smjeru tužena ističe pravo retencije. Također, tužena ne navodi da je pokrenula bilo kakav postupak protiv tužitelja radi utvrđivanja prava vlasništva. Isto tako, tužena nije sudu dostavila niti jedan dokaz o svom pravu suvlasništva kao niti dokaz o uloženim sredstvima i ulaganjima, dok sud također takve navode smatra irelevantnim za ovaj postupak.

11. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što u stanu uz tuženu, živi i njezino dvoje malodobne djece, a iz kojeg razloga ista ne može odgovarati za cijeli iznos valja reći kako među strankama nije sporno da s tuženom za cijelo utuženo razdoblje u predmetnom stanu stanuju i malodobna zajednička djeca tužene i HV, sina tužitelja.

12. Sud smatra kako nije osnovan navod tužene da bi i malodobna djeca bila pasivno legitimirana u ovom postupku. Naime, malodobna djeca tužene u odnosu na odabir mjesta stanovanja ne izvršavaju nikakvu svoju vlast glede predmetne nekretnine, obzirom skrb o istima u smislu stanovanja kada su sa majkom, ima upravo njihova majka, ovdje tužena, a koja je i odredila mjesto stanovanja, a na koju odluku malodobna djeca svakako nemaju i ne trebaju imati ikakav utjecaj, već djeca u takvim situacijama žive na mjestu koje im odredi roditelj, a koji je dužan svojoj djeci omogućiti mjesto stanovanja. Stoga djeca tužene svakako nisu niti mogu biti obvezni za utuženo razdoblje platiti naknadu za korištenje nekretnine, već je to isključivo obvezna tužena, a koja je i jedina tužena u ovom predmetu.

13. Sam između tužene i HV kojeg tužena spominje, nije predmet ovog postupka.

14. TIjekom postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužena ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

15. Čl. 164 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj 91/96, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12. 152/14 i 94/17; dalje u tekstu ZV) određuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

16. Čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) određuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 14. studenog 2013. godine izrađeno je shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud, a koje određuje da, ako je određena stvar u još uvijek nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1 i 165 st. 1 ZV-a prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar upotrjebljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vračanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120 ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

18. Prema čl. 165. st. 1. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari dužan je predati vlasniku naknadu za to što ju je upotrebljavao kao i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja kao i naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

19. Čl. 18 st. 3 ZV-a određuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

20. Dakle, da bi se pravilno primijenile odredbe čl. 164. i čl. 165. ZV, valjalo bi utvrditi odlučne činjenice među strankama, a to je da li je u utuženom razdoblju tužena posjedovala nekretninu tužitelja, a što među strankama nije sporno, da li je predmetna nekretnina tada bila u vlasništvu tužitelja, a što je također utvrđeno, i da li je tužena bila pošten ili nepošten posjednik predmetnog stana, a zatim i visinu naknade posjedovanja.

21. U odnosu na poštenje tuženika, valja reći kako tužena tijekom postupka ne spori da je tužitelj upisani vlasnik predmetne nekretnine, te da je isto bio u cijelom utuženom razdoblju, no isto nužno ne upućuje na dokaz da bi tužena za cijelo to vrijeme bila nepošteni posjednik, i to posebno iz razloga što se u ovom slučaju radilo o određenim obiteljskih odnosima i dogovorima.

22. Tužitelj se u tužbi poziva na SMS poruku od 02.06.2021. godine, no ista se ne nalazi u spisu. U spisu se nalazi SMS poruka kojom se tužitelj obraća tuženoj te je moli da po završetku školske godine napusti stan i oslobodi ga od svojih stvari, te da će se najkasnije 15 dana po završetku školske godine u isti useliti. U istoj također navodi kako je tužena više od godine i pol stanovala u predmetnom stanu bez naknade. Ta SMS poruka je očito proslijeđena osobi imena N **.**.2022. godine, no nije moguće utvrditi kada je i da li je ista poslana tuženoj.

23. Na tu okolnost sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

24. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su nakon rastave tužene s njegovim sinom tužena i njihova zajednička djeca ostala živjeti u predmetnom stanu. Tuženu je više puta pozivao na iseljenje iz stana, no zbog obazrivosti, a posebno prema djeci, tek je to formalno zamolio da iseli 7 do 8 mjeseci nakon rastave s time da joj je dao rok nakon završetka školske godine. Ne može se točno sjetiti kada joj je poslao taj SMS. Nakon što mu je sud dao na uvid tekst SMS-a koji se nalazi na listu 7 spisa navodi kako je to taj tekst koji je poslao. Kod davanja svom punomoćniku provjerio je točno datume slanja te SMS poruke, te navodi da je datum slanja upravo onaj koji je naveden u tužbi kao i datum kada poziva tuženu da iseli iz stana. Nije imao poruku u svom mobitelu. Ne sjeća se kada je točno podnio tužbu protiv tužene radi iseljenja.

25. Tužena u svom iskazu je navela, a nakon što joj je sud dao na uvid SMS poruku koja se nalazi na listu 7 spisa, da je istu zaprimila od tužitelja negdje na jesen 2022. godine te je pretpostavljala da ju poziva na iseljenje na kraju te školske godine. Prije toga tužitelj je niti na koji način nije pozivao da iseli i napusti stan. Tužbe na iseljenje koju je podnio tužitelj protiv nje zaprimila je par mjeseci nakon što je zaprimila tu poruku, a svakako prije završetka školske godine.

26. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja prvenstveno jer smatra da isti nije u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu.

27. Naime, iz dostavljene presude ovog suda poslovni broj P Ob-128/21 od 19.05.2021. godine koja je djelomično postala pravomoćna 25.08.2021. godine proizlazi da je razveden brak između tužene i sina tužitelja. Ovo sud smatra bitnim iz razloga što tužitelj navodi da je poruku poslao 7 do 8 mjeseci nakon rastave braka, a što onda svakako nije moglo biti 02.06.2021. godine. Tim više što i tužitelj sam navodi kako se ne sjeća kada je tu poruku poslao tuženoj, te također niti dostavlja dokaz da joj je uopće poslao.

28. Također, poruka koju je tužitelj dostavio u spis datira od 24.10.2022. godine, dok je tužitelj, a što i sam navodi, dana 25.11.2022. podnio i reivindikacijsku tužbu radi iseljenja protiv tužene. Iz ovoga sud zaključuje da je tužitelj tek otprilike u to doba odlučio da ne želi da tužena više stanuje u njegovom stanu te odlučio pokrenuti i postupke radi iseljenja. Točno je da je tužitelj u predmetnoj poruci naveo zahtijevao da se tužena iseli nakon završetka školske godine, no ostali dokazi ne upućuju da bi ta poruka, odnosno poziv na iseljenje bio poslan 02.06.2021. godine kako tužitelj navodi.

29. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. broj SU-IV-16/21 doneseno je pravno shvaćanje prema kojem pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

30. Sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tužena bila nepoštena prije podnošenja tužbe radi predaju u posjed, dok tužitelj također nije dokazao niti kada je tužena zaprimila tužbu radi predaje u posjed.

31. Dakle, tužitelj nije dokazao da bi tužena bila nepošteni posjednik za vrijeme za koje potražuje iznos mjesečnih najamnina. Naime, očito je da je tužena postala nepoštenom najkasnije dostavom tužbe radi iseljenja te predaje u posjed, te da određeno vrijeme za koje tužitelj potražuje isplatu najamnine je ista dužna tužitelju platiti, no tužitelj, a na kojem je teret dokaza, nije dokazao kada je tužena tu tužbu zaprimila.

32. Stoga, a u odsutnosti drugih dokaza, sud smatra da je tužena postala nepošteni posjednik predmetne nekretnine najkasnije kada je zaprimila tužbu u ovom predmetu, a to je dan 31. svibanj 2023. godine, a od kojeg datuma sud smatra da je tužena nepošteni posjednik predmetne nekretnine, dok tužitelj nije dokazao da bi ista bile nepošteni posjednik i u utuženom razdoblju (srpanj 2021. godine do ožujak 2023. godine).

33. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tuženoj dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr 7/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 04.09.2024. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 26.02.2026. prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 02.03.2026. prema Tbr 9/1 250 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 03.07.2026. prema Tbr 9/1 250 bodova, što ukupno iznosi 1250 bodova, odnosno 2.500,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 3.125,00 eura. Temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a na dosuđeni trošak parničnog troška dosuđene su i zakonske zatezne kamate.

24. Temeljem čl. 154 ZPP-a sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 17. srpnja 2026. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

Tužitelji po punomoćniku

Tuženici po punomoćniku