Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-144/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŽC OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ... ..., ..., ..., zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević Žak, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević Žak, Boška Žaka i Ane Žak, iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-96/2023-19 od 18. listopada 2025., u sjednici 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-96/2023-19 od 18. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-96/2023-19 od 18. listopada 2025..

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.169,32 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točka III. izreke tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je „da je tužitelj podneskom od 04. ožujka 2025. godine, indirektno povukao predmetnu tužbu za dio utuženog razdoblja i to za početno utužena razdoblja od 13. studenog 2018. godine, pa sve do mjeseca lipnja 2021. godine, ali i za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023. godine, odnosno za razdoblje od 01. rujna 2023. godine, pa sve do 01. studenog 2023. godine“.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude (točke I. i II. izreke) i rješenja žalbu je podnio tuženik, pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 ., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23.,dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3.Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu žalbenog troška tužitelju.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2021. do travnja 2022. i od svibnja 2023. do kolovoza 2023. s osnove dodatka na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 25%.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima pobijana odluka sadrži jasne razloge vezano za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe pa se odluka može ispitati.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao profesionalni vatrogasac i da mu tuženik za utuženo razdoblje nije isplatio sporni dodatak na plaću.

7.1. Nadalje, nesporno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop- 2/2024-35 od 27. studenog 2024. u oglednom postupku povodom pitanja "Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?", zauzeo slijedeće pravno stajalište: ''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo.''.

8. Imajući u vidu da je tužitelj nakon donošenja citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske postavio konačni tužbeni zahtjev kojim traži isplatu spornog dodatka na plaću u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjem i to u iznosu od 5.169,32 eura izračunatom od strane tuženika te da je tuženik izrijekom naveo da ne osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 502. n st. 5. ZPP-a po slobodnoj ocjeni, a uvažavajući okolnost da je tužitelj imao legitiman pravni interes pokrenuti parnicu u situaciji kada još nije bilo sudske prakse u svezi predmeta spora, pri čemu ocjenjuje da su stranke nakon donošenja odluke Vrhovnog suda republike Hrvatske u oglednom postupku znatno doprinijele smanjenju daljnjih troškova, budući da je tuženik sam izvršio matematički izračun visine tužiteljeve tražbine, a tužitelj je taj izračun prihvatio.

9.1. Pri tome, prvostupanjski sud cijeni da je tužitelj bio ovlašten podnijeti stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b st. 3. ZPP-a, jer da nije raspolagao odgovarajućim ispravama za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva niti mu je tuženik iste na njegov zahtjev dostavio, a niti bi se visina tražbine tužitelja mogla utvrditi bez vještačenja po stručnoj osobi pa zaključuje da nije bilo uvjeta za odbacivanje tužbe.

9.2. Također, prvostupanjski sud cijeneći da je tužitelj u tužbi zatražio isplatu razlike plaće za razdoblje od 13. studenog 2018. do lipnja 2021., od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. te od 1. rujna 2023. do 1. studenog 2023., dok je konačnim tužbenim zahtjevom obuhvatio samo dio tog razdoblja, zaključuje da je za preostalo ranije utuženo razdoblje tužba "indirektno povučena", slijedom čega donosi pobijano rješenje.

9.3. Prvostupanjski sud smatra da tuženiku unatoč „indirektnom povučenoj tužbi“ ne pripada pravo na naknadu troškova postupka iz razloga što je tužba povučena upravo u dijelu utuženog razdoblja sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenoj u oglednom postupku.

9.4. Stoga, ujedno imajući u vidu da je tuženik sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva za cijelo utuženo razdoblje, a da je tužitelj u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, prvostupanjski sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdanog razloga za zaključak da je tuženik djelomično uspio u parnici pa pozivom na čl. 154.st.1. ZPP-a obvezuje tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju u visini odmjerenoj primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

(„Narodne novine“ broj 138/23.,107/25., dalje Tarifa)

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u skladu sa čl. 186. b ZPP-a. To iz razloga jer je riječ o sporu radi isplate novčanog iznosa čiju je visinu tužitelj mogao utvrditi tek nakon provođenja vještačenja ili drugih dokaza, s tim što je tužitelj dokazao da je prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika dostavu određenih isprava, po kojem zahtjevu tuženik nije postupio, a bez zatraženih isprava tužitelj objektivno nije mogao postaviti određen tužbeni zahtjev, a niti je raspolagao potrebnim stručnim znanjem za postavljanje takvog zahtjeva.

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu utužene tražbine, koja prema stanju spisa predmeta među strankama nije bila sporna. Naime, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.169,32 eura upravo u skladu sa podacima dostavljenim od strane tuženika (Kartici), a visinu tog zahtjeva tuženik nije osporio kako to proizlazi iz njegova podneska od 10. ožujka 2025..

13. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđenog iznosa navodeći da je dostavio samo okvirni izračun dodatka na plaću od 25%, ali da na taj dodatak nemaju pravo radnici za vrijeme godišnjeg odmora, školovanja i bolovanja, nisu od utjecaja na utvrđenu visinu tražbine tužitelja, budući da su takvi navodi općeniti odnosno tuženik tijekom postupka nije određeno naveo za koji dio utuženog razdoblja tužitelju ne bi pripadalo pravo na sporni dodatak iz navedenih razloga, upravo suprotno nije osporio visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Pri tome, žalbeni navodi o onemogućavanju punomoćnice tuženika od strane suda na ročištu za glavnu raspravu 14. ožujka 2025. da ospori tužbeni zahtjev nisu osnovani, budući da takvi navodi nisu potkrijepljeni sadržajem zapisnika, a pored toga tuženik prethodno u podnesku kojim se očitovao na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osporio visinu tužbenog zahtjeva, upravo suprotno proizlazi da je istu učinio nespornom.

14. Neosnovano tuženik osporava zakonitost odluke o troškovima postupka, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici pa je tuženik primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju troškove postupka. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na propust suda da o troškovima postupka odluči po slobodnoj ocijeni primjenom čl. 502.n st. 5. ZPP-a nisu osnovani, budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdanog razloga za drugačiju odluku.

15. U odnosu na rješenje kojim je utvrđeno da je tužitelj indirektno povukao tužbu za dio utuženog razdoblja, valja reći da tužitelj nije postupio prema čl. 186. b st. 5. ZPP-a te u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora u skladu s čl. 40. st. 2. ZPP-a, a niti je u tužbenom zahtjevu odredio vremensko razdoblje na koje se odnosi zatražena isplata, već je to učinio nakon što su pribavljeni odgovarajući podaci od tuženika na način da je postavio određeni zahtjev u skladu s čl. 186. b st. 4. ZPP -a. Stoga je prvostupanjski sud takvu radnju tužitelja pogrešno ocijenio indirektnim povlačenjem tužbe za dio utuženog razdoblja, pri čemu institut "indirektnog povlačenja tužbe" nije niti propisan mjerodavnim odredbama ZPP-a pa doneseno rješenje nema uporišta u zakonu.

16. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke, kao u izreci ove presude.

17. Žalba tuženika protiv rješenja je uvažena te je rješenje ukinuto, bez vraćanja predmeta na ponovan postupak, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP -a, kao u točki I. izreke ovog rješenja.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a nije osnovan budući da je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu (u odnosu na rješenje o povlačenju tužbe) u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok tužitelju nije priznat zatražen trošak odgovora na žalbu jer nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

19. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan