Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-637/2019-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj K-DO- 837/2019-13 od 26. rujna 2019. izmijenjene podneskom ODO u Osijeku broj KO-DO- 1111/2020-21 od 28. travnja 2026., nakon javne rasprave održane 13. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Verice Redžep, optuženog BĆA i opunomoćenika oštećenog BĆ, odvjetnika Artura Fišbaha u Osijeku, dana 17. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje ZKP/08.) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-637/2019-2 od 3. listopada 2019. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženog BĆA zbog kaznenog djela protiv imovine - pokušaj iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

II. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08.

Optuženi BĆA, OIB [osobni identifikacijski broj], sin OĆ i SĆ rođene B, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom Ekonomskom školom, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

O S L O B A Đ A  S E  O P T U Ž B E

III. da bi

točno neutvrđenog dana i mjeseca u ljeto 2019. godine, u razdoblju od 25. kolovoza do 6. rujna 2019. u večernjim satima u Baranjskom Petrovom Selu, Glavna 34, u cilju da ozbiljnom prijetnjom naplati dug u iznosu od 5.308,91 eura (tada 40.000,00 kn) od ĆĆ kojeg isti ima prema njegovom ocu OĆ, rekao mu da vrati dug njegovom ocu i stavio svoj prst ispod vrata ĆĆ govoreći mu: „ovako ću te bosti, klati, ako ne vratiš novce“, te potom otišao, nakon čega je oštećeni BĆ u strahu za svoj život zatražio pomoć policije, ne vrativši tada dug OĆ,

dakle, s namjerom da od drugoga ozbiljnom prijetnjom naplati tražbinu koju ovaj duguje drugoj osobi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protupravne naplate iz članka 323. stavka 1. KZ/11,

IV. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – pokušaj protupravne naplate, opisano i kažnjivo po članku 323. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11.

V. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženog BĆA RĆ padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-837/2019-13 od 26. rujna 2019. optužen je BĆA zbog kaznenog djela protiv imovine - pokušaj iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

2. Optuženik se na raspravi očitovao da se ne smatra krivim za navedeno kazneno djelo.

3. Nakon ispitivanja oštećenog BĆ optužnica je izmijenjena podneskom ODO u Osijeku broj KO-DO-1111/2020-21 od 28. travnja 2026. i to u činjeničnom i zakonskom opisu, kao i u pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela na način da je optuženik umjesto za kazneno djelo protiv imovine - pokušaj iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. optužen za kazneno djelo protiv javnog reda – pokušaj protupravne naplate iz članka 323. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11.

4. Optuženik se i u odnosu na ovo kazneno djelo po izmijenjenoj optužnici očitovao da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku ispitani su oštećenik i svjedoci MĆ, OĆ i UĆ te su pročitani zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] PP Beli Manastir (listovi 22 do 24), potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 20. travnja 2026. (list 175-176) i uvjerenje iz kaznene evidencije na ime optuženika od 20. travnja 2026. (list 177-178 spisa).

6. U svojoj obrani na kraju dokaznog postupka (rasprava od 13. srpnja 2026.) optuženik je osporio da je upućivao bilo kakve prijetnje oštećeniku te je izjavio da ostaje kod svoje obrane s prijašnje rasprave od 19. veljače 2024. kada je obranu iznio na vlastiti zahtjev prije završetka dokaznog postupka. Tada je naveo da ne osporava da je kritične zgode bio ispred kuće oštećenika zajedno sa UĆ. Nije imao namjeru ići kod ošećenika, nego je u prolazu, budući da je oštećenika vidio u dvorištu, stao s automobilom te je s oštećenikom razgovorao u vezi predmetnog duga koji nije sporan i koji je oštećenik dužan njegovom ocu. Nije bilo nikakvih prijetnji niti tenzija, a oštećenik je rekao da će vratiti dug njegovom ocu, no nije bilo govora o nikakvom vremenskom terminu vraćanja duga. UĆ je morao čuti ovaj razgovor, budući da je stajao metar od njega. Kritične zgode UĆ je bio s njim, budući da su išli nešto pojesti. Nije nikada zvao oštećenika u vezi ovog duga. Oštećenik je njega tri puta uzastopno zvao, no ne zna točno kada, te je oštećeniku odgovorio na poziv. Njegov broj telefona oštećeniku je dao UĆ i to na traženje oštećenika.

6.1. Optuženik je na raspravi 13. srpnja 2026. na kraju dokaznog postupka dodao da nije istina da je tada bila prisutna majka oštećenika MĆ i da je u to siguran. Sjeća se da je bio prisutan otac oštećenika koji je stajao u dvorištu i s kojim se on normalno pozdravio.

7. Iz iznesene obrane optuženika proizlazi nespornim da je on u ljeto 2019. došao do obiteljske kuće oštećenika u Baranjskom Petrovom Selu, Glavna 34, radi duga u iznosu od 40.000,00 kn koji je oštećenik imao prema njegovom ocu OĆ.

7.1. Bilo je sporno je li optuženik tom prilikom zbog ovog duga prijetio oštećeniku, odnosno je li stavio svoj prst ispod vrata oštećenika govoreći mu: „ovako ću te bosti, klati, ako ne vratiš novce“.

7.2. U odnosu na ove sporne činjenice sud nije mogao isključiti obranu optuženika, odnosno njegove tvrdnje da nije prijetio oštećeniku, budući da se u tom dijelu njegova obrana podudara s iskazom svjedoka UĆ za kojeg je i oštećenik potvrdio da je kritične zgode došao kod njega zajedno s optuženikom, dok su, s druge strane, jedini dokazi optužbe, a to su iskazi oštećenika i svjedokinje MĆ, manjkavi i međusobno proturječni te su samim time u nedostatku drugih dokaza (otac oštećenika za kojeg je nesporno da se nalazio na mjestu događaja je u međuvremeu preminuo i nije nikada ispitan) nedovoljni za nedvojben zaključak da je optuženik predmetne zgode prijetio oštećeniku kako se tereti.

8. Oštećeni BĆ je u svom iskazu na raspravi održanoj 20. travnja 2026. naveo da poznaje optuženika, budući da je optuženik sin od njegovog prijatelja OĆ kojeg je upoznao još prije Domovinskog rata. OĆ i on su bili prijatelji i posjećivali su se, a iz tog njihovog viđanja poznaje i optuženika i s optuženikom je također bio u dobrim odnosima. S OĆ se nije čuo unazad nekoliko mjeseci. Godine 2019., misli da je bilo u ožujku, posudio je 40.000,00 kuna od OĆ. Bio je dogovor da mu te novce vrati kada bude u mogućnosti. Taj novac je vratio OĆ prošle, 2025. godine. Misli da je bilo ljeto 2019. godine kada je optuženik došao kod njega vezano za ovaj novac i prijetio mu da će ga klati. Sjeća se da je ranije toga dana odvezao sina kod svoje bivše supruge. Nakon toga nazvao ga je optuženik i pitao ga gdje je. On je optuženiku odgovorio da vozi sina, a optuženik mu je rekao da se nađu u centru Baranjskog Petrovog Sela. Ne sjeća se više zašto mu je optuženik predložio da se nađu u centru sela. Kada je došao tamo optuženik mu je rekao da vrati novce. Optuženik je tamo došao s automobilom, a s njim su u društvu bila još dva dečka. Jednog dečka nije poznavao, a za drugog mu je poznato da se zove UĆ. Odgovorio je optuženiku da će vratiti novce. Znao je da se radilo o novcima koje je posudio od optuženikovog oca. Potom se vratio kući i uparkirao auto u dvorište i onda je vidio da na kolni prilaz njegove kuće staje optuženik sa svojim automobilom. S njim su u autu bila ova dva dečka koja je spomenuo. Optuženik je izašao iz automobila, a ovi dečki su također izašli iz automobila, no oni su ostali vani na ulici dok je optuženik ušao u dvorište njegove kuće. Njegova kuća nema kapiju, odnosno ulazna vrata u dvorište, već se radi o otvorenom prostoru uz ulicu. Optuženik je tamo vidio da on ima strojeve i onda mu je rekao da će mu uzeti strojeve ako ne bude vratio novce. Potom ga je zagrlio i svoj prst stavio na njegov vrat te mu rekao: "Ovako ću te klati ako ne budeš vratio novce." To se sve odvijalo u dvorištu, a tamo su bili prisutni i njegov pokojni otac ČĆ i majka MĆ. Njegovi otac i majka su sve vidjeli što se događa između optuženika i njega u dvorištu. Optuženik je potom otišao, a on je ušao u kuću. Ovi dečki koji su došli s optuženikom ostali su stajati kod optuženikovog automobila koji je bio parkiran na kolnom prilazu njegove kuće. Oni su od optuženika i njega bili udaljeni otprilike 25 do 30 metara i s mjesta gdje su stajali mogli su ih vidjeti u dvorištu. Sjeća se da mu je optuženik nakon ovog događaja slao neke poruke, ali se ne sjeća više u kojem kontekstu. Posjeduje telefonski broj koji je imao i u vrijeme ovog događaja, no više nema poruke koje mu je slao optuženik. Od ova dva dečka koja su bila u društvu s optuženikom poznaje samo jednog, odnosno poznato mu je da se radi o UĆ. OĆ je vratio dug u iznosu od 40.000,00 kuna na način da mu je taj dug isplatio jednokratno i to prošle, 2025. godine. Za strojeve za koje je optuženik rekao da će mu uzeti dok su bili u dvorištu on je optuženiku rekao da su to strojevi od njegovog prijatelja ŠĆ, a ne njegovi strojevi. Od svojih strojeva imao je plug, rasipač i sjetvospremač, a radi se o priključcima za poljoprivredne strojeve. Godine 2018., odnosno u vrijeme kada je prije posudbe novaca 2019. godine dolazio kod OĆ, nije često viđao optuženika u obiteljskoj kući OĆ. Možda ga je vidio u svega dva navrata. Ne zna je li tada optuženik živio zajedno s ocem OĆ, a pretpostavlja da je. Vezano za posudbu novca od OĆ, sjeća se da je nazvao OĆ telefonom i pitao ga da li mu može posuditi 40.000,00 kuna. OĆ mu je rekao da može. Istog je dana došao kod OĆ i on mu je predao novčani iznos od 40.000,00 kuna. Bili su u tom trenutku sami, odnosno nije bio nitko prisutan od ukućana koji su tada živjeli s OĆ. Između njih je bio dogovor da te novce vrati kada bude mogao. Znao je dolaziti kod optuženikovog oca i pomagati mu, a optuženikov otac je znao i kod njega dolaziti. Onog dečka UĆ koji je bio u društvu s optuženikom poznaje iz viđenja. Kada mu je optuženik izgovorio onu prijetnju približio mu se na način da ga je zagrlio, približio svoju glavu njegovoj glavi na način da su im glave bile udaljene možda oko 10-tak cm i tiho mu je rekao: "Ovako ću te bosti" pri čemu je svoj prst stavio na njegov vrat. Pretpostavlja da je optuženik tiho govorio iz razloga kako njegovi roditelji, a koji su bili udaljeni od njih 3 do 4 metra, to ne bi čuli. Mama ga je poslije pitala što mu je optuženik to pokazivao kada mu je prst stavio na vrat, a on joj je rekao da mu je pokazivao kako će ga ubosti u vrat nožem. Majci je rekao da je optuženik došao kako bi uzeo strojeve na što je ona bila začuđena, jer to nisu optuženikovi strojevi. Sve je majci ispričao, a ona je na to komentirala da se tako optuženik ne može ponašati. Osim majci i ocu, ovaj događaj nije nikome ispričao. Poslije se čuo s OĆ i rekao mu što je njegov sin napravio, no više se ne sjeća što je OĆ na to rekao. Optuženik mu se nakon ovog događaja obraćao porukama radi vraćanja novca, no više se ne sjeća što mu je točno pisao. Ne želi da se optuženik kazni, već samo želi da mu se ispriča za ovaj događaj.

8.1. Optuženik je stavio primjedbu na iskaz oštećenika navodeći da je sve laž što je oštećenik izgovorio i da se nije radilo o posudbi novca od njegovog oca, već o novcu koji je oštećenik izvukao od njegovog oca. Naveo je da je on u to vrijeme bio prijavljen na adresi u [adresa], a što je oštećeniku bilo poznato, i da je upravo na nagovor oštećenika promijenio adresu, odnosno prijavio stanovanje u kući oca u [adresa] radi ostvarivanja prava na poticaje, iako ga to nije zanimalo. Njegov je otac u to vrijeme imao požar na imanju i jedan ga je čovjek oštetio za iznos od oko 150.000,00 eura, a tada je oštećenik predlagao njegovom ocu da novčana sredstva dobije iz Europskih fondova i tu je oštećenik od njegovog oca uzimao novce kako bi mu pomogao u tom pothvatu, tražio je novce i za gorivo, no na kraju od toga nije ništa bilo.

8.2. Na ovu primjedbu optuženika oštećenik je odgovorio da nije ništa točno što je optuženik naveo i da je on samo došao kod optuženikovog oca i posudio novce.

8.3. Sud nije mogao bez ikakve sumnje prihvatiti iskaz oštećenika u dijelu gdje je isti tvrdio da mu je optuženik predmetne zgode prijetio zbog duga koji je imao prema optuženikovom ocu, budući da se njegov iskaz u tom dijelu ne podudara u cijelosti s iskazom njegove majke MĆ, odnosno u bitnome su njihovi iskazi i proturječni, time da na nevjerodostojnost njegovog iskaza ukazuju i njegove tvrdnje da je optuženikovom ocu vratio dug od 40.000,00 kn 2025. godine, budući da to nije ničim dokazao, a što bi mogao da je doista vratio ovu veću svotu novca jednokratno, jer bi tada o tome sigurno postojao trag u vidu podizanja tog značajnog novčanog iznosa s bankovnog računa ili posudbe novca od nekog drugog radi vraćanja duga ili u vidu potvrde o vraćanju duga, no takvih ili bilo kojih drugih podataka o vraćanju novca nema. To sve ukazuje da oštećenik očito ne govori istinu o ovom novcu, pa se stoga ne mogu isključiti tvrdnje optuženika i njegovog oca OĆ da oštećenik dug nije nikada vratio i da se radi o novcu koji oštećenik nije posudio od optuženikovog oca kako je tvrdio, već o novcu za koji je on optuženikovom ocu obećavao pomoć, odnosno odraditi mu usluge koje nikada nije odradio. Premda ove okolnosti nastanka duga od 40.000,00 kn i vraćanja tog duga nisu bile odlučne u situaciji kada je bilo nesporno da je dug u inkriminirano vrijeme postojao, ipak se radi o okolnostima koje se nisu mogle zanemariti prilikom provjere pouzdanosti iskaza oštećenika, jer iste ukazuju da on očito nije bio iskren prilikom svjedočenja, a samim time su upitne i njegove tvrdnje o prijetnjama optuženika, pogotovo iz razloga što te njegove tvrdnje ne potvrđuje niti jedan drugi dovoljno vjerodostojan dokaz.

9. Svjedokinja MĆ, majka oštećenika, navela je u svom iskazu na raspravi održanoj 30. travnja 2026. da ne poznaje optuženika, ali da poznaje optuženikovog oca koji je posjećivao oštećenika u njihovoj kući. Sjeća se predmetnog događaja zbog kojeg je pozvana svjedočiti. Sjeća se da su toga dana njezin pokojni suprug i ona sjedili ispred nusprostorija koje se nalaze uz njihovu obiteljsku kuću i gledali su prema putu kojim se ide u bašču. Nisu imali pogled na ulicu. Sjeća se da je došao optuženik i da su optuženik i njezin sin gledali u šupi neke strojeve, odnosno pretpostavlja da su to gledali. Tamo su imali njihove strojeve, a bilo je strojeva i od sinovog prijatelja iz Belog Manastira. Ne zna kako je optuženik došao, misli da ga je netko dovezao, ali ne zna zašto to misli. Ne sjeća se što je prethodno radio njezin sin, valjda je bio kod kuće. Kada su izašli iz šupe sjeća se da je optuženik stavio prst na lijevu stranu vrata njezinog sina i rekao mu da će ga tako bosti s nožem. Suprug i ona su bili udaljeni otprilike tri metra od njih. Ona je čula ove riječi optuženika, budući da ih je on glasno izgovorio. Ne zna što je poslije bilo, odnosno kako je otišao optuženik iz kuće, jer joj je bilo jako teško i pitala je muža šta će sada. Nije pratila opuženika dok je odlazio, jer su se muž i ona komešali i bilo im je jako teško. Ne sjeća se više je li o tom događaju pričala sa sinom, jer joj je bilo jako teško. U odnosu na supruga i nju optuženik i njezin sin su stajali s njihove lijeve strane. Ne sjeća se više koliko je to sve trajalo, samo se sjeća da je vrtio prstom po vratu njezinog sina. Ne sjeća se više u koje doba dana je to bilo, misli da je bilo proljeće i da je bilo prijepodne. Ne sjeća se više kakvo je bilo vrijeme. Nije joj bio zaklonjen pogled prema optuženiku i njezinom sinu, odnosno nije bilo nikakvog drveta ili nečeg drugog. U tom trenutku imala je svoje naočale. Sjeća se da je optuženik tada imao kosu i sjeća se njegove face, odnosno da se radi optuženiku. Ne sjeća se više koji je tip kose, odnosno frizure imao tada optuženik. Ne sjeća se više boje kose, misli da je bila između svjetlije i tamnije. Ne sjeća se odjeće, jer se iznenadila s obzirom da to još nije doživjela što je napravio. To je bilo 2019. godine. Sada kada gleda optuženika može reći da joj izgleda na tu osobu koju je opisivala. Prije tog događaja nije poznavala optuženika. Optuženik je rekao njezinom sinu držeći mu prst na vratu: "Tako ću te rezuckati nožem!" i sada joj je jako teško zbog toga. Ne sjeća se da bi toga dana bila neka buka oko njih. Taj događaj nije nikome spominjala, jer joj je bilo jako teško. U ovom postupku nije nikada bila ispitana kao svjedok, odnosno nitko je nije zvao radi toga. Ne zna je li s njom policija osobno pričala vezano za taj događaj, ali misli da nije. Prije ove rasprave nije pričala sa svojim sinom o ovom događaju. Nije ništa ni čitala iz ovog postupka, odnosno nije joj ništa dao njezin sin.

9.1. Optuženik je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje MĆ navodeći da je njezin skaz nevjerodostojan na što ukazuje i okolnost da se ista kao svjedok pojavila nakon sedam godina i da stoga smatra da njezin iskaz treba cijeniti s posebnim oprezom.

9.2. Svjedokinja MĆ je na primjedbu odgovorila da je rekla ono što je čula i vidjela.

9.3. Budući da je iskaz svjedokinje MĆ kada se samostalno promatra manjkav, odnosno nekvalitetan, jer je ista za većinu okolnosti navela da se ne sjeća zbog čega je upitno da se ona uopće i nalazila izvan kuće predmetne zgode kada je tamo došao optuženik, a koju okolnost dodatno dovodi u sumnju i činjenica da se pojavila kao svjedok optužbe nakon gotovo sedam godina, dok ranije nije bilo nikakvih podataka koji bi ukazivali da bi bila na mjestu događaja, te imajući u vidu da je ova svjedokinja podupirući svoje tvrdnje da je čula prijetnje optuženika navela da je iste optuženik izgovarao glasno, a što je suprotno iskazu oštećenika, budući da je isti naveo da mu je optuženik prijetnju izgovorio tiho kako je ne bi čuli njegovi roditelji, time da je on ukazao i da ova svjedokinja uopće nije čula prijetnju optuženika (naveo da ga je majka poslije pitala što mu je optuženik to pokazivao kada mu je prst stavio na vrat), jasno je da sve ove okolnosti govore o tome da se ovoj svjedokinji ne može vjerovati i da je ista instuirana kako bi svojim iskazom pogodovala oštećeniku koji joj je sin.

10. Svjedok OĆ, otac optuženika, prilikom ispitivanja na raspravi 13. srpnja 2026. ostao je kod svog ranijeg iskaza s prijašnje rasprave od 29. studenog 2023. Tada je izjavio da što se tiče samog događaja gdje bi bili nazočni njegov sin i oštećeni BĆ, odnosno nekakvih telefonskih poziva od strane njegovog sina prema oštećeiku, nema osobnih saznanja. Poznaje oštećenika i istom je, vezano za određene stvari, a budući da je imao požare i dugove zato što mu je divljač pojela usjeve, u nekoliko navrata dao 40.000,00 kn, jer mu je oštećenik rekao da će mu pomoći, a taj je novac dao oštećeniku kako bi mu on ishodio nekakve takse za traktore i sl, no oštećenik to nije učinio niti mu je novac vratio. Nema saznanja da bi njegov sin išao kod oštećenika u vezi toga. Koliko mu je poznato, njegov je sin znao za taj dug. Oštećenik mu je obećavao da će mu vratiti novce, no nikad to nije učinio. Oštećenik mu je obećavao da će mu ishoditi takse za traktore i slično. Ne sjeća se da bi mu se oštećenik ikada obraćao da bi njegov sin ikada dolazio kod njega, a u vezi naplate tog iznosa. Oštećenik je ranije od njega dobio i svinju, no novac nije posuđivao.

10.1. Svjedok OĆ dodao je na raspravi 13. srpnja 2026. da oštećenog BĆ poznaje više od 10 godina i da se sjeća da mu se isti obratio kako bi mu dao svinju, jer je nije mogao kupiti. Tako su se upoznali, odnosno oštećenik je došao k njemu po svinju, govorio mu je da će platiti, no to nije učinio. On se tada bavio poljoprivredom i držao je svinje. Imao je požar na imanju, izgorila mu je kuća, traktori i strojevi. Tada je bio u teškoj financijskoj situaciji, a imao je i tri studenta koje je uzdržavao. Oštećenik mu je govorio da će mu pomoći, lagao ga i obmanjivao. Posudio je oštećeniku, zajedno s ovim svinjama koje je uračunao, oko 10.000,00 eura. Sjeća se da je oštećeniku posudio i tanjuraču koju mu oštećenik nikada nije vratio. Oštećenik mu je rekao da će vratiti i ovaj novac, međutim to do danas nije učinio. Oštećenik mu do danas nije ništa vratio na ime duga. Lagao ga je i obmanjivao.

10.2. Svjedok OĆ nema saznanja o predmetnom događaju, već je iskazivao samo o okolnostima nastanka duga zbog kojeg je optuženik predmetne zgode posjetio oštećenika, a u pogledu tih okolnosti ne može se isključiti da je ovaj svjedok bio iskren, budući da je vezano za te okolnosti u bitnome jednako iskazivao te se njegov iskaz u odnosu to podudara i s iskazom optuženika, a potkrijepljen je i nespornom činjenicom da je postojao dug oštećenika prema njemu, kao i izostankom dokaza da bi taj dug oštećenik u međuvremenu namirio, odnosno jednokratno isplatio 2025. godine, a kako je to oštećenik tvrdio.

11. Svjedok UĆ prilikom ispitivanja na raspravi 13. srpnja 2026. ostao je kod svog ranijeg iskaza s prijašnje rasprave od 29. studenog 2023. Tada je naveo da poznaje optuženika i oštećenika. Sjeća se da je bilo ljeto prije nekoliko godina kada je išao zajedno s optuženikom u Baranjsko Petrovo Selo te mu je tamo rekao optuženik da svrate kod oštećenika u vezi nekog duga, a za koji je i on znao od ranije, ali ne zna o kojem iznosu se radi, a to je saznao od optuženika. Bili su samo ispred kuće oštećenika te su ga doviknuli i tom prigodom optuženik je oštećeniku rekao da vrati dug ili će ga dati na sud. Nije čuo nikakve prijetnje od strane optuženika prema oštećeniku, niti bilo što vezano da bi ga isti nožem ubo ili slično. Nije bilo nikakve svađe i nakon toga što je optuženik rekao oštećeniku oni su otišli. Otprilike nakon mjesec dana oštećenik je od njega tražio optuženikov broj da razgovaraju, te je on oštećeniku dao optuženikov broj. Nije mu poznato da li su isti nakon toga razgovarali. Kada su bili ispred kuće,u jednom se trenutku odmaknuo, no optuženik je nakon par sekundi odmah krenuo za njim, te su otišli. S optuženikom je u dobrim, odnosno prijateljskim odnosima.

11.1. Svjedok UĆ dodao je na raspravi od 13. srpnja 2026. da optuženika poznaje od malih nogu, budući da je kod optuženikovog oca dolazio raditi, dok oštećenika poznaje iz viđenja. Kada su došli pred kuću oštećenika tamo su bili prisutni optuženik, oštećenik i on. MĆ ne poznaje i ista tada nije bila prisutna, odnsono osim njih trojice nitko drugi nije bio kod kuće oštećenika. Cijelo vrijeme su bili zajedno i nisu se odvajali te je jasno čuo razgovor između optuženika i oštećenika.

11.2. Zastupnica optužbe je stavila primjedbu na iskaz svjedoka UĆ navodeći da je isti u svom ranijem iskazu naveo da se u jednom trenutku, kada su bili ispred kuće, odmaknuo, na što je svjedok UĆ odgovorio da su cijelo vrijeme bili zajedno i da se nisu odvajali. Dodao je da nitko nije zvao policiju dok su se tamo nalazili.

12. Sud nije imao razloga sumnjati u iskaz svjedoka UĆ, budući da je oštećenik potvrdio da je on došao kod njega zajedno s optuženikom i da je izašao iz automobila, a što ukazuje i da se ovom svjedoku može vjerovati kada tvrdi da je bio uz optuženika kada je ovaj razgovarao s oštećenikom i samim time da je mogao čuti njihov razgovor. Okolnost što je ovaj svjedok u ranijem iskazu spomenuo da se u jednom trenutku odmaknuo ne dovodi u pitanje njegov iskaz, jer kako je naveo da je optuženik tada odmah krenuo za njim, odnosno da je krenuo za njim za nekoliko sekundi, time je ukazao i da je to trajalo vrlo kratko, pa se stoga po ocjeni suda ovdje ne radi o odstupanju u iskazima, odnosno da bi ovaj svjedok iskazom na raspravi 13. srpnja 2026. kada je naveo da su optuženik i on cijelo vrijeme bili zajedno u bitnome odstupio od svog iskaza s prijašnje rasprave od 29. studenog 2023.

13. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije i potvrde iz prekršajne evidencije od 20. travnja 2026. proizlazi da je optuženik neosuđivan te da je u jednom navratu kažnjen novčanom kaznom zbog prometnog prekršaja.

14. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio da nema dovoljno dokaza za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo pokušaja protupravne naplate iz članka 323. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje se tereti predmetnom optužbom.

15. Prije svega, bitno je napomenuti da se optuženik prvotno teretio za kazneno djelo pokušaja iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., odnosno da je dana 25. kolovoza 2019., oštećeniku rekao da mu vrati 40.000,00 kuna, pa kada mu je oštećenik rekao: "Što hoćeš od mene, kakvih 40.000,00 kuna?", da je oštećeniku rekao: "Ubost ću te nožem u vrat i klat ću te ako mi ne vratiš novac", a kada mu je oštećenik ponovno rekao da nije dužan nikakav novac da mu je odgovorio: "Ja sam ti rekao svoje", a potom da se udaljio nakon čega je dana 6. rujna 2019. oštećenik oko 20,00 sati sa telefonskog broja pozivnog broja [broj telefona] dobio dva uzastopna poziva na broj telefona koji koristi [broj telefona], pa kada je nazvao na broj [broj telefona] rekavši da ima propuštene pozive s tog broja, da mu je optuženik rekao: "Da li znaš da imaš još 19 dana?", nakon čega je oštećenik u strahu za svoj život zatražio pomoć policije, ne isplativši optuženiku traženi novac.

15.1. Dakle, optuženik se ovdje teretio da je prijetnjom pokušao od oštećenika iznuditi 40.000,00 kn koje ovaj nije bio dužan platiti, a kako bi se okoristio.

15.2. Budući da oštećenik u svom iskazu na raspravi, iako je, sudeći prema navedenom ranijem činjeničnom opisu, očito prijavio suprotno, ipak potvrdio da je bio dužan optuženikovom ocu iznos od 40.000,00 kn, odnosno da je postojao taj dug te kako u svom iskazu nije potvrdio da bi ga optuženik zvao na telefon i rekao mu da ima još 19 dana, a što je osporio i optuženik, optužnica je sukladno takvom iskazu oštećenika izmijenjena na način da su izostavljene ove tvrdnje da bi optuženik zvao na telefon oštećenika te je optuženiku stavljeno na teret kazneno djelo iz druge glave KZ/11., odnosno kazneno djelo pokušaja protupravne naplate iz članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. umjesto kaznenog djela pokušaja iznude iz članka 243. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

15.3. Ovom izmijenjenom optužnicom optuženik se tereti da je točno neutvrđenog dana u ljeto 2019. u cilju da ozbiljnom prijetnjom naplati dug u iznosu od 40.000,00 kn od oštećenika kojeg isti ima prema njegovom ocu OĆ, rekao mu da vrati dug njegovom ocu i stavio svoj prst ispod njegovog vrata govoreći mu: „ovako ću te bosti, klati, ako ne vratiš novce“, te da je potom otišao, nakon čega je oštećenik u strahu za svoj život zatražio pomoć policije.

15.4. Optuženik ne osporava da je posjetio oštećenika radi duga koji oštećenik ima prema njegovom ocu i ne osporava da je o tom dugu razgovarao s oštećenikom, no osporava da je tom prilikom stavio svoj prst ispod vrata oštećenika i da mu je pri tome rekao: „ovako ću te bosti, klati, ako ne vratiš novce“. Iskaz optuženika potvrđen je iskazom svjedoka UĆ za kojeg je nesporno da je tada bio u društvu s optuženikom. Ovaj je svjedok naveo da nije čuo da bi optuženik prijetio oštećeniku vezano za predmetni dug koji oštećenik ima prema njegovom ocu i da je cijelo vrijeme bio zajedno s optuženikom i oštećenikom, a što se ne može isključiti s obzirom da se i oštećenik sjeća da je on izašao iz automobila zajedno s optuženikom.

15.5. Navodi optužbe da je optuženik na opisani način prijetio oštećeniku temelje se samo na iskazu oštećenika i njegove majke MĆ. Međutim, sud ovim svjedocima, iz razloga koji su već navedeni u točkama 8.3. i 9.3., nije mogao u potpunosti povjerovati, odnosno ocijeniti istinitima njihove tvrdnje da se razgovor između oštećenika i optuženika odvijao kako su opisali. MĆ je navela suglasno iskazu oštećenika koji joj je sin da je optuženik stavio prst na lijevu stranu vrata njezinog sina i rekao mu da će ga tako bosti s nožem te je navela da je čula te riječi optuženika budući da ih je isti glasno izgovarao i da joj optuženik, a kojeg je vidjela u sudnici prilikom ispitivanja, nalikuje na tu osobu koja je na opisani način prijetila njezinom sinu. Međutim, kako se ova svjedokinja većine okolnosti ne sjeća, odnosno kako je ona navela da ne zna kako je optuženik došao i da ne zna zašto misli da ga je netko dovezao, a trebala bi se sjećati kako je optuženik došao s obzirom da je navela da se nalazila u dvorištu, a prema iskazu oštećenika oni nemaju dvorišnu ogradu prema ulici koja bi joj zaklanjala pogled, te kako je ona navela i da se ne sjeća u koje je to doba dana bilo i da misli da je bilo u proljeće u prijepodnevnim satima, a što nije točno, jer je nesporno da je događaj bio u ljeto u večernjim satima, te kako je navela i da se ne sjeća kakvu je fizuru i boju kose imala ta osoba za koju tvrdi da je bio optuženik niti se sjeća njegove odjeće, zbog čega je teško vjerovati da je uopće, a pogotovo u svojoj starijoj dobi nakon proteka vremena od gotovo sedam godina, mogla prepoznati da se radi o optuženiku, a uzimajući u obzir i bitnu proturječnost s iskazom oštećenika u dijelu gdje je navela da je optuženik prijetnju izgovorio glasno i da je stoga tu prijetnju mogla čuti, budući da je oštećenik naveo suprotno, odnosno rekao da mu je optuženik izgovorio prijetnju tiho kako ga njegovi majka i otac ne bi čuli, a ne glasno kako je ova svjedokinja navela, time da je oštećenik jasno ukazao i da ova svjedokinja koja mu je majka nije čula prijetnje, a s obzirom da je rekao da ga je ona poslije pitala što mu je optuženik to pokazivao kada mu je prst stavio na vrat, jasno je da sve ove okolnosti ukazuju da se svjedokinji MĆ ne može vjerovati kada tvrdi da je bila na mjestu događaja, odnosno da je vidjela i čula razgovor između optuženika i oštećenika. Ovaj zaključak dodatno potvrđuje i okolnost da se ona prvi puta kao navodni očevidac pojavila tek nakon sedam godina od događaja i to na način da ju je kao svjedokinju predložio upravo oštećenik.

15.6. Kako iz analize iskaza ove svjedokinje proizlazi da je ista bila pripremljena za iskazivanje od strane oštećenika, što samim time, uz druge okolnosti vezano za posudbu novca o kojima je oštećenik iskazivao, dovodi u pitanje i iskrenost oštećenika, jasno je da se, u izostanku drugih dokaza, na takvim iskazima oštećenika i njegove majke O ne može temeljiti osuđujuća presuda, jer nisu dovoljno pouzdani za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik prijetio oštećeniku na način kako se tereti.

16. Stoga je u nedostatku dokaza da se događaj odvio kako je opisano u optužnici, sud po zakonskoj osnovi iz članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optuženika optužbe da bi počinio kazneno djelo pokušaja protupravne naplate iz članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.

17. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

18. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ivana Špigel

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na broj K-DO-837/2019.

2. Optuženi BĆA

3. Oštećeni BĆ

4. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Artur Fišbah u Osijeku