REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-635/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom , radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. srpnja 2026., dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 15.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana utuženja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak postupka, a po odluci suda.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici ljestve, teleskopski trimer za grane, dječji krevetić.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.100,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude (17. srpnja 2026.) pa do isplate na navedeni iznos po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška ovog postupka u iznosu od 5.747,78 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 16. lipnja 2025., tužiteljica je navela da je sa tuženikom sklopila usmeni dogovor o renovaciji i adaptaciji svoje stare kuće u [adresa] kao i da su stranke postupka rodbinski povezane. Ističe da veći dio vremena živi u [adresa], no, njeni roditelji su rodom iz Zmijavaca, gdje je imala namjeru rekonstruirati obiteljsku kuću svojih roditelja radi povratka . Za izvođenje navedenih radova angažirala tuženika. Nadalje navodi da se tuženik se nije držao dogovora, odnosno nije izveo vrstu, količinu i kvalitetu radova koja je dogovorena te da je određeni dio materijala otuđio. Navodi i da je radove koje je tuženik na objektu izveo u cijelosti podmirila, no da je uz plaćanje navedenih radova, tuženiku pozajmila utuženi iznos novca koji tuženik, iako je pozivan na povrat tih sredstava, nije vratio tužiteljici.

1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je u spis dostavio pregled mail i SMS komunikacije parničnih stranaka, pregled bankovnih izvadaka računa tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz prijedlog za odbijanje istog te obvezivanje tužiteljice na naknadu troška postupka tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Navodi da narativni dio tužbe nije u vezi sa tužbenim zahtjevom, pravnom osnovom, činjeničnim supstratom i iznosom. Smatra da radovi, vrsta, količina te kvaliteta radova nisu predmet spora. Osporava tvrdnju da je „tužiteljica je tuženiku pozajmila utuženi iznos novca koji tuženik, iako pozivan na povrat tih sredstava, ipak nije vratio tužiteljici“ Osporava tvrdnje i u pogledu pozajmice u iznosu od 15.000,00 Eura navodeći da u tužbi nije naznačeno kada je pozajmica realizirana i koji je bio rok vraćanja pa je stoga tuženik opreza radi istakao i prigovor zastare prigovor zastare. Navodi i da iz priloženih bankovnih izvadaka tužiteljičina računa, nije razvidno gdje je evidentirana predmeta pozajmica, te smatra da za to nije potrebno financijsko vještačenje, jer iznosa od 15.000,00 eura nigdje i nema. U konačnici, kako tuženik osporava činjenične tvrdn je tužiteljice o pozajmici, to predlaže tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti. U odnosu na potraživanje pod 2. – predaju ljestava, teleskopskog trimera za grane, kao i dječjeg krevetića, smatra da je u tom dijelu je tužbeni zahtjev neodređen, time neuredan i nepodoban za daljnje raspravljanje. Tuženik u cijelosti osporava i činjenični supstrat i neimenovanu pravnu osnovu tužiteljičinog traženja te navodi da za navedene tvrdnje u ovom dijelu tužiteljica i ne nudi nikakve dokaze.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. obrazloženja i to u dijelu opisanom pod točkom 4.1 obrazloženja, saslušani su svjedoci, te parnične stranke.

4.1. Za napomenuti je da je tužiteljica do zaključenja prethodnog postupka u spis dostavila dokumentaciju na engleskom jeziku pri čemu nije priložen ovjereni prijevod u smislu odredbe čl 232. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) Radi se o ispravama priloženim na listovima 1-35 spisa, 49, 51, 53, 55, 58, 86-129 spisa. Sud je raspravnim rješenjem od 16. veljače 2026. pozvao tužiteljicu na dostavu ovjerenog prijevoda dokumentacije priložene u spis uz tužbu na engleskom jeziku, a sve u smislu odredbe čl. 232. st. 2 ZPP-a. Tužiteljica je tek uz podnesak od 5. lipnja 2026. dostavila ovjereni prijevod dijela dokumentacije dostavljene na engleskom jeziku. Prema odredbama čl. 232. st. 1. i 2. ZPP-a stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda i to u trenutku predlaganja tog dokaza osim ako sud odredi drugačije, a uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod. Tužiteljica je u ovjerenom prijevodu dostavila dokumentaciju na listu 166/167 koja odgovara dokumentaciji s lista 55 spisa, dokumentaciju na listu 169-171 koja odgovara dokumentaciji na listu 51 spisa, dokumentaciju na listu 173-175 spisa koja odgovara dokumentaciji s lista 53 spisa, dokumentaciju s lista 177-180 spisa koja odgovara dokumentaciji s lista 42 spisa. Preostalu dokumentaciju koja nije dostavljena u ovjerenom prijevodu ovaj sud nije uzeo u obzir, kao ni dokumentaciju dostavljenu na listovima 181-182 spisa jer ista nije dostavljena uz tužbu. Potonje imajući u vidu odredbu članka 299. st.3. ZPP-a. Za napomenuti je da je tužiteljica na pripremnom ročištu odustala od izvođenja dokaza vještačenjem poslovnih knjiga tuženika te na ročištu održanom 9. srpnja 2026 od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DZ i IZ. Dokaz provođenjem vještačenja po vještaku za telekomunikacije na okolnost autentičnosti osobe koja je poslala tekstualne poruke tužiteljici ovaj sud nije izvodio sukladno odredbi čl. 292. st. 6 ZPP-a jer je autentičnost poruke s lista 39 spisa potvrdio tuženik, dok u odnosu na ostale tekstualne poruke provjera autentičnosti nije bila relevantna za utvrđenje činjeničnog stanja (točka 14.1. obrazloženja). Sve navedeno sukladno načelima koncentracije i ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom provedenih dokaza kako svakog posebno tako i svih zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te je isti odbio na način kako je odlučeno pod točkom I. izreke.

6. Predmet spora je obvezno pravni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.000,00 Eura po osnovi usmene pozajmice između tužiteljice i tuženika. Isto tako, predmet spora je i predaja u posjed pokretnina i to ljestvi, teleskopskog trimera za grane i dječjeg krevetića.

7. U ovom postupku nema dokaza o pisanom sklapanju ugovora ili pozajmice.

8. Među strankama je sporan osnov i visina potraživanja, je li i kada došlo do sklapanja usmenog ugovora o pozajmici, istaknut je prigovor zastare. U pogledu predaje u posjed pokretnina, u cijelosti je sporan osnov takvog zahtjeva.

9. Svjedokinja SZ, u bitnom je navela, da joj je poznato da su tužiteljica i tuženik imali neke zajedničke poslove i da je on njoj navodno nešto dužan, no nije imala detaljnijih saznanja. Navela je da je za njihov poslovi odnos saznala od tužiteljice, no da ne može govoriti o onome što ne zna.

9.1. Svjedokinja HZ, prva susjeda tužiteljice te sam njena prijateljica navela je da je u dobrim odnosima s tužiteljicom te da joj je poznato da je tuženik renovirao kuću tužiteljice. Navodi da je često obilazila kuću koja se renovirala dok je tužiteljica bila odsutna. Poznato joj je da su tužiteljica i tuženik rođaci. Navela je da je u vrijeme kada se kuća tužiteljice renovirala i oni imali gradilište te su gradili kuće za odmor pa bi otišla pregledati. Upozoravala je tužiteljicu da ne plaća ništa unaprijed, ali da je tužiteljica smatrala da treba podržati obitelj i da bi voljela da tuženik radi, da nešto novo nauči. Ona bi je nazvala i pitala kakva je situacija, primjerice bila je tu kada se radila međukatna konstrukcija i krovište, a konkretno kad je pitala je su li počeli raditi garažu i jesu li počeli raditi zidove i rekla joj je da su počeli raditi zidove. Tužiteljica joj je pokazala poruke u kojima je tuženik pita da mu uplati novac unaprijed. Također bi joj rekla kada bi mu uplatila nekakav iznos, npr. 1.000,00 € te bi ona tada otišla provjeriti je li se nešto napravilo. Konkretno odlazila je provjeriti i je li garaža napravljena. Znam da je tuženik rekao da će to biti gotovo, a tužiteljica je došla na proljeće, a garaža nije bila napravljena i tako stoji i dan danas. Kad bi tužiteljica uplatila nekakav novac i kad bi joj rekla da je uplatila novac dečki bi se sutra pojavili, nešto bi radili, međutim kasnije bi to stalo. U doba kad su oni radili nije htjela dolaziti jer je bilo strah ukoliko nešto nestane da ne bi bila odgovorna za to. Poznato joj je da je tuženik tražio da mu se uplati novac za garažu unaprijed, ne zna je li se radilo o 15.000,00 eura ili 15.000,00 dolara te da je tužiteljica taj iznos i uplatila. Misli da sam čak u nekom trenutku i imala u porukama na mobitelu potvrdu te transakcije, ali sad ne zna u moru poruka gdje bi bila. Ne može se sad sjetiti kad je tužiteljica uplatila tuženiku taj novac, ali zna da se zadnje dvije godine nije ništa radilo. Sjeća se u komunikacije u zadnje dvije godine između tužiteljice i tuženika gdje je ona pitala je li može to napraviti. Poznato joj je i da je govorila tuženiku da ukoliko ne može odraditi taj posao da vrati novac da može angažirati nekog drugog. To joj je poznato i zato što je dolazila do njihovih građevinara, odnosno građevinara koji su radili kod njih te je zatražila ponudu. Zna da je razgovarala i s tuženikovim ocem i majkom zbog ovog jer je bila prisutna tijekom nekoliko telefonskih razgovora, ali i sa tuženikom kad se razgovaralo o ovoj temi. Na posebno pitanje pun. tužiteljice je li joj poznato da bi tužiteljica tuženiku pozajmila iznos od 15.000,00 eura, svjedokinja je navela da je tužiteljica u takvoj situaciji da nije sposobna pozajmiti nekome toliki novac. Novac koji je dala tuženiku nije pozajmica već mu je taj novac poslala unaprijed za garažu. Navela je da su to namjenska sredstva, obzirom da je ona po struci ekonomist pa joj je to to u potpunosti različito.

9.2. Svjedok TZ nije imao relevantnih saznanja o plaćanjima odnosno o predmetu spora, poznato mu je da su tuženik i tužiteljica rodbina i da su rađeni neki radovi na kući tužiteljice. Sve navedeno jer je dok su se radili ti radovi kao susjed i prolazio i obilazio oko kuće. Poznato mu je da se zid od garaže srušio jer sam bio tu prisutan. Njegov kum IZ ima kamenu kućicu odmah tu uz tužiteljicu i on je to s bagerom čistio i zid se srušio. Nazvao je tuženika jer je tužiteljica bila u Australiji te mu je rekao da će popraviti zid koji je pao, na što je on rekao da ne treba, da je taj zid i onako trebalo srušiti.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je tuženiku posudila novac, da će joj biti teško, ali će pomoći, a da je on obećao vratiti novac. Navodi da mu je novac posudila 21.03.2023. i 23.04.2023. i to putem Western Uniona. Radilo se o 5.000,00 australskih dolara na 23.4.2023., a 3.379,53 australskih dolara 21.3.2023. Nadalje navodi da je tuženik zvao i preko telefona rekao da bi htio pomoći majci za sestrinu krizmu te je rekao da će joj vratiti kad dođe. Navodi da je novce poslala u treći i četvrti mjesec 2023., a da je došla u Hrvatsku u 6. mjesecu 2023. Tuženik je došao po nju. Navodi i da ima još toga što bi joj trebao vratiti, ali da je to između njih. No, da ovaj iznos nije htio vratiti, barem na rate. Navodi da nije još ni odradio sve radove koje je trebao odraditi, ali što se ovih iznosa tiče da su razgovarali o tome i on je obećavao da će doći, no ipak je došlo do ovoga. Navela je da je tuženik tražio da mu posudi, ukupno 15.000,00 € i da mu je taj iznos dala kroz određeno vrijeme. Navela je da je u vrijeme kada su plaćena ova dva iznosa još trajali radovi koje ste s tuženikom dogovorila. Nije se izjasnila je li u vrijeme kada je uplaćivala ove iznose između njih sačinjen konačan obračun radova koje je on radio ili je to još uvijek bilo u tijeku, no navela je da je on je znao što treba napraviti i da je sve zapisala. Navodi da su o tome razgovarali i prije i poslije pozajmice. Pitala ga je više puta o tome, a on je rekao da će sve napraviti od radova što je trebao napraviti. Navodi da nije znala da će je prevariti, te da mu nije ništa dužna za radove i sav materijal za radove koje je izveo. Navela je i da tuženik nije izveo sve radove.

10.1. Tuženik u svom iskazu navodi da nikakav zajam nije postojao između njih, te da sve odnosilo na građevinske radove. Navodi da ima slike kuće kako je izgledala prije i kako izgleda sada. Kuća je funkcionalna i useljiva. Ističe da u druge svrhe nije bilo plaćanja, sve se odvijalo kroz dvije godine, a odnosilo se na radove na kući. U odnosu na SMS komunikaciju koja je dostavljena u spis između njega i tužiteljice pri čemu je tuženiku pokazana SMS komunikacija priložena na listu 39 spisa koja započinje sa "Jutros sam bio u banci", a završava "kako god da kažeš", tuženik je naveo da je to njegova poruka, ali da se odnosila na refinanciranje troškova gradnje, plaćanja radnika, a ne na pozajmicu jer do toga nije došlo. Na poseban upit pun. tužiteljice može li protumačiti što bi značilo u poruci "Ima bi za tebe cijeli dug, dok dođeš čekalo bi te na ruke", ako se radi o refinanciranju zbog čega spominje da bi vratio dug kada tužiteljica dođe u Hrvatsku, tuženik je odgovorio da je bio u malo nezgodnoj situaciji, a taj se dug odnosio isključivo na radove jer nikad nisu napravili konačan obračun. Navodi i da je opseg posla je bio toliko velik da je sigurno tužiteljica njemu dužna. Nije naveo zbog čega je pisao da bi nju nešto čekalo na ruke, no navodi da je daljnji tekstu poruke u kojem piše "samo gledam da li si u mogućnosti uletiti još jedan i zadnji put", izvučen iz konteksta cijelog dopisivanja te da je nju stalno pitao novac s obzirom da je trebalo raditi i plaćati radnike. U trenutku kad je pisao ovu poruku bilo je još radova za odraditi, te da ti radovi nisu unaprijed plaćeni. Na upit pun. tužiteljice ako je bilo još radova za obaviti zašto bi ovo bilo zadnji put da vam ulijeće, ako još trebate nešto obaviti, tuženik je naveo da je kuća završena, a da možda ima još sitnih radova, bojanja, možda 2 dana za napraviti.

11. Prema članku 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/202,- dalje: ZOO), zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (st. 1.), a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st. 2.). Nadalje, člankom 225. ZOO propisano je tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Imajući u vidu iskaz tužiteljice te podatke o uplatama koje dostavljene u ovjerenom presliku, a obzirom na primjenu općeg zastarnog roka od pet godina iz članka 225. ZOO, proizlazi da potraživanje nije zastarjelo, slijedom čega je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

12. Odredbom članka 499. stavka 1. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Odredbom članka 286. stavka 1. ZOO propisano je da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, a za ugovor o zajmu nije propisan poseban oblik sklapanja. Za ugovor o zajmu nije propisana stroga pismena forma te ga je moguće sklopiti i u usmenom obliku.

13. Među strankama nije sporno da je tuženik izvodio radove renovacije/obnove kuće tužiteljice. Navedeno u smislu odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO) kojom je propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Ugovor o djelu je dvostrano obvezujući ugovor koji je konsenzualan a bitni sastojci istoga su obavljanje određenog rada i plaćanje naknade za taj rad. Za sklapanje ugovor odjelu zakon ne propisuje obvezan pisani oblik te je valjan i usmeni ugovor o djelu.

13.1. Odredbom članka 247. ZOO-a propisano je da je Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Za pravnu valjanost ugovor dovoljno je da se ugovorne stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora time da ispunjenje činidbe ne spada u akt sklapanja konsenzualnih ugovora već u njegovu realizaciju, dok je odredbom članka 249. st.1. ZOO-a propisano je da se volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, st.2. da se volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava a st.3. da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

14. Iz provedenog dokaznog postupka razvidno je da tužiteljica nije dokazala da je između nje i tuženika sklopljen ugovor o zajmu. Iz dokumentacije priložene u spis i to one dostavljene u ovjerenom presliku razvidni su iznosi uplaćeni tuženiku i to iznos od 4.500,00 AUD 24. veljače 2022 list 166 spisa, 2.000,00 Eura od 21. ožujka 2023 list 169 spisa, te iznos od 2.896,98 Eura 23. travnja 2023. Ipak, nije nedvojbeno utvrđena svrha uplate navedenih iznosa. Naime, iz iskaza svjedokinje HZ proizlazi da tužiteljica da nije sposobna pozajmiti nekome toliki novac odnosno 15.000,00 eura, te da novac koji je dala tuženiku nije pozajmica već mu je taj novac poslala unaprijed za garažu. Ovaj sud ovakve navode imenovane svjedokinje uzima kao vjerodostojne, imajući u vidu da je ista navela da ona prva susjeda tužiteljice te je njena prijateljica s kojom je u dobrim odnosima. Jasno je da ima saznanja o relevantnim činjenicama. Iskaz navedene svjedokinje potvrđuje navode tuženika kojima tvrdi da da nikakav zajam nije postojao između njega i tužiteljice, te da sve odnosilo na građevinske radove. Isto tako, tužiteljica nije dokazala da bi baš utuženi iznos od 15.000,00 Eura u toj visini bio predmet ugovora o za jmu, kao i što nije razvidan rok u kojem bi tuženik trebao vratiti navedeni iznos. SMS poruka u kojoj tuženik navodi "Ima bi za tebe cijeli dug, dok dođeš čekalo bi te na ruke" nije dokaz na okolnost postojanja pozajmice u iznosu od 15.000,00 Eura, sve imajući u vidu ranije navedena činjenična utvrđenja. Pri tome, treba reći, da uplata iznosa od 4.500,00 AUD, kao i uplate 2.000,00 Eura i 2.896,98 Eura nisu same po sebi dokaz po pitanju svrhe uplate istih. Isto tako, iznos od 4.500,00 AUD u trenutku uplate protivan je odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06,150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10, 76/13, 52/21 – dalje ZDP) jer u smislu toga Zakona rezidentima se smatraju, fizičke osobe s prebivalištem u [adresa]. Osnovom odredbe čl. 17. st. 1. ZDP kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke, a odabrani kredit može se otplaćivati u stranoj valuti, dok je st. 2. navedeno da ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Prema odredbi čl. 15. ZDP, plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja, te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata, te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni su u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da između fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj se nije mogla pozajmljivati strana valuta, pa su predmetni Ugovori o zajmu protivni prisilnim propisima, te su isti ništetni osnovom odredaba čl. 322. st. 1. ZOO zbog čega je svaka ugovorna strana u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. No, ponovo i u pogledu navedenog iznosa nije dokazano da bi se radilo o iznosu plaćenom po osnovi ugovoru o zajmu. Dakle, nije isključeno da eventualna potraživanja proizlaze iz usmenog ugovora o djelu te da predstavljaju visinu naknade za učinjene radove, na što ukazuju navodi svjedokinje HZ i tuženika koji je naveo da i je trebao raditi i plaćati radnike. Za naglasiti je da ni po pravnoj osnovi potraživanja iz Ugovora o djelu nije dokazana ugovorena dinamika obavljanja određenog rada i vrijeme plaćanje naknade za taj rad.

14.1. Potvrđivanje autentičnosti poruka na listovima 62, 65, 67, 69, 71,73, 75, 79., 81, 83, 85 nije bilo potrebno, ni svrsishodno, obzirom da iz istih nije moguće utvrditi osnovanost činjeničnih navoda o pozajmici i obvezi povrata iste u utuženom iznosu.

15. Donoseći odluku o predaji pokretnina, ovaj sud je pošao od odredbe čl.161., st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvaranim pravima (Narodne novine, broj 91/9, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje u tekstu: ZV.) kojim je određeno da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom čl.162., st.1. Z. određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od sobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda stvar svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

15.1.Tužiteljica nije dokazala sporne činjenice koje se odnose na vlasništvo tužiteljice na predmetnim pokretninama (ljestve, teleskopski trimer za grane i dječji krevetića) i činjenice koje odnose na posjed tuženika na tim pokretninama čiju predaju tužiteljica traži. E-mail poruka na listu 56 spisa nije dokaz na ranije navedene okolnosti. Pri tome je potrebno reći da ni svjedoci ni parnične stranke o navedenom nisu iskazivale.

16. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

17. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.

18. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušane svjedokinje HZ, kao jedinog svjedoka koja je imala saznanja o predmetu spora (osnovom iznosa od 15.000,00 EUR-a), a njen iskaz u skladu je s navodima tuženika, te nije u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i ranijim utvrđenjima suda.

19. Zaključno, ovaj sud nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužiteljice na okolnost kada i na koji način je došlo do pozajmice, vrijeme i mjesto sklapanja ugovora, pobuda za sklapanje ugovora, i dr. elemente koji se odnose na ugovor o zajmu , a posebno u pogledu bitnih elemenata usmene pozajmice, načina dogovora, razloga pozajmice i vremena nastanka i ispunjenja iste. Provedenim dokazima tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile usmeni ugovor o pozajmici niti je dokazao visinu potraživanja. U dijelu koji se odnosi na predaju u posjed tužiteljica nije dokazala sporne činjenice koje se odnose na vlasništvo tužiteljice na pokretninama i činjenice koje odnose na posjed tuženika na tim pokretnina čiju predaju tužiteljica traži.

20. Zbog navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tuženiku je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), vrijednosti predmeta spora (15.000,00 Eur) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: trošak sastava odgovora na tužbu, za satav podneska od 11. lipnja 2026 u zatraženom iznosu od po 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 16. veljače 2026, 13. ožujka 2026, 14. travnja 2026., 15. svibnja 2026., 12. lipnja 2026, te 9. srpnja 2026. u zatraženom iznosu od po 250 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu (Tbr. 9/2 Tarife), u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 2050 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) rezultira iznosom od 4.100,00 Eura.

22. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška, pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a.

23. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkama II i III ove presude.

Imotski, 17. lipnja 2026.

SUTKINJA

Sanja Vrgoč

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu teče od dana objave odluke, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. tužiteljici pp

2. tuženiku pp

3. u spis.