REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

34550 Pakrac

Posl.br.: Pn-128/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Matiji Stokiću, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste MB, u pravnoj stvari 1.tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojice zastupanih po punomoćniku Radovanu Dožudiću, odvjetniku u Čazmi, Kralja Tomislava 1 protiv 1.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri iz Zagreba, Kaptol 15, 2.tuženika Lovačko društvo "Srna" Trebovec, Dugoselska 19, Zelina Breška, OIB:53472399491, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 36 i 3.tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 25, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. lipnja 2026. u nazočnosti 2. tužitelja, punomoćnika 2.tužitelja, zamjenika punomoćnika 1.tuženika, zamjenice punomoćnika 2.tuženika, te zamjenice punomoćnika 3.tuženika, uz javno objavljivanje 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1.tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, 2.tuženiku Lovačko društvo "Srna" Trebovec, Dugoselska 19, Zelina Breška, OIB:53472399491 i 3.tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da solidarno nadoknade 2.tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 3.827,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. studenog 2020. i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1.tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, 2.tuženiku Lovačko društvo "Srna" Trebovec, Dugoselska 19, Zelina Breška, OIB:53472399491 i 3.tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da solidarno nadoknade 1.tužitelju KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 265,44 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. studenog 2020. i to do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1.tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, 2.tuženiku Lovačko društvo "Srna" Trebovec, Dugoselska 19, Zelina Breška, OIB:53472399491 i 3.tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da solidarno nadoknade 1.tužitelju KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužitelju SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.972,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1.tužitelj KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužitelj SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnijeli su tužbu protiv 1.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, 2.tuženika Lovačko društvo "Srna" Trebovec, OIB: 53472399491, Ivanić-Grad, Dugoselska 8, sada Dugoselska 19, Zelina Breška i 3. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete.

2. U tužbi navode kako se dana 7. svibnja 2020. godine dogodila prometna nezgoda na cesti A3 na dionici Rugvica na 58 km + 600 metara. Kritične zgode 1.tužitelj KB upravljao je osobnim automobilom u vlasništvu 2.tužitelja SB, svog oca, marke AUDI A6 reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Zagreba prema Ivanić Gradu. U jednom trenutku na dijelu autoceste uz koji se nalazi lovište 2.tuženika br. 1/165 Trebovec izletjela je na autocestu divlja svinja. Došlo je do neizbježnog udara gore navedenog osobnog automobila na tu divljač. Posebice se napominje da je u istom događaju još jedno vozilo izvršilo nalet na tu divljač. Očevid na licu mjesta obavili su djelatnici policije, te o tome sačinili zapisnik. Divljač, u konkretnom slučaju divlja svinja, ni u kom slučaju se ne može zateći na autocesti. Autocesta mora biti ograđena odgovarajućom ogradom, na način da se spriječi bilo kakva mogućnost izlaska divljači na prometne trakove. U konkretnom slučaju to očigledno nije bio slučaj, jer je divlja svinja izašla na autocestu. Prema tome 1.tuženik odgovara za ovu štetu temeljem članka 50. Zakona o cestama, 2. tuženik odgovara za štetu jer je divljač, opasna stvar, došla na prometne trakove autoceste iz njegovog lovišta kojim gospodari, a to je lovište 1/165 Trebovec, 3. tuženik je osiguravatelj i 1.tuženika i 2.tuženika, te temeljem sklopljenih polica osiguranja u svakom slučaju odgovara za nastalu štetu. Kritične zgode, u navedenom štetnom događaju, 1.tužitelj je pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu udarca u glavu, istegnuća vratne kralježnice i dr. Trpio je intenzivan strah primarnog i sekundarnog karaktera, te fizičke bolove zbog kojih po osnovu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti potražuje iznos od 2.000,00 kuna. Za 2.tužitelja, vlasnika automobila, nastupila je materijalna šteta uslijed udara automobila na divljač u iznosu od 28.840,49 kuna. Tu štetu procijenio je 3.tuženik, kao osiguravatelj i 1. i 2.tuženika. Tužitelji su se u mirnom postupku obratili tuženicima, ali su njihovi izvansudski zahtjevi odbijeni uz razloge koji ne mogu biti pravno prihvaćeni. 1. tuženik odgovara za štetu jer očigledno nije poduzeo sve potrebne mjere u pogledu kvalitete ograde koja bi trebala spriječiti izlazak divljači na autocestu, 2.tuženik odgovara za štetu jer je divljač koja je prouzročila štetu iz njegovog lovišta, 3.tuženik odgovara za štetu kao osiguravatelj i 1. i 2.tuženika. Zbog sveg navedenog tužitelji podnose ovu tužbu i traže da sud donese slijedeću presudu: "1. Tuženici i to 1. tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912), Zagreb, Širolina ulica 4, 2. tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „SRNA“ Trebovec (OIB: 53472399491) Ivanić Grad, Dugoselska 8 i 3. tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 dužni su solidarno platiti na ime naknade štete 1. tužitelju KB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 2.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koja teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, u roku od 15 dana. 2. Tuženici i to 1.tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912), Zagreb, Širolina ulica 4, 2.tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „SRNA“ Trebovec (OIB: 53472399491) Ivanić Grad, Dugoselska 8 i 3.tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 dužni su solidarno platiti na ime naknade štete 2. -tužitelju SB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 28.840,49 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena koja teče od dana podnošenja ove tužbe do isplate, u roku od 15 dana. 3. Tuženici su dužni naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

3. 1.tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb po punomoćniku u odgovoru na tužbu, između ostalog, navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to iz razloga kako slijedi. Prvenstveno se ističe neosnovanost i netočnost tvrdnje tužitelja kako je 1. tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, "jer očigledno nije poduzeo sve potrebne mjere u pogledu kvalitete ograde koja bi trebala spriječiti izlazak divljači na autocestu" a da se ne navodi koje su to potrebne mjere koje je 1. tuženik trebao poduzeti u pogledu kvalitete ograde te da se za navedenu tvrdnju ne dostavlja ni jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim normama, te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje 1.tuženika, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste. 1.tuženik osporava odgovornost i uzročno - posljedičnu vezu između postupanja 1.tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba 1.tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika ophodara razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 07. svibnja 2020. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s tim da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista vidljivo je da je u vremenskom razdoblju od 19:00 do 07:00 sati u drugoj smjeni, vršena ophodnja predmetne dionice autoceste, a mjesto prometne nesreće ophodnja prvo tuženika prošla je neposredno prije nesreće, odnosno oko 21,30 sati kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika, kako bi osigurala sigurnost prometa. Ističe se da su nakon prometne nesreće, prilikom očevida radnici 1.tuženika uz nazočnost djelatnika policije pregledali zaštitnu žičanu ogradu u dužini od 500 m prije i 500 m poslije mjesta događaja na lijevoj i desnoj strani i nisu našli oštećenja zaštitne žičane ograde. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je dana 06. i 07. svibnja 2020. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Ivanja Reka" u redovitim ophodnjama obilazila prometnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti prvo tuženiku niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a 1.tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač – divlja svinja u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s jedne i druge strane autoceste nalazi lovište i to s desne strane autoceste lovište broj : 1/3 Črnovšćak i s druge strane lovište broj: I/165 Trebovec, što je razvidno iz karata lovišta koje se dostavljaju u privitku. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl.1045.st.3. ZOO. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar – odredba čl.1066.st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonski odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, ističe se i prigovor promašene pasivne legitimacije. 1.tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek kamata. Osporava se osnov i visina naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Naime, 1.tužitelj se liječniku javio jedan put i to neposredno nakon ozljeđivanja, te mu osim mirovanja i analgetika po potrebi, nije propisana nikakva terapija, iz čega proizlazi da se radi o minornoj ozljedi imajući u vidu činjenicu da je utvrđeno kako nije potrebno daljnje liječenje. Što se tiče potraživanja naknade štete na vozilu, 2.tužitelj osim računa nije priložio niti jedan dokaz okolnosti utvrđivanja visine materijalne štete, a na tužitelju je teret dokaza za utvrđivanje visine štete, što je 2. tužitelj propustio učiniti. Visina štete utvrđuje se temeljem izvida štete od strane vještaka prometne struke ili procjenitelja šteta jednog od osiguravajućih društava kojim bi se utvrdila oštećenja na vozilu. Neosnovan je i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata, obzirom tužitelj iste potražuje od dana podnošenja tužbe. Kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se 1.tuženiku mogao pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika. U cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koji tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužiteljima da 1.tuženiku naknade troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. (list 36-40)

4. 2.tuženik Lovačko društvo „Srna“, Trebovec po punomoćniku u odgovoru na tužbu navodi kako 2.tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničim ne dokazuje da se predmetni štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač. Naime, iz potvrde MUP-a, PU Zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb od 18. svibnja 2020. nije razvidno je li uginula/ozlijeđena divljač pronađena te kome je ista eventualno predana. Naglašava se kako 2.tuženika po predmetnom štetnom događaju djelatnici MUP-a koji su izvršili očevid (niti bilo tko drugi) nisu obavijestili o stradaloj divljači niti je bilo tko pozvao 2.tuženika na preuzimanje eventualno ozlijeđene/uginule divljači. Stoga, 2.tuženik osporava da se štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač te ističe kako je na tužitelju teret dokazivanja rečene pravno relevantne činjenice. Isto tako, prigovor promašene pasivne legitimacije se ističe i budući da se štetni događaj dogodio na autocesti koja nije dio lovišta. Također, autocesta na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio jest granica dvaju lovišta različitih lovoovlaštenika. Tužitelj nije dokazao da bi „divljač“ potekla upravo iz lovišta 2.tuženika, a ne iz lovišta drugog lovoovlaštenika. Nastavno, 2.tuženik osporava da bi divljač potekla iz njegova lovišta. Također, ističe se i prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da 2.tužitelj nije dostavio dokaz o vlasništvu vozila na kojemu je navodna šteta nastala. Nadalje, naglašava se kako je pitanje odgovornosti za štetu nastalu naletom automobila na divljač uređeno čl. 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18); (dalje: ZL) ...Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. S tim u vezi, ističe se kako se dana 07. svibnja 2020. u 00,40 sati u lovištu Lovačkog društva „Srna“ Trebovec nije provodio lov, a niti je u lovištu bilo bilo kakvih aktivnosti. 2.tuženik ističe da sama činjenica da se divljač/čagalj našla na autocesti ukazuje na propust osobe ovlaštene upravljati predmetnom autocestom (1.tuženika). Naime, 1.tuženik je dužan (a nije!) autocestu učiniti sigurnom za prometovanje svim sudionicima kojima je autocesta namijenjena, sve sukladno relevantnim odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilniku o prometnoj signalizaciji i opremi na cestama i dr. (tako je npr. člankom 7. Zakona o cestama propisano ...javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene ... Napominje se kako je predmetna autocesta cesta pod naplatom te je tužitelj s 1.tuženikom bio u ugovornom odnosu u kojem s pravom očekuje da mu tuženik omogući sigurno prometovanje, sve obzirom da tužitelj 1.tuženiku plaća cestarinu. 2.tuženik napominje kako ima saznanja da su se na predmetnoj dionici autoceste i ranije učestalo dešavale prometne nesreće naletom automobila na divljač što sve potvrđuje tvrdnju tužitelja kako na strani tuženika postoje očiti propusti u održavanju autoceste sigurnom za prometovanje svim sudionicima kojima je ista namijenjena te posljedično i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja/nastalu štetu. Slijedom navedenoga razvidan je propust 1.tuženika odnosno razvidno je da je 1.tuženik/osoba ovlaštena upravljati autocestom odgovorna za nastalu štetu. Također, napominje se kako je iz dopisa/naloga Ministarstva mora prometa i infrastrukture (dalje: Ministarstvo) upućenog 1.tuženiku od 30. siječnja 2020. razvidno kako je I-tuženik bio dužan izraditi Program zaštite divljači te osigurati sredstva koja će se koristiti za isplatu šteta nastalu od naleta vozila na divljač na autocestama. Uz to, Ministarstvo u ime RH kao vlasnika autocesta u rečenom dopisu jasno navodi kako su autoceste pod naplatom i ograđene te kao takve nisu sastavni dio lovišta bilo kojeg lovoovlaštenika. 2.tuženik se sa rečenim stavom Ministarstva (vlasnika 1.tuženika) u cijelosti slaže te dodatno napominje kako je sukladno čl. 11. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljenje lovišta na području autoceste kao i da postoji obveza koncesionara da na području autocesta (kao i koridoru uz autocestu) izradi Program zaštite divljači, sve sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu. Nastavno, 2.tuženik ističe kako je divljač dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Divljač nije i ne može biti opasna stvar, a kada bi i bila, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. „Slučaj je prema tome takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju“ – VsHGž-2879/76 od 10. kolovoza 1977. Na temelju navedenog, ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

2.tuženik naglašava kako je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (čl. 51.). Dakle, tužitelj je bio dužan, a nije, prilagoditi brzinu kretanja uvjetima na cesti. Obzirom na izneseno u ovoj točki, 2.tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Nadalje, naglašava se kako je 2.tuženik provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz autocestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Također, naglašava se kako u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja 2.tuženik nije provodio bilo kakve aktivnosti (npr. skupni lov), a koje aktivnosti bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na autocestu. Uz to, u lovištu je bila osigurana dovoljna količina hrane i vode za potrebe divljači. 2.tuženik prigovara i visini postavljenih tužbenih zahtjeva obzirom da tužitelji za svoje navode o visini štete nisu priložili odgovarajuće dokaze te 2.tuženiku nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku utvrđivanja visine štete. Napominje se kako nije dostavljen izvid štete, a niti je dostavljen dokaz da bi račun odnoseći na popravak vozila bio plaćen. Također, ukazuje se kako tužbeni zahtjev u odnosu na popravljanje neimovinske štete ni u kojem slučaju nije u skladu s orijentacijskim kriterijima VSRH. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelje odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti u odnosu na 2.tuženika te iste obvezati na naknadu parničnog troška 2.tuženiku. (list 84-89)

5. 3.tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje štetni događaj, kako to proizlazi iz Potvrde MUP-a od 18. svibnja 2020. 3. tuženik priznaje pasivnu legitimaciju temeljem police broj: [broj police] zaključene sa Lovačkim društvom „Srna“ Trebovec dok u odnosu na 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da u vrijeme štetnog događaja 1.tuženik nema zaključeno osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti. 3.tuženik osporava odgovornost za predmetni štetni događaj. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, propisano je da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako na dan štetnog događaja nije bio provođen lov, to nema odgovornosti osiguranika 2.tuženika za predmetni štetni događaj. Također se osporava osnova i visina tužbenog zahtjeva u odnosu na 1.tužitelja KB. Iz medicinske dokumentacije razvidno je da je 1.tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu koja ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete u skladu sa odredbom čl. 1100 ZOO-a. Visinu utužene štete za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] ne osporava. Opreza radi, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. (list 34-35)

6. 1.tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb po punomoćniku očitovao se na odgovor na tužbu 2.tuženika te istakao neosnovanost i netočnost tvrdnji 2.tuženika navedenih u toč. VII. odgovora na tužbu kako je 1.tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, navodnog propusta, a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi, te da se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Iz odgovora na tužbu 2.tuženika nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak šetnog događaja. Netočna je i neosnovana tvrdnja 2.tuženika " sama činjenica da se divljač/čagalj našla na autocesti ukazuje na propust osobe ovlaštene upravljati predmetnom dionicom (1.tuženika)." Činjenice se utvrđuju dokazima, sukladno odredbi čl. 7.st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a ne njihovim izvođenjem iz drugih činjenica, kako to navodi tužitelj. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, kako to pogrešno smatra 2.tuženik, sama po sebi ne znači da 1.tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust. Pogrešan je stav 2.tuženika da bi plaćanje cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze glede sigurnosti vožnje, plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom u skladu s odredbom čl.9. ZOC-a. Imajući u vidu navedeno, svakako nije osnovana tvrdnja 2.tuženika kako je razvidan propust 1.tuženika. Navod 2.tuženika kako je 1.tuženik bio obvezan izraditi Program zaštite divljači, je potpuno irelevantan, obzirom je nesporno da je prvenstvena zakonska obveza tuženika omogućavanje sigurnog prometa, odnosno zaštita ljudi i imovine, a tek potom zaštita životinja. Sukladno navedenom, ističe se da tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete na vozilu, a ne naknadu štete za uginulu životinju, te je stoga raspravljanje o Programu zaštite divljači u ovom slučaju bespredmetno. Navedeno pogotovo stoga što je tuženik poduzeo sve zakonske mjere za zaštitu korisnika i životinja. (list 115- 117)

7. 1.i 2. tužitelj po punomoćniku u podnesku od 20. travnja 2021 navode kako je nesporno da su se divlje svinje našle na autocesti. Bez obzira na prilagođenu vožnju, udar u te divlje svinje nije bilo moguće izbjegnuti. Odgovornost je i na 1.tuženiku, koji gospodari autocestom na kojoj je došlo do spornog događaja. Naime, ako je ograda ispravno i potpuno postavljena, tada ne može divljač proći kroz tu ogradu i doći na autocestu, a za korištenje te autoceste se plaća i naknada. Odgovoran je i 2.tuženik, jer je divljač praktički nesporno došla iz njegovog lovišta, te odgovara za divlju životinju iz svog lovišta. Za štetu je odgovoran i 3.tuženik, koji je osiguravatelj i 1.tuženika i 2.tuženika. (list 136-137)

8. 3.tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, po punomoćniku u podnesku od 04. listopada 2021. navodi kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. U slučaju određivanja prometno-tehničkog vještačenja, predlaže se naložiti vještaku i očitovanje na okolnost utvrđivanja mjesta odakle je životinja mogla doći na mjesto štetnog događaja, posebice imajući u vidu dopis Ministarstva poljoprivrede od 10. lipnja 2021. Naime, u spomenutom dopisu navedeno je da je na mjestu štetnog događaja, uz lovište „Trebovac“ kojim gospodari 2.tuženik, ustanovljeno i državno otvoreno lovište br. 1/3 „Črnovšćak“ kojim je dana 07. svibnja 2020. gospodario Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, slijedom čega se, u slučaju da se utvrdi da se u predmetnom slučaju radi o divljači, ističe da nije razvidno iz kojega lovišta su potekle životinje, dok je teret dokaza da na predmetnim životinjama gospodari 2.tuženik, na tužitelju, a što isti ne čini. Imajući navedeno u vidu, 3.tuženik predlaže odbiti tužbu primjenom pravila o teretu dokaza. (list 240-241)

9. 1. i 2. tužitelj po punomoćniku u podnesku od 08. svibnja 2023. uređuju tužbeni zahtjev na način da izvršavaju konverziju novčanih iznosa izraženih u kunama u valutu EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR =7,53450 kn, te s tim u svezi predlažu da Naslovljeni sud donese slijedeću presudu: "1. Tuženici i to 1. -tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912), Zagreb, Širolina ulica 4, 2. - tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „SRNA“ Trebovec (OIB: 53472399491) Ivanić Grad, Dugoselska 8 i 3.-tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 dužni su solidarno platiti na ime naknade štete 1. - tužitelju KB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 265,44 eura/ 2.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana podnošenja ove tužbe pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate zajedno sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana. 2. Tuženici i to 1. -tuženik HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. (OIB: 57500462912), Zagreb, Širolina ulica 4, 2. -tuženik LOVAČKO DRUŠTVO „SRNA“ Trebovec (OIB: 53472399491) Ivanić Grad, Dugoselska 8 i 3.-tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 dužni su solidarno platiti na ime naknade štete 2.- tužitelju SB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] iznos od 3.827,79 eura/28.840,49 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom, obračunatom od dana podnošenja ove tužbe pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate zajedno sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana. 3. Tuženici su dužni naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana, uvećano za zateznu kamatu, tekuću od dana presuđenja." (list 379-380)

10. Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-493/2024-2 od 16. rujna 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj Pn-180/2020-94 od 28. prosinca 2023. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenih pravnih lijekova odlučiti u konačnoj odluci. II Odbačena je kao nedopuštena žalba tuženika pod 1) Hrvatskih autocesta d.o.o. izjavljena protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pn-180/2020-94 od 28. prosinca 2023. u dijelu pod toč. II izreke. (list 517-525)

11. 3.tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb po punomoćniku u podnesku od 03. studenog 2025. navodi da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog propusta 1. tuženika, odnosno zbog neodržavanja prometne infrastrukture. Pogrešno je shvaćanje Županijskog suda u Zadru da bi za nastanak štetnog događaja postojala odgovornost i II. tuženika, posljedično III. tuženika. Suprotno tome, prema naprijed spomenutom čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Kao što je nekoliko puta u ovoj pravnoj stvari navedeno, redovito održavanje autoceste, uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji (između ostalog i ophodnje autoceste, uz vođenje evidencije), sa svrhom osiguravanja tehničke ispravnosti i prohodnosti autoceste. Stoga je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja takve prohodnosti i ispravnosti na strani 1. tuženika. 3. tuženik pritom ukazuje na to da upravo činjenica da se divljač – divlja svinja našla na kolniku autoceste, ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojao nedostatak (rupa, procjep, iskop i sl.) ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, u svrhu sprječavanja ulaska divlje svinje na autocestu. U suprotnom se ne bi moglo niti dogoditi da se divlja svinja nađe na prostoru kolnika autoceste, zbog čega prema načelu pretpostavljene odgovornosti odgovara tuženik prema čl. 1045. ZOO-a. Navedeno stajalište potvrđeno je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Jasna je logika zakonodavca koji u čl. 11. st. 2. toč. 5. Zakona o lovstvu propisuje kako je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Zaštitne žičane ograde služe za zaštitu prometa od divljači i drugih životinja i ne ulazi u sastav lovišta, a mora biti postavljena i održavana u skladu s propisima i standardima jer je njezina je funkcija ključna za sigurnost prometa na autocesti.. Granice lovišta se pritom određuju prirodnim i umjetnim preprekama, pri čemu autoceste služe kao granice koje sprječavaju migraciju divljači, sukladno čl. 13. st. 1. ZOL-a. Stoga, neovisno o okolnosti prolazi li predmetna autocesta kroz područje lovišta ili pored područja lovišta, ono se sukladno pozitivnim pravnim propisima ne može niti smije smatrati područjem lovišta. Upravo suprotno, radi se o nedvosmisleno izdvojenom području od područja kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste, ovdje 1. tuženik. Slijedom navedenog, već u ovom dijelu izostaje odgovornost 2. tuženika kao osobi koja upravlja lovištem, a posljedično 3. tuženika, za sve štete nastale na način u ovoj pravnoj stvari. (list 528-532)

12. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem potvrde MUP-a od 18. svibnja 2020. (list 5-6), medicinske dokumentacije (list 7), računa ovlaštenog servisa od 19. svibnja 2020. (list 8-9), odštetni zahtjev od 02. srpnja 2020. (list 10), obavijesti o otklonu zahtjeva za naknadu štete od 15. svibnja 2020. (list 12), očitovanja Lovačkog društva "Srna" Trebovec po punomoćniku od 29. rujna 2020. (list 13-14), obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva od 19. svibnja 2020. (list 15), građevinske i uporabne dozvole (list 47-60), putnog radnog lista od 06. svibnja 2020. (list 62-63), dnevnika rada 06./07. svibnja 2020. (list 64), ophodarskog dnevnika 06./07. svibnja 2020. (list 65), zapisnika o prometnoj nesreći od 07. svibnja 2020. sa fotodokumentacijom (list 66-69), karte lovišta – I/3 Črnovšćak u kartu lovišta broj I/165 Trebovec (list 71), dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 30. siječnja 2020. (list 98), dopisa Ministarstva poljoprivrede od 15. veljače 2021. (list 140), police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 16. prosinca 2019. (list 147-158), prometne dozvole (list 168-169), dokumentacije 3.tuženika – oznaka štete 70-IMOD- 3775/2020 – izvid štete (list 171-228), dopisa Ministarstva poljoprivrede od 10. lipnja 2021. s kartama lovišta (list 229-231), dopisa MUP-a od 10. lipnja 2021. sa zapisnikom o očevidu od 07. svibnja 2020. i ostalim prilozima (list 232-239), dopisa MUP-a od 11. studenog 2021. s prilogom (list 255-256), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Perića, dipl. ing. stroj. od 30. kolovoza 2022. (list 298- 311), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Slavka Davila od 03. listopada 2022. (list 322-323), očitovanja stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Slavka Davila od 28. studenog 2022. (list 370-371), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića, spec. kirurga od 22. siječnja 2026. i očitovanja od 08. svibnja 2026. (list 555 i 556, 591 i 592).

Saslušani su svjedoci FB, BB, ČB i EB (list 244-249), TB i ZB (list 272-274), saslušani su 1.tužitelj KB i 2.tužitelj SB (list 275-277), zakonski zastupnik

2.tuženika JB (list 277-278), saslušani su stalni sudski vještak Tomislav Perić (list 386-387) i stalni sudski vještak Slavko Davila (list 394-395).

Sud je pročitao sudsku praksu (list 42-46, list 118-131, list 72-83, list 91-97, list 336-348).

13. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost 1. 2. i 3. tuženika za štetni događaj, sporna je uzročno posljedična veza između postupanja 1.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb i 2.tuženika Lovačkog društva "Srna" Trebovec i predmetne prometne nesreće. 3.tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb je učinio nespornim visinu imovinske štete na vozilu 2.tužitelja.

15. 3.tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb (u nastavku 3. tuženik) je ukazao kao nesporno da je 2.tuženik Lovačko društvo "Srna" Trebovec, (u nastavku 2. tuženik) osiguranik 3.tuženika te je priznao pasivnu legitimaciju temeljem u spisu priložene Police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 16. prosinca 2019. (osiguranik su Hrvatski lovački savez i svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, predmet osiguranja je izvanugovorna odgovornost osiguranika isključivo za štete koju prouzroči divljač na motornim vozilima), dok je u odnosu na 1.tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb (u nastavku 1. tuženik) istakao prigovor promašene pasivne legitimacije budući u vrijeme štetnog događaja 1.tuženik nije imao zaključeno osiguranje od odgovornosti kod 3.tuženika, kako se to očitovao i u Obavijesti o otklonu odštetnog zahtjeva od 19. svibnja 2020. U nastavku postupka 1. i 2. tužitelj nisu dokazali da je 3.tuženik osiguratelj 1.tuženika.

16. Prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na 2.tužitelja je otklonjen uvidom u prometnu dozvolu za vozilo marke Audi A6, god. proizvodnje 2012., kojim je upravljao 1.tužitelj, koja vrijedi do 15. studenog 2021., s datumom početka ovjeravanja 15. studeni 2016., a glasi na SB, [adresa] kao vlasnika, ovdje 2.tužitelja.

17. U odnosu na osporavanje 2.tuženika da 1. i 2. tužitelj nisu dokazali da je divljač potekla iz njegova lovišta sud je izvršio uvid u dopis Ministarstva poljoprivrede od 10. lipnja 2021. s kartama lovišta u kojem je konstatirano kako je sjeverno od autoceste A3 na 58 km + 600 m ustanovljeno državno otvoreno lovište broj I/3 – "Črnovšćak" kojim je dana 07. svibnja 2020. gospodario Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a južno od navedene točke ustanovljeno je zajedničko otvoreno lovište broj I/165 – "Trebovec" kojim je dana 07. svibnja 2020. gospodarilo Lovačko društvo "Srna" Trebovec, Dugoselska 19, Zelina Breška, Ivanić-Grad; te uzeo u obzir navode stalnog sudskog vještaka Tomislava Perića, dipl.ing. stojarstva. koji je u svom nalazu i mišljenju iznio: "Kako je fizikalna veličina količine kretanja nekog tijela umnožak njegove mase i brzine te imajući u vidu bitnu razliku u masama teretnog automobila Iveco Eurocargo i divlje svinje, da bi divlja svinja udarom istoga bila odbačena ulijevo od smjera kretanja teretnog automobila, to je smjer njenog kretanja morao biti približno okomit na smjer kretanja teretnog automobila, usmjeren od desne prema lijevoj strani istog, a brzina kretanja divlje svinje ne manja od 25 km/h…30 km/h, pa je time dakle nesporno da je divljač došla iz zajedničkog otvorenog lovišta broj: 1/165 "Trebovec", kojim je na dan 07. svibnja 2020. gospodarilo Lovačko društvo „Srna“ Trebovec". Stoga, neosnovan je navod 2.tuženika kako 1. i 2. tužitelj nisu dokazali da je divljač potekla iz lovišta 2.tuženika.

18. Sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu I. Postaje Prometne policije Zagreb od 07. svibnja 2020. i potvrdu od 18. svibnja 2020. iz kojih je razvidno kako se prometna nesreća dogodila 07. svibnja 2020., u 00,40 sati, izvan naselja, na autocesti, na km 58 + 600 m, oznaka i broj ceste A3, Općina Rugvica, sa propisanim ograničenjem brzine sa 120 km/h (o.p. iz dopisa MUP-a od 10. lipnja 2021. proizlazi da je brzina kretanja na navedenoj dionici autoceste 130 km/h); zatečena su vozila N3 Iveco, reg oznake [registarska oznaka] sa priključnim vozilom marke Ackerman reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao FB, južnim kolnikom AC A3 desnom prometnom trakom u smjeru istoka, te vozilo marke Audi, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu SB kojim je upravljao KB, lijevom prometnom trakom istog kolnika u istom smjeru, kao i dvije uginule divlje svinje; vozačima vozila konstatirana je koncentracija alkohola 0,00 g/kg; evidentirana je materijalna šteta; posebne prometne signalizacije na mjestu događaja nije bilo.

19. U odnosu na navode 2.tuženika kako je 1.tuženik bio u obvezi izraditi Program zaštite divljači sud je izvršio uvid u dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 30. siječnja 2020. u kojem se navodi kako je Policom osiguranja za štete nastale od naleta vozila na divljač u 2020. pokrivena šteta koju prouzroči divljač na motornim vozilima na javnim cestama koje su sastavni dio lovišta na području Republike Hrvatske, s obzirom da se za korištenje istih naplaćuje cestarina, te prema tome nisu sastavni dio lovišta pa nije moguće štetu nastalu od naleta vozila na divljač na autocestama naplatiti preko police osiguranja; stoga se pozivaju trgovačka društva za autoceste da izrade Program zaštite divljači za autoceste kojima upravljaju te da u svojim financijskim planovima osiguraju sredstva koja će se koristiti za isplatu šteta nastalu od naleta vozila na divljač na autocestama. 1. tuženik u podnesku od 28. travnja 2021. navodi da nema Program zaštite divljači za autoceste koji bi bio važeći na dan nastanka štetnog događaja (list 144).

20. Odredbama čl.47. st.1. Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18, 32/19 i 32/20 - dalje: ZL) propisano je kako Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta, korisnik površina podnosi Ministarstvu na suglasnost, koji je upravni akt i odredbom čl.100.st.4. ZL kako će Program iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona korisnici površina na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

21. Dakle, temeljem zakonske odredbe 1.tuženik je bio u obvezi izraditi predmetni Program u razdoblju od studenog 2018. do studenog 2020. Imajući u vidu da je prometna nezgoda bila u mjesecu svibnju 2020. 1.tuženiku nije istekao rok za izradu Programa i nije ga morao imati u svibnju 2020. kada se dogodila prometna nesreća.

22. Sud je zatim izvršio uvid u:

-dopis I. Postaje Prometne policije Policijske uprave Zagrebačke od 11. studenog 2021. s prilogom u kojem se navode podaci o naletu na divljač na dionici autoceste A3 u zoni 58 + 600 km (udaljenost 3 km prije i poslije navedene stacionaže - mjesta prometne nesreće), koji podaci su dostavljeni od trgovačkog društva Hrvatske autoceste za period od 2017. do 2020.; iz popisa prometnih nesreća proizlazi kako je u razdoblju od 2017. do 2020. evidentirano 15 nesreća iz razloga naleta na divljač i to u 2020. šest naleta na divljač;

- putni radni list 06. svibnja 2020., dnevnik rada od 06./07. svibnja 2020. i ophodarski dnevnik 06./07. svibnja 2020. u kojem je kao vozač naveden M, kako je obilazak i ophodnja autoceste bila 06./07. svibnja 2020. u razdoblju od 20,00 sati do 07,00 sati, na dionici M. Sava – Križ, konstatirano je da se dogodila prometna nezgoda na 56 km + 600 m, kako je prilikom očevida pregledana zaštitna žičana ograda 500 m prije i poslije nezgode na lijevoj i desnoj strani kolnika, očišćen kolnik od pregaženih životinja (dvije divlje svinje);

23. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 05. listopada 2021. saslušan je svjedok BB koji je iskazao kako su predmetne zgode, zna da je bilo iza ponoći, možda negdje oko pola jedan ili nešto više, on i kolega koji radi u ophodarskoj službi HAC-a dobili dojavu o prometnoj nezgodi do koje je došlo naletom na divljač na autocesti A3 i to na desnoj strani te autoceste dakle onoj koja ide iz pravca Zagreba u pravcu Osijeka, negdje oko 58. km autoceste tj. otprilike 3-4 km nakon prolaska odmorišta Ježevo. Ne zna tko je bio sa njim u smjeni, no kolega i on su vozilom ophodnje došli do mjesta događaja krećući se od pravca Ježeva te su najprije naišli na jedno osobno vozilo marke Audi koje je bilo zaustavljeno misli na desnoj tj. voznoj traci, a otprilike 100 m ispred njega na zaustavnoj traci bilo je zaustavljeno teretno vozilo. Dakle najprije su došli do osobnog vozila, a otprilike 100 m prije dolaska do tog vozila naišli su na mrlju na kolniku koja je bila na voznoj traci i za koju su zaključili da je na tom mjestu došlo do naleta. Na osobnom vozilu marke Audi bio je oštećen prednji kraj, a na teretnom vozilu prednji desni branik. Detaljnije ja ova oštećenja ne može opisati jer se ne sjeća. Ne sjećam se ni vozača tih vozila niti što su oni rekli u vezi toga događaja. Njihova obveza je osigurati mjesto događaja da se ne dogode druge nezgode pa su kolega i on uključili svjetlo na njihovom vozilu kao znak upozorenja i svjetleći znak strelice za usmjerenje prometa, a prije mjesta događaja stavili su dva znaka na kolnik zaobilaženje s lijeve strane, što je u dnevniku rada upisao oznakom "E2 slučaj". Sjeća se da su na mjesto događaja došla i dva policijska službenika te su kolega i on s jednim službenikom pregledali žičanu ogradu i to i na desnom kolniku i na lijevom kolniku, tj. za oba smjera kretanja, a ogradu su pregledali i s jedne i s druge strane 500 m u lijevo od događaja i 500 m u desno od događaja, time da im je početna točka događaja bila ona mrlja na kolniku, a ta mrlja na kolniku bila je od krvi divljači. Ni na jednom mjestu nisu pronašli nikakvih oštećenja žice na ogradama, žica je svuda bila visine 140 cm, a ni između žice i tla nije bilo nikakvih prokopa kroz koje bi mogla proći divlja svinja. Naime, na mjestu događaja našli su dvije divlje svinje od kojih je jedna bila na zaustavnoj traci, a druga je bila izvan zaustavne trake na travnatoj površini, sve u smjeru kretanja ova dva vozila. Te dvije svinje bile su jedna od druge udaljene 20-30 m, bile su puno bliže osobnom vozilu nego teretnom. Ove dvije svinje bile su prije nailaska na osobno vozilo, možda oko 50 m prije osobnog vozila, ali ne zna točno koliko niti koja od te svinje je bila bliže osobnom vozilu. Prometnih nezgoda naletom na divljač na autocesti A3 ima dosta, ne zna kako su ove divlje svinje mogle doći na autocestu, kroz ogradu nisu jer na žici nije bilo oštećenja, ispod žice nije bilo prokopa, a ogradu nisu mogle preskočiti jer su obje te svinje bile mase oko 80-100 kg, visine 60-70 cm, pa smatra da je nisu mogle preskočiti. Kada mu se predočava dokumentacija u sudskom spisu ističe da je na listu 69 prikazan na dvije fotografije prednji dio teretnog vozila, ona divlja svinja koja je bila na travnatoj površini, vozilo marke Audi na fotografijama iz odštetnog spisa je ono koje smo našli na voznoj traci. Dokumentaciju u vezi ophodnje i to putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik sastavio je i u njega unio podatke. Koliko je njemu poznato, sa južne strane autoceste A3 u području događaja lovište ima LU iz Trebovca, ne zna kako se zove. Za ovaj pregled imali su lampe koje imaju raspon dva metra širine vidljivosti. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje punomoćnika tužitelja navodi da na dionici autoceste na mjestu događaja nije bilo posebnog ograničenja brzine, već je ista iznosila 130 km/h. Ponavlja da ne može objasniti kako su divlje svinje došle na autocestu, odgovor na to nije u njegovoj domeni. Na pitanje punomoćnika 2. tuženika navodi da žičanu ogradu suprotnog kolničkog traka kontroliraju jer ne znaju s koje strane autoceste su životinje došle tj. mogle doći. Kontroliraju po 500 m sa svake strane obje ograde, jer je to neka udaljenost koju objektivno mogu proći, radi se o nepisanom pravilu naše službe. Služba ophodnje kontrolira stanje žičane ograde svakog dana po jednom, on je tom dionicom u ophodnji prošao oko 22,00 sata, ali žicu nije pregledavao jer se to ne radi u redovnoj noćnoj ophodnji, nego u dnevnoj ophodnji. U odnosu na mjesto događaja nisu poduzimali nikakve druge radnje radi osiguranja da do dolaska divljači na cestu ponovno ne dođe. Ponekad bi šef znao dati nalog da se ograda dodatno osigura, npr. postavljanjem dodatnog dijela žice u visinu ili ukopavanjem dodatnih stupića u zemlju, ali o tome ne odlučuju radnici. Ne zna je li njegov poslodavac poduzeo išta kasnije kako bi se utvrdilo kako su divlje svinje došle na autocestu i da bi se spriječilo da ponovno dođu. Po njegovoj ocjeni, divlje svinje mogle su ući na autocestu i na naplatnim kućicama. Na završetku smjene svog nadređenog obavijestio je što su kolega i on poduzeli i rekao mu da nisu utvrdili kako su divlje svinje došle na autocestu, pa da neka se to pregleda još i po danu, ali ne zna je li to itko po danu pregledao. Nalet na divljač na autocesti dogodi se možda jednom mjesečno;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 03. ožujka 2022. saslušan je svjedok TB koja je iskazala kako je predmetnog dana prometne nezgode 7. svibnja 2020. kao policijska službenica 1. Postaje Prometne policije Zagreb bila upućena obaviti očevid sa kolegom ZB. On je bio vođa njihove ekipe, a ona tehničar. Dolaskom na mjesto događaja i to na dionicu autoceste A3 i to iz smjera zapada u smjeru istoka sjeća se da su na mjestu događaja kolega i ona zatekli dva vozila. Jedno vozilo bio je osobni automobil marke Audi, a drugo vozilo bilo je teretno vozilo. Međusobnog položaja i razmaka tih vozila sada se ne sjeća, na mjestu događaja zatekli su misli i dvije uginule divlje svinje, ne sjeća se niti njihovog položaja. Na vozilu marke Audi zna da je bilo oštećenja, nikakve detalje o tome ne može opisati jer dnevno u jednoj smjeni obavljaju i po nekoliko očevida prometnih nezgoda i nesreća, a od ovog događaja prošlo je već dvije godine. Njezin posao bio je fotografirati zatečeno stanje i isto je učinila. Ne zna je li sačinjena skica lica mjesta, ne sjeća se, to bi trebalo biti vidljivo prema slovnoj oznaci u urudžbenom broju, pa ako nosi oznaku O, tada skica nije učinjena, a i pravilo je da se skica ne radi ukoliko se radi samo o događaju u prometu, dakle samo u slučaju kod imovinske štete prilikom naleta na divljač. Na toj dionici autoceste bilo je prometnim propisom ograničena brzina na 130 km/h. Sada ne može reći zašto je u zapisniku o očevidu navedeno drugačije i to bilo u odnosu na brzinu kretanja, bilo u odnosu na skicu mjesta događaja. Naime, zapisnik o očevidu uvijek piše vođa ekipe a to je bio ZB, pa kada joj se predočava zapisnik o očevidu u spisu vidi da ga je on i potpisao. Drugih detalja se ne sjeća, a sve što je uočila evidentirano je na sačinjenoj fotodokumentaciji očevida. Na pitanje punomoćnika 1. i 2. tužitelja navodi da u okviru svoje službe ide svakodnevno na očevide, ističe da je išla i na više očevida i na autocesti pa tako i na ovoj dionici autoceste A3 od naplatnih kućica iz Zagreba do Ivanić Grada, te je na toj dionici bilo slučajeva naleta na divljač i osim u ovom štetnom događaju, ne može reći kako često. Navodi da nije kompetentna odgovoriti kako je divljač došla na autocestu ako je ograda bila potpuno ispravna, niti je to njezin posao. Na pitanje zamjenika punomoćnika 1. tuženika navod da radi samo kao tehničar, ne obavlja razgovore prilikom očevida, pa stoga nema nikakvih saznanja niti o brzini kretanja pojedinog vozila. Predmetne zgode su kolega ZB i ona sa djelatnicima iz ophodarske službe pregledali i žičanu ogradu i to 300-500 metara prije mjesta očevida tj. naleta na divljač i 300-500 metara nakon tog mjesta naleta na divljač, samo sa desne strane autoceste gledajući iz pravca zapada u smjeru istoka. Nije bilo nikakve potrebe da pregledavaju žičanu ogradu i sa druge strane autoceste, već uvijek pregledavaju samo onu stranu iz koje im sudionici kažu da je divljač naletjela. Imali su lampu kojom su osvjetljavali mjesto pregleda ograde, pa na pitanje jesu li mogli ogradu dobro pregledati navodi da se svaki puta s očevida vraća blatna, pa valjda to nešto znači. Nikakva oštećenja ni nedostatke na ogradi nisu zamijetili. Na pitanje zamjenika punomoćnika 2. tuženika navodi da se ne sjeća da bi bilo ikakve posebne prometne signalizacije na ovoj dionici autoceste. Ne sjeća se je li tko drugi obavješten o ovom događaju, niti tko je sanirao mjesto događaja, ali to obično rade djelatnici HAC-a. Pregledavanje žičane ograde autoceste prilikom naleta na divljač je uobičajeno postupanje policijskih službenika prilikom očevida. Na autocesti se svakodnevno događaju naleti na divljač, no kako se često događaju na ovoj dionici doista se ne može izjasniti;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 03. ožujka 2022. saslušan je svjedok ZB koji je iskazao kako su predmetne zgode kolegica TB i on kao policijski službenici 1. Postaje Prometne policije Zagreb bili upućeni na očevid na autocestu A3 i to na dionicu između odmorišta Ježevo i Ivanić Grada, zbog naleta vozila na divljač, dakle zbog naleta vozila koja su se kretala od zapada prema istoku u smjeru Ivanić Grada. Dolaskom na mjesto događaja, a zna da je bila noć, na predmetnom mjestu nema nikakve javne rasvjete, zatekli su jedan osobni automobil neke tamne boje Mercedes ili Audi kojim je upravljao jedan mlađi gospodin, a ispred njega zatečeno je jedno teretno vozilo. Dakle gledajući u pravcu njihovog kretanja najprije je bilo na autocesti zaustavljeno teretno vozilo, a iza njega osobno vozilo. Osobno vozilo bilo je doista oštećeno i to prednji dio i ispred vozila, oni opisuju samo oštećenja vidljiva izvana, nisu stručne osobe za procjenu. Na mjestu događaja zatekli su i vozače i djelatnice Hrvatskih autocesta i misli dvije uginule divlje svinje koje su bile prilično velike. Djelatnici autocesta su te divlje svinje prije našeg dolaska već pomaknuli sa mjesta gdje su ih oni zatekli, tj. misli na zaustavni trak, ali ne zna gdje su ih oni bili zatekli, a sve kako ne bi smetale u prometu. Ja sam pisao zapisnik o očevidu od 7. svibnja 2020., brzina je bila ograničena prometnim propisom za autoceste, dakle 120 km/h i nije bilo nikakvog posebnog prometnog znaka drugog ograničenja brzine. U odnosu na izradu skice mjesta događaja, ukoliko je na zapisniku u urudžbenom broju navedena slovna oznaka O tada skica nije rađena, a ako je naznačeno slovo P tada je rađena. Kada mu se predočava predmetni zapisnik u kojemu je navedeno da je skica rađena, to je očita omaška u pisanju, jer skicu u takvim događajima i inače ne rade. Kolegica TB je mjesto događaja fotografirala onako kako su ga zatekli. Kolegica TB i on su sa djelatnikom HAC-a obišli zaštitnu ogradu radi pregleda i to samo onu s desne strane gledajući u pravcu kretanja vozila, a nisu prelazili na lijevi kolnik autoceste, niti su to ikada radili. Pregled su obavili u dužini 300-500 metara prije mjesta naleta i 300-500 metara nakon mjesta naleta. Prilikom pregleda bila je noć, ogradu su osvjetljavali lampom koju je držala kolegica TB, drugog osvjetljenja nisu imali. Pojašnjava da nakon ruba zaustavne trake gledajući prema desnoj zaštitnoj ogradi najprije cijelom dužinom kojom su pregledavali ogradu postoji jedan pojas trave širine 10-12 metara, do njega odvodni kanal širine oko 2-3 metra i dubine oko 2 metra u kojemu je bilo barem pola metra vode, bilo je vidljivo da je u njemu voda, a potom od druge strane toga kanala pa do zaštitne ograde je ponovno jedan pojas trave širine oko 1 metar. Nitko od njih nije imao čizme niti kakvu opremu za prelaženje preko kanala, pa kanal nitko od njih nije niti prelazio već su ogradu pregledavali na način da su hodali uz kanal, lampom osvjetljavajući ogradu koja je bila „zaraštena" u živicu pa se ništa dobro nije moglo ni vidjeti, koliko su mogli vidjeti toliko su pregledali. Prilikom tog pregleda nisu uočili nikakva oštećenja ograde, ali nisu mogli baš dobro ni vidjeti da li oštećenja ima jer je ograda bila zarasla i gledali su je dakle iz daljine, a fizički je nisu mogli ni dodirivati ni probati ima li kakvih oštećenja. Kolegica TB je napravila fotografije mjesta događaja i iste prikazuju onakvo stanje kakvo je bilo kad su došli na mjesto događaja i radili očevid. To je sve što ima za iskazati. Na pitanje zamjenika punomoćnika 1. tuženika navodi da je obavio razgovor sa vozačima oba vozila jer je to bio njegov posao, ne sjeća se više što mi je rekao vozač teretnog vozila kojom se trakom kretao, ali gotovo je uvjeren da je rekao da se kretao desnom trakom, dok mu je vozač osobnog automobila rekao da se on kretao lijevom trakom, a drugih detalja razgovora se ne sjeća. Ne zna kojom brzinom se kretao vozač osobnog vozila. Na pitanje zamjenika punomoćnika 2. tuženika navodi da na toj autocesti nije bilo nikakve posebne prometne signalizacije niti znaka „divljač na cesti“. Ne zna je li tko obavješten o uginulim životinjama, njihov posao nije obavještavati lovačka društva niti zna gdje je čije područje, to rade djelatnici autocesta ukoliko oni imaju podatke o lovištima.

24. Sud prihvaća iskaze svjedoka policijskih službenika saslušanih u ovoj pravnoj stvari kao vjerodostojne jer su logični i sud ih cijeni kao istinite.

25. Sud ne prihvaća iskaz svjedoka NB, radnika ophodarske službe 1.tuženika, kada isti navodi da je pregledana cesta i sa lijeve i desne strane, što je u suprotnosti sa iskazima pol. službenika koji navode samo desnu stranu gledano u pravcu kretanja vozila tužitelja; kao i kada svjedok sa sigurnošću navodi da zaštitna ograda nije bila oštećena, jer pol. službenik ZB navodi “Prilikom pregleda bila je noć, ogradu smo osvjetljavali lampom koju je držala kolegica TB, drugog osvjetljenja nismo imali. Pojašnjavam da nakon ruba zaustavne trake gledajući prema desnoj zaštitnoj ogradi najprije cijelom dužinom kojom smo pregledavali ogradu postoji jedan pojas trave širine 10-12 metara, do njega odvodni kanal širine oko 2-3 metra i dubine oko 2 metra u kojemu je bilo barem pola metra vode, bilo je vidljivo da je u njemu voda, a potom od druge strane toga kanala pa do zaštitne ograde je ponovno jedan pojas trave širine oko 1 metar. Nitko od nas nije imao čizme niti kakvu opremu za prelaženje preko kanala, pa kanal nitko od nas nije niti prelazio već smo ogradu pregledavali na način da smo hodali uz kanal, lampom osvjetljavajući ogradu koja je bila „zaraštena" u živicu pa se ništa dobro nije moglo ni vidjeti, koliko smo mogli vidjeti toliko smo pregledali. Prilikom tog pregleda nismo uočili nikakva oštećenja ograde, ali nismo mogli baš dobro ni vidjeti da li oštećenja ima jer je ograda bila zarasla i gledali smo je dakle iz daljine, a fizički je nismo mogli ni dodirivati ni probati ima li kakvih oštećenja.", dakle, iskaz svjedoka NB u tome dijelu nije uvjerljiv i ocijenjen kao istinit.

26. Tijekom postupka saslušani su i slijedeći svjedoci:

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 05. listopada 2021. svjedok FB iskazao je kako je dana 7. svibnja 2020. upravljao kamionom marke Iveco sa prikolicom kao vozač brze pošte za njegovog poslodavca In Time iz Novog Zagreba. Kretao se autocestom A3 iz pravca Zagreba u pravcu Osijeka. Na autocestu ušao je u Zagrebu, kretao se dakle južnim kolnikom autoceste i to neprekidno voznom tj. desnom trakom, a taj kolnik ima dvije trake tj. voznu (desnu), preticajnu (lijevu) i desnu zaustavnu traku. Nakon što je ušao na autocestu i otprilike 1-2 km nakon što je prošao odmorište Ježevo upravljao je desnom tj. voznom trakom brzinom 87-88 km/h, imao je uključen tempomat, na kamionu je imao uključena kratka svjetla. Dakle, nakon otprilike 1-2 km po prolasku pored odmorišta Ježevo, u trenutku kad je sam s njegove desne strane bio je kraj jedne šumice, odjednom je samo primijetio da ispred kamiona pretrčavaju 3 ili 4 divlje svinje, odnosno ne zna koje su to bile vrste životinja, ali bilo ih je "krdo od 3 do 4 komada" koje su istrčale s njegove desne strane i pretrčavale kolnik okomito ispred kamiona. To se dogodilo u trenutku tako da nije ni stigao reagirati već je lijevim prednjim dijelom kamiona udario u te životinje, ne zna ni u koliko njih, tad se vozilo počelo zaustavljati jer je tempomat sam aktivirao kočenje i zaustavio se otprilike 200 metara nakon naleta time da je kamion zaustavio na zaustavnoj traci kako ne bi smetao u prometu. Nakon što je stao, nazvao je mobitelom najprije jednog kolegu da mu da broj HAK-a, pa je nazvao HAK, a oni su rekli da će nazvati policiju. Nakon što je obavio ove telefonske razgovore, otprilike pet minuta nakon zaustavljanja u retrovizoru kamiona vidio je iza njega nailazak svjetala nekog vozila i odjednom je vidio da svjetala na tom mjestu nema. Tek je nakon toga došao ponovno na mjesto naleta na ove životinje i na tom mjestu je zatekao vozilo marke Audi crne ili neke tamnosive boje koje je bilo zaustavljeno na desnoj tj. voznoj traci, istim je bio vozio neki dečko kojemu je dao mobitel da nazove svoga oca. U trenutku kada je došao do njega već su do mjesta događaja bili došli cestari, a ubrzo i policija. Na autocesti ni pored autoceste nakon toga naleta više nije vidio životinje u koje je udario, mjesto događaja nisam ni išao pregledavati, nisam išao gledati ni žičanu ogradu, cestari su obilazili mjesto događaja, iz zapisnika policije vidio je da sam bio naletio na divlje svinje ali ja ih na kolniku nisam išao gledati niti sam ikoju nakon naleta vidio. Na kamionu kojim je upravljao bio je oštećen lijevi branik i lijevi far, poslodavac je imao kasko i ne zna kolika je bila šteta. Vidio je da ispod prednjeg dijela vozila Audi curi tekućina, pa je savjetovao tom dečku da ga ne pali, druga oštećenja na vozilu nije gledao, nije obraćao pažnju pa ne zna koja su oštećenja nastala. Cestari su obilazili mjesto događaja, ali nitko preda njim nije govorio kakvo je stanje žičane ograde. Na mjestu događaja zadržao se otprilike jedan sat i potom otišao jer je kamionom mogao upravljati, desni far nije bio oštećen, a vozač Audija je ostao i dalje na mjestu događaja sa djelatnicima policije i ne zna što se dalje događalo. Nikakve rasvjete na mjestu događaja nije bilo, nije bilo padalina, bio je mrak i to se sve zbilo negdje oko 1 sat iza ponoći, ne zna točno. Ne zna je li vozač Audija udario u životinju u koju je prethodno on udario ili je ispred njega istrčala neka druga životinja, to nije vidio. Od trenutka kada se zaustavio na zaustavnoj traci pa do trenutka kad je vidio da se vozilu koje dolazi iza njega gase svjetla, tim južnim kolnikom nije prošlo niti jedno drugo vozilo. Nakon što mu se predočavaju fotografije u spisu, ističe da se na listu 69 nalazi prednji dio kamiona Iveco kojim je upravljao, divlje svinje koje su prikazane na fotografijama izvan kolnika nije vidio i ne zna je li u te udario, a vozilo marke Audi prikazano na tim fotografijama je ono vozilo koje je zaustavljeno na desnoj traci zatekao. Kada mu se predočava karta lovišta ne može se točno izjasniti i pokazati na karti gdje je bio nalet, no u svakom slučaju otprilike 1-2 km nakon prolaska pored odmorišta Ježevo. Na pitanje punomoćnika tužitelja navodi da se sa kamionom kretao i iz zapada u smjeru istoka, a ove životinje su njemu istrčale iz smjera juga. Na pitanje punomoćnika 1. tuženika navodi da ne zna jer nije mogao zamijetiti kojom trakom se Audi kretao prije zaustavljanja, kad je došao do njega bio je već zaustavljen na desnoj tj. voznoj traci. Prvo sljedeće vozilo koje je naišlo ovim južnim kolnikom, naišlo je nakon što je već pješke od svoga kamiona došao do ovog zaustavljenog Audija, a ova udaljenost koju je prošao je oko 200 metara. Vozač Audija rekao mu je samo u vezi događaja da je udario u nešto, u neku životinju. Na pitanje punomoćnika 2. tuženika navodi da autocesta A3 ima dva kolnika. Između južnog kolnika koji ide iz Zagreba prema Osijeku i sjevernog kolnika za kretanje iz Osijeka prema Zagrebu ne postoji nikakva zaštitna ograda već samo odbojnici tj. branici. Sve te 3-4 divlje svinje odnosno životinje su ispred njegovog kamiona trčale, nisu od prije bile na kolniku jer bi ih inače vidio, uočio bi ih pod svjetlima. Sa desne strane kolnika u pravcu njegova kretanja bila je žičana ograda, ali nije ju išao gledati. Vidio je da su dvojica cestara i policijski službenik (a došlo ih je dvoje) obilazili mjesto događaja s lampama, ali nije vidio kako su daleko od mjesta događaja išli, niti je vidio jesu li došli baš do te žičane ograde. On je profesionalni vozač pa zato zna da radio obavještava ako nekad ima životinja na autocesti, ali toga dana takvu obavijest nije čuo, znao je takve obavijesti prije čuti često;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 05. listopada 2021. svjedok ČB iskazao je kako je tajnik 2.tuženika LD Srna Trebovec od svibnja 2019. pa neprekidno do sada. U vezi štetnog događaja saznao je tek kada je 2. tuženik primio tužbu iz ove parnice, a do tada o događaju nije imao nikakvih saznanja. Nije poduzeo nikakve radnje u vezi saznavanja kakvih informacija oko ovog štetnog događaja niti je tužiteljima isplaćena kakva šteta. Lovačko društvo nije bilo obavješteno o stradalim divljim svinjama niti je itko pozvao na mjesto događaja radi njihovog preuzimanja. Kada mu se predočava karta lovišta u sudskom spisu ističe da je na njoj prikazano lovište dugotuženika i isto se proteže gledajući od autoceste A3 prema jugu time da je sa lijeve tj. zapadne strane granica njihovog lovišta potok Zelina, a sa desne tj. sa istočne strane proteže se do nadvožnjaka preko autoceste tj. do naselja Breška Greda. Prema jugu lovište 2.tuženika ide sve do potoka Črnec. Gledajući od potoka Zeline prema zapadu nalazi se područje lovišta LU "Strijelac Ježevo". Na karti lovišta ne može pokazati na kojem mjestu je došlo do prometne nezgode niti to detaljnije zna, osim da se ista dogodila negdje oko 58. km autoceste. Drugih detalja u vezi štetnog događaja ne zna. U lovnogospodarskoj osnovi drugotuženika nalaze se i divlje svinje. To je sve što imam za iskazati. Na pitanje punomoćnika tužitelja navodi da je 2.tuženik tijekom 2020. bio osiguran kod Croatia osiguranja policom zaključenom preko Hrvatskog lovačkog saveza. Na pitanje punomoćnika 1.tuženika navodi da 2.tuženik u području granica lovišta ne provodi nikakve lovnogospodarske aktivnosti. Zna da postoji Zakon o lovstvu i poznati su mu neki njegovi dijelovi. Predmetno lovište 2.tuženik nije ograđivao, lovišta nitko ne ograđuje. Smanjivanje broja divljači u lovištu obavljali su prema lovnogospodarskoj osnovi. 2.tuženik ne dostavlja 1. tuženiku godišnja izvješća o migraciji divljači u lovištu. Na pitanje punomoćnika 2.tuženika navodi da ni 6. svibnja 2020. ni 7. svibnja 2020. 2.tuženik nije obavljao nikakve aktivnosti u svom lovištu. Nekoliko stotina metara od autoceste drugotuženik nema nikakvih objekata koji bi privlačili dolazak divljači. Ne zna sa sigurnošću je li 2.tuženik u 2020. izvršio odstrel divljači prema lovnogospodarskoj osnovi. 2.tuženik je tijekom 2020. imao dva nadzora od strane Ministarstva poljoprivrede i to najprije u travnju, a onda u srpnju ili kolovozu i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u radu 2.tuženika.;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 05. listopada 2021. svjedok EB iskazao je kako je od 2019. pa neprekidno do sada lovnik Lovačkog društva "Srna Trebovec", a o štetnom događaju nije imao nikakvih saznanja sve do pokretanja ove parnice dok nije dobio poziv. Sve informacije koje o događaju ima su samo one koje mu je prenio punomoćnik 2.tuženika i koje je on saznao iz dokumentacije u sudskom spisu. Može reći da je tijekom 2020. 2.tuženik u svojoj lovnogospodarskoj osnovi imao i divlje svinje. Područje lovišta 2.tuženika nalazi se omeđeno sa sjeverne strane autocestom A3, sa zapadne strane kanalom Zelina, sa istočne strane se granica proteže preko nadvožnjaka koji je sagrađen preko autoceste kroz Brešku Gredu a sa južne strane se proteže do kanala Črnec. Dužina granice lovišta 2.tuženika uz autocestu A3 je svega 2-3 km, pa kad mu se prikazuje karta lovišta u sudskom spisu na listu 70 spisa ističe da je cijela dužina granice lovišta uz autocestu na toj karti prikazana, ali ne zna na kojem točno mjestu je na autocesti došlo do prometne nezgode, već samo iz podataka u spisu zna da je do nezgode došlo uz granicu lovišta 2.tuženika. Koliko zna, 2.tuženik nije poduzeo bilo kakve druge radnje u vezi štetnog događaja osim sudjelovanja u ovome postupku. 2.tuženiku nitko nije javio o prometnoj nezgodi na dan štetnog događaja niti ga zvao radi preuzimanja divljači. Na pitanje punomoćnika tužitelja navodi da je u vrijeme štetnog događaja 2.tuženik bio osiguran kod Croatia osiguranja, nije mu poznato da bi 2.tuženiku bio dostavljen kakav odštetni zahtjev prije podnošenja tužbe. Na pitanje punomoćnika 1.tuženika navodi da 2.tuženik nikakve radnje ne poduzima u blizini autoceste radi izlaska divljači na autocestu, u blizini autoceste ne održavaju ni lov. Nije mu poznato da bi 2.tuženik Hrvatskim autocestama dostavljao kakvo godišnje izvješće o migracijama divljači. Ne znam zašto divljač izlazi izvan područja lovišta, možda radi neke prirodne migracije. Na pitanje punomoćnika 2.tuženika navodi da ni 6. a ni 7. svibnja 2020.

2.tuženik nije imao nikakvih aktivnosti u lovištu. Lov noću nije ni dozvoljen, već samo od 06,00 do 20,00 sati i to u njihovom društvu samo srijedom, vikendom i praznikom.

2.tuženik nema nikakvih lovnogospodarskih objekata u blizini autoceste, a da bi privlačili divljač. Ministarstvo poljoprivrede je tijekom 2020. obavilo nadzor nad radom 2.tuženika, a posebno se utvrđivalo imamo li kakve objekte u blizini autoceste i utvrđeno je da u radu 2.tuženika nema nikakvih nepravilnosti.

27. Saslušani su 1. i 2. tužitelji i zakonski zastupnik 2. tuženika:

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 03. ožujka 2022. 1. tužitelj KB iskazao je kako je predmetne zgode bila noć, upravljao je osobnim automobilom marke Audi koje je vlasništvo njegova oca SB, kretao se autocestom A3 iz Zagreba prema Ivanić Gradu, brzinom od najviše 120 km/h, ne zna točno. Ispred njega kretalo se jedno teretno vozilo na dionici autoceste poslije odmorišta Ježevo, pa se prestrojio na lijevu kolničku traku i vozio lijevom trakom jer se teretno vozilo kretalo desnom trakom, a drugih sudionika u prometu osim njih dvoje nije bilo. To teretno vozilo ispred njega je bilo na udaljenosti 300-400 metara. U jednom trenutku uočio je da to vozilo usporava, te je ubrzo, krećući se i dalje lijevom kolničkom trakom vidio nešto točno ispred svog vozila i nije prošla ni sekunda od tog uočavanja kada je osjetio da je vozilom u nešto ispred sebe udario. Na vozilu imao je uključena kratka svjetla, bila je noć bez ikakve javne rasvjete. Odmah nakon tog udarca vozilom je prešao na zaustavni trak i na istome se zaustavio otprilike na udaljenosti 50 metara od mjesta naleta. Vratio se pješke prema mjestu naleta i vidio je dvije mrtve divlje svinje od kojih je jedna bila na kolniku i to ležeći na samoj crti između desne i zaustavne trake, a druga je bila na sredini lijeve trake. Do njega je ubrzo došao vozač teretnog vozila i rekao mu „pokupio sam divlje svinje“, gledali su potom njegov automobil, na njemu je bio oštećen cijeli prednji kraj, bio je oštećen ispod, iz njega je iscurilo ulje. Prije toga događaja vozilo nije bilo oštećeno. Ubrzo po tom naletu na lice mjesta došao je jedan cestar, i on je vidio ove dvije svinje na kolniku, rekao je da će ih maknuti da ne smetaju u prometu, lice mjesta osvjetljavao mu je mobitelom, a on je obje svinje pomaknuo na desni zaustavni trak i to prije dolaska policije. Uopće ne može se izjasniti je li divlja svinja u koju je udario već bila mrtva ležala na cesti, nije primijetio da se kreće, u trenutku kada je nešto ispred vozila ugledao odmah je potom na taj objekt naletio, nije stigao reagirati na bilo kakav način pa niti kočenjem. Nakon dolaska policijskih službenika koji su obavili očevid, a valjda i fotografirali mjesto događaja nije niti njih niti cestara vidio da itko ide pregledavati zaštitnu ogradu. Nazvao je oca SB koji je brzo došao na mjesto događaja, a njih dvojica na tom mjestu ostali su zadnji, dakle prije njih je otišao s lica mjesta i cestar i oboje policijskih službenika. Predmetno vozilo je ono vozilo koje mu se predočava u sudskom spisu na fotografijama na listovima 175-228 spisa, oštećenja koja su na njima prikazana nastala su u tom događaju, vozilo prije nije imalo oštećenja, nakon ovog događaja njegov otac dao je popraviti vozilo, ali detalje o popravku ne zna jer je vlasnik vozila on. U vozilu u vrijeme događaja imao sam vezan sigurnosni pojas, prilikom ovog naleta od udarca „trznuo je vratom“, išao je slikati taj dio tijela, imao je bolove u vratu zbog trzajne ozljede, bolovi su trajali 3-4 dana, bio je na jednom pregledu, utvrđeno je da mu ništa nije puklo pa nije išao na kakvo daljnje liječenje. Dakle, imao je posljedice u vidu bolova u vratu od 3-4 dana, te od tada pa do danas još uvijek osjeća strah kad se vozi autocestom." Na pitanje punomoćnika 1. i 2. tužitelja navod da je kratka svjetla imao jer je ispred njega bio kamion kojemu bi duga svjetla na njegovom vozilu smetala. Na pitanje zamjenika 1. tuženika navodi da nije bilo magle ni kiše, ali bio je potpuni mrak jer nije bilo nikakve javne rasvjete. Ne zna na kojoj je bio udaljenosti od divlje svinje na koju je naletio, ali vremenski to je bilo do sekundu prije naleta. Na pitanje zamjenika punomoćnika 2. tuženika navodi da predmetna dionica autoceste A3 ima dva kolnika, jedan u smjeru Ivanić Grada, a drugi iz Ivanić Grada prema Zagrebu. Između ta dva kolnika nalazi se metalna ograda, a svaki kolnik ima vozne trake i jednu zaustavnu. Ne zna je li divlja svinja mogla proći kroz tu metalnu ogradu, ali vjeruje da nije. Nije išao gledati žičanu ogradu koja valjda postoji sa desne strane izvan kolnika, gledajući za pravac njegova kretanja, predmetne zgode nije je išao pregledavati, ali od ruba zaustavne trake pa do te ograde sa desne strane ima barem 20-tak metara;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 03. ožujka 2022. 2. tužitelj SB iskazao je kako je predmetne zgode bila noć, nazvao ga je sin KB i rekao da je imao nezgodu, rekao je na kojem dijelu autoceste A3 pa je na to mjesto došao u roku od pola sata od njegovog poziva. Kad je došao na mjesto događaja zatekao je sina, dvoje policijskih službenika, jednog cestara iz HAC-a. Vozilo kojim je upravljao sin, vlasništvo je 2.tužitelja, bilo je tada na zaustavnoj traci, a teretno vozilo bilo je također na zaustavnoj traci bliže Ivanić Gradu, a udaljeno od vozila Audi nekih 400- 500 metara. Na zaustavnoj traci vidio je i dvije mrtve divlje svinje, radilo se o odraslim velikim životinjama, vozilo Audi bilo je otprilike 50 metara dalje od ovih divljih svinja. Policijski službenik je uzimao izjavu od 1. tužitelja, a službenica je mjesto događaja snimila, djelatnik HAC-a stavio je obje svinje u kombi HAC-a i otišao, a policijski službenici sjeli su u kombi i odvezli se naprijed do vozača kamiona. Na mjestu događaja ostali su samo 1. tužitelj i on, nisu išli gledati zaštitnu ogradu, a nisu je gledali ni policajci niti cestar, nije se ni moglo jer je bio mrak, bila je visoka trava na travnatom pojasu. Na mjesto događaja došao je sljedeći dan sam, otišao je pogledati ogradu sa desne strane gledajući u pravcu kretanja 1. tužitelja, od kolnika do te ograde je dosta široki pojas visoke trave, potom jedan kanal dubine oko metar i pola kojega je on pregazio i tada u njemu nije bilo vode, ali bio je sav zarastao u visoku travu, šaš i rogoz, nakon toga kanala je opet visoka trava nekih jedan metar pojasa, a zaštitna ograda bila je sva zarasla i obrasla, pa se po noći ništa nije ni moglo vidjeti. Pregledao ju je i upravo u onoj ravnini naleta vidio je da je od donjeg kraja žica odignuta od zemlje, da postoji prolaz ispod te ograde zbog odignute žice, na žici je našao dlake divljih svinja i od te ograde tragove divljih svinja preko travnatog pojasa. Njegovo vozilo prije ovog događaja nije bilo oštećeno, na fotografijama na listovima 175-228 spisa su oštećenja koja su nastala u tom događaju, vozilo je odmah sljedeći dan odvezao u servis gdje je procijenjena šteta, a kako mu HAC nije htio štetu nadoknaditi, vozilo je u tom servisu Porsche dao i popraviti i prema računu koji je dostavljen uz tužbu on je isti u cijelosti i platio dakle u visini oko 29.000,00-30.000,00 kn u lipnju 2020., ne zna točan datum. 1. tužitelj je bio u šoku nakon događaja, a i nakon toga bio je još neko vrijeme zbunjen, rekao je da ga boli vrat pa je išao i na snimanje;

-na ročištu za glavnu raspravu održanom 03. ožujka 2022. zakonski zastupnik 2. tuženika JB iskazao je kako je sada predsjednik LD Srna iz Trebovca, a u vrijeme događaja 5. srpnja 2020. bio je dopredsjednik toga društva. Kada mu se predočava karta lovišta u sudskom spisu točno je da je područje 2. tuženika prikazano na istoj karti time da je isto sa sjeverne strane omeđeno autocestom A3 sa zapadne kanalom Zelinka, južne kanalom Črnec, a na istočnoj strani ide do nadvožnjaka kroz mjesto Breška Greda, time da je na toj skici područje omeđeno crvenom linijom. O samom događaju nema neposrednih saznanja, 2. tuženik je za događaj saznao tek nakon što je u ovoj parnici podnesena tužba. Točno je da je i tada 2. tuženik u lovnogospodarskoj osnovi imao divlje svinje, divlja svinja koja mu se predočava na fotografijama u spisu je po njegovoj ocjeni kao dugogodišnjeg lovca odrasla svinja mase oko 60 kg, visine 70-80 cm. Nije mu logično da bi na mjestu događaja bilo blata od divlje svinje ako je ona prešla preko kanala a kanal je prema iskazu 2. tužitelja bio suh. Prema njegovom iskustvu, a lovac je već 30 godina moguće je da divlja svinja prođe ispod žičane ograde, divlje svinje imaju dugu njušku kojom odignu žicu od zemlje, žica je elastična, pa se svinja provuče ispod nje. Ako prođe manji broj svinja i ne ostaje neka rupa u ogradi zbog elastičnosti žice, ali ako prođe krdo svinja odjednom nakon njihovog prolaska ostaje praznina tj. rupa u ogradi. Neposrednih saznanja o samom događaju nema. Do danas tužiteljima nikakva šteta od strane 2. tuženika nije nadoknađena. Na pitanje punomoćnika 1. i 2. tuženika navodi da je u svibnju 2020. 2. tuženik imao ugovor o osiguranju sa 3. tuženikom i to za štete na poljoprivrednim usjevima i za štete od naleti na divljač, ali smatra da se to ne može odnositi na nalet na autocestama. Na pitanje zamjenika punomoćnika 1. tuženika navodi da ne zna je li 1. tuženiku dostavljen izvještaj o migraciji divljih svinja, to nije njegov posao, imaju redovne inspekcije od strane Min. poljoprivrede. Tijekom svibnja nemaju obvezu hranjenja divljači, divljač hranimo tijekom svibnja do 1. travnja, pa onda opet od 1. listopada. Ne zna je li 2020. obavljan odstrel divljih svinja, to nije posao predsjednika. Divljač se kreće tijekom cijele godine, neovisno o granicama lovišta, te neovisno o tome je li to vrijeme kada im lovačko društvo osigurava hranu ili ne. Na pitanje zamjenika punomoćnika 2. tuženika navodi da tijekom prve polovice svibnja nema nikakvih lovnih aktivnosti lovačkog društva. Lovnogospodarski objekti (hranilišta, čeke) udaljeni su od autoceste najmanje 300 metara. Tijekom 2020. u ožujku i kolovozu kod 2. tuženika je bio nadzor od strane Ministarstva poljoprivrede, radilo se o redovnih nadzorima koji se obavljaju dva puta godišnje i nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.

28. Iskaz svjedoka FB, nije ocjenjen kao istinit u dijelu kada iskazuje: "otprilike pet minuta nakon zaustavljanja u retrovizoru kamiona vidio je iza njega nailazak svjetala nekog vozila i odjednom je vidio da svjetala na tom mjestu nema" jer suprotno proizlazi iz Izvješća PP Zagreb od 18. svibnja 2020. kako je nakon naleta teretnog automobila na divlje svinje od kojih je jedna odbačena na lijevu prometnu traku odmah naletio osobni automobil krećući se lijevom prometnom trakom istog kolnika u istom smjeru. Sud prihvaća iskaze svjedoka ČB i EB kao logične, istinite i uvjerljive kao i iskaz z.z. ĐB osim u dijelu: "…u svibnju 2020. 2. tuženik je imao ugovor o osiguranju sa 3. tuženikom i to za štete na poljoprivrednim usjevima i za štete od naleta na divljač, ali ja smatram da se to ne može odnositi na nalet na autocestama.." jer suprotno proizlazi iz navoda 3.tuženika koji nije osporio pasivnu legitimaciju u odnosu na 2.tuženika.

29. Sud prihvaća iskaze 1. i 2. tužitelja kao istinite kada 1. tužitelj govori o strahu riječ je o subjektivnom osjećaju, kao i kada 2.tužitelj navodi: "Ja sam na mjesto događaja došao sljedeći dan sam, otišao sam pogledati ogradu sa desne strane gledajući u pravcu kretanja 1. tužitelja. Ja sam je pregledao i upravo u onoj ravnini naleta vidio sam da je od donjeg kraja žica odignuta od zemlje, da postoji prolaz ispod te ograde zbog odignute žice, na žici sam našao dlake divljih svinja i od te ograde tragove divljih svinja preko travnatog pojasa.", jer 1. tuženik nije osporio te navode relevantnim dokazima.

30. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete provedeno je prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Periću kojim je utvrđeno kako temeljem raspodjele oštećenja, utvrđene uglavnom na podvozju osobnog automobila Audi A6 na visini ne većoj od 0,30 m od podloge, a imajući u vidu foto dokumentacijom fiksirane tragove na lijevoj prometnoj traci južne kolničke trake autoceste A3, nesporno je da se je u konkretnom slučaju radilo o pregaženju divljači – trupu divlje svinje, koja je odbačena udarom teretnog automobila Iveco Eurocargo 160-320 reg. oznake [registarska oznaka], ležala na lijevoj prometnoj traci južnog kolnika, na mjestu oko kojega je vidljiva koncentracija prskotina krvi, dakle nije se radilo o naletu na divljač već o pregaženju trupa iste. Oštećenja osobnog automobila sukladna su i u potpunosti odgovaraju oštećenjima koja se uobičajeno viđaju pri toj vrsti prometnih nesreća. Do udara u naravi započetog pregaženja, osobnog automobila Audi A6 2.0 TDI 4G, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je sjevernom (lijevom) prometnom trakom južnog kolnika autoceste A3, iz smjera zapada u pravcu istoka, upravljao ŠB, trup divlje svinje odbačene prethodnim udarom teretnog automobila Iveco Eurocargo 160-230 reg. oznake [registarska oznaka], s desne na lijevu prometnu traku, došlo je pri brzini osobnog automobila ne manjoj od oko 100 km/h. Temeljem u pregaženju divljači energiji utrošenoj na deformacije osobnog automobila Audi A6 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], te uzevši u obzir usporenje istog tijekom faze pregaženja – povlačenja trupa divljači na putu od oko 50 m, provedenim izračunom dobivena je brzina osobnog automobila Audi A6 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], u trenutku njegovog nailaska na trup divlje svinje, odnosno u trenutku započetog pregaženja, ne manja od oko 100 km/h. Za slučajeve pregaženja ne postoje fizikalni izrazi temeljem kojih bi se moglo s puno sigurnošću zaključivati na točnu brzinu vozila u trenutku započetog pregaženja. Kako je fizikalna veličina količine kretanja nekog tijela umnožak njegove mase i brzine, i imajući u vidu bitnu razliku u masama teretnog automobila Iveco Eurocargo i divlje svinje, da bi divlja svinja udarom istoga bila odbačena ulijevo od smjera kretanja teretnog automobila, to je smjer njenog kretanja morao biti približno okomit na smjer kretanja teretnog automobila, usmjeren od desne prema lijevoj strani istog, a brzina kretanja divlje svinje ne manja od 25 km/h…30 km/h, pa je time dakle nesporno da je divljač došla iz zajedničkog otvorenog lovišta broj : 1/165 "Trebovec", kojim je na dan 07. svibnja 2020. godine gospodarilo Lovačko društvo " Srna" Trebovec. U konkretnom slučaju imajući u vidu rezultate provedenih ispitivanja, KB vozač predmetnog osobnog automobila Audi A6 2.0 TDI 4G, reg. oznake [registarska oznaka], imao je realne tehničke mogućnosti uočavanja i raspoznavanja svjetlosno neoznačene prepreke – trupa divlje svinje odbačene prethodnim udarom teretnog automobila Iveco Eurocargo 160-320 reg. oznake [registarska oznaka] s desne na lijevu prometnu traku, dakle u zoni njegovog kretanja i pri upaljenim kratkim svjetlima na vozilu, na udaljenosti od maksimalno oko 25 m, pa bi onda pri brzini njegovog kretanja od ne manje od 100 km/h vremenski to iznosilo maksimalno 0,9 sekundi prije započetog pregaženja. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja iste došlo bi u slučaju da je KB poduzeo radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada su se ostvarile tehničke mogućnosti uočavanja divlje svinje koja je odbačena prethodnim udarom ležala na lijevoj prometnoj traci južnog kolnika autoceste A3, a pri svim brzinama njegovoga kretanja ne većim od 50 km/h, pri kojim bi se brzinama intenzivnim kočenjem automobilom zaustavio ispred ravnine započetog pregaženja. Kako osnovni gubitak vremena tijekom poduzimanja radnje kočenja u nuždi, koji se sastoji od vremena psihičke i fizičke reakcije vozača (0,45 s*+0,20 s), s vremena prihvata kočnog sistema(0,15s) i vremena porasta usporenja (0,2 s), iznosi ukupno oko 1 sekunde, to na udaljenosti na kojoj su se ostvarile tehničke mogućnosti uočavanja prepreke na kolniku (divlje svinje), do uspostave efektivnog kočenja automobila uopće ne može doći pri svim brzinama njegovog kretanja jednakim ili većim od 25 m/s ili 90 km/h, pri kojim brzinama unutar proteka osnovanog gubitka vremena tijekom poduzimanja radnje kočenja u nuždi automobil prevali put jednak ili veći toj udaljenosti. Temeljeno na Audatex kalkulacijskom sistemu, a koji se bazira na cijenama orginalnih rezervnih dijelova te normativima proizvođača, troškovi popravka oštećenja nastalih na osobnom automobilu marke i tipa Audi A6 2.0 TDI 4G, reg. oznake [registarska oznaka]/ god. proizvodnje 2011./ br. šasije [broj šasije], u vlasništvu 2.tužitelja SB, iznose 28.886,03 kn bez uključenog PDV, odnosno 36.107,54 kn s uključenim PDV 25%. Razlika u troškovima popravka u odnosu na kalkulaciju sadržanu u spisu predmeta (iznos s PDV 27.772,31 kn), posljedica je korekcije cijena rezervnih dijelova (u kalkulaciji sadržanoj u spisu predmeta cijene rezervnih dijelova ažurirane su na dan 19.05.2020. dok su u kalkulaciji danoj u ovom vještačenju ažurirane na dan 13.07.2022., a uz to u računu izdanom od Porsche Zagreb-Slavonska, obračunat je popust u iznosu od 10%, te je ukupan iznos popravka iznosio 28.840,49 kn, a što je onda dakle i iznos štete nastale u konkretnom štetnom događaju na vozilu 2. tužitelja. (list 298-311)

31. 1. i 2. tužitelj u podnesku od 20. listopada 2022. navode da na nalaz i mišljenje vještaka nemaju primjedbi. Što se tiče samih okolnosti štetnog događaja, vidljivo je da bi do naleta na divljač na autocesti došlo pri svim brzinama većim od 50 km/h, a na autocesti gdje je došlo do udara na divljač dozvoljena brzina je 130 km/h.

32. 2.tuženik navodi kako je vještak „utvrdio“ najnižu moguću naletnu brzinu vozila (100 km/h) dok najvišu naletnu brzinu nije utvrdio. 2.tuženik smatra, kako je obzirom na nastala oštećenja te obzirom na utvrđene tragove (krvni trag u duljini od 50 m), ipak moguće utvrditi najvišu vrijednost naletne brzine pa makar to bilo i u nekom rasponu. Nadalje, vještak se niti jednom riječju ne osvrće na broj evidentiranih naleta automobila na divljač na predmetnom dijelu autoceste u promatranom razdoblju od 2017. do 2020., čak 17 te rečenu nespornu/pravno relevantnu činjenicu ne dovodi u korelaciju sa sigurnosti dijela autoceste na kojoj se štetni događaj dogodio. S tim u vezi, 2.tuženik postavlja pitanje je li s prometno-tehničkog gledišta predmetna dionica autoceste sigurna za prometovanje svim sudionicima kojima je ista namijenjena, sve kada se uzme broj evidentiranih prometnih nesreća naletom automobila na divljač? Nastavno, vještak u svom nalazu i mišljenju ne utvrđuje ni odakle je/kako je divljač tj. krdo divljih svinja prispjelo na ograđeni dio autoceste, što 2. tuženik smatra relevantnim.

33. 3.tuženik navodi kako na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nema primjedbi. Ističe kako u konkretnom slučaju postoji doprinos 1.tužitelja vlastitoj šteti, jer da je 1.tužitelj vozio koncentriran na promet i gledao cestu ispred sebe, lako je mogao uočiti da na cesti nešto leži i tako pokušati izbjeći nalet na već pregaženu divlju svinju i reagirati kočenjem ili zaobilaženjem iste, a tu mogućnost je imao jer s desne strane nije bilo vozila. Da se 1.tužitelj prestrojio u desnu prometnu traku po kojoj se je i trebao kretati s obzirom da nisu bili ispunjeni uvjeti za pretjecanje, a kako je i sam 1.tužitelj u svom iskazu od 03. ožujka 2022. naveo, da je vidio kako vozilo s desne strane usporava te je ubrzao i nastavio se kretati lijevom kolničkom trakom, umjesto da uspori i prilagodi brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, isti je ubrzao i tako izazvao predmetnu nesreću. Kako se u konkretnom slučaju radi o mladom vozaču koji je pritom vozio osobni automobil iznimne jakosti, isti prilikom vožnje nije primijenio povećanu pažnju već je reagirao suprotno od onog što bi se očekivalo od svakog vozača koji bi se našao u istoj ili sličnoj situaciji, a to je da u slučaju usporavanja vozila ispred sebe reagira kočenjem i usporavanjem te paralelnim paljenjem sva 4 pokazivača smjera, a što je u konkretnom slučaju kod 1.tužitelja izostalo. (list 353-355)

34. 1. i 2. tužitelj u podnesku od 22. studenog 2022. navode u svezi materijalne štete na vozilu da nema nikakvog doprinosa 1.tužitelja kao vozača vozila štetnom događaju. Prometna nezgoda dogodila se na autocesti, gdje je dozvoljena brzina kretanja vozila 130 km/h. Vozač automobila, 1.tužitelj, kretao se brzinom koja je bila manja od dozvoljene. Zaista ni na koji način nije mogao očekivati da će se na autocesti, gdje bi morala biti osigurana sigurna vožnja, naći divljač. Vožnja pod kratkim svjetlima je obavezna kada se ispred nekog vozila nalazi drugo vozilo kao i zbog vozila koja dolaze iz suprotnog smjera. Vozač automobila, 1.tužitelj, vozeći brzinom manjom od dozvoljene, zaista nije mogao izbjeći ovu iznenadnu i neočekivanu situaciju, nalet na divljač na mjestu gdje se divljač uopće ne bi smjela nalaziti. Ne samo karakter autoceste, već i činjenica da se korištenje autoceste plaća, znači da vozaču osobnog automobila ili nekog drugog vozila mora biti omogućena sigurna vožnja, bez ovakvih iznenadnih situacija - nalaženja divljači na autocesti. Prigovori svih tuženika su u cijelosti neosnovani.(list 365-366)

35. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. listopada 2023. saslušan je sudski vještak Tomislav Perić koji je iskazao kako ostaje u cijelosti pri nalazu i mišljenju danom u izvještaju o provedenom vještačenju od 30. kolovoza 2022. te je dao odgovor na postavljena pitanja. U odnosu na prigovor 2. tuženika da je dana u vještačenju samo minimalna brzina kretanja osobnog automobila i da je ta brzina definirana u odnosu na oštećenja koja je predmetni osobni automobil zadobio u fazi pregaženja trupa divljači. Ako bi kao što predlaže 2. tuženik uzeli u obzir trag struganja trupa divljači po kolniku u dužini od 50 m za navedenu brzinu od 100 km/h to bi predstavljalo prosječno usporenje automobila od 7,84 m/s[2] , a što predstavlja usporenje koje je jednako intenzivnom kočenju tog automobila, dakle mišljenja je da je brzina u cijelosti adekvatno određena, a eventualne razlike u brzini mogu biti posljedica veće mase trupa divljači no ni u tom slučaju ta razlika ne može biti veća od 10% dakle maksimalna brzina bi mogla iznositi 110 km/h. U odnosu na prigovor da nije određeno sa kojeg dijela autoceste je divljač prešla u prelazak južnog kolnika, da je to detaljno obrazloženo na listu 6 nalaza, a iz kojega proizlazi da je nesporno u periodu vremena koje je neposredno prethodio naletu teretnog automobila Iveco Cargo na divlju svinju ista prelazila južni kolnik autoceste A3 s južne prema sjeverne strane. Na poseban upit 2. tuženika od kuda je krdo divljih svinja moglo prispjeti na autocestu, tj. u ograđeni prostor autoceste, iz stanja dokumentacije očevida se o tome ne može zaključivati pa bi onda bilo koji odgovor ulazio u sferu pretpostavki dakle ne bi bio u skladu sa obvezama prometno-tehničkog vještaka. U odnosu na pitanje 2.tuženika da li je sa prometno tehničkog gledišta predmetna autocesta sigurna za prometovanje, a kada se uzme u broj evidentiranih prom. nesreća naleta automobila na divljač, to nije u domeni promet. teh. vještaka za analizu prometnih nesreća već ovlaštenog inspektora za ceste. Na poseban upit 2. tuženika da je ograda bila adekvatno postavljena da li bi spriječila prodor krda na autocestu da to nije u djelokrugu prometno tehničkog vještaka. U odnosu na pitanje 3. tuženika koja je bila promjena brzine vozila 2. tužitelja u predmetnom događaju, uzevši u obzir relativnu sudarnu brzinu od 100 km/h ili 28 m/s te masu osobnog automobila od 1650 kg a masu trupa divlje svinje od 100 kg te obzirom na pregaženje koeficijent restitucije od 0 to proizlazi da bi u trenutku pregaženja trenutna promjena brzine osobnog automobila iznosila 1,6 m/s odnosno oko 5 km/h a što bi uz pretpostavku da je početni dio pregaženja trajao 0,2 sek dalo usporenje od 8 m/s[2] ili oko 0,8 gravitacija. U odnosu na okolnosti je li mogla nastati povreda osobnosti kod 1.tužitelja, kako je to u domeni medicinskog vještaka. (list 386-387).

36. Sud je prihvatio kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka kao i usmeno dan nalaz i mišljenje povodom postavljenih pitanja vještaku. Sud prihvaća navode vještaka u dijelu kada navodi da postavljena pitanja od strane 2.tuženika nisu u djelokrugu prometno tehničkog vještaka već se isto utvrđuje u toku postupka kroz eventualno druge predložene dokaze, odnosno riječ je o pravnom pitanju.

37. Prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 1.tuženika kao pravne osobe zadužene za održavanje autoceste sud je utvrdio kao neosnovan iz slijedećih razloga.

38. Odredbom čl.2.st.1.toč.2. Zakona o cestama (Narodne novine 84/2011,18/2013, 22/2013,54/2013,148/2013, 92/2014 – dalje ZC), propisano je da su autoceste javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-Ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određenima kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske te omogućavanje tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno tom zakonu.

39. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. ZC propisano je da su Hrvatske autoceste d.o.o. društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Odredbom čl. 16. ZC propisano je da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavanje sukladno važećim propisima.

40. Odredbom čl. 17. ZC propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

41. Odredbom čl. 26. ZC propisano je da poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanje javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, ophodnja.

42. Odredbom čl. 17. ZC propisano je da se autoceste održavaju na način da omogućuje sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Dovođenjem navedene obveze 1.tuženika u vezu s utvrđenim po vještaku da je riječ o pregaženju trupa divljači na autocesti od strane vozila kojim je upravljao 1.tužitelj te navodima svjedoka FB (..odjednom sam samo primijetio da ispred kamiona pretrčavaju 3 ili 4 divlje svinje, odnosno ne znam koje su to bile vrste životinja, ali bilo ih je "krdo od 3 do 4 komada" koje su istrčale s moje desne strane i pretrčavale kolnik okomito ispred kamiona..) sud cijeni kako 1.tuženik nije osigurao sigurno korištenje predmetne autoceste odnosno sigurno prometovanje autocestom.

43. Sud prihvaća navode vještaka kako bi u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće do izbjegavanja iste došlo u slučaju da je 1.tužitelj poduzeo radnju intenzivnog kočenja u trenutku kada su se ostvarile tehničke mogućnosti uočavanja divlje svinje koja je odbačena prethodnim udarom ležala na lijevoj prometnoj traci južnog kolnika autoceste A3, a pri svim brzinama njegovoga kretanja ne većim od 50 km/h, pri kojim bi se brzinama intenzivnim kočenjem automobilom zaustavio ispred ravnine započetog pregaženja, dakle sud utvrđuje kako nema doprinosa 1.tužitelja nastanku prometne nesreće, jer je ograničenje brzine bilo 130 km/h, dok iz navoda vještaka proizlazi kako je maksimalne brzina kretanja vozila kojim je upravljao

1.tužitelj mogla iznositi 110 km/h.

44. Sud ne prihvaća navode 3.tuženika kao osnovane da se 1.tužitelj trebao prestrojiti u desnu prometnu traku jer nisu bili ispunjeni uvjeti za pretjecanje i „zato što je vidio kako vozilo s desne strane usporava“ no on se nastavio kretati lijevom kolničkom trakom, umjesto da uspori i prilagodi brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, jer iz ničega ne proizlazi da nisu bili ispunjeni uvjeti za pretjecanje drugog vozila koji se kretao po desnoj traci a kojem je iznenada istrčala divljač. Iz rezultata prometno-tehničkog vještačenja ne proizlazi da je 1. tužitelj trebao imati upaljena kratka svjetla pa da bi izbjegao prometnu nesreću, odnosno da nije postupao u skladu s propisima Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako to tvrdi 1. tuženik.

45. U vrijeme nastanka štetnog događaja bila je na snazi odredba čl. 50. st.1. ZC kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, st.2. istog članka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Odredbom čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN broj 33/05., 64/05., 155/05. i 14/11. – dalje: Pravilnik), propisano je da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi; odredbom čl. 93. st. 1. toč. 1. Pravilnika zaštitne žičane ograde su definirane kao ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. I odredbama čl. 6. st. 1. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20, 85/22. i 114/22.) propisano je da se ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona (st. 1.). Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (st. 2.).

46. Odredbom čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje ZOO), propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se prema st.3. istoga članka za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Kod odgovornosti na osnovi krivnje prihvaćeno je načelo presumirane krivnje, dakle, prema st.3. navedenog članka krivnja štetnika se pretpostavlja, što znači da štetnik, ako se želi osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno) s tim da se predmnijeva najblaži oblik krivnje (obična nepažnja).

47. U smislu citirane odredbe 1.tuženik je bio dužan dokazati da je do istrčavanja divljači – divljih svinja na autocestu došlo bez njegove krivnje, odnosno isključivom krivnjom treće osobe.

48. Divljač se nesporno zatekla na autocesti te se 1.tuženik ne može osloboditi odgovornosti za štetu što ophodar prije nezgode nije uočio nikakvu divljač na cesti niti je dobio dojavu o kretanju divljači. Sud je uzeo u obzir da je svjedok BB iskazao: "Služba ophodnje kontrolira stanje žičane ograde svakog dana po jednom, ja sam tom dionicom u ophodnji prošao oko 22,00 sata, ali žicu nisam pregledavao jer se to ne radi u redovnoj noćnoj ophodnji, nego u dnevnoj ophodnji….. Po mojoj ocjeni, divlje svinje mogle su ući na autocestu i na naplatnim kućicama."

49. 1.tuženik nije dokazao da je žičana ograda temeljito pregledana budući iz provedenih dokaza odnosno iskaza saslušanog svjedoka policijskog službenika proizlazi da je ista pregledana nakon prometne nezgode no iz daljine i da se nije mogla dobro pregledati, te iskaza svjedoka u svojstvu ophodara da prije same nezgode ograda nije bila obuhvaćena pregledom jer se to ne radi u redovnoj noćnoj ophodnji, nego u dnevnoj ophodnji, uz mišljenje svjedoka ophodara kako su divlje svinje mogle ući na autocestu i na naplatnim kućicama. Unatoč okolnostima što su ophodari obilazili predmetnu dionicu autoceste, divljač se na autocesti nedvojbeno zatekla, čime prometovanje autocestom u predmetnom trenutku nije bilo sigurno. Za istaknuti je i da 1. tuženik nije predočio isprave u vidu ophodarskog dnevnika iz dnevne ophodnje već iz noćne ophodnje kada se i dogodila prometna nezgoda.

50. Dakle, divlje svinje su se nesporno zatekle na autocesti, one su na nju ušle i uzrokovale predmetnu nesreću – one su se mogle provući ispod zaštitne ograde ili ući tamo gdje je bila ograda oštećena ili su mogle ući na onom dijelu na kojem nije bilo zaštitne ograde. Relevantan podatak je kako na udaljenosti 3 km prije i poslije navedene stacionaže - mjesta prometne nesreće, koji podaci su dostavljeni od trgovačkog društva Hrvatske autoceste za period od 2017. do 2020. proizlazi kako je u razdoblju od 2017. do 2020. evidentirano 15 nesreća iz razloga naleta na divljač i to u 2020. šest naleta na divljač, dakle, svakako je riječ o dijelu autoceste na kojoj prometovanje nije bilo sigurno.

51. Stoga sud utvrđuje kako je 1.tuženik odgovoran za predmetnu nesreću i njene posljedice jer je dolaskom divljači na autocestu ugroženo nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Budući da 1.tuženik nije poduzeo odgovarajuće radnje kako bi se osigurao nesmetan promet 1.tuženik odgovara za predmetnu štetu uslijed krivnje sukladno prethodno citiranom članku 50. stavku 1. ZC. Neosnovan je prigovor 1. tuženika da dolazak divljači na cestu predstavlja iznenadan i nepredvidiv događaj koji nije mogao spriječiti, s obzirom da je upravo dužnost 1. tuženika da postavljanjem i održavanjem zaštitne ograde osigura nesmetan i siguran promet po autocesti.

52. Odgovornost za štetu od divljači, bila je u vrijeme prometne nesreće uređena odredbama ZL kojim je, u čl. 83. st. 1. određeno da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi. S obzirom da cesta nije površina koja prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 14. ZL ulazi u kategoriju lovišta, niti se prema čl. 2. st. 1. toč. 15. ZL može smatrati otvorenim lovištem u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači, odgovornost 2. tuženika se prosuđuje prema odredbama ZOO koje određuju odgovornost za štetu od opasne stvari.

53. Kako je divljač došla iz pravca lovišta 2.tuženika (toč.17.obrazloženja) odgovornost 2.tuženika se prosuđuje po načelu objektivne odgovornosti jer divljač predstavlja opasnu stvar.

54. Odredbom članka 1063. ZOO propisano je da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

55. Sud je cijenio da u vrijeme nastanka prometne nezgode 2.tuženik nije provodio nikakve aktivnosti (npr. skupni lov), kao i da 2.tuženik nije imao uz samu autocestu nikakve lovnogospodarske objekte (hranilišta, čeke). No u pravu je 1. tuženik kako je 2. tuženik obvezan sukladno ZL poduzimati i ostale mjere za sprječavanje nastanka štete od divljači u skladu sa odredbom čl. 80. st. 7. ZL kojom je propisano da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće 1. tuženiku odnosno pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanom granicom lovišta. Nadalje, odredbom članka 77. stavka 1. ZL propisane su mjere za sprječavanje štete od divljači, a jedna od njih je i smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu. Da tome nije bilo tako proizlazi iz navoda svjedoka u svojstvu tajnika 2.tuženika ČB koji je iskazao da 2. tuženik ne dostavlja 1. tuženiku godišnja izvješća o migraciji divljači u lovištu. Nadalje, isti je naveo kako ne zna sa sigurnošću da li je 2. tuženik u 2020. izvršio odstrel divljači prema lovnogospodarskoj osnovi. Svjedok EB, lovnik kod 2. tuženika je iskazao da mu nije poznato da bi 2. tuženik 1. tuženiku dostavljao kakvo izvješće o migracijama divljači.

56. Odredbom članka 1067. stavka 1. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, st.2. ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

57. U ovome postupku nije utvrđeno da bi postojala odgovornost na strani vozača niti da vozač automobila nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti pa da bi bio odgovoran za prometnu nezgodu ili istoj djelomično doprinio. Dakle, 2. tuženik nije dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe odnosno postojanje bilo kojeg razloga kojim bi se u cijelosti ili djelomično oslobodio odštetne odgovornosti.

58. Slijedom izloženog, 1. i 2. tuženik posljedično tome i 3. tuženik solidarno odgovaraju 1. i 2. tužitelju za nastalu štetu slijedom odredbi čl. 1067. st. 4. i 1107.st.3. ZOO.

59. Sud je usvojio tužbeni zahtjev te je naloženo 1.tuženiku, 2. tuženiku i 3. tuženiku nadoknaditi 2.tužitelju solidarno na ime imovinske štete novčani iznos od 3.827,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 13. studenog 2020. kao dana podnošenja tužbe do isplate (sve budući je razvidno da je 2.tužitelj registrirao vozilo, odnosno vozilo je popravljeno i to za iznos od 3.827,79 EUR kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja, a slijedom izdanog računa) uz primjenu odredbe čl. 29. ZOO odnosno odlučeno je kao u toč. I izreke.

60. Radi utvrđivanja neimovinske štete kod 1.tužitelja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem te iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Slavka Davile od 03. listopada 2022. proizlazi kako je tužitelj nastradao u prometnoj nesreći 07. svibnja 2020. kao vozač u sudaru sa divljom svinjom na autocesti. Događaja se sjeća, u nesvjesti nije bio te je pregledan u Općoj bolnici Bjelovar gdje je postavljena dijagnoza: Contusio capitis (natučenje glave) laka tjelesna povreda, distensio nn. colli (nategnuće mišića vrata) laka tjelesna povreda, contusio sterni (natučenje prsišta) laka tjelesna povreda. Kod dolaska kao i nakon same nesreće u nesvjesti nije bio, žali se na bolove u vratu, otežani pokreti glave i vrata, povraćao nije, svijest nije gubio. Urađena trg. obrada glave i vrata i prsišta, ne nađe se znakova patoloških promjena. Nakon provedenog pregleda preporučeno je tužitelju mirovanje, analgetika pp. Kontrola nadležnog liječnika pp. Druge medicinske dokumentacije u spisu nema. Kod tužitelja nije izvršen medicinski pregled obzirom na vrstu povrede kao i kasnijih posljedica koje je tužitelj imao i što stoji u zapisniku prilikom saslušanja tužitelja. Na pitanje suda vještak navodi kako može utvrditi da je tužitelj zadobio lake tjelesne povrede pojedinačno i ukupno s medicinske strane. Tužitelj je kao posljedicu nesreće trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta jedan dan nakon povređivanja nakon što se psihičko stanje tužitelja stabiliziralo te je najvjerojatnije uzeo analgetsko sredstvo radi smanjenja bolova. Kasnije je imao 1-2 dana stanje bolova srednjeg intenziteta (zbog kojih je morao uzeti analgetik) 2 dana te je kasnije imao slabe bolove zbog kojih je povremeno mogao uzeti analgetik kroz 2-3 dana. Drugih bolova kao posljedicu nesreće nije imao. Strah je tužitelj imao nakon nesreće 1-2 dana jakog intenziteta obzirom na način povređivanja tijekom nesreće, da bi nakon smirenja svojeg stanja kao i smanjenja bolova imao strah srednjeg intenziteta 2 dana te slabi strah 5 dana u smislu povremenog straha i analiza same nesreće kako je mogao nastradati. Liječenje u smislu odlaska na posao i svoje redovne aktivnosti mogao je obavljati nakon 5-6 dana od samog povređivanja. Liječenje je u cijelosti završeno kroz 7 dana. (list 322-323)

61. 1. i 2. tužitelj u podnesku od 20. listopada 2022. navode da na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke nemaju primjedbi.

62. 1.tuženik prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem se konstatiraju pretrpljene ozljede tužitelja KB. (list 331-335)

63. 2.tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Nastavno na dostavljeni nalaz i mišljenje, osporava se iznos tj. visina postavljenog tužbenog zahtjeva glede povreda prava osobnosti budući da označeni iznos nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH.

64. 3.tuženik zbog ekonomičnosti postupka na nalaz i mišljenja sudskog vještaka nije imao primjedbi. 1.tužitelju se osporava pravni interes za vođenje postupka u povodu nematerijalne štete jer kod 1.tužitelja nije nastupila povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. (list 353 do 355)

65. U dopuni nalaza i mišljenja od 29. studenog 2022. stalni sudski vještak Slavko Davila navodi kako u konkretnom slučaju ne može postaviti ispravke dijagnoza koje je postavio liječnik prilikom pregleda. Sve povrede koje se opisuju pojedinačno i ukupno su lake tjelesne povrede koje ne bi smjele ostaviti posljedice. Neke povrede prvenstveno strah je vrlo teško analizirati samo jednim pregledom. On se ne mora (u pravilu kod lakših povređivanja) javiti odmah, već se javlja kasnije nekoliko sati ili dana od same povrede. To je osnovno pitanje medicinsko u kojem će se obimu javiti, kakove će posljedice imati. Sama analiza straha vrlo često i jako diskutabilna jer bolesnik ne osjeća u prvom trenutku kod manjih povreda neke posljedice niti je svjestan u kojoj situaciji se nalazio. S tog stanovišta koje je priloženo u spis vidljivo je da povrijeđeni nije imao težih povreda. Imao je (i to je jasno da je imao) određeni strah. Strah je negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili kad očekuje opasnost bila ona realna ili nerealna. Ona se u pravilu može javiti u određenim trenucima kad čovjek osjeti određeni strah bez obzira da li je to realno ili irealno. To je urođena genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Baš iz tih razloga koje čovjek koji ima nesretni događaj osjeti određeni strah koji je u prvom trenutku najjači i kasnije se gubi da bi kasnije (nekoliko dana ili tjedana) imao određene smetnje u vidu sna, opasnosti kojoj je bio izložen te određene tegobe u vidu otežanog sna, straha od nesreće, procjeni stanja u kojoj se čovjek nalazi. Iz tih razloga dana je i ocjena straha koju je tužitelj zadobio kada na autocesti u punoj brzini naletite na divlju svinju koja ima 30-50 kg i kada u brzini udarite u životinju. Sigurno da taj osjećaj nije nimalo ugodan, da ćete nekoliko dana "vrtjeti film događaja" te gledati kakve su sve mogućnosti i stanja mogla nastati. Iz tih razloga određen je s medicinske strane strah u trajanju niti 10 dana što smatra da je apsolutno opravdan obzirom na stanje koje je nastupilo nakon udarca divlje svinje u automobil koji se kretao određenom brzinom (sigurno više od 60 km na sat te svih mogućnosti koje su se mogle dogoditi). Stoga ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja koji je dao u opisu 28. rujna 2022. (list 370-371)

66. 3.tuženik predlaže da se vještak očituje, uz ranije navedene prigovore 1. tuženika i na okolnost jesu li kod 1. tužitelja mogle nastati povrede opisane u tužbi, ako je promjena brzine u trenutku pregaženja iznosila 1,6 m/s, odnosno 5 km/ h. U slučaju da se vještak ne može očitovati na navedenu okolnost, predlaže se provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine. (list 391)

67. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. studenog 2023. saslušan je sudski vještak Slavko Davila koji je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Radi se o lakoj tjelesnoj povredi koja ne ostavlja trajne tragove. Sam strah kao takav poslije ovakvih nezgoda bez obzira o starosti sudionika u nesrećama izaziva određeni strah koji se obično javlja dan, dva nakon same nesreće. To se naziva reakcija na stres. Ona je vrlo česta kod svih naglih promjena (udarac s neba) što određena osoba proživljava. U prvom trenutku takvih vrlo nepredvidivih povreda koja su svakodnevna događaj nakon kad dođete i prespavate kod kuće taj događaj (prevrtite film) vidite sve mogućnosti što se moglo dogoditi – iako se nije ništa bitno dogodilo, predstavlja zapravo psihički stres svakog normalnog čovjeka. Kod manjih povreda, što je ovdje slučaj, čovjek se nakon određenog vremenskog perioda, počinje smirivati i vidi da se ništa nije dogodilo, a moglo se dogoditi i postepeno se njegovo stanje stabilizira. To je normalna psihička reakcija kod svih takvih povreda i ona obično ne ostavlja nikakvih tragova, što je ovdje slučaj. Na poseban upit vezano uz spominjanje samog tužitelja KB trzaja vratom je normalna reakcija koja se dešava kod bilo koje nesreće gdje dolazi do naglog u prvom trenutku ubrzanja glave i vrata a nakon toga obično udarac u prsa i eventualno vrata u čvrstu podlogu u koju čovjek udari. Kod manjih brzina u takvim nesrećama u pravilu ne ostaje nikakvi tragovi u smislu ogrebotina niti prekida mekih česti glave i vrata prilikom udarca. Ako imamo teže natučenje s podljevom krvi ili puknuće kože radi se o povredi gdje je bila prisutna veća brzina prilikom udara u tvrdu podlogu, to nije ovdje slučaj, mi nemamo ranu, veće podljeve, već je primarno prisutan strah koji svaki čovjek doživljava u takvim slučajima. Obično se takav strah javlja dan, dva iza takve nesreće. Vezano uz natučenje glave i prsišta je posljedica nagle promjene brzine kretanja kočenja, i udarca životinje te nagli pomak vozača prema naprijed. Da je pravilno vezan, udarac se stabilizira samo u području. vrat. kralješnice dok nemate udarac u područje volana i samog vozila jer se on sprečava vezivanjem vozača. Sama povreda kao takva samo ukazuje da se radilo o malim brzinama, da nije bilo nikakvih težih oštećenja (razderotina, podljeva krvi i sl.) kao ni težih povreda u smislu mogućnosti ostavljanja trajnih posljedica. Radi se u trenutku udarca prema volanu i prednjoj strani auta s razmjerno malom brzinom i koja nije ostavljala nikakve posljedice. Kada se vještaku predočava brzina kretanja vozila u predmetnom spisu, vještak navodi kako je tužitelj KB bio pravilno vezan. Zaključno može reći da je moglo doći do natučenja glave i prsišta kod nagle promjene brzine. Moguće je da je tužitelj KB koristio analgetska sredstva koje mu je prepisala njegova dr. ili ih je kupio u ljekarni (analgin i sl.). Na poseban upit punomoćnika 3.tuženika odgovara kako su povrede osobnosti mogle nastati, a koje su utvrđene nalazom i mišljenjem, a prilikom promjene brzine kretanja vozila tužitelja u trenutku pregažena divlje svinje. Ne zna je li kod tužitelja nastao strah zbog ishoda liječenja, kako su postojali kod tužitelja i primarni i sekundarni strah. Na poseban upit punomoćnika 1.tuženika da li bi postavio dijagnozu natučenja glave u slučaju kada vam pacijent negira udarac u glavu, negira mučninu i povraćanje i negira gubitak svijesti, odgovorio je kako ne bi postavio takvu dijagnozu. Na poseban upit punomoćnika 1.tuženika s obzirom da je tužitelj naveo da su fizički bolovi trajali 3-4 dana da li dozvoljava da su bolovi toliko trajali, odgovorio je da je moguće da su toliko trajali zbog promjene likvora, kako je moguće da je tužitelj koristio analgetike, postojala je potreba za uzimanjem analgetika. (list 394-395)

68. Na ročištu za glavnu raspravu od 21. studenog 2021. punomoćnik 1.tuženika predložio je novo med. vještačenje po drugom sudskom vještaku s obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka proturječan i suprotan iskazu samog 1.tužitelja. Punomoćnik 2.tuženika osporio je nalaz i mišljenje med. vještaka u dijelu u kojem isti vještači "strah" budući da je iz iskaza istog razvidno da "strah" vještači vještak psihijatar, a ne kirurg. Punomoćnik 1. i 2. tužitelja naveo je da se protivi ponovnom provođenju medicinskog vještačenja, jer za to nema potrebe, a iznos koji je tražen od strane 1.tužitelja je ionako minimalan.

69. Iz iskaza 1. tužitelja KB proizlazi kako je u vozilu u vrijeme događaja imao vezan sigurnosni pojas, prilikom naleta od udarca „trznuo je vratom“, išao je slikati taj dio tijela, imao je bolove u vratu zbog trzajne ozljede, bolovi su trajali 3-4 dana, bio je na jednom pregledu, utvrđeno je da mu ništa nije puklo pa nije išao na kakvo daljnje liječenje. Dakle, imao je posljedice u vidu bolova u vratu od 3-4 dana, te od tada pa do danas još uvijek osjeća strah kad se vozi autocestom.

70. Sud je prihvatio prijedlog za određivanje vještačenja po drugom sudskom vještaku pa je stalni sudski vještak prof. dr. sc. August Mijić, spec. kirurg u nalazu i mišljenju od 22. siječnja 2026. naveo kako je u predmetnom događaju tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Bol jakog intenziteta je trajala oko 1 dana, srednjeg oko 1 dana, manjeg još oko 2 dana. Tužitelju je kirurga nakon obrade 07. svibnja 2020. preporučio upotrebu analgetika po potrebi. Prema iskazu tužitelja na raspravi, o postojanju bolova u vratu od 3-4 dana, postojala je potreba uzimanja lijekova(analgetika). Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda) je u jakom intenzitetu trajao 1 dana u srednjem 1 dana, a u manjem 2 dana. (list 555-556)

71. 1. i 2. tužitelj po punomoćniku u podnesku od 17. veljače 2026. navode kako nemaju primjedbi. Kao što je iz vještačkog elaborata vidljivo, uslijed ozljeđivanja 1. tužitelja u prometnoj nesreći, koja u konkretnom slučaju predstavlja štetni događaj, on je trpio fizičke bolove i strah. To je povreda prava osobnosti što je osnova za naknadu štete. Iznos koji 1. tužitelj potražuje tužbom je zaista primjeren nastalim posljedicama. Ostaju i kod svih navoda iznesenih tijekom postupka. Tužbeni zahtjev je u odnosu na oba tužitelja osnovan i u pogledu osnove i visine tužbenih zahtjeva. (list 569)

72. 1.tuženik po punomoćniku prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem se konstatira intenzitet i dugotrajnost fizičkih bolova i straha. Tužitelj KB u svojem iskazu danom na raspravi 3. ožujka 2022. uopće ne navodi da su bolovi bili takvog intenziteta da je morao uzeti analgetik, niti uopće spominje da bi pio analgetike. Na liječničkom pregledu 7. svibnja 2020. tužitelju KB je ordinirana terapija analgetikom s naglaskom na „po potrebi", te mu čak nije bilo preporučeno niti nošenje Shanzovog ovratnika. Postavlja pitanje za vještaka da li dopušta da su fizički bolovi kod tužitelja KB bili takvog intenziteta da nije postojala potreba uzimanja analgetika? U odnosu na pretrpljeni strah valja ukazati na izjave samog tužitelja KB koje su unesene u dokument naziva Konzilijarni pregled protokol broj: 2020000805 od 07. svibnja 2020. i to 15h nakon štetnog događaja:„ ...uredno objedovao, uredno prospavao noć.“ Dakle, u situaciji kada je tužitelj KB svega 15h nakon prometne nesreće naveo kod liječnika da je uredno objedovao i da je uredno prospavao noć, nije bilo mjesta za zaključak da je tužitelj KB pretrpio strah u trajanju i intenzitetu kako je to naveo vještak. Pritom valja imati na umu da se pretrpljeni strah u kontekstu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ogleda u strahu koji je pretrpljen uslijed zadobivenih ozljeda, njenih posljedica i komplikacija tijekom liječenja i samo se taj strah uzima u obzir prilikom razmatranja visine pretrpljene neimovinske štete. Postavlja pitanje za vještaka da li dopušta da tužitelj KB nije pretrpio strah uslijed zadobivenih ozljeda ili da je trpio strah u kraćem trajanju od onog utvrđen u nalazu i mišljenju? 1. tuženik je stava da povreda prava osobnosti u konkretnom slučaju nije takve naravi da opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete. Odredbom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. U situaciji kada je tužitelj KB pretrpio jednu i to lakšu tjelesnu ozljedu, da osim prve liječničke obrade nije provedeno daljnje liječenje, da osim mirovanja i analgetika po potrebi nije bila ordinirana nikakva druga terapija, da nisu zaostale nikakve trajne posljedice po zdravlje tužitelja KB, to 1. tuženik ističe da tužitelj KB nema pravo na dosudu pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Na ovu okolnost upire na stav zauzet u sudskoj praksi. 1. tuženik smatra da iz dosadašnjeg tijeka postupka nema mjesta za zaključak da postoji njegova krivnja za nastanak štetnog događaja.

73. Stalni sudski vještak August Mijić u očitovanju od 08. svibnja 2026. navodi kako je nalaz i mišljenje uradio na temelju priložene medicinske dokumentacije: jednog nalaza specijaliste kirurga i priloženog zdravstvenog kartona. Temeljem vlastitog višegodišnjeg kirurškog iskustva, kod ovakvih ozljeda s ovakvim opisom, kod prvog pregleda pacijenta, očekuje kumulativno, minimalno, trajanje i intenzitet boli i straha na način kako je naveo u svom mišljenju od 22. siječnja 2026. Da li je pio preporučene analgetike ili ne, na to pitanje odgovor može dati samo tužitelj. Bolove je imao jer to navodi kirurg kod prvog pregleda 07. svibnja 2020. U cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja datog u vještačenju od 22. siječnja 2026. (list 591-592)

74. 1. i 2.tužitelj po punomoćniku u podnesku od 28. svibnja 2026. navode kako na nalaz i mišljenje vještaka nemaju primjedbi. Kao što je iz istog vidljivo, 1. tužitelj je pretrpio ozljede zbog kojih ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu. (list 595)

75. 1.tuženik po punomoćniku navodi kako i dalje prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem se konstatira intenzitet i dugotrajnost fizičkih bolova i straha. (list 596-598)

76. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao objektivan i stručan Po ocijeni suda kod 1.tužitelja u štetnom događaju došlo je do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. st. 1. i 2. ZOO koja opravdava dosudu pravične novčane naknade temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO uzimajući u obzir trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha uz primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Sud je uzeo u obzir da se prometna nezgoda dogodila na autocesti gdje je propisno dozvoljeno razvijanje većih brzina kretanja vozila te je svakako bio prisutan određeno vrijeme osjećaj straha kod 1. tužitelja prilikom vožnje osobnog automobila autocestom, a kasnije i subjektivni osjećaj straha (iako subjektivni osjećaj ne opravdava dosudu štete). Sud cijeni da je tužitelj zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice, trpio je fizičke bolove jakog intenziteta oko 1 dana, srednjeg oko 1 dana, manjeg još oko 2 dana, imao je preporuku od kirurga nakon obrade upotrebu antibiotika po potrebi. Tužitelj je trpio i primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda) je u jakom intenzitetu trajao 1 dana u srednjem 1 dana, a u manjem 2 dana. Sud ocjenjuje da navedene okolnosti utvrđene po sudskom vještaku opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u traženom iznosu od 265,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe do isplate, shodno odredbama čl. 29. st.1. i 2. i čl. 1103. ZOO odnosno odlučeno je kao u toč. II. izreke.

77. Odluka o naknadi parničnih troškova donesena je sukladno članku 154. st. 1. i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine– Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarife).

78. 1. i 2.tužitelju su kao opravdani priznati troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, na ime sastava obrazloženog podneska od 20. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR, na ime zastupanja na ročištu 21. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu od 05. listopada 2021. iznosu od 200,00 EUR, na ime sastava podneska od 27. siječnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR, a ne u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), na ime zastupanja na ročištu od 03. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR, na ime sastava podneska od 20. listopada 2022. iznos od 200,00 EUR, na ime sastava podneska od 22. studenog 2022. u iznosu od 100,00 EUR, a ne u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.toč.3. Tarife), na ime sastava podneska od 08. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, na ime zastupanja na ročištu 24. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR, na ime zastupanja na ročištu 21. studenog 2023. iznos od 200,00 EUR, sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 26. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 28. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR, a ne u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), zastupanja na ročištu od 25. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR, na ime zastupanja više osoba (uvećanje za 10%) u iznosu od 270,00, na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 97,95 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 87,38 EUR, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 87,38 EUR kao i traženi trošak prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR (list 318 i 404), trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR, odnosno ukupni troškovi u iznosu od 3.972,68 EUR te je odlučeno kao u toč. III izreke.

79. 1. i 2.tužitelju nisu priznati troškovi na ime sastava podneska od 24. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR i podneska od 13. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR ((list 526 i 533) jer isti nisu bili potrebni u postupku.

U Pakracu, 17. srpnja 2026.

S U D A C:

MATIJA STOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tome ročištu uredno obaviještene ili od dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu uredno obaviještene.

DNA:

1. Odvjetnik Radovan Dožudić

Čazma, Kralja Tomislava 1

2. Odvjetničko društvo Terešak i partneri

Zagreb, Kaptol 15

3. Odvjetnik Massimo Činić

Zagreb, Radnička cesta 36

4. Odvjetničko društvo Ćurković i Šanjug d.o.o.

Zagreb, Maksimirska cesta 25