Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Ps-2/2026-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima ZOU Bojanu Zustović, Marini Matanović i Zoranu Slokoviću u Pazinu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi sklapanja ugovora o kupoprodaji stana, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĐM, odvjetničke vježbenice u ZOU Bojana Zustovića, Marine Matanović i Zorana Slokovića u Pazinu, i punomoćnice tuženika KM zaposlenice tuženika, dana 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nadomješta se ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Kupac UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kupuje, a prodavatelj Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Vončinina 3, Zagreb kao pravnog slijednika društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR "ceste" Hrvatske, RO, za održavanje i rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, prodaje stan u stambenoj zgradi u [adresa] koja je sagrađena na k. č. ZGR. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan se nalazi u prizemlju navedene zgrade te se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u ukupnoj površini od 59 m2.

Članak 2.

Kupac kupnjom nekretnine iz čl. 1. ovog ugovora stječe vlasništvo i na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade srazmjerno vrijednosti kupljenog stana, kao i pripadajući dio zemljišta.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena utvrđuje se u iznosu koji će se odrediti prema nalazu vještaka građevinske struke koji će se provesti u ovom postupku, a koju cijenu će kupac uplatiti odjednom.

Članak 4.

Prodavatelj i kupac suglasno utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz čl. 1. ovog ugovora.

Članak 5.

Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaje stanarsko pravo na prodanom stanu.

Članak 6.

Prodavatelj jamči kupcu da je stan iz čl. 1. ovog ugovora njegovo isključivo vlasništvo, te da nije opterećen bilo kakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.

Članak 7.

Prodavatelj dozvoljava kupcu da bez ikakvog daljnjeg odobrenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu ishodi uknjižbu prava vlasništva na stanu iz čl. 1. ovog ugovora, s njegovog imena i vlasništva na svoje ime i vlasništvo.

Članak 8.

Prodavatelj se obvezuje provesti sve sudske i upravne postupke nužne da se upiše kao vlasnik zemljišta na kojem je sagrađen stan, a sve kako bi se moglo provesti etažiranje predmetne nekretnine sukladno Pravilniku o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) (Narodne novine br. 121/2013, 61/2018, 63/2019). Kupoprodajna cijena iz članka 3. ovog ugovora dospijeva na naplatu u roku od 8 dana od upisa prodavatelja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu kao vlasnika nekretnine k. č. br. ZGR. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Članak 9.

Sastavni dio ovog ugovora čini obračun cijene stana.

Članak 10.

Troškove uknjižbe nekretnine snosi kupac.

Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB: 55545787885, da tužitelju FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],naknadi troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nositelj stanarskog prava na stanu u stambenoj zgradi u [adresa] koja je sagrađena na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji stan se nalazi u prizemlju te zgrade a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, WC-a, i hodnika u ukupnoj površini od 59,00 m2, koja nekretnina predstavlja tzv. cestarsku kuću [adresa]. Navodi da u predmetnom stanu zajedno s obitelji živi od 1985. i to sa suprugom, sinom i kćeri. Da je unutar zakonskog roka podnio zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo tuženiku dana 07. listopada 1992. temeljem članka 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 27/91) zajedno s izjavom da nije kupio drugi stan po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i drugom potrebnom dokumentacijom, ali do sklapanja kupoprodajnog ugovora nije došlo. Navodi da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR "ceste" Hrvatske, RO, za održavanje i rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, a da je tuženik njegov pravni slijednik. Pojašnjava da je člankom 8. Zakona o javnim cestama (NN42/90) osnovano javno poduzeće za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta u Hrvatskoj "Hrvatske ceste", te da je istim zakonom prestala s radom radna organizacija za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, a njezina prava i obveze da je preuzelo društvo "Hrvatske ceste". Zatim da je temeljem Zakona o javnim cestama (NN 100/96) prestalo s radom javno poduzeće "Hrvatske ceste", te je člankom 44. osnovana Hrvatska uprava za ceste – pravna osoba za upravljanje državnim cestama kao njegov pravni slijednik. Da se je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (NN 27/01) Hrvatska uprava za ceste podijelila na dva trgovačka društva: Hrvatske ceste d.o.o. i Hrvatske autoceste d.o.o. S obzirom na navedeno smatra da su Hrvatske ceste d.o.o. i Hrvatske autoceste d.o.o. pravni slijednici Hrvatske uprave za ceste u odnosu na preuzetu imovine, prava i obveze. Nadalje navodi da je prilikom upisa društva Hrvatske ceste d.o.o. u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu provedena revizija osnivanja te je evidentirana pokretna i nepokretna imovina, te državne ceste i cestovni objekti kojima je upravljala Hrvatska uprava za ceste i koji su raspoređeni u temeljni kapital društva Hrvatske ceste d.o.o. Tvrdi da je u temeljni kapital društva unesena između ostalog i tzv. cestarska kuća [adresa] tj. predmetna nekretnina. S obzirom na to smatra da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, s obzirom da se radi o nepokretnoj imovini koja je prilikom osnivanja društva unesena u temeljni kapital, ali koji nikada nije ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Napominje da je provjerom u povijesno zemljišnokjižno stanje utvrdio da je tuženik Općinskom sudu u Poreču, zemljišnoknjižnom odjelu Poreč podnio prijedlog za uknjižbu predmetne nekretnine temeljem članka 67., 68. i 69. Zakona o javnim cestama (NN 56/91); da je rješenjem Općinskog suda u Poreču poslovni broj Z-1039/11 od 19. svibnja 2011. odbijen prijedlog Hrvatske ceste d.o.o. jer je uvidom u ugovor o preuzimanju sredstava, prava, obveza i radnika sklopljenog 15. ožujka 1991. utvrđeno da isti ne sadrži točnu oznaku zemljišta; da je protiv tog rješenja tuženik izjavio žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3428/11-2 od 21. svibnja 2012. odbijena kao neosnovana. Nadalje navodi da je člankom 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo p ropisano u stavku 1. da svaki nositelj stanarskog prava (u daljnjem tekstu stanar) može istači zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (u daljnjem tekstu prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati. Zatim da je u stavku 2. propisano da se zahtjev iz stavka 1. podnosi do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana (u daljnjem tekstu ugovor) mora kupac zatražiti u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za kupnju stana, dok je u stavku 3. propisano da izuzetno, rok za sklapanje ugovora za stan za koji u vrijeme određeno za podnošenje zahtjeva nisu nesumnjivo utvrđene sve činjenice odlučne za prodaju stana prema zakonu, počinje teći od dana kada se ove činjenice utvrde. Tvrdi da navedeni rok za podnošenje zahtjeva nije prekluzivni, a on ga do sada nije uputio ponajprije zbog neriješenog zemljišnoknjižnog stanja, ali i zbog svog lošeg zdravstvenog stanja. S obzirom na navedeno predložio je da sud donese presudu kojom bi se nadomjestio ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Tvrdi da nije vlasnik predmetnog stana te da tužitelj nije nositelj stanarskog prava na tome stanu, a niti to može biti. Navodi da je tužitelj Ugovorom o korištenju stana od 18. kolovoza 1987. dobio od Radne organizacije za održavanje i građenje cesta Pula na korištenje predmetni stan kao službeni stan , a nije ga dobio kao nosioc stanarskog prava – stanar. Tvrdi da se stanarsko pravo ne može steći na službenim stanovima jer je tako propisano odredbom članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 22/92, 70/93). Navodi da osim toga ne postoji nikakva odluka (sudska ili bilo kakva druga) kojom bi se tužitelj utvrdio nositeljem stanarskog prava na predmetnom stanu. S obzirom na navedeno predložio je da sud odbaci tužbu, a podredno da ju odbije kao neosnovanu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: z.k. izvadak ( 8), u kopiju katastarskog plana (9), odluku o dodjeli stana na korištenje (10-11), odluku o odobravanju postavljanja električne instalacije (12), ugovor o korištenju stana (13-14), odluke o određivanju naknade – stanarine (15-20), zahtjev za kupnju stana ( 21-22), suglasnost i izjavu da supruga tužitelja stanuje u predmetnom stanu zajedno s njim (23-24), potvrdu o radnom stažu (str. 25), rješenje o komunalnoj naknadi ( 26-27), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika ( 28-34), stanje imovine (35-36), povijesni z.k. izvadak ( 37-38), prijedlog za uknjižbu zajedno s ispravama temeljem kojih se predlaže uknjižba, rješenje, žalbu, potvrde i drugostupanjsko rješenje ( 39-73), potvrdu o zaposlenju tužitelja ( 74), zahtjev za mirno rješenje spora (75-78), potvrdu o vrsti poslova za tužitelja ( 91), liječničku dokumentaciju tužitelja ( 102-110), proveo je mjerničko vještačenje po ovlaštenom vještaku Vladimiru Muškoviću, dipl.ing.geod. (. 113), saslušao je tužitelja (113-114), izvršio je uvid u posjedovni list ( 115), u ortofoto snimak (116), proveo je građevinsko vještačenje po ovlaštenom vještaku Anti Bandiću, ing.građ. (125-155), te je saslušao svjedoke TM (207-208) i GM (208).

U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

4. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik SOUR "Ceste Hrvatska" radne organizacije za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o. , koja mu je dodijelila stan na korištenje na određeno vrijeme – službeni stan u cestarskoj kući u [adresa] – prizemlje u površini od 59,00 m2, odlukom od 22. svibnja 1985. (10-11). Da je tužitelj s Radnom organizacijom za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "održavanje cesta" Pula sklopio ugovor o korištenju stana – službeni stan u cestarskoj kući [adresa] – prizemlje, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u ukupnoj površini od 59,00 m2, dana 18. kolovoza 1987. (13-14). Nadalje nije sporno da je tužitelj temeljem navedene Odluke i Ugovora koristio stan koji se nalazi u stambenoj zgradi na [adresa] na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji stan se nalazi u prizemlju zgrade i sastoji se od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika u površini od 59,00 m2.

5. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tuženik vlasnik nekretnine oznake k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da li je tužitelj nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kao takav da li ima pravo otkupiti predmetni stan.

6. Iz zk izvatka predmetne nekretnine (8) proizlazi da je kao vlasnik upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR "ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula.

Tužitelj tvrdi da je tuženik pravni slijednik SOUR " ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, dok tuženik tvrdi da nije vlasnik.

Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (28-34) proizlazi da je subjekt nastao podjelom i preoblikovanjem Hrvatske uprave za ceste – pravne osobe za upravljanje državnim cestama u dva trgovačka društva, odlukom o podjeli i preoblikovanju Hrvatske uprave za ceste – pravne osobe za upravljanje državnim cestama u društva Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta Hrvatske autoceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 05. travnja 2001. Sukladno odredbi članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama , Hrvatske autoceste d.o.o. i Hrvatske ceste d.o.o. da su pravni slijednici Hrvatske uprave za ceste u odnosu na preuzetu imovinu, prava i obveze.

7. Nadalje, tuženik je 01. ožujka 2011. podnio prijedlog Općinskom sudu u Poreču, zemljišnoknjižnom odjelu za uknjižbu prava vlasništva nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (39 -40). U tom prijedlogu tvrdi da je pravni slijednik SOUR " ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula i to temeljem članka 67., 68. i 69. Zakona o javnim cestama (56/91). Kao dokaz tome uz prijedlog su priložili: odluku poduzeća za ceste, p.o. Pula od 21. prosinca 1990. (46) iz koje proizlazi da se iz Poduzeća za ceste p.o. Pula izdvaja Radna jedinica za održavanje cesta, Pula i udružuje u Javno Poduzeće "Hrvatske ceste", ugovor o preuzimanju prava, sredstava, obveza i radnika između Hrvatske ceste – poduzeće za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta u Hrvatskoj, Zagreb, Vončinina 3 i Poduzeća za ceste Pula, Čirilometodske družbe 6 (41-44), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R3-13439/07 od 21. svibnja 2007. (45) u kojoj stoji da je rješenjem od 15. veljače 1991. upisano brisanje Samoupravne interesne zajednice za ceste Hrvatske, Zagreb, Vončinina 3, zbog prestanka rada s time da sredstva, prava i obveze prelaze na poduzeće "Hrvatske ceste". Da je subjekt Hrvatske ceste brisan a pravni slijednici su Uprava za ceste, Županijske uprave za ceste i društva kapitala. Da je rješenjem od 13. travnja 2001. upisana podjela ustanove Hrvatske uprave za ceste na dva trgovačka društva i to Hrvatske ceste d.o.o. i Hrvatske autoceste d.o.o., potvrdu Trgovačkog suda u Rijeci Stalna službe u Pazinu poslovni broj R3-1826/2011 od 09. veljače 2011. Taj prijedlog je odbijen rješenjem poslovni broj Z-1039/11 od 01. ožujka 2011. (57) iz razloga je se iz priloženih isprava ne može utvrditi da li je predlagatelj Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb pravni slijednik SOUR "ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, kao i što te isprave ne sadrže točnu oznaku zemljišta. To rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 3428/11-2 od 21. svibnja 2012. (72-73) iz čijeg obrazloženja proizlazi da je predlagatelj, ovdje tuženik, dokazao da je pravni slijednik SOUR "ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula, ali da u priloženim ispravama nije navedena točna oznaka zemljišta, te da je rješenje zemljišnoknjižnog odjela kojim je odbijena uknjižba osnovano iz razloga što priložene isprave ne sadrže točnu oznaku zemljišta.

S obzirom na navedeno, a posebice ugovora o preuzimanju prava, sredstava, obveza i radnika između Hrvatske ceste – poduzeće za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju i izgradnju cesta u Hrvatskoj, Zagreb, Vončinina 3 i Poduzeća za ceste Pula, Čirilometodske družbe 6 (41-44), proizlazi da je tuženik slijednik SOUR "ceste" Hrvatske RO, za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta, Pula.

Stoga je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

8. Nadalje, tuženik tvrdi da tužitelj nije nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu.

Tužitelj je u svom iskazu (113-114) izjavio da je bio zaposlen u poduzeću Ceste Pula kao strojar građevinske mehanizacije te da je cijeli radni vijek proveo na valjku za asfalt. Da mu je predmetni stan dodijeljen 1985. u koji da se je uselio 1986. nakon što ga je malo uredio jer je bio u derutnom stanju. Još je izjavio da je na početku plaćao mjesečni najam od 200 dinara, a kasnije je to bilo 0,20 kuna, a od 2017. ne plaća ništa.

Iz Odluke SOUR "Ceste Hrvatska" RO za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o. o dodjeli stana na korištenje na određeno vrijeme od 22. svibnja 1985. (10-11) proizlazi da je tužitelju kao radniku te RO, raspoređenom na poslove i radne zadatke KV strojara, dodijeljen na korištenje na vrijeme od jedne godine službeni stan u [adresa] u [adresa] – prizemlje – u površini od 59,00 m2. Navedeno je da mu se stan dodjeljuje u vezi s radnim odnosom u RO, te ukoliko prestane s radom u toj RO prije isteka roka na koji mu je stan dodijeljen da gubi pravo na korištenje stana i da ga je dužan u roku od tri dana isprazniti od osoba i stvari. Još je navedeno da će stan koristiti izvanbračna supruga tužitelja i njihov sin koji žive kao podstanari u Pazinu. Da je stan u [adresa] u [adresa] slobodan i da nema zainteresiranih iz Nadcestarije Poreč za taj stan. Na kraju je navedeno da je na osnovu tako utvrđenih činjenica Radnički savjet donio Odluku da se imenovanom (tužitelju) taj stan dodijeli na korištenje na vrijeme od godine dana iako se radi o stanu za službene potrebe, uzimajući u obzir socijalno stanje imenovanog, činjenicu da je stan prazan i da za sada nema zainteresiranih za taj stan od strane radnika na održavanju cesta.

Iz ugovora o korištenju stana od 18. kolovoza 1987. (13-14) proizlazi da je zaključen između RO za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "Održavanje cesta" Pula kao davaoca stana na korištenje u smislu članka 59. Pravilnika o zadovoljavanju stambenih potreba radnika od 10. lipnja 1987. i Odluke radničkog savjeta od 03. lipnja 1986. i radnika PM iz [adresa] kao korisnika službenog stana. Navedeno je da RO za održavanje i građenje cesta Pula, OOUR "Održavanje cesta" Pula daje na korištenje, a PM prima na korištenje službeni stan u [adresa] – prizemlje koji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, WC-a i hodnika ukupne površine 59,00 m2 koji stan će koristiti i članovi porodičnog domaćinstva stanara i to njegova supruga EM i sin GM. Nadalje je utvrđena stanarina u iznosu od 4.950,00 dinara mjesečno koja se plaća od 01. rujna 1987.

Iz Odluke SOUR "Ceste Hrvatska" RO za održavanje, rekonstrukciju i izgradnju cesta Pula, p.o. od 10. listopada 1985. (12) proizlazi da se odobrava postavljanje električne instalacije u prizemni stan u cestarskoj kući [adresa] i dovod vode u dvorište zgrade od glavnog vodovoda u dužini od cca 180 m.

Iz odluke RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. OOUR "Građenje cesta" Pula od 26. veljače 1988. (20) proizlazi da je povećana naknada za korištenje stanova za službene potrebe u cestarskim kućama za 80% od 01. ožujka 1988.

Iz obavijesti RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. OOUR "Građenje cesta" Pula, radna zajednica zajedničke službe Pula od 10. ožujka 1988. upućene PM (19) proizlazi da ga se obavještava da naknada za korištenje službenog stana kojeg koristi od 01. ožujka 1988. iznosi 8.910,00 dinara.

Iz Odluke RO za održavanje i građenje cesta Pula, n.sol.o. od 13. lipnja 1988. (16) proizlazi da se utvrđuje stanarina za korištenje stanova u cestarskim kućama, po jednom m2 korisne površine u iznosu od 200 dinara i to od 01. srpnja 1988.

Iz odluke Poduzeća za ceste p.o. Pula od 04. listopada 1990. (18) proizlazi da je povećana naknada za korištenje stanova u [adresa] od 01 . listopada 1990. pa tako i za Cestarsku kuću u [adresa] (54,00 m2) od 33,90 din na 200,00 din , o čemu će obaviješten tužitelj dopisom od 04. listopada 1990. (17).

Iz ovakvih isprava proizlazi da je prednik tuženika predmetni stan normirao kao službenički stan.

Odredba članka 8. stavak 1. točka 3. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86) koji je bio na snazi u vrijeme dodjele predmetnog stana tuženiku , propisuje da se stanarsko pravo ne može steći na stanovima za službene potrebe.

Sud također smatra da se radi o stanu za službene potrebe jer je u njega tuženik uselio nakon donošenja odluke (10-11) kojom mu je dodijeljen predmetni stan kao službeni stan u vezi s njegovim radnim odnosom u toj RO. Tom odlukom je tuženik bio i upozoren da ukoliko prestane s radom u toj radnoj organizaciji da će izgubiti pravo na korištenje toga stana.

Tužitelju je od samog početka bilo poznato da mu je predmetni stan dodijeljen kao službenički stan, zato što je bio zaposlenik prednika tuženika. Isto tako tužitelj je za taj stan plaćao stanarinu te ga je prednik tuženika uredno obavještavao o svakom povećanju te stanarine koja povećanja su donašana za sve stanove u tzv. Cestarskim kućama s naznakom da se radi o stanovima za službene potrebe. Osim toga, visinu stanarine nije utvrđivao stambeni organ već je određena ugovorom , kako je to propisano člankom 8. stavak 3. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima.

S obzirom na navedeno osnovan je prigovor tuženika da tužitelj nije ovlašten podnijeti zahtjev za otkup predmetnog stana kao stana na kojem postoji stanarsko pravo jer se radi o službeničkom stanu na kojem se stanarsko pravo nije moglo steći. Naime, predmetni stan je već u vrijeme dodjele tužitelju sukladno zakonskim propisima (članak 8. stavak 1. točka 3. i članka 80. stavka 1. točka 7. Zakona o stambenim odnosima) bio utvrđen stanom za službene potrebe i na takvim stanovima nisu mogli steći stanarsko pravo ni osobe kojima je isti bio dodjeljivan radi obavljanja određenih poslova, što znači da stanarsko pravo na predmetnom stanu nije mogao steći ni tužitelj koji ga je dobio na korištenje od prednika tuženika jer je bio slobodan, a tužitelj koji je bio radnik prednika tuženika je bio tada bez stana. Prednik tuženika, odnosno tuženik, nije ograničio stanarsko pravo tužitelju jer je predmetni stan utvrđen stanom za službene potrebe i prije nego je dat na korištenje tužitelju. Naime, tuženik nije dostavio odluku, odnosno opći akt iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni stan utvrđen službeničkim stanom. Međutim, iz naprijed citiranih odluka prednika tuženika posebice odluke od 22. svibnja 1985. proizlazi da je tužitelju dodijeljen službeni stan u cestarskoj kući što znači da je ranije bio donesen opći akt kojim je to utvrđeno, a tužitelj ga je koristio kao službenički stan.

Radi toga valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Sud je na prijedlog tužitelja proveo mjerničko i građevinsko vještačenje, ali kako je tijekom postupka utvrđeno da se ne radi o stanu na kojem postoji stanarsko pravo, isto nije bilo od utjecaja na donošenje meritorne odluke.

10. Sud nije odlučivao o parničnom trošku s obzirom da je tuženik uspio u postupku, a nije tražio naknadu troškova, osim eventualnih pristojbi za koje nije nastala obveza plaćanja.

11. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 17. srpnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče 17. srpnja 2026.