Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-743/2026-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete , rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1149/2024-16 od 9. veljače 2026., 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1149/2024-16 od 9. veljače 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1149/2024-16 od 9. veljače 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama od 11. travnja 2020. do isplate.

III. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1149/2024-16 od 9. veljače 2026. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 37,84 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,84 eura sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2013. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 14. ožujka 2013. do 10. travnja 2020.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdvaeurapedesetcenti) sa zateznim kamatama od 9. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

V. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,59 eura (slovima: tridesetjedaneuropedesetdevetcenti), u roku od petnaest dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 75,00 eura sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2013. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2.Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu iz točke I. izreke i odluku o troškovima postupka, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. u vezi s čl. 467.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,146/25., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se „presuda ukine“, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

4. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i odluku o troškovima postupka, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1.toč.1.i 3. u vezi s čl. 467.st.1. ZPP-a. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 eura sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2013. do isplate, s osnove neosnovanog boravka u istražnom zatvoru za jedan dan 13. ožujka 2013..

8. Prvostupanjski sud nespornim među strankama te na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18, u kojem je bio optužen za ubojstvo vlastite majke,

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske,

- da je nadležno ministarstvo dopisom od 02. veljače 2023. izvijestilo tužitelja da je zahtjev za neimovinsku štetu previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 eura,

- da je boravak u pritvoru imao negativne posljedice na zdravstveno stanje tužitelja, obiteljsku situaciju zbog odvojenosti od supruge i kćerke te negativan publicitet u javnosti.

9. Imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom ministarstvu 10. travnja 2020., te da je ministarstvo dopisom od 2. veljače 2023. osporilo zahtjev kao previsok iznad iznosa od 46.078,40 eura, čime je prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda došlo do priznanja duga i prekida zastare sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da nije došlo do zastare tražbine tužitelja pa otklanja tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

10. Cijeneći da svako neosnovano lišenje slobode unosi u psihički život čovjeka trpljenje i nanosi duševne patnje, ujedno imajući u vidu utvrđene negativne posljedice na psihički život tužitelja zbog neosnovanog boravka u istražnom zatvoru, kao i težinu kaznenog djela za koji je bio optužen, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, ugled, čast i dostojanstvo i uživanje u obiteljskom životu, u iznosu od 75,00 eura za predmetni jedan dan proveden u istražnom zatvoru, sa zateznim kamatama od slijedećeg dana provedenog u istražnom zatvoru 14. ožujka 2013. do isplate pozivom na čl. 1103. ZOO- a pa u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.4. ZPP-a, a cijeneći da su stranke, uzimajući u obzir osnovu i visinu, djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

13. Tužitelj žalbom neosnovano upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11.ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio razloge o svim odlučnim činjenicama pa je presudu moguće ispitati.

14. Tuženik se žalbom poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2.toč.8. ZPP-a, međutim određeno ne navodi u čemu bi se ista sastojala, pa pozivom na čl. 365. st.2. ZPP-a ovaj sud nije ispitivao da li je takva procesna povreda počinjena.

15. Neosnovano se tuženik poziva na bitnu procesnu povredu iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud nije iznio razloge o njegovom prigovoru da potraživanje naknade štete za svaki pojedini dan ne može egzistirati kao samostalna cjelina. To iz razloga jer je sud iznio razloge zbog kojih smatra da tužitelju pripada naknada štete i u kojoj visini za zatraženi jedan dan boravka u pritvoru pa se presuda može ispitati.

16. Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 14. ZPP-a na koju se poziva tuženik navodeći da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u odnosu na razliku između iznosa zatraženog zahtjevom podnesenim Ministarstvu pravosuđa (66,36 eura po danu) i iznosa zatraženog tužbom (345,29 eura za jedan dan). To iz razloga jer je tuženik u mirnom postupku ponudio tužitelju manji iznos od zatraženog (37,16 eura po danu), a koji tužitelju nije bio prihvatljiv pa je podnio tužbu koju je utemeljio na istoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a time što je tužbom zatražio veći iznos naknade štete od onog iz zahtjeva ne može se smatrati da nije ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe iz čl. 477.st.2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03., 178/04., 115/06., 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., dalje:ZKP/97) koji se primjenjuju na temelju čl. 573. al.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., dalje: ZKP/08).

17. Tužitelj žalbom neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete. To iz razloga jer je prvostupanjski sud u skladu sa čl. 1100.st. 2. ZOO-a pravilno cijenio sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti od kojih ovisi visina pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO- a (prava na slobodu, ugled, čast, dostojanstvo, obiteljski život) te pravilno tužitelju za jedan dan proveden u pritvoru dosudio naknadu u iznosu od 75,00 eura. Takva naknada suprotno žalbenim navodima tužitelja adekvatna je okolnostima konkretnog slučaja, kao i recentnoj sudskoj praksi odnosno važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH koji imaju orijentacijsku svrhu pri odlučivanju o visini pripadajuće pravične novčane naknade u svakom pojedinom slučaju.

18. Žalbeni navodi kojima se tužitelj poziva na odluku VSRH broj Rev-766/2009 od 17. studenog 2011. nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost dosuđenog iznosa, budući da visina pravične novčane naknade ovisi o svim okolnostima svakog konkretnog slučaja u okviru osnovnih općih smjernica njene prirode i da predstavlja pravičnu novčanu satisfakciju za štetu koju je oštećenik pretrpio, a okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju upravo dosuđeni iznos. Također, pozivanje tužitelja na presudu Županijskog suda u Osijeku donesenoj u identičnoj pravnoj stvari, nije od odlučnog značaja, s obzirom da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjem drugog županijskog suda.

19. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava pri odlučivanju o prigovoru zastare djelomično su osnovani.

20. Prema čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena, s time da prema čl. 477. st. 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema čl. 478. st.1. ZKP/97 ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete . Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema st.2. istoga članka dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u čl. 481. st. 1. ovoga Zakona.

21. Imajući u vidu utvrđenje da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine primio 3. siječnja 2020., to je zastara utužene tražbine počela teći od idućeg dana 4. siječnja 2020., a do zastoja zastarijevanja došlo je 10. travnja 2020. u smislu odredbe članka 478. st. 2. ZKP/97 kada je tužitelj u skladu s odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97a podnio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog boravka u istražnom zatvoru, s time da je zastara u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/97 i odredbom čl. 238. st. 2. ZOO-a nastavila teći po proteku tri mjeseca od podnošenja navedenog zahtjeva. Naime, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao do 2. veljače 2023. kada je nadležno ministarstvo ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe koju isti nije prihvatio, jer je zastoj zastare trajao tri mjeseca, budući je to rok nakon kojeg oštećenik, ukoliko o njegovom zahtjevu nije odlučeno, može u skladu s odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske.

22. Međutim, nesporno je da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. utvrdio da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudio isplatu iznosa od 46.078,40 eura s osnova naknade štete, a što suprotno žalbenim navodima tuženika i prema pravnom shvaćanju ovog suda u smislu čl. 240. ZOO-a ima značenje priznanja duga, ali samo za taj iznos odnosno za iznos od 37,16 eura po danu. Stoga je za iznos od 37,16 eura po danu sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a nastupio prekid zastare 2. veljače 2023. te je zastara sukladno čl. 245. st. 2. ZOO-a tada počela teći iznova pa kako je tužba podnesena 10. travnja 2024. to do podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok pa za navedeni iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

23. Stoga je prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 37,84 eura osnovan pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev, dok u odnosu na dio tražbine u iznosu od 37,16 eura taj prigovor nije osnovan pa je u tom dijelu prvostupanjskom presudom pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev.

24. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik osporava početak tijeka zateznih kamata od 14. ožujka 2013. . Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. pa mu pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1103. ZOO-a zatezne kamate pripadaju od slijedećeg dana 11. travnja 2020. , a ne od slijedećeg dana od dana provedenog u istražnom zatvoru za koji traži naknadu štete, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

25. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. i II. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika primjenom čl. 373. ZPP -a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu kao u točki III. izreke.

26. S obzirom na ishod žalbenog postupka primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da su stranke u parnici djelomično uspjele u primjenu dolazi odredba čl. 154.st.2. ZPP-a. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio u cijelosti, a u odnosu na visinu sa 10,76 % pa njegov uspjeh iznosi 55,38 % (100%+10,76% : 2), dok tuženik u odnosu na osnovu nije uspio, a u odnosu na visinu uspio je sa 89,24%, dakle njegov uspjeh iznosi 44,62% (0%+89,24%:2). Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio sa 10,76% pa mu sukladno čl. 154.st.2. ZPP-a razmjerno tom uspjehu pripada naknada troškova postupka. Tužitelju na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje:Tarifa) pripada pravo na naknadu troška za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 32.t.1.), sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr.7.t.1.), pristup na ročišta 12. prosinca 2024. i 9. prosinca 2025. u iznosu od ukupno 200,00 eura (Tbr.9.t.1.) te na ročišta 20. svibnja 2025. i 15. srpnja 2025. u iznosu od ukupno 50,00 eura (Tbr.9.t.5.), sa PDV-om u iznosu od 112,50 eura (Tbr.46.) tj. u ukupnom iznosu od 562,50 eura, dok spisu ne prileži dokaz o plaćenim sudskim pristojbama pa u tom dijelu tužitelju troškovi nisu niti nastali. Stoga tužitelju pripada naknada troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu (10,76%) u iznosu od 60,52 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

27. Tuženiku primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a pripada naknada troškova žalbenog postupka razmjerno postignutom uspjehu u tom postupku od 50,45%. Tuženiku je pozivom na čl. 155. ZPP-a, a s obzirom na vrijednost pobijanog djela presude (iznos od 75,00 eura) priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr.10.t.1.), slijedom čega mu pripada naknada troškova postupka u razmjernom dijelu od 31,59 eura ( 50,45%) pa je odlučeno kao u točki V. izreke.

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154.st.1. ZPP-a nije osnovan, budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u točki VI. izreke.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Bučković