Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-538/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov- Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4346/2021 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4346/2021 od 18. veljače 2025. u točki I. i II. izreke.

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana te se preinačava odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke u preostalom očito odbijajućem dijelu i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 450,00 eura (slovima: četiristopedeseteura) u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura (slovima: šezdesetdvaeurapedesetcenti) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu njegov zahtjev odbija.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je :

„I/ Utvrđuje se da je tužitelj ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti na:

- fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000 izrađenoj od strane Petra Grarmaza, dipl. ing. geod, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, a koja je sastavni dio ove presude, prikazan unutar linija koje spajaju točke A, B, C i D, ukupne površine 2909 m²;

- fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:1000 izrađenoj od strane Petra Grarmaza, dipl. ing. geod, stalnog sudskog vještaka za geodeziju, prikazan unutar linija koje spajaju točke E, F, G i H, ukupne površine 2302 m²;

pa je slijedom naprijed utvrđenog, ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti (cijepanje) i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, brišući isto prava sa imena tužene RH.

II/ Tužena RH je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 4.766,78 Eur -a (četritisućesedamstošezdešesteuraisedamdesetosamcenti) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.“

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima postupka sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353.st.1.toč.3.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i dosudi tužitelju zatraženi trošak u cijelosti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa tako i u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva, zbog čega je istu moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na realnim dijelovima nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to dijela koji je u skici stalnog sudskog vještaka Petra Grarmaza, dipl. ing. geod. označen točkama A, B, C i D, ukupne površine 2909 m² i dijela koji je označen točkama E, F, G i H, ukupne površine 2302 m².

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1013654 m2, kao vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je u katstarskom operatu od revizije katastra 1953. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] bila upisana kao posjed JH ud. Jurja sa površinom od 4000 m², a od 1986. novom revizijom upisana je kao društveno vlasništvo, posjednik Šumarija Hvar, odnosno Hrvatske šume d.d. Jelsa u cijelosti,

- da je prednik tužitelja, djed ŠHG, u ime svoje obitelji 1910. prihvatio ponudu tadašnje Općine Vrboska za kupnju zemljišta na predjelu zv. Zaglav,

- da je prema Popisu obitelji, pod rednim br. 143, ŠHG **.**.1910. platio dio cijene u visini od 25 kruna,

- da je ŠHG kao kupac stupio u posjed dva komada zemljišta, koja su mu prethodno od strane mjernika označena na terenu,

- da je preostali iznos cijene ŠHG mogao isplatiti do svoje smrti 18. siječnja 1922.,

- da je u trenutku smrti ŠHG SH njegov posjed na predmetnoj nekretnini prešao na suprugu ĐH, a čiji je posjed evidentiran pri reviziji katastra 1953. te joj isti nitko nije osporavao,

- da su posjedovni čini izvršavani od strane pravnih slijednika ĐH, sina Š, oca tužitelja, a nakon njegove smrti tužitelja, u skladu sa namjenom zemljišta,

-da je tužitelj na temelju nasljeđivanja i sporazuma između nasljednika pravni slijednika pok. ĐH SH na predmetnim nekretninama.

11. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na pravno pravilo paragrafa 1053. u vezi sa paragrafom 380. i 425. Te pravno pravilo paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (dalje:OGZ) koja se primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91), a u vezi s čl. 388. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), zaključuje da je prednik tužitelja 1910. na temelju sklopljenog kupoprodajnog ugovora stupio u posjed utuženih realnih dijelova predmetne nekretnine te da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u neprekinutom posjedu tih nekretnina duže od 40 godina potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90., dalje:ZIDZŠ), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. I čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj pozivom na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 38/12., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, 126/22.138/23.).

13. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je prednik tužitelja djed ĐH PH kupio utužene realne dijelove predmetne nekretnine od Općine Vrboska 1910. godine i stupio u samostalni posjed istih jer takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz isprava priloženih spisu i iskaza svjedoka koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio na temelju čl. 8. ZPP -a, a koju ocjenu dokaza prihvaća i ovaj sud, pa žalbeni navodi kojima tuženik iznosi drugačiju vlastitu ocjenu izvedenih dokaza nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenih činjenica.

15. Također, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio neprekinuti posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika na utuženim dijelovima predmetne nekretnine počev od 1910. kada je djed tužitelja ĐH SH stupio u posjed, preko njegove supruge ĐH, pa do oca tužitelja Š i tužitelja sve do današnjih dana. Naime, takav kontinuirani posjed koji je izvršavan u skladu sa tadašnjom namjenom zemljišta (skupljanje drva, lišća, grančica, držanje koze i sl.) i koji tužitelju i njegovim prednicima ni od koga nije osporavan, nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka koje je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao vjerodostojne budući da imaju relevantna saznanja o predmetu spora, pri čemu je baka tužitelja ĐH (...) ... od revizije katastra 1953. evidentirana kao posjednik dijela predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] (na površini od 4.000,00 m2 koja približno odgovara utuženim nekretninama) pa sve do 1986. (kada su na temelju revizije katastra upisan kao posjednik Hrvatske šume).

16. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

17. Prema odredbi čl. 388. st. 2 ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je prednik tužitelja kupio utužene nekretnine (realne dijelove) 1910., to se imaju primijeniti pravna pravila bivšeg OGZ-a koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91.).

18. U primjeni pravnih pravila OGZ-a (paragrafa 431.) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev - 653/2019 od 13. travnja 2021. i dr.).

19. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je prednik tužitelja sklopio sa Općinom Vrboska kao tadašnjim vlasnikom kupoprodajni ugovor za utužene realne dijelove predmetne nekretnine te da je isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed istih, iz čega slijedi da je ugovor izvršen, to je primjenom pravnih pravila OGZ-a stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a tužitelj je te nekretnine stekao nasljeđivanjem kao njegov pravni slijednik.

20. Podredno, sve i kada bi bili točni žalbeni navodi da kupoprodajni ugovor nije realiziran, tužbeni zahtjev je osnovan. Odredbom čl. 159.st.1. ZVDSP-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. istoga članka pripisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. istoga članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema čl. 160. ZVDSP-a u vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.).

20.1. Prema pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u presudama Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10., kao i prema pravnom shvaćanju iznesenom u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev3014/2019 od 12. svibnja 2020., Rev-212/2023 i dr.) o stjecanju vlasništva na nekretninama dosjelošću koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, za takve nekretnine u vrijeme dosjelosti računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-58/97 ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a.

20.2. U konkretnom slučaju pri utvrđenju da se tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima nalazi u neprekinutom samostalnom poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1910. pa nadalje, to je do 17. studenog 1999. proteklo vrijeme od 40 godina iz čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 160.st.1. i 2. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini (koja je nesporno prije 8. studenog 1991. bila u društvenom vlasništvu), slijedom čega ujedno cijeneći da u konkretnom slučaju nema naznaka da je treća osoba stekla ikakva prava na spornoj nekretnini ili da je itko drugi osim tužitelja potraživao određena prava u odnosu na tu nekretninu, tužitelj je sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

21. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na odredbu čl. 55.st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90 - dalje: ZŠ) kojom je propisana zabrana stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu, a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 374/1998 od 12. siječnja 2000. pa da se u rok za stjecanje prava vlasništva ne računa razdoblje od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. nisu osnovani. To prvenstveno iz razloga jer je u konkretnom slučaju prednik tužitelja stekao vlasništvo na temelju kupoprodaje 1910. pa odredbe ZŠ-a ne dolaze u primjenu, a podredno iz razloga što u situaciji kada su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ) kada su postale vlasništvo Republike Hrvatske, kao što je to u ovom predmetu slučaj, onda odredbe toga Zakona, a niti Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. ZŠ-a nisu od utjecaja na mogućnost stjecanja vlasništva tih nekretnina dosjelošću u razdoblju dok su te nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva (pravno shvaćanje VSRH, Rev 221/2024 od 13. veljače 2024.)

19. Tužitelj žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

20. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju odmjerio trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 25 bodova. To iz razloga jer tužitelju kao stranci koja je sukladno čl. 186. a. ZPP-a podnijela zahtjev za mirno rješenje spora pripadaju troškovi zastupanja koji su povodom toga nastali u skladu s čl. 151. st. 1. ZPP-a i to prema Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa/23) u visini od 250 bodova tj. u iznosu od 500,00 eura. Kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju taj trošak u iznosu od 50,00 eura, to pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju valja dosuditi daljnji trošak u iznosu od 450,00 eura.

21.Tuženik žalbom neosnovano osporava visinu odmjerenih troškova postupka navodeći da je vrijednost predmeta spora previsoko utvrđena (u iznosu od 3.180,70 eura), budući da je prvostupanjski sud primjenom čl. 40. st.3. u vezi s ZPP-a pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora u navedenom iznosu, što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke ove presude, a primjenom čl. 373. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i odlučiti kao u točki II. izreke.

23. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom sukladno čl. 154.st.1. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka i to na temelju čl. 155. ZPP -a i Tarife/23, a imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka (iznos od 450,00 eura), u visini od 25 bodova tj. u iznosu od 50,00 eura (Tbr.10.t.4. i 54.) sa PDV-om u iznosu od 12,50 eura (Tbr.46.) odnosno u ukupnom iznosu od 62,50 eura, dok tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu jer spisu ne prileži dokaz o plaćanju, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić - Margan