REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1160/2026-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu IŠ, državljanina Islamske Republike Pakistan, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, kojega zastupa opunomoćenik Mate Beus, odvjetnik u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, OIB: 36162371878, radi pobijanja rješenja o ograničenju slobode kretanja 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/4130, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 17. lipnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da opunomoćeniku tužitelja Mate Beusu, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/4130, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 17. lipnja 2026.

II. Odbija se privremena mjera kojom se privremeno odgađa izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: NK-UP/I-216-03/26-06/4130, URBROJ: 511-01-213-26- 2 od 17. lipnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/4130, URBROJ: 511-01-213- 26-2 od 17. lipnja 2026., u točki I., tražitelju međunarodne zaštite IŠ, ovdje tužitelju, izrečena je mjera ograničenja slobode kretanja na način da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol. Točkom 2. rješenja utvrđeno je da je tužitelj dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite, dok je točkom 3. rješenja određeno da ograničenje slobode kretanja iz prethodnih točaka traje 12 tjedana od dana uručenja rješenja. U obrazloženju rješenja tuženik je u bitnom naveo da je mjera izrečena jer se zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelja razmatra u graničnom postupku, sukladno članku 45. u vezi s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (SL L 2024/1348, 22.5.2024., dalje:

Uredba (EU) 2024/1348), s obzirom na to da je tužitelj državljanin Islamske Republike Pakistan za koju stopa odobravanja međunarodne zaštite iznosi 20% ili manje, a da je u skladu s načelom razmjernosti, sukladno odredbi članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, dalje: Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti), utvrđeno da je mjera ograničenja slobode kretanja prikladna i nužna za ostvarenje zakonitog cilja te da se svrha osiguranja prisutnosti tražitelja azila, koja je nužna tijekom provedbe svih postupovnih radnji, na mjestu na kojem se provodi granični postupak, u konkretnom slučaju ne može provesti jednako učinkovitim blažim mjerama. Nadalje je tuženik obrazložio da je trajanje mjere određeno uzimajući u obzir očekivano trajanje graničnog postupka, koje prema pravu Europske unije i nacionalnom zakonodavstvu najdulje može trajati 12 tjedana.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navodi da mu je osporenim rješenjem nepravilno određena mjera ograničenja slobode kretanja boravkom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol u trajanju od 12 tjedana. U prvom redu ističe kako je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži individualizirane razloge na kojima se temelji stav da je takva mjera nužna. S tim u svezi navodi kako se tuženik pri donošenju odluke o provođenju graničnog postupka i posljedičnom ograničenju slobode kretanja isključivo i mehanički oslonio na statističke podatke Eurostata o niskoj stopi odobravanja međunarodne zaštite za državljane Islamske Republike Pakistan, zanemarujući pritom obvezu individualnog pristupa svakom pojedinom slučaju. Nadalje navodi da samo utvrđenje postojanja rizika od izbjegavanja obveze napuštanja Europskoga gospodarskog prostora – što on izričito osporava – ne može samo po sebi biti dostatan temelj za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja. Ističe da svako ograničenje temeljnih ljudskih prava mora biti nužno za postizanje zakonom propisane svrhe i strogo razmjerno naravi potrebe u svakom pojedinom slučaju. S tim u vezi pojašnjava da je tuženik propustio obrazložiti zašto se svrha osiguravanja dostupnosti tražitelja nije mogla ostvariti primjenom blažih mjera, već je u obrazloženju samo generički naveo da je utvrđena nemogućnost njihove primjene bez konkretne analize. Također navodi da rok ograničenja slobode kretanja od 12 tjedana nije valjano niti dostatno obrazložen, zbog čega se poziva na recentnu sudsku praksu Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Us I-486/2026. Smatra da je izvršenjem pobijanog rješenja bitno i neopravdano ograničena njegova sloboda kretanja unatoč postojanju uvjeta za blaže postupanje. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spis predmeta i saslušanjem tužitelja pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da činjenica da je tužitelj državljanin Islamske Republike Pakistan, za koju prema dostupnim podacima Eurostata stopa odobravanja međunarodne zaštite iznosi 13,3 %, prema mjerodavnom pravu Europske unije i nacionalnom zakonodavstvu, predstavlja jednu od okolnosti za primjenu graničnog postupka.

4. Sud je održao ročište za raspravu 17. srpnja 2026., na koje je pristupio samo tužitelj zastupan po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

4.1. Tužitelj je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno izrečena je mjera ograničenja slobode kretanja na način da boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol u trajanju od 12 tjedana.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je nad tužiteljem IŠ, koji je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, provedena dubinska provjera u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356 europskog parlamenta i vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817 (SL L 2024/1356, 22.5.2024., dalje: Uredba (EU) 2024/1356), pri čemu je utvrđeno da tužitelj ne posjeduje osobne isprave, a osobno se izjasnio kao državljanin Islamske Republike Pakistan.

9. Nadalje je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tužitelj nakon dubinske provjere izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i podnio zahtjev.

10. Prema odredbi članka 45. stavka 1. u svezi s člankom 42. stavkom 1. točkom (j) i člankom 43. stavkom 1. Uredbe (EU) 2024/1348 te članka 42. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u slučaju da nakon dubinske provjere provedene u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356 zahtjev podnese tražitelj koji, između ostalog, ima državljanstvo treće zemlje za koju prema podacima Eurostata stopa odobravanja međunarodne zaštite iznosi 20% ili manje, postupak odobravanja međunarodne zaštite obavezno se provodi u okviru postupka na granici.

11. Prema podacima Eurostata objavljenom u svibnju 2026. stopa odobravanja međunarodne zaštite za Islamsku Republiku Pakistan za 2025. godinu iznosi 13,3 %.

12. Stoga je slijedom navedenog pravilno odlučeno da se postupak odobravanja međunarodne zaštite za tužitelja se provode u okviru postupka na granici.

13. Nadalje, prema odredbi članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, na koju se pozivaju tuženik i tužitelj, tražitelju međunarodne zaštite i strancu u transferu može se ograničiti slobodu kretanja zbog razloga zaštite javnog reda ili sprječavanja bijega ili u svrhu provedbe transfera u drugu državu članicu ili radi osiguravanja nazočnosti tražitelja koji je vraćen u Republiku Hrvatsku.

14. Međutim, prema odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.

15. Prema shvaćanju Suda, citirana odredba članka 42. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predstavlja posebnu odredbu (lex specialis) u odnosu na opću odredbu (lex generalis) članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pa se prema načelu na posebna norma isključuje iz primjene opću normu (lex specialis derogat legi generali), u postupcima međunarodne zaštite koji se provode u okviru postupka na granici primjenjuje odredba članka 42. stavka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tako da su tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici. Štoviše, kada tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici ne bi boravili na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici, takav postupak više ne bi bio postupak na granici u smislu Uredbe (EU) 2024/1348, što znači da se smještaj u lokacije za postupak na granici može osporavati jedino iz razloga zbog kojih se može osporavati primjena postupka na granici.

15.1. Da je postupak na granici zamišljen i uređen na način da tražitelji međunarodne zaštite borave na lokacijama na granici ili u blizini granice i da se ne smatraju osobama koje se nalaze na državnom području države članice propisuju i brojne odredbe i uvodne izjave Uredbe (EU) 2024/1348 (primjerice članak 43., 53., 54, uvodne izjave 58., 65. i dr.), zbog čega je ovaj posebni postupak međunarodne zaštite nazvan „postupkom na granici“, koji je uređen u odjeljku IV Uredbe (EU) 2024/1348, pod naslovom „Posebni postupci“.

15.2. Stoga tuženiku ukazuje da se u osporenom rješenju pogrešno poziva na odredbu članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, budući da se u postupku na granici prisustvo tražitelja u postupku može osigurati, odnosno sloboda kretanja ograničiti, samo smještajem u prihvatilište predviđenom za provedbu postupka na granici, jer kada bi se sloboda kretanja ograničila drugim mjerama iz članka 52. Zakona; osobnim javljanjem, odnosno polaganjem financijskih ili drugih jamstava, to bi značilo da bi se tražitelju dopustio ulazak u Republiku Hrvatsku i da se na njega se više ne bi mogao primijeniti postupak na granici, nego redovni postupak međunarodne zaštite.

16. Nadalje, prema odredbi članka 42. stavka 8. Zakona i članka 51. Stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348 postupak granici može najdulje trajati do 12 tjedana, odnosno 16 tjedana ako je taj rok produžen, nakon čega se, ukoliko postupak nije dovršen, tražitelju mora omogućiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

17. Stoga je pravilno određeno u trajanju od 12 tjedana, jer u tijeku postupka na granici tražitelj mora boraviti u prihvatnom centru, a ukoliko u tom roku postupak ne bude okončan, tužitelju će se omogućiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

18. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući da su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost, a saslušanje tužitelja u ovom stadiju postupka međunarodne zaštite na granici ne može dovesti do drukčijeg rješenja stvari, pri čemu je Sud uzeo u obzir i da je osobno izjašnjavanje tužitelju omogućeno u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu.

19. Praksa Upravnog suda u Splitu, na koju se pozvao tužitelj, nije primjenjiva u konkretnom stvari, jer se ne odnosi na postupak međunarodne zaštite na granici.

20. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ili privremene mjere kojom se privremeno odgađa izvršenje osporenog rješenja.

22. Odredbom članka 42. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano.

22.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

22.2. Stavkom 3. je propisano da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

23. U prvom redu, kada bi se u konkretnom slučaju odredio odgodni učinak ili privremena mjera i tužitelju dopustio ulazak u Republiku Hrvatsku, predmetni postupak se više ne bi mogao provesti u okviru postupka na granici, stoga, ne samo da je određivanje odgodnog učinka ili privremene mjera u postupcima na granici protivno prirodi i svrsi postupka, nego bi se njihovim određivanjem ustvari riješilo o meritumu stvari, odnosno odlučilo da se postupak međunarodne zaštite provede u okviru redovnog postupka.

24. Osim toga, Sud smatra da tužitelj nije dokazao, pa ni učinio vjerojatnim da bi određivanjem smještaja u prihvatni centar za tužitelja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, stoga je slijedom navedenog prijedlog za određivanjem odgodnog učinka ili privremene mjere odbijen.

25. Tužitelj je postavio zahtjev za priznavanje zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe i pristup ročištu, za radnju po 500,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura.

25.1. Prema ocjeni Suda tužitelj u konkretnom predmetu ispunjava uvjete za priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć iz članka 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i članka 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“ broj 140/15,155/22, dalje: Pravilnik), pri čemu je zatraženi trošak Sud u cijelosti ocijenio nužnim i opravdanim, te sukladnim odredbi članka 9. Pravilnika te Tbr. 27 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 38/23, 107/25). Stoga je tuženiku naloženo da opunomoćeniku tužitelja kao pružatelju pravne pomoći, sukladno odredbi članka 60. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti isplati iznos od 1.000,00 (tisuću) eura, u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. i članak 148. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Žalba protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 2. u svezi člankom 42. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Mati Beusu, odvjetniku u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41