Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-79/2026-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3 A, Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl.10. Ugovora o kreditu od dana 17.12.2008. broj 2402006-1031262160 / 51404607-5104193590 odobrenog na temelju kreditnog zahtjeva broj 5044050228 i odluke banke broj 200812091103365 sklopljenog između CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d. d. Jadranski Trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, a u dijelu koja glasi “ za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK, obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“ te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3 A, Rijeka da isplati tužiteljici CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 285,88 eur (slovima: dvjesto osamdeset i pet eura i osamdeset i osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. prosinca 2008. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 64,14 eur (šezdeset četiri eura i četrnaest centi) na ime troškova ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da je u svojstvu korisnika kredita dana 17. prosinca 2008. sklopila sa tuženikom kao kreditorom potrošački Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404607- 5104193590, a kojim joj je odobren iznos kredita od 12.000,00 CHF uz obvezu povrata u mjesečnim ratama i uz ugovorenu kamatnu stopu ( dalje u tekstu: Ugovor). Tužiteljici je odredbom čl. 10 Ugovora nametnuta obveza plaćanja tzv. ulazne naknade za obradu kredita u iznosu 2,500 % od iznosa kredita, odnosno minimalno 200,00 hrk, obračunate s datumom kredita, jednokratno, a koju je bila dužna platiti prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica je naknadu platila dana 18. prosinca 2008. godine i to u iznosu od 2.154,00 KN / 285,88 EUR. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužiteljici nisu bila dana nikakva objašnjenja niti pojašnjenja o svrsi navedene naknade, njezinu izračunu, osnovi za njezino određivanje, niti je bio upoznat s bilo kakvim važećim cjenikom kreditora. Odredba o plaćanju predmetne naknade nije bila predmet individualnih pregovora, već je bila sastavni dio unaprijed pripremljenog obrasca ugovora, koji tužitelj nije imao mogućnosti mijenjati, dopunjavati ili osporiti, a ni dobiti detaljne informacije o sadržaju i svrsi naknade. Takva ugovorna odredba, koja stvara značajnu neravnotežu na štetu potrošača, nije transparentna, nije precizna i nije utemeljena na stvarno pruženoj usluzi, već se naplaćuje bez ikakvog stvarnog protučinjenja. Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, s obzirom da tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima. U pogledu sporne odredbe tužiteljica dakle nije imala mogućnosti pregovora niti izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi ni sklopio ugovor, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. Zakona zaštiti potrošača, sporna ugovorna odredba je nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Stoga tužitelj traži utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe i povrat iznosa koji je temeljem iste platio, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od dana uplate do dana isplate. Navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više presuda zauzeo pravno stajalište da su takve ugovorne odredbe - koje nameću potrošaču neobrazložene troškove bez mogućnosti pregovaranja - ništetne kao protivne načelima savjesnosti i poštenja, transparentnosti i ravnopravnosti ugovornih strana (primjerice, Rev-1035/2024, Rev 2861/2021, Rev 1517/2021, Rev-2868/18-2 od 20. ožujka 2019., Rev-1781/2022-2 od 13. prosinca 2022, Rev-673/2023 i dr.). Prema članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), ništetan je ugovor ili ugovorna odredba koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Sukladno članku 322. stavku 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), ništetnost ugovora ili ugovorne odredbe sud utvrđuje po službenoj dužnosti, a prema članku 323. stavku 1. ZOO, zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne podliježe zastari. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, poćinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravni stav građanskog odjela VSRH sa sjednice Odjela od dana 30.01.2020. godine). Opće je pravilo, propisano odredbom čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl.1115. istog Zakona propisana je obveza kod vraćanja stečenog bez osnove zajedno s plodovima i zateznim kamatama, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. Stoga je podnijela ovu tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Rješenjem broj P-79/2026-2 od 12. veljače 2026. tuženiku je dostavljena tužba te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Tuženiku su tužba i rješenje broj P-489/2025-2 od 24. rujna 2025. uredno dostavljeni 16. veljače 2026. (dostavnica na stranici 54/I spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženik dakle, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva i to na temelju propisa na koje se poziva tužiteljica proizlazi iz svih uvodno iznesenih činjeničnih navoda tužbe. Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (presliku potvrde od 6. veljače 2026. i presliku ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5104193590.) Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor dužan tužiteljici podmiriti parnični trošak. Tužitelju je, prema njegovom zahtjevu iz tužbe, priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura sukladno tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 6,64 eur, sukladno tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) i čl. 7. st. 1. ZOSP. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe no ne u zatraženom iznosu od 13,27 eur, već u iznosu od 7,5 eura sukladno tbr. 2. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26) i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da tužitelj ima punomoćnicu odvjetnicu te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP propisanu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelju se ova presuda putem njegove punomoćnice dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe. Stoga ukupni priznati trošak tužitelja iznosi 64,14 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467. a ZPP). Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina

2. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d. d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3 A, Rijeka