Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-54/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1937., a umrlog **.**.2022., odlučujući o žalbi nasljednika LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetnik u ZOU Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj O-1980/2022 od 6. listopada 2023., 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe nasljednika LL ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj O-1980/2022 od 6. listopada 2023. u točkama II. i III. u cijelosti te u točkama V., VI. i VII. u odnosu na nasljednika LL, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke prekinut je ostavinski postupak iza pok. VL, te je točkom II. izreke upućen zakonski nasljednik LL da protiv zakonskih nasljednika TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ĆL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i VLB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pokrene parnicu radi utvrđenja da ostavinsku imovinu pok. ostavitelja VL čine iznos od 16.161,23 kuna / 2.144,96 eur[1] i iznos od 38.299,51 kuna / 5.083,22 eur, uvećani za stopu inflacije prema kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku od dana isplate do dana povrata.

1.1. Točkom III. izreke upućen je zakonski nasljednik LL da protiv zakonskih nasljednika TL, ĆL, ŽL, i VLB, pokrene parnicu radi uračunavanja vrijednosti nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč.br. dio 15/1 i kč.br. dio 212/1 gospodarske zgrade i oranica površine 182 čhv i oranica površine 53 čhv, kč. br. [katastarska čestica] voćnjak i oranica površine 150 čhv i kč. br. [katastarska čestica] put površine 52 čhv, prema ugovorima o darovanju ovjerenim 19. lipnja 1996. i 23. kolovoza 1996., u nasljedni dio nasljednika ĆL.

1.2. Točkom IV. izreke upućen je zakonski nasljednik ŽL da protiv zakonskih nasljednika TL, ĆL, VLB, i LL, pokrene parnicu radi utvrđenja da ostavinsku imovinu pok. ostavitelja VL ne čini 1/3 dijela kč. br. [katastarska čestica], kuća, zgrada i dvorište površine 2018 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.3. Točkom V. izreke citiranog rješenja odlučeno je da su nasljednici LL i ŽL dužni pokrenuti parnice iz toč. II. – IV. izreke toga rješenja u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti istog te o pokretanju parnica obavijestiti ostavinski sud, dalje prema točki VI. izreke rješenja, ako nasljednici LL i ŽL ne postupe po tom rješenju, prekinuti postupak nastavit će se i dovršiti bez obzira na njihove zahtjeve glede kojih su upućeni na parnicu, dok je točkom VII. (očitom omaškom napisano točka V.) izreke odlučeno da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog završetka parnica.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu koji se odnosi na njega žalbu je podnio zakonski nasljednik LL sadržajno se pozivajući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 81 /03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. - dalje ZN), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se zakonskog nasljednika ĆL uputi da protiv svih ostalih sunasljednika pokrene parnicu radi utvrđenja činjenica specificiranih u točkama II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da je javna bilježnica Martina Dujmović iz [adresa] u ostavinskom postupku iza pok. VL utvrdila rodoslovlje ostavitelja i sastav njegove ostavinske imovine,

- da je nasljednik LL u nasljedničkoj izjavi od 6. travnja 2023. prihvatio nasljedstvo koje mu iza ostavitelja pripada na temelju zakona, ali je naknadno zatražio da u opseg ostavinske imovine uđu i iznosi od 16.161,23 kuna / 2.144,96 eur i 38.299,51 kuna / 5.083,22 eur, uvećani za stopu inflacije, koji su isplaćeni na račun ĆL u postupku izvlaštenja nekretnina čiji je vlasnik bio sada pok. ostavitelj, pri čemu nasljednik LL smatra da nema dokaza o tome da je nasljednik ĆL

LL primljene iznose isplatio ostavitelju,

- da je nasljednik LL zatražio i da se u nasljedni dio sunasljednika ĆL uračuna vrijednost nekretnina koje je sada pok. ostavitelj darovao ĆL ugovorom o darovanju nekretnina koji je ovjeren 23. kolovoza 1986. i ugovorom o darovanju nekretnina koji je ovjeren 19. lipnja 1996.,

- da su se u odnosu na zahtjeve koje je postavio nasljednik LL nasljednici TL, ŽL i VLB suglasili, a nasljednik ĆL da je te zahtjeve osporio,

- da je nasljednik ŽL u nasljedničkoj izjavi od 6. travnja 2023. prihvatio nasljedstvo koje mu iza ostavitelja pripada na temelju zakona, ali je zatražio da se utvrdi kako 1/3 dijela nekretnine koju čini kč. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvorište površine 281 čhv upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne ulazi u sastav ostavinske imovine te da je zatražio izdvajanje tog suvlasničkog dijela nekretnine iz sastava ostavinske imovine jer je on svojim radom i ulaganjima u tu nekretninu povećao njezinu vrijednost,

- da su se u odnosu na zahtjev koji je postavio nasljedni ŽL nasljednici TL, LL i VLB suglasili, a nasljednik ĆL da je taj zahtjev osporio,

- da su nasljednici TL u nasljedničkoj izjavi od **.**.2023., ĆL u nasljedničkoj izjavi od **.**.2023. i VLB u nasljedničkoj izjavi od 17. ožujka 2023. prihvatili nasljedstvo koje im iza ostavitelja pripada na temelju zakona.

6. Budući da je između nasljednika sporan sastav ostavinske imovine i da je sporno treba li vrijednost darovanih nekretnina nasljedniku ĆL uračunati u njegov nasljednički dio, sud prvog stupnja je primjenom odredbi članka 222. stavka 1. i 2. točke 2. ZN-a u vezi s odredbom članka 89. stavka 1. ZN-a te primjenom odredbi članka 224. stavka 1. točke 1. ZN-a i članka 225. stavka 1. – 4. ZN-a nasljednike LL i ŽL uputio na pokretanje parničnih postupaka radi utvrđivanja spornih činjenica o kojima ovisi sastav ostavinske imovine i uračunavanje u nasljedni dio, smatrajući njihova prava manje vjerojatnim od prava nasljednika ĆL, s obzirom na sadržaj isprava koje se nalaze u spisu. Također, iako ostali nasljednici nisu osporavali postavljene zahtjeve, sud prvog stupnja nalazi da se takva odluka odnosi na sve zakonske nasljednike pok. ostavitelja jer oni u parnicama koje će biti pokrenute imaju položaj nužnih suparničara.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 175. stavak 2. ZN- a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda postupka.

8. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je donio rješenje u pobijenom dijelu.

9. Prema odredbi članka 224. stavka 1. točke 1. ZN-a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, dok će prema odredbi članka 225. stavka 1. ZN-a na parnicu ili upravni postupak uputiti stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

10. Odredbom članka 5. stavka 3. ZN-a propisano je da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da sporni iznosi od 16.161,23 kuna / 2.144,96 eur i 38.299,51 kuna / 5.083,22 eur predstavljaju naknade za izvlaštenje nekretnina ostavitelja te da su navedeni novčani iznosi na temelju rješenja Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županije, Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/16-01/192, URBROJ: 2103-03-17-22 od 22. rujna 2017., pravomoćno i izvršno 11. listopada 2017., i rješenja Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županije, Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/16-01/98, URBROJ: 2103-03-17-29 od 31. kolovoza 2017., pravomoćno i izvršno 20. rujna 2017., isplaćeni nasljedniku ĆL kao opunomoćeniku ostavitelja kao izvlaštenika, a što je potvrdio i nasljednik ĆL u svojoj nasljedničkoj izjavi danoj na ročištu održanom 27. lipnja 2023. , napominjući da je zaprimljene novčane iznose potom isplatio na račun svog pok. oca, osim u dijelu koji mu je pok. otac darovao za trud oko sređivanja zemljišnoknjižnog stanja i vođenja samog postupka izvlaštenja. Stoga prema stajalištu nasljednika ĆL sporni novčani iznosi ne mogu ući u opseg ostavinske imovine budući da se radi o iznosima koje je otac stekao za života te njima raspolagao.

12. Neosnovano nasljednik LL u žalbi ističe kako je pogrešna ocjena suda prvog stupnja da je njegovo pravo manje vjerojatno od prava nasljednika ĆL. Naime, uvažavajući činjenicu da je od donošenja citiranih rješenja o izvlaštenju na temelju kojih su nasljedniku ĆL isplaćeni sporni novčani iznosi pa sve do trenutka smrti ostavitelja, odnosno 14. srpnja 2022., proteklo gotovo pet godina, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je prvenstveno upitno čine li ti novčani iznosi ostavinu s obzirom na protek vremena, odnosno jesu li bili ostaviteljevi u trenutku njegove smrti. Stoga je bilo potrebno uputiti nasljednika LL na parnicu budući da se za sada iz spisa predmeta može zaključiti da je njegovo pravo manje vjerojatno.

13. Međutim, u pogledu zahtjeva LL da se u nasljedni dio sunasljednika ĆL uračuna vrijednost nekretnina koje je sada pok. ostavitelj darovao ĆL ugovorom o darovanju nekretnina koji je ovjeren 23. kolovoza 1986. i ugovorom o darovanju nekretnina koji je ovjeren 19. lipnja 1996., treba reći da osnovano nasljednik LL u žalbi ističe da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je pravo nasljednika LL manje vjerojatno.

14. Prema odredbi članka 89. stavka 1. ZN-a, svakom se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način, dok se prema stavku 3. istoga članka vrijednost dara ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva.

15. Naime, iz citiranih ugovora o darovanju, koje je uz svoj zahtjev u spis dostavio nasljednik LL, proizlazi da je pok. ostavitelj VL za života darovao svom sinu, nasljedniku ĆL, nekretnine oznaka k.č. dio 15/1 i k.č. dio 212/1, kao i k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Budući da spisu ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ostavitelj u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, izjavio da se dar ne uračuna u nasljedni dio nasljednika ĆL, niti se iz okolnosti može zaključiti da bi to bila volja ostaviteljeva, u pravu je žalitelj kada navodi da je u takvoj situaciji pravo nasljednika ĆL za sada manje vjerojatno te da je isti trebao biti upućen na parnicu. Nasljednik ĆL tijekom ostavinskog postupka pojašnjava kako mu je predmetne nekretnine otac darovao kao nagradu za njegov trud i rad s obzirom da je za oca proveo postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice s pok. stricem odnosno ostaviteljevim bratom, kao i postupak legalizacije obiteljske kuće i gospodarskih zgrada, međutim navedene tvrdnje ne potkrepljuje nikakvim dokazima.

16. Stoga je valjalo ukinuti pobijano rješenje u točki III. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak kako bi sud prvog stupnja ispitao okolnosti na koje ga je upozorio ovaj sud te kako bi donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

17. Također, s obzirom na žalbene navode da su se zakonski nasljednici TL, ŽL i VLB, u svojim nasljedničkim izjavama danim na ostavinskoj raspravi usuglasili sa zahtjevom nasljednika LL da novčani iznosi isplaćeni nasljedniku LL kao naknade za potpuno izvlaštenje nekretnina, uđu u opseg ostavinske imovine ostavitelja, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku ispitati i navedeno te ocijeniti jesu li u konkretnoj situaciji uz nasljednika LL na pokretanje parnice radi utvrđenja da ostavinsku imovinu pok. ostavitelja VL čine iznosi od 16.161,23 kuna / 2.144,96 eur i 38.299,51 kuna / 5.083,22 eur, trebali biti upućeni i preostali zakonski nasljednici.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

19. Prvostupanjsko rješenje u točki I. te točkama IV. – VII. izreke u odnosu na nasljednika ŽL, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak