Poslovni broj Gž Ob-161/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Martine Maršić Lukić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mljt. ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. mljt. DD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici CD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i zastupani po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 397/2024-10 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-397/2024-10 od 16. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.
II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom izmijenjena je presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-529/2018 od 17. prosinca 2020., u dijelu što se odnosi na visinu uzdržavanja, te je tuženiku naloženo za uzdržavanje tužitelja ND na račun majke CD plaćati 350,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje tužitelja ...,00 eura mjesečno, počevši od 1. listopada 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, uvećano za zatezne kamate, s time što je dospjele obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana (točka I. izreke), a tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljima i parnični trošak od 400,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke).
2. Pravovremenu žalbu protiv presude izjavio je tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), predlažući u naravi preinaku presude tako da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno da se određeni iznos uzdržavanja smanji na iznose niže od minimuma određenog važećim odlukama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
3. Tuženik u žalbi tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer su se okolnosti promijenile, ali u korist donošenja odluke o smanjenju uzdržavanja. Drži da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegov angažman oko skrbi za djecu, odnosno činjenicu što djeca jednako vremena provode kod oba roditelja, da im on kupuje i pere odjeću, vodi ih na treninge, šišanja, a s njima provodi i godišnje odmore. Protivi se i iznosu prihoda utvrđenom po prvostupanjskom sudu, navodeći kako razdoblje od rujna 2024. do veljače 2025. uključuje jednokratne dodatke koji mu se u preostalom dijelu godine ne isplaćuju pa u naravi ima jednake prihode kao i majka tužitelja, za koju tvrdi da nema rashode režija u iznosima kao što navodi. Tuženik posebno ističe da je sud prvog stupnja u cijelosti ignorirao njegov doprinos skrbi oko djece, navodeći da je to bio razlog zbog kojeg je prema prethodnoj sudskoj odluci plaćao umanjeni iznos u odnosu na minimalne iznose propisane od strane nadležnog ministarstva. Povredu materijalnog prava vidi u tvrdnji što se okolnosti nisu izmijenile, odnosno izmijenile su se tako da idu u prilog donošenja odluke o smanjenju iznosa uzdržavanja, tim više što oba roditelja jednako skrbe o djeci, a njegova primanja nisu pravilno procijenjena. Protivi se i odmjerenim troškovima postupka ističući da troškovi zastupanja nisu bili nužni za postupak.
4. Tužitelji se u odgovoru na žalbu protive žalbenim navodima, predlažu odbijanje žalbe kao neosnovane i traže naknadu troška sastava odgovora na žalbu .
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev maloljetnih tužitelja za povišenje iznosa uzdržavanja određenih presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob- 529/2018 od 17. prosinca 2020., tako da se odredi da je tuženik za uzdržavanje mljt. ND dužan plaćati 350,00 eura, a za mljt. ABC,00 eura mjesečno počevši od listopada 2024. pa nadalje.
7. Po provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob -529/2018 od 17. prosinca 2020., razveden brak CD, majke i zakonske zastupnice tužitelja i tuženika ČD, a tužitelji su povjereni na čuvanje i odgoj majci, uz ostvarivanje osobnih odnosa s tuženikom koji je obvezan za uzdržavanje maloljetnog ND doprinositi mjesečni iznos od 199,08 eura, a za maloljetnog DD iznos od 172,54 eur mjesečno,
- da je maloljetni ND u vrijeme podnošenja tužbe pohađao osmi razred osnovne škole, a maloljetni DD treći razred osnovne škole,
- da je majka i zakonska zastupnica tužitelja CD potvrdila da djeca ostvaruju osobne odnose s ocem kao prema presudi donesenoj u postupku razvoda braka, da otac plaća uzdržavanje i kupuje djeci po svom nahođenju odjeću i obuću, dok je njihove novčane potrebe procijenila iznosom od najmanje 350,00 eura mjesečno zbog troškova hrane, odjeće, obuće, higijene, potrebnog školskog pribora i izdataka vezanih uz školu, kao i kupnje krema za mljt. DD koji boluje od atopijskog dermatitisa,
- da se tuženik svojim iskazom u naravi suglasio s iskazom majke maloljetne djece vezano za boravak djece, izostanak sportskih tj. izvanškolskih aktivnosti djece, ističući da djeci daje tjedni džeparac od 15-25 eura ukupno, a kupuje im i odjeću, obuću, bicikle, mobitele i sve što je potrebno,
- da maloljetna djeca stanuju s majkom u prizemnom stanu stambene zgrade gdje živi i tuženik (koji živi u stanu na drugom katu zgrade), s time što primanja majke iznose oko 1.738,00 eura mjesečno te ona nema drugih prihoda, a vlasnica je osobnog vozila marke ... 2012. godine te mora plaćati mjesečnu ratu kredita za stan od 200,00 eur i dodatno troškove režija,
- da je s druge strane, tuženik zaposlen u trgovačkom društvu ... gdje je u vremenu od rujna 2024. do veljače 2025. ostvario mjesečne prihode od 2.369,00 eura, vlasnik je stana gdje stanuje i osobnog vozila marke ... 2015., a osim obveza uzdržavanja tužitelja nema drugih obveza uzdržavanja,
8. Obzirom na prednja utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su se na strani maloljetnih tužitelja promijenile okolnosti jer je došlo do povećanja njihovih materijalnih potreba i troškova (troškovi obrazovanja, odjeće, obuće, prehrane, higijene) sve s obzirom na njihovo odrastanje - stariju dob i polazak maloljetnog DD u osnovnu školu, odnosno maloljetnog ND u više razrede osnovne škole (troškovi školskih izleta, terenskih nastava, školske opreme i slično), a da s druge strane tuženik ostvaruje nemale mjesečne prihode od 2.369,00 eura mjesečno, promatrano u šestomjesečnom razdoblju.
9. Slijedom izloženog, pozivajući se na mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), sud prvog stupnja obvezuje tuženika da umjesto dotadašnjih 199,08 eura mjesečno za mljt. ND, te 172,54 eura mjesečno za mljt. DD prema presudi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-529/2018 od 17. prosinca 2020., od 1. listopada 2024. kao mjeseca koji slijedi podnošenju tužbe , pa nadalje dok budu postojali zakonski uvjeti, doprinosi za uzdržavanje mljt. ...,00 eura mjesečno, a za mljt. [adresa],00 eura mjesečno, s time što je obroke dospjele do donošenja presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. Primjenom članka 366. ObZ u vezi članka 154. stavka 1. ZPP ujedno obvezuje tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljima u iznosu od 400,00 eur s pripadajućim kamatama.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354 . stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Tuženik neosnovano žalbom osporava činjenično stanje na način da iznosi svoju ocjenu dokaza, kako dostavljene dokumentacije tako i svog iskaza, pogrešno donoseći zaključak da se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za donošenje nove odluke o uzdržavanju.
12. Protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je proveo dokaze predložene po strankama zaključujući da su se na strani maloljetnih tužitelja promijenile okolnosti jer je došlo do povećanja njihovih troškova i materijalnih potreba vezanih uz njihov rast i razvoj te odlazak oboje djece u osnovnu školu. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio izmijenjene okolnosti koje bi opravdale promjenu iznosa uzdržavanja za maloljetne tužitelje određenih ranijom pravomoćnom presudom u smislu članka 285. ObZ. Prvostupanjski sud je argumentirano i sveobuhvatno, cijeneći sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pravilno utvrdio da su se na strani tužitelja promijenile njihove ukupne materijalne potrebe obzirom na njihovu dob i obrazovanje koje podrazumijevaju školske i druge aktivnosti djece i to mlj. DD koji polazi niže razrede osnovne škole i mljt. ND koji završava posljednji razred osnovne škole, npr. potrebe za školskim izletima (terenska nastava), kao i pojačane potrebe za prehranom, kupnjom odjeće, obuće i higijenskih potrepština. Tim više, ispravno je prvostupanjski sud ukazao i na općepoznato povećanje troškova života u Republici Hrvatskoj uvođenjem valute eur umjesto dotadašnje kune koja je bila u primjeni u vrijeme donošenja prethodne pravomoćne presude u konkretnom slučaju.
13. Nadalje, da su se promijenile okolnosti glede potreba uzdržavanja maloljetne djece, pa tako i ovdje tužitelja u vremenu od 2020. godine kada je donesena prethodna odluka suda o uzdržavanju pa do odlučivanja po tužbi tužitelja, ukazuju i tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. Tako je prema Odluci o tablici s prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 39/20) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prethodne odluke suda, iznos za prosječne potrebe maloljetnog djeteta u dobi do 6 godina koliko je tada imao mljt. DD iznosio 1.550,00 kn / 205,72 eur, a za mljt. ND tada u dobi od 10 godina 1.789,00 kn / 237,44 eur, s time što je tuženik tada imao prihode od 9.471,15 kn / 1.257,04 eur, da bi postupno ti iznosi rasli te u vrijeme podnošenja tužbe i zaključenja glavne rasprave iznose 460,00 eura za dijete od 7 do 12 godina, a za dijete od 13 do 18 godina 506,00 eura mjesečno (Odluke o tablici s prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, „Narodne novine“ br. 49/24 i 75/25, dalje: Odluke), pri čemu je u tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno da tuženik ima mjesečna primanja od prosječno 2.369,00 eura.
14. Dakle, iz svega navedenoga nesporno je da su se na strani maloljetnih tužitelja promijenile okolnosti koje opravdavaju zatraženo povišenje za njihovo uzdržavanje, a posebice uzimajući u obzir i okolnosti donošenja prethodne odluke o uzdržavanju iz 2020. godine, kojim je sporazumno određeno uzdržavanje maloljetnih tužitelja ispod minimalnog novčanog iznosa kako to zamjećuje i prvostupanjski sud i na što ukazuje i žalitelj, upravo iz razloga povećanog angažmana tuženika u skrbi i odgoju, prehrani i kupovanju drugih potrepština potrebnih za rast i razvoj djece.
15. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio njegove materijalne mogućnosti jer je i po stavu ovog žalbenog suda, taj sud pravilno utvrdio činjenice temeljem kojih je ispravno zaključio da su se i na strani tuženika izmijenile okolnosti u dovoljnoj mjeri da tuženik može doprinositi za uzdržavanje sinova upravo u utuženim iznosima. Pravilno je sud prvog stupnja svoj zaključak o visini primanja tuženika temeljio na podatcima Porezne uprave iz kojih proizlazi da je tuženik u razdoblju od rujna 2024. do veljače 2025. godine ostvario dohodak od 13.634,61 eura, uz porez i prirez od 1.626,12 eura i dodatni neoporezivi primitak od 2.207,83 eur. Naime, čak i ako bi se prihvatili navodi tuženika o tome da su mu krajem godine isplaćeni neoporezivi primitci na koje inače ne ostvaruje pravo te da je njegova plaća puno manja (tuženik u tijeku postupka dostavlja platne liste za mjesece po svom izboru i to za srpanj i kolovoz 2024., prema kojima njegova neto plaća iznosi 1.587,20 eur), to i dalje znači da bi tuženik prema Odlukama za uzdržavanje za mljt. ND trebao doprinositi 341,00 eur mjesečno, a za mljt. DD 310,00 eura, pri čemu se tuženiku napominje da je prvostupanjski sud pravilno, upravo radi sagledavanja cjelokupne materijalne situacije tuženika, pribavio podatak o njegovim primanjima u duljem vremenskom razdoblju od 6 mjeseci, te je pravilno u iznos primanja uključio i neoporezive primitke na koje je tuženik ostvario pravo.
16. Na koncu, žalitelj se upućuje da je sukladno Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je u obvezi plaćati roditelj koji ne stanuje sa djetetom („Narodne novine“ br. 49/24 i 75/25), minimalni iznos za dijete od 7 do 12 godine 229,60 eura u vrijeme utuženja, odnosno 264,00 eura u vrijeme presuđenja, a za dijete od 13 do 18 godine 252,56 eura u vrijeme utuženja tj. 290,00 eura u vrijeme presuđenja, pri čemu tuženik, s obzirom na svoje imovno stanje, svakako može plaćati i veće iznose od minimalno određenih. Naime, tuženik kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud je zaposlen, ima prihode veće od prihoda prosječno zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, vlasnik je stana i automobila, nema dugova, a izuzev tužitelja nije u obvezi uzdržavanja drugih osoba. Kada se k tome ima u vidu da je tužitelju određena obveza uzdržavanja mljt. DD u iznosu od 260,00 eura mjesečno, dakle tek nešto viša od minimalnog iznosa uzdržavanja, a mljt. ND od 350,00 eura, dakle niti 20 % veća od iznosa minimalnog iznosa uzdržavanja, to je jasno da su promašeni žalbeni navodi tuženika o tome da bi sud prvog stupnja neosnovano ga obvezao na plaćanje odmjerenih iznosa.
17. Tuženik je u pravu kada ukazuje da je trošak zdravstvenog pregleda tužitelja jednokratni izdatak, no u tom dijelu žalbeni navodi nisu relevantni jer je riječ o činjenici istaknutoj od strane zakonske zastupnice tužitelja samo kako bi se prikazala potreba za povremenim izvanrednim izdatcima za zdravlje djece, a niti sud prvog stupnja nije ovu okolnost samu za sebe smatrao odlučnom za donošenje odluke o visini uzdržavanja. Jednako se primjenjuje i na žalbeni navod o precijenjenim troškovima mjesečnih režija od strane majke tužitelja, što ovaj sud prihvaća, no što niti za prvostupanjski, niti za ovaj žalbeni sud nije odlučno za donošenje odluke o visini mjesečnog iznosa uzdržavanja, kao ni činjenica da se tužitelji više ne bave sporom, sve s obzirom na mogućnosti tuženika i dosuđene iznose uzdržavanja koji jedva premašuju minimalne iznose.
18. Žalitelj neosnovano tvrdi i da bi njegova obveza trebala biti manja iz razloga što djeca podjednako vrijeme provode kod njega, s obzirom da nije prijeporno da djeca zaista provode dva popodneva u tjednu kod oca, kao i da kod njega spavaju svaki drugi vikend, da im on kupuje odjeću i obuću te predmete koje ocijeni potrebnim. Međutim, sud prvog stupnja ove je okolnosti imao u vidu prilikom ocjene visine iznosa uzdržavanja (dosuđenih u iznosu bliskom minimalnom) s time što treba istaknuti i kako prema ocjeni ovog žalbenog suda, tužitelji i dalje znatno više vremena, u skladu s odlukom o roditeljskoj skrbi, provode s majkom kojoj su i povjereni na čuvanje i odgoj. S druge strane, suradnja roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi i nakon razvoda braka, te uključivanje oba roditelja u živote djece i održavanje osobnih odnosa s njima, dužnost je roditelja te je u interesu potpunog i skladnog razvoja osobnosti djece, jednako kao što je i dužnost tuženika kao roditelja s kojim djeca ne žive, novčano pridonositi njihovom uzdržavanju.
19. Prema tome, kako je suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilnom primjenom citiranih odredbi utvrdio relevantne okolnosti konkretnog slučaja na koje je pravilno primijenio odredbe članka 307. ObZ, kao i članka 310., 311. i 313. ObZ, za što je iznio obrazložene razloge, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi odluku prvostupanjskog suda u točki I. izreke.
20. Tuženik nije u pravu niti kada žalbom osporava odluku o troškovima postupka jer tužitelji zastupani po profesionalnom punomoćniku ostvaruju pravo na nagradu za zastupanje na teret tuženika koji je izgubio spor, sukladno članku 366. stavku 1. ObZ i to u dosuđenom iznosu od 400,00 eur na ime jednokratne nagrade za zastupanje, odmjerene u skladu s Tbr. 7/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
21. Tužitelji ne ostvaruju pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio nužan za postupak pa je primjenom članka 366. stavka 1. u vezi članka 166. stavka 1. ZPP, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
22. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu u točki III. izreke ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 17. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Branka Ježek Mjedenjak
