Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-291/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Luke Šarića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., Varaždin, Ulica Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u JELAKOVIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, j.t.d., protiv ovršenika ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-2898/2025-2 od 15. prosinca 2025., dana 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-2898/2025-2 od 15. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana nadoknadi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 78,13 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja rješenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,50 eura odbijen kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje u tekstu: ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ), i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog i parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na način da pobija odluku o troškovima izravne naplate u dijelu kojim nije priznat zahtjev za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Ovrhovoditelj u žalbi u bitnom navodi kako za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu. Također navodi i kako mu pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, pozivajući se na čl. 14. st. 4. OZ-a, Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te pojedine odluke županijskih sudova. Zaključno, ovrhovoditelj predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači, i da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe u iznosu od 69,14 eura.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

8. Predmet spora u ovoj stvari je pravo na naknadu troška pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 12. prosinca 2025. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe nastalih u postupku pokrenutom pred Financijskom agencijom temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski broj: Ovrv-6869/2024 donesen od strane Javnog bilježnika Jelene Valdec Plantak sa sjedištem u Novom Marofu, te je, između ostalog, zatražio naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s uračunatim PDV- om.

10. Prvostupanjski sud je smatrao da ovrhovoditelju ne pripada trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti navodeći da je čl. 283. st. 1. OZ-a propisano kako će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od petnaest (15) dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Navodi kako iz navedenog proizlazi kako nije potreban zahtjev ovrhovoditelja kako bi se pribavila potvrda pravomoćnosti i ovršnosti, obzirom će javni bilježnik samim protekom roka za prigovor iskazati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te će sukladno čl. 283. st. 4. OZ-a rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

11. Naime, prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi samo one troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Isto proizlazi i iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a.

12. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Prema čl. 283. st. 4. OZ-a, javni bilježnik će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

13. Citirana odredba čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a stupila je na snagu 28. studenog 2020. Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/20, dalje u tekstu: ZIDOZ) u kojem je u čl. 16. izmijenjena dotadašnja odredba čl. 283. st. 1. i 4. koja je glasila da će javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor, te da će otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti predati ovrhovoditelju.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da, nakon stupanja na snagu ZIDOZ-a, javni bilježnik izdaje i dostavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti po službenoj dužnosti, bez zahtjeva ovrhovoditelja. Stoga, prema ocjeni ovog suda, radnja pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane punomoćnika ovrhovoditelja nije potrebna za vođenje izvansudske ovrhe, slijedom čega trošak iste ne može biti stavljen na teret ovršenika, te bi bilo potpuno neosnovano i suprotno članku 155. stavku 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, priznati ovrhovoditelju pravo na trošak kojeg nije imao.

15. Takvo tumačenje odgovara i svrsi donošenja ZIDOZ-a, s obzirom da je zakonodavac propisivanjem obveze javnog bilježnika da po službenoj dužnosti stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te da rješenje s navedenom potvrdom dostavi ovrhovoditelju, nastojao pojednostavniti postupak, ubrzati ostvarenje tražbine te izbjeći poduzimanje dodatnih procesnih radnji i nastanak troškova koji za provedbu ovrhe nisu nužni. Kada bi se, unatoč tome, ovrhovoditelju priznavala naknada troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kao da je njezino pribavljanje i dalje prepušteno stranci odnosno njezinu punomoćniku, tada bi se učinak navedene zakonske izmjene u bitnome obesmislio, a ovršenika bi se opterećivalo troškom radnje koju je zakonodavac upravo nastojao učiniti nepotrebnom.

16. Nadalje, u konkretnom slučaju nije od utjecaja to što Tarifa predviđa nagradu za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga. Tarifa uređuje visinu odvjetničke nagrade za pojedinu radnju, ali ne derogira pravilo iz čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a da se protivnoj strani mogu dosuditi samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka.

17. Također, treba istaknuti kako je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 23. travnja 2026. broj Su-IV-100/2026-2, zauzet zaključak da u postupku izravne naplate, u povodu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik, a koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20.), ovrhovoditelj kojeg zastupa odvjetnik nema pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.

18. Ovaj sud prihvaća izraženo pravno shvaćanje, smatrajući ga dodatnom potvrdom pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog nakon stupanja na snagu ZIDOZ-a ne predstavlja trošak potreban za vođenje postupka u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a.

19. Pravno shvaćanje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. i Rev 229/2023-2 od 19. prosinca 2023., na koje se žalitelj poziva u žalbi, nije primjenjivo u ovom predmetu, jer se u tim postupcima nije radilo o naplati troškova izvansudske ovrhe (dakle, ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) već o troškovima izravne naplate.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura nije bio potreban trošak ovrhe te ga je osnovano odbio dosuditi na teret ovršenika.

21. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

23. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dosuđenom dijelu ovršnog troška, ostaje neizmijenjeno.

U Splitu, 17. srpnja 2026.

SUDAC

Boris Mimica