Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-314/2026-7

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Hani Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HK, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 36/2024, dalje: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin Klasa: 211-07/26-5/1958, Urbroj: 511-14-05-26-1 od 3. veljače 2026., nakon završene glavne rasprave 16. srpnja 2026. u prisutnosti okrivljenika te objavljene presude 17. srpnja 2026. bez prisutnosti stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1968. u [adresa], sin H i T, rođ. A, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, NKV, geobušač, zaposlen u Hrvatskoj pošti, mjesečna primanja oko 950,00 eura, razveden, troje plt. djece, prekršajno kažnjavan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

I. što se 24. siječnja 2026. oko 10,00 sati u [adresa] nasilnički ponašao u obitelji primjenom psihičkog nasilja koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva, na način da je u obiteljskoj kući, prilikom ostvarivanja sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa, kao srodnika s djetetom (viđanje djece, unuke, sukladno rješenju Općinskog suda) vikao i vrijeđao sina TK riječima: „Majmun, kreten“, a događaju su bila prisutna Matejeva djeca, AK, rođ. **.**.2021. i ĐK, rođ. **.**.2022., a navedeni događaj je kod istih izazvao osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva,

dakle što je u nazočnosti djeteta počinio psihičko nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,

čime je postupio protivno članku 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. istog zakona,

te se okrivljenom HK radi toga uz primjenu članka 33. stavak 3. i članka 36. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)

II. i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura.

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se na temelju članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

III. Trošak postupka odmjeren je u iznosu od 30,00 (trideset) eura, a temelji se na članku 138. stavak 2. točka 2. i točka 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine” 18/2013.) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu od dana pravomoćnosti presude, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Očitujući se o optužbi, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitano je Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 10-12 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola od 24. siječnja 2026. (list 13 spisa), Zahtjev za izricanje zaštitne mjere od 25. siječnja 2026. (list 14 spisa), Službena zabilješka o uvidu o prijavljivanosti od 25. siječnja 2026. (list 15 spisa), Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 22. svibnja 2026. (list 21-22 spisa) i Uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 16. srpnja 2026. (list 25-26 spisa), ispitan je svjedok TK te okrivljenik.

4. U svojoj obrani okrivljenik je izjavio da je TK njegov sin, a da su AK i ĐK Matejeva djeca i njegove unuke. Pokrenuo je postupak radi ostvarivanja osobnih odnosa i druženja sa svoje dvije mlljt. unuke iz razloga jer mu TK nije dao vidjeti unuke i po toj odluci je bilo određeno da će viđati unuke svaku subotu na dva sata i to od 10 do 12 sati. Zbog toga je kritične zgode vikao i vrijeđao sina TK riječima da je glup i budala, ali nije mu rekao da je majmun i kreten kako mu se to stavlja na teret. Inače mu TK nije dovodio djecu iz razloga što je smatrao da on djeci govorim protiv njih, a to nije istina. Ta odluka o viđanju njegovih unuka po njegovim saznanjima nije pravomoćna jer je sin uložio žalbu iz razloga da nije bio svjestan što je potpisao. Ovom događaju su bila prisutna i djeca i to AK i ĐK, AK se rasplakala, a ĐK mu je rekla da je on glup. TK je samo tipkao po mobitelu i za 5 minuta je došla njegova žena po njega, to je vjerojatno bio samo dogovor među njima da ga razljute, a on je za 5 minuta onda išao na policiju da podnese prijavu. Išao je na policiju prijaviti da mu sin ne da da viđa unučad, a inače je imao susrete na način da su mjesec dana trajali pod nadzorom sina odnosno u prisutnosti roditelja, a nakon mjesec dana je mogao biti sam sa unučadi. Sada više nije u nikakvim odnosima sa sinom TK, a prije su bili u malo boljim odnosima te je naveo kako je on jedini pravi deda jer je drugi deda očuh od njegove snahe, Matejeve žene Đ. Naveo je da sada odustaje od susreta i druženja sa unukama, budući da mu se više ne povlači po sudovima, nema više snage i živaca, imao je drugi moždani udar i još hoće živjeti, daj J da se dočeka da će unučad biti punoljetna pa će ih onda moći viđati.

5. Na temelju sadržaja optužbe i obrane okrivljenika sud utvrđuje da u ovom postupku nije sporno da je okrivljenik inkriminirane zgode vikao i vrijeđao sina TK u prisutnosti svoje unučadi, mlljt. AK i ĐK u svezi ostvarivanja osobnih odnosa i druženja s unučadi koji su mu sudskim putem određeni. Sporno jest je li okrivljenik sina TK vrijeđao riječima: „majmun, kreten“.

6. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je u postupku ispitao svjedoka TK te je proveo suočenje između okrivljenika i imenovanog svjedoka na tu okolnost.

7. Svjedok TK je u svom iskazu u bitnome naveo kako je tog dana dovezao svoju djecu ĐK i AK k svom ocu, ovdje okrivljeniku i da je on počeo vikati na njega i vrijeđati ga riječima: „majmun, kreten“, nakon čega je otišao s mjesta događaja. Iskazao je da se osjećao tužno kada mu je otac izgovorio te pogrdne riječi te je opisao da su se obje djevojčice uslijed vike, galame i vrijeđanje okrivljenika uplašile i da su obje plakale. U provedenom je suočenju svjedok TK ostao pri svom iskazu i nije odstupao niti mijenjao isti pa je stoga sud u cijelosti prihvatio njegov iskaz kao vjerodostojan, uvjerljiv i konzistentan slijedom čega je sud utvrdio da se događaj u [adresa] zbio na način opisan u izreci presude.

8. Članak 8. stavak 1. i stavak 2. ZZNO navodi osobe na koje se primjenjuje taj zakon, a to su između ostalog srodnici po krvi u ravnoj lozi. Članak 10. stavak 1. točka 3. ZZNO propisuje da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Slijedom toga, nasilje u obitelj čini onaj tko prema svojem srodniku, počini neki oblik nasilja. Da bi bilo ostvareno biće prekršaja psihičkog nasilja ponašanje osobe mora kod žrtve prouzročiti osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva. U konkretnom slučaju okrivljenik je prema žrtvi TK počinio psihičko nasilje vičući na njega i vrijeđajući ga riječima: „majmun, kreten“ zbog čega je kod njega prouzročio osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva obzirom da je sama žrtva izjavila da se osjećao tužno zbog pogrdnih riječi koje mu je okrivljenik kao njegov otac uputio. Iz sadržaja samih okrivljenikovih riječi sud utvrđuje da su iste pogrdne, neprimjerene, uvredljive i ranjavajuće za osobu kojoj su upućene pa je po ocjeni ovog suda nedvojbeno da su te riječi kod žrtve TK izazvale uznemirenost i povredu dostojanstva. Nije sporno da se inkriminirani događaj zbio u nazočnosti mlljt. djece, unučadi okrivljenika, kao što nije bilo niti sporno da su okrivljenik i žrtva TK srodnici po krvi u ravnoj lozi odnosno otac i sin. Slijedom toga, okrivljenik je svojim radnjama ostvario biće prekršaja iz članka 10. stavak 3. ZZNO.

10. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju ocjene ukupnosti dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni HK kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

11. Kažnjivi članak 22. stavak 3. ZZNO propisuje da tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1100,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Pri odmjeravanju kazne sud je vodio računa o vrsti i težini prekršaja te posljedicama počinjenog prekršaja. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo prekršajnu i kaznenu neosuđivanost za istovrsna djela sve prema Potvrdi odnosno Uvjerenju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne te kaznene evidencije od 16. srpnja 2026. Sud ocjenjuje uzimajući u obzir dosadašnju neosuđivanost okrivljenika i težinu djela odnosno da se radi samo o psihičkom nasilju bez posebno izraženog stupnja agresije, da olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti čine osobito olakotne okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku. Sud je mišljenja da će se izrečenom će se novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu, na način da će ova vrsta sankcije izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i ostale da ne čine prekršajna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja prekršajnih djela i o pravednosti kažnjavanja.

12. Okrivljeniku nije izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana jer smatra da takva mjera nije razmjerna težini djela (psihičko nasilje) i osobi okrivljenika (neosuđivanost) te da ne postoji potreba za otklanjanjem nasilničkog ponašanja kod okrivljenika, napose jer bi takva mjera bila suviše tegotna za okrivljenika imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

13. Na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečen trošak postupka u iznosu od 30,00 koji se odnosi na paušalni trošak postupka, a koji je odmjeren na temelju trajanja i složenosti postupka u kojem je održana jedna rasprava na kojem je ispitana žrtva i okrivljenik. Sveukupni trošak dužan je nadoknaditi okrivljenik jer je presudom proglašen krivim te je trošak svojim prekršajem prouzročio.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Valentina Bunić, v.r.

Hana Strnišćak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik, ovlašteni tužitelj i oštećenik mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda. Na temelju članka 192. stavak 4. Prekršajnog zakona oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

1. okrivljeniku, HK, [adresa]

2. tužitelju, PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti,

3. žrtvi nasilja, TK, [adresa], odmah i po pravomoćnosti

4. opunomoćeniku oštećenika, Odvjetničko društvo Hrg i partneri j.t.d., Varaždin, Anina ulica 2/II, odmah i po pravomoćnosti

5. žrtvama nasilja, mlt. AK i mlt. ĐK, [adresa], putem oca TK, po pravomoćnosti

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, po pravomoćnosti