Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž-485/2023-8

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivi Farčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Centar banke d.d. u stečaju, Heinzelova 47A, Zagreb, OIB: 89296739230, zastupanog po stečajnom upravitelju Damiru Mikiću, odbvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6888/2021-17 od 18. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6888/2021-17 od 18. siječnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I izreke proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanco zadužnice izdane 30. lipnja 2010. i potvrđene istog dana od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba broj Ov-9242/10. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 109,50 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). U žalbi se u bitnom ukazujući na neprihvatljivost pravnih zaključaka suda prvog stupnja poziva na odredbe Ovršnog zakona i odredaba važećih u vrijeme izdavanja zadužnice i tijekom provođenja postupka naplate. Navodi kako za naplatu temeljem zadužnice nije propisan rok u kojem je moguće tražiti ovrhu, odnosno pokrenuti postupak naplate a kako je to navedeno i u obrazloženju rješenja Ovr-205/21 od 10. kolovoza 2021. Smatra da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah po njezinom izdavanju s time da se može podnijeti na naplatu godinama nakon što je osnova tražbine prestala postojati. Nadalje ukazuje da bi njegovim postupanjem dolazilo do prekida zastare jer da se zadužnica tužitelja nalazila u neprekidnoj blokadi računa od 30. kolovoza 2011. do 4. kolovoza 2018., čime je u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

- dalje ZOO) došlo do prekida zastare (punih 7 godina) što je sud prvog stupnja propustio cijeniti i utvrditi da je sukladno odredbi čl. 245. st. 5. citiranog Zakona nakon toga zastara počela ponovo teći. Nadalje, da je do prekida zastare došlo i s obzirom na obavijest FINA-e od 6. rujna 2011. kada je tuženik obaviješten o nemogućnosti provedbe izvršenja osnove za plaćanje i da je osnova-zadužnica tužitelja kao ovršenika evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje do 4. kolovoza 2018. kada ju je FINA isknjižila. Isto tako da je neprihvatljiv stav suda prvog stupnja da postupak koji se vodio između stranaka pod poslovnim brojem Pn -3452/14 kao ni prijedlog nagodbe vezan uz stečajni postupak koji se provodio nad tuženikom nisu dovodili do prekida zastare pa da su irelevantni jer da je i pravomoćnim okončanjem predmetnog postupka zastara počela ponovo teći a da je prijedlogom nagodbe od 13. siječnja 2020. tužitelj priznao potraživanje tužitelja i time se odrekao prigovora zastare. Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda jer da osim razloga koje je utvrdio sud prvog stupnja postoje i drugi razlozi, odnosno da u situaciji kada je zbog procesne neaktivnosti ovrhovoditelja došlo do obustave ovrhe u istom ovršnom postupku nije bilo prekida zastare. Ističe kako je glede utjecaja postupka koji je vođen između stranaka pod poslovnim brojem Pn-3452/14 stav suda prvog stupnja da nije od utjecaja na prekid zastare pravilan kao i da prijedlogom nagodbe tužitelj nije priznao obvezu sukladno odredbi čl. 220. ZOO-a. Predlaže da se žalba tuženika odbija kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem i zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-2051/21-4 od 10. kolovoza 2021. odbijen kao neosnovan prijedlog ovdje tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem bjanco zadužnice izdane 30. lipnja 2010. i potvrđene istog dana od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem navedene bjanco zadužnice u dijelu kojim se predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. točka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ). Zaključkom je ovdje tužitelj kao ovršenik upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA-om temeljem te zadužnice iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a.

6. Uvidom u spis poslovni broj Ovr-2051/21 sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o ovršnom postupku u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Centar banke d.d. u stečaju protiv ovršenika PK s time da je ovrhovoditelj 8. lipnja 2021. zatražio od FINA-e ponovnu aktivaciju bjanco zadužnice broj Ov-9242/10 od 30. lipnja 2010. radi djelomične naplate dospjele glavnice od 950,00 kn te da je uz zahtjev za izravnu naplatu ovršenik 28. lipnja 2021. podnio prijedlog za odgodom prijenosa u kojem se u prvom redu poziva na zastaru nakon čega je podnio prijedlog za odgodu prijenosa te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenom po kojem je postupano donošenjem naprijed navedenog rješenja i zaključka.

7. Uvidom u spis poslovni broj Pn-3452/14 utvrđuje da se radilo o parničnom postupku po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi naknade štete zbog neaktiviranja margin calla temeljem Ugovora o kratkoročnom kunskom kreditu za kupnju vrijednosnih papira margin account model od 28. veljače 2008., koji je pokrenut tužbom od 30. kolovoza 2011. a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je presudom od 14. prosinca 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-86/19 od 12. lipnja 2019., s time da je rješenjem Vrhovnog suda RH od 4. prosinca 2019. revizija tužitelja odbačena kao nedopuštena. Iz podataka specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ov-9242/10 zaprimljene 30. kolovoza 2011. utvrđuje da za ovršenika ovdje tužitelja ništa nije naplaćeno, odnosno da je ukupno nenaplaćeno 131.943,90 kn. Iz obavijesti FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 6. rujna 2011. utvrđuje da je FINA obavijestila tuženika da za izvršenje osnove za plaćanje Ov-9242/10 nema novčanih sredstava.

8. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da se u konkretnom slučaju na zastaru tražbine tuženika iz navedene bjanco zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Kako je zadužnica izdana 30. lipnja 2010. a podnesena FINA-i 8. lipnja 2021. zaključuje da je protekao naprijed navedeni rok zbog čega je tražbina tuženika zastarjela. Pri tome smatra da postupak koji se vodio između stranaka pod poslovnim brojem Pn-3452/14 u razdoblju od 30. kolovoza 2011. do 14. prosinca 2018. radi naknade štete nije od utjecaja na zastaru tražbine niti je doveo do prekida zastare, kao niti prijedlog nagodbe tužitelja podnesen u vezi stečajnom postupka nad tuženikom. Iz navedenog zaključuje da je za tražbinu tuženika nastupila zastara pa prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim te obvezuje tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka.

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365., st. 2. ZPP-a. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Prema mišljenju ovoga suda pravilan je stav suda prvog stupnja da se za tražbinu na temelju bjanco zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, ukoliko se radio o zadužnici kao privatnoj ispravi koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011. i na kojoj je ovjeren potpis dužnika kod javnog bilježnika a nije potvrđena (solemizirana), dok se na tražbine potvrđene kod javnog bilježnika, solemizirane prim jenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. ZOO-a (čl. 379. ZOO-a/91) prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 19. studenoga 2018. Stoga su neosnovane tvrdnje tuženika da za isto nije propisan rok u okviru kojem se može tražiti ovrha izravne naplate, odnosno naplata u ovršnom ili nekom drugom postupku. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je ovrhovoditelj ovdje tuženik zatražio od FINA-e ponovnu aktivaciju bjanco zadužnice od 30. lipnja 2010. radi djelomične naplate dospjele glavnice od 950,00 kn te 8. lipnja 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu. Iz tih i daljnjih utvrđenja moglo bi se zaključiti da je ta bjanco zadužnica bila zaprimljena kod FINA-e 30. kolovoza 2011. te da za tužitelja ništa nije naplaćeno, odnosno da je ukupno nenaplaćeno 131.943,90 kn. Na to bi upućivala dostavljena obavijest FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava od 6. rujna 2011. kojim je FINA izvijestila tuženika da za izvršenje te osnove nema novčanih sredstava. Međutim, sud prvog stupnja propustio je ocijeniti da li je uslijed navedenog došlo do prekida zastare te da li je podnošenjem prijedloga od 8. lipnja 2021. zastara počela ponovo teći, zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, jer nije utvrđeno niti se sud prvog stupnja očitovao o tome da li je (a moglo bi se zaključiti da jeste) zadužnica bila predana radi naplate te da li je time došlo do prekida zastare.

10. Stav suda prvog stupnja da postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-3452/14 kao i prijedlog tužitelja radi sklapanja nagodbe u stečajnom postupku nad tuženikom nisu doveli do prekida zastare, prihvatljiv je ovom sudu. Ovo iz razloga što se predmetni postupak vodio se po tužbi tužitelja protiv tuženika, radi naknade štete i radi utvrđenja da tražbina tužitelja četvrtog višeg isplatnog reda iznosi 178.614,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja iznosi 119.017,75 kn, odnosno da se utvrđuje ukupna tražbina u iznosu od 297.632,49 kn. Navedeni zahtjev tužitelj je činjenično temeljio na tvrdnjama da je protupravnim postupanjem tuženika njemu nastala šteta jer da se nije koristio pravima iz Ugovora o margin kreditu, odnosno da je propustio aktiviranje margin calla i realizaciju prava prodaje založenih dionica koje su se nalazile na skrbničkom računu tužene nakon pada tržišne vrijednosti založenog portfelja, odnosno da nije pravodobno prodao dionice. U tom postupku tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom jer nisu utvrđeni elementi protupravnog postupanja tuženika niti da ne bi postupao pažnjom dobrog stručnjaka kako to propisuje odredba čl. 10. ZOO - a.

11. Isto tako ovom sudu prihvatljiv je stav suda prvog stupnja da prijedlog nagodbe tužitelja vezan uz stečajni postupak nema značaj priznanja duga niti da bi time došlo do prekida zastare.

12. Naime, prema odredbi čl. 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. Podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i neprijeporno predstavlja radnju kojom se zastara prekida. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem na zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kada je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara počinje teći iznova poslije prekida i navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Ukazuje se da zastara sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze pa bi se moglo zaključiti da je banka kao ovrhovoditelj već prethodno bila predala zadužnicu radi naplate. Stoga je potrebno utvrditi da li je to zatražila pravodobno sukladno ovlaštenju iz čl. 183. tada važećeg OZ-a radi naplate dospjelih a neisplaćenih obveza tužitelja te da li je time došlo do prekida zastare.

13. Nadalje se ukazuje da je 1. siječnja 2011. stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 dalje ZPONS) kojim je provedba izvansudske ovrhe nad novčanim sredstvima povjerena FINA-i te je određeno da će tim danom FINA preuzeti od banaka osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe, odnosno postupak osiguranja još uvijek traje, a u osnove za plaćanje ubrajaju se i zadužnice (čl. 32. st. 1. i čl. 33. ZPONS-a). Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem zadužnice na naplatu a prekid zastare traje sve do okončanja postupka do kojeg dolazi povlačenjem zadužnice s naplate ili namirenjem iste. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka utvrditi da li je i kada tuženik podnio navedenu bjanco zadužnicu radi naplate tražbine te da li je time došlo do prekida zastare i ovisno o tome da li je zbog navedenog prilikom "ponovne aktivacije bjanco zadužnice" već nastupila zastara ili je ukoliko je došlo do prekida zastare, počela ponovo teći a cijeniti će i ostale žalbene navode tuženika vezane uz tijek i način postupanja stranaka u postupku naplate i o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku. Ovisno o ishodu postupka odlučiti će i o osnovanosti zahtjeva stranaka za naknadu troškova postupka.

14. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 370. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak