Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -1038/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P- 151/2026-11 od 19. svibnja 2026., dana 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. P-151/2026-11 od 19. svibnja 2026., u odbijajućem dijelu točke II. izreke.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke citirane presude utvrđena je ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112-50 2999587 sklopljenog 17.08.2005. godine između parničnih stranaka koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 158,18 eur, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

2. Protiv odbijajućeg dijela točke II. izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje-ZPP), predlažući da se prihvati zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5.1.Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora na način da je umjesto 1.327,22 eur, koliko je on označio vrijednost predmeta spora, istu utvrdio u iznosu od 459,36 eur. Taj žalbeni navod je neosnovan.

5.2. Naime, pozivom na odredbu članka 40. stavka 3. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 459,36 eur, uzimajući u obzir iznos koji je tužitelju naplaćen na temelju ništetne ugovorne odredbe, te je pravilno temeljem navedene vrijednosti predmeta spora (459,36 eur), obračunao tužitelju parnični trošak. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da tuženik nije prigovarao označenoj vrijednosti predmeta spora valja reći da sud može istu utvrditi i po službenoj dužnosti, a ne samo po prigovoru tuženika. I konačno, protivno žalbenim navodima tužitelja, ovo nije neprocjenjivi predmet u kojem se vrijednost predmeta spora ne može utvrditi na drugi način jer je pravilno vrijednost predmeta spora utvrđena prema iznosu plaćenom temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom.

6.1. Tužitelj nadalje navodi da mu je trebalo dosuditi trošak opomene pred tužbu. Niti taj žalbeni navod nije osnovan.

6.2. Naime, u situaciji kada je predmet spora samo deklaratorni tužbeni zahtjev, kao u konkretnom slučaju, nije razvidno koja je svrha te opomene. U odnosu na navode tužitelja da je svrha te opomene bila da dođe do podatka o visini isplaćene naknade, valja reći da visina isplaćene naknade nije relevantna u situaciji kada je predmet spora samo deklaratorni tužbeni zahtjev. U svakom slučaju, nije riječ o trošku iz članka 155. stavka 1. ZPP-a.

7.1. Tužitelj navodi da mu je prvostupanjski sud trebao dosuditi naknadu za sastav podneska od 7. svibnja 2026. Taj žalbeni navodi nije osnovan.

7.2. Naime, podneskom od 7. svibnja 2026. tužitelj je „obavijestio sud da su stvoreni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe“. S obzirom da sud sam utvrđuje postojanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe, nije mu za to potrebna obavijest od stranke, pa je riječ o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice.

8.1. Tužitelj navodi da je sudsku pristojbu na tužbu platio u iznosu od 53,10 eur, pa da je trebalo obvezati tuženika da mu naknadi sudsku pristojbu u navedenom iznosu. Niti taj žalbeni navodi nije osnovan.

8.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika da tužitelju naknadi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur, koja je obračunata prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 459,36 eur, pri čemu je irelevantno što je tužitelj podmirio pristojbu u višem iznosu prema vrijednosti predmeta spora od 1.328,00 eur, kako ju je on označio u tužbi.

9. Stoga je, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke i dosuđujućem dijelu točke II. izreke.

U Rijeci, 17. srpnja 2026.

Sudac

Ksenija Dimec