REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-1158/24-51

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku dr.sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje OIB:38922958547 iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. lipnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Mateja Maričića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, dana 17. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje OIB:38922958547 iz Zagreba, Martićeva 71, platiti tužiteljici PS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 3.076,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. svibnja 2024. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 7.140,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2024. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 309,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2024. godine do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.076,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. ožujka 2024. godine do 02. svibnja 2024. godine kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica stradala kao vozač bicikla dana 04. siječnja 2024. godine u [adresa], u [adresa], kada ju je udarilo vozilo marke Volkswagen Touran, registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao AS. Nastavno punomoćnik tužiteljice je ističući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, naglasio da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom od 21. ožujka 2024. godine, s time da je korespondent tuženika Croatia osiguranje d.d. dana 24. svibnja 2024. godine platio tužiteljici na ime naknade štete iznos od 1.520,00 eura, od čega iznos od 1.400,00 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 120,00 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, ali time nije u cijelosti naknadio tužiteljici nastalu štetu. Slijedom navedenog punomoćnik tužiteljice je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete i to po kriteriju fizičkih bolova i straha iznos od 5.000,00 eura te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.545,00 eura, a kada se iznos od 5.000,00 eura umanji za nesporno plaćeni iznos od 1.400,00 eura te kada se iznos od 1.545,00 eura umanji za nesporno plaćeni iznos od 120,00 eura, dolazi se do iznosa od 3.600,00 eura na ime naknade neimovinske štete te do iznosa od 1.425,00 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno tekućom od 21. ožujka 2024. godine do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali je istaknuo prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% te je ujedno osporio i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je isplatom nespornog iznosa od 1.520,00 eura tužiteljici naknađena nastala neimovinska štete te novčana imovinska štete s naslova tuđe pomoći i njege. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući da je tužbenim zahtjevom od 18. veljače 2025. godine smanjen tužbeni zahtjev, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, čemu se tuženik protivi, predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku zapisnika o očevidu (stranica 5-7 spisa), u presliku potvrde MUP-a, PU Virovitičko-podravske, PP Virovitica Klasa:211-08/24-4/336 Urbroj:511-16-05-24-6 od 03. veljače 2024. godine (stranica 8-11 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 12-32, 45-47, 126 i 130-132 spisa), u presliku prijave štete podredno prijedloga za izvansudsku nagodbu s preslikom potvrde o zaprimanju pošiljke (stranica 33-35 spisa), u presliku obveznog prekršajnog naloga (stranica 58-59 spisa), u presliku prekršajnog spisa s fotodokumentacijom očevida (stranica 68-116 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 138-380 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića (stranica 383-388 spisa), u iskaz svjedokinje FS (stranica 400-401 spisa), u iskaz svjedoka VS (stranica 401-402 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 403 spisa) te u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Gorana Husinca (stranica 417-422 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i činjenica da je korespondent tuženika Croatia osiguranje d.d. dana 24. svibnja 2024. godine platio tužiteljici na ime naknade štete iznos od 1.520,00 eura, od čega iznos od 1.400,00 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 120,00 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege. Naprotiv sporna je suodgovornost tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice podneskom od 18. veljače 2025. godine smanjio tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 5.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2024. godine do isplate, što ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe, za što je sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a potreban pristanak tuženika, a punomoćnik tuženika se protivio djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva. Inače pravni stav da smanjenje tužbenog zahtjeva ima procesni učinak djelomičnog povlačenja tužbe za što je prema odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a uvijek potreban pristanak tuženika izrazio je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela broj SU-IV-16/21 od 26. travnja 2021. godine. Isto tako treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice podneskom od 18. veljače 2025. godine ujedno povisio tužbeni zahtjev na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik tuženika upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije protivio preinaci, pa se sukladno odredbi članka 190. stavka 4. ZPP-a smatra da postoji pristanak tuženika na navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.

7. U odnosu na spornu suodgovornost tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja, koji prigovor je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka navodeći da je tužiteljica suodgovorna u omjeru od 50%, dok je naprotiv punomoćnik tužiteljice napomenuo kako način kretanja tužiteljice niti nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, prometnom nesrećom, već se može raditi samo o neznatnom doprinosu tužiteljice od 10%, sud je utvrdio slijedeće.

8. Iskazu svjedokinje FS (stranica 400-401 spisa) u dijelu kojim je opisujući nastanak predmetnog štetnog događaja istaknula da se nalazila u vozilu na mjestu suvozača, njezin suprug VS je vozio, a na stražnjem sjedalu je sjedila njihova maloljetna kćer P, da bi u jednom trenutku, kada su bili na raskrižju, suprug krenuo vozilom unazad, jer nije skrenuo u ulicu u koju je trebao skrenuti, prije vožnje unazad provjerio je „mrtvi kut“, nije vozio brzo te je tada čula udarac, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv te u svim bitnim dijelovima suglasan iskazu svjedoka VS, kao uostalom i iskazu tužiteljice. Isto tako sudu je uvjerljiv dio iskaza svjedokinje da je bicikl „prvi put vidjela kada je izašla van iz auta“, bicikl je ležao na cesti, a tada je vidjela i tužiteljicu „kako leži na cesti“.

9. Nastavno iskazu svjedoka VS (stranica 401-402 spisa) u dijelu kojim je istaknuo da je došao do raskrižja, s time da je trebao skrenuti u desno, pa se u tom raskrižju zaustavio, upalio je četiri „žmigavca“ pogledao je „lijevo i desno i vidio da nema auta“, krenuo kroz to raskrižje „u rikverc“, a kada je osjetio udarac, odmah je „stao na kočnicu“, izašao van iz auta i vidio da na pješačkom prijelazu leži ženska osoba i pored nje bicikl, pa pretpostavlja da je „kukom auta udario u njezin bicikl“ jer auto nigdje nije oštećen, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan, uvjerljiv, suglasan iskazu svjedokinje FS i tužiteljice te je ujedno u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prometne struke.

10. Isto tako iskazu tužiteljice (stranica 403 spisa) u dijelu kojim je u bitnom istaknula da je na pješačkom prijelazu vozila bicikl, „sjela je na bicikl“, bila je noć, vidljivost je bila dobra te je u jednom trenutku vozilo, koje je išlo u nazad, udarilo u njezin bicikl, zbog čega je pala na cestu, to je bilo „negdje na sredini pješačkog prijelaza“ sud je poklonio povjerenje, jer je logičan te suglasan iskazu svjedokinje FS i svjedoka VS.

11. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila Gorana Husinca (stranica 417-422 spisa) proizlazi da se ova prometna nezgoda dogodila u [adresa] na kolniku Strossmayerove ulice kod kbr. 3, u kojoj je došlo do naleta vozila zadnjim dijelom i to kretanjem unatrag, na biciklisticu koja je prelazila cestu na pješakom prijelazu. Inače vozilo se kretalo u natrag počevši od raskrižja Strossmayerove ulice i Ulice Vladimira Nazora u smjeru istoka prema zapadu, a biciklistica je prelazila kolnik Strossmayerove ulice preko pješačkog prijelaza od sjevera prema jugu, s time da je sudarni položaj bio takav da je vozilo zadnjim desnim dijelom naletio na lijevi bočni dio bicikla te je završio zadnjim desnim kotačem na zadnjem kotaču bicikla gdje je bio zaustavni položaj. Isto tako sudski vještak je ističući da se ova nezgoda dogodila u 18:34 sata, vidljivost je bila dobra, bila je upaljena javna rasvjeta, napomenuo da prema analizi stupnja oštećenja, pozicije istih te mehanizma nastanka sudara proizlazi da je brzina naleta vozila kretanjem u natrag bila oko 11,7 km/h, a bicikla oko 10,4 km/h, pri čemu je od trenutka kada je bicikl stupio na kolnik, odnosno na pješački prijelaz, do sudara preostalo oko 2 s, pa je vozilu tad preostalo oko 6,8 m pri brzini od oko 12 km/h, a biciklu u istom momentu 5,9 m pri brzini od oko 10,4 km/h. Nastavno sudski vještak je naglasio da je vozaču vozila bilo zabranjeno u raskrižju kretanje u natrag, pa je samim time napravio nepropisnu radnju naletjevši na biciklisticu, koju u tim okolnostima nije mogao uočiti, dok je ujedno biciklistica morala ići preko pješačkog prijelaza u svojstvu pješaka gurajući bicikl te bi se tada kretala brzinom od oko 2 km/h do 3 km/h, a ne oko 10 km/h, pa bi puno lakše uočila vozilo, kao i nju vozač vozila.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Gorana Husinca, jer je izrađen temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju, zapisnik o očevidu sa skicom mjesta događaja i fotografijama te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

13. Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio da su za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno odredbi članka 1092. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, i 156/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) suodgovorni tužiteljica u omjeru od 20%, a osiguranik tuženika u omjeru od 80% iz slijedećih razloga. Treba naglasiti da je odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – u daljnjem tekstu ZSPC-a) propisano da vozač koji namjerava kretati se vozilom unatrag to može učiniti samo na kratkom dijelu ceste i ako time ne ugrožava ili ne ometa druge sudionike u prometu, s time da sukladno odredbi članka 38. stavka 2. ZSPC-a kad prilazi obilježenom pješačkom prijelazu vozač mora upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza. Isto tako prema odredbi članka 112. stavka 7. ZSPC-a vozač bicikla dužan je prije stupanja na kolnik ceste koju namjerava prijeći, kada biciklistička staza preko kolnika nije označena, zaustaviti bicikl i gurati ga kao pješak preko obilježenog pješačkog prijelaza ili kolnika ceste. S obzirom da se tužiteljica kretala preko obilježenog pješačkog prijelaza na kojem nije bila označena biciklistička staza, što je razvidno iz fotodokumentacije očevida, na način da je vozila bicikl, umjesto da je sišla s bicikla i isti gurala kao pješak, a što je bila dužna učiniti, tim više što je bila noć, dok se ujedno vozač predmetnog vozila kretao raskrižjem, a time i preko obilježenog pješačkog prijelaza, vožnjom unatrag, što dakako nikako nije smio učiniti, jer je time u svakom slučaju ugrozio druge sudionike u prometu, zbog čega u tim okolnostima niti nije mogao vidjeti tužiteljicu koja umjesto da gura bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza, vozi bicikl, jer je od trenutka kada je tužiteljica vozeći bicikl stupila na kolnik, točnije na taj obilježeni pješački prijelaz, do sudara prošlo tek oko 2 s, sud je utvrdio da je tužiteljica suodgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, dok je osiguranik tuženika, suodgovoran u omjeru od 80%. Treba napomenuti da je sudski vještak prometne struke jasno naveo da bi se tužiteljica gurajući bicikl preko obilježenog pješačkog prijelaza kretala brzinom oko 2-3 km/h, umjesto brzinom od 10 km/h, kojom se kretala vozeći bicikl preko tog obilježenog pješačkog prijelaza te bi tada, dakle gurajući bicikl, što je bila dužna učiniti, mogla na vrijeme uočiti vozilo koje se kreće unazad, a ujedno bi i vozač tog vozila mogao uočiti tužiteljicu na tom obilježenom pješačkom prijelazu. Nastavno u odnosu na navode punomoćnika tužiteljice da je radnja vozača predmetnog vozila za tužiteljicu bila nepredvidiva i iznenadna, odnosno takvo postupanje ju je zateklo i onemogućilo u poduzimanju bilo kakve radnje izbjegavanja, sud je utvrdio slijedeće. Naime iako vozač predmetnog vozila nikako nije smio voziti raskrižjem, a time i preko obilježenog pješačkog prijelaza, unatrag, zbog čega je razumljivo i uvjerljivo da je takva, u svakom slučaju nedopuštena te iznimno opasna radnja tog vozača, tužiteljicu mogla iznenaditi, ali jednako tako treba imati na umu da niti tužiteljica nije smjela preko tog obilježenog pješačkog prijelaza voziti bicikl, nego ga je morala gurati kao pješak, u kojem slučaju bi, prema stavu sudskog vještaka prometne struke, koji za razliku od stranaka i suda, raspolaže potrebnim stručnim znanjem, mogla na vrijeme uočiti to vozilo te bi i vozač tog vozila tada mogao uočiti tužiteljicu. Iz navedenih razloga sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog štetnog događaja suodgovoran osiguranik tuženika i to u omjeru od 80%, jer je poduzeo iznimno opasnu, nedopuštenu radnju, kojom je ugrozio sve druge sudionike u prometu, dok je tužiteljica, koja je, također svojim nedopuštenim postupkom, doprinijela nastanku ovog štetnog događaja, suodgovorna u omjeru od 20%.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića, specijalnost neurokirurg (stranica 383-388 spisa) proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje mekog oglavka i natučenje grudne kralješnice, na dan štetnog događaja zbrinuta je u Službi za kirurške bolesti OB Virovitica kada su utvrđene navedene ozljede. Nastavno sudski vještak je naglasio da kod tužiteljice iz razdoblje prije ovog štetnog događaja postoji nekoliko bolesti i stanja koja značajno smanjuju funkcionalnost lokomotornog sustava, a što je razvidno iz zdravstvenog kartona, pa je tako u dva navrata, točnije tijekom 2000. godine i 2013. godine zadobila prijelome desne potkoljenice tijekom kojih je koristila vanjski fiksator kroz duže vrijeme (prema anamnestičkom iskazivanju godinu i osam mjeseci) te je u više navrata operacijski liječena (postavljanje vanjskog fiksatora, dva puta korekcija vanjskog fiksatora te djelomično vađenje istog) tako da nakon završenog liječenja zaostaje kraća desna noga, s time da je ujedno najmanje 2015. godine postavljena dijagnoza vrlo uznapredovale osteoporoze s popratnim višestrukim osteoporotskim prijelomima u području grudne i slabinske kralješnice. U takvim okolnostima kod bolesnika će u pravilu vremenom nastupiti spontani prijelomi (kolaps – urušavanje trupa jednog ili više kralješka) u grudnom i slabinskom dijelu, često i u pravilu bez posebnog napora ili ozljede, nerijetko i bez posebno dramatične kliničke slike, koji prijelomi kralješka su i opisani kod tužiteljice u RTG i CT nalazima grudne i slabinske kralješnice iz siječnja, travnja i listopada 2024. godine. Isto tako kod tužiteljice su utvrđene značajne degenerativne promjene lokomotornog sustava i cijele kralješnice s osteoartrozom, subhondralnom sklerozom, degenerativnim promjenama iv diskova u više razina i uz smanjenu visinu iv prostora te uz osteofitozu, a što je sve uzrok i cervikalnih i LS bolnih sindroma, s time da se ujedno tužiteljica od 2013. godine liječi zbog polineuropatije, da bi početkom 2020. godine zadobila prijelom desne podlaktice, a od 2015. godine kreće se na način da koristi dolaktnu štaku u lijevoj ruci. Nadalje sudski vještak je ističući da je tužiteljica na pregledu dana 14. siječnja 2025. godine navela da od ovog štetnog događaja koristi dvije dolaktne štake, može se kretati jednom dolaktnom štakom, ali se tada brzo umara, što je kontradiktorno podacima iz medicinske dokumentacije, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio funkcijski status lokomotornog sustava i grudne kralješnice koji odgovara onome prije predmetnog štetnog događaja. Jednako tako sudski vještak je napomenuo kako uvažavajući provedene dijagnostičke obrade, RTG i CT nakon ovog štetnog događaja, smatra da nije moguće zaključivati da bi tužiteljica u istom zadobila prijelom (ili kompresijski prijelom) V grudnog kralješka, jer RTG nalaz govori za „moguće recentne frakture ThV i ThVI“ što znači da se možda radi o svježim prijelomima, a možda i ne, pa je bilo potrebno provesti dodatnu CT dijagnostiku, što je i učinjeno sedam dana kasnije, koji CT grudne kralješnice od 11. siječnja 2024. godine govori da promjena na ThV odgovara Schmorlovoj herniji ili staroj traumi, a sedam dana stari prijelom kralješka nije stara trauma, pa radiolog zaključuje da na grudnoj kralješnici nema znakova akutne koštane traume, a koji nalaz potvrđuje i MSCT nalaz grudne kralješnice od 04. travnja 2024. godine te RTG nalaz grudne kralješnice od 08. listopada 2024. godine. Dakle ozljede koje je tužiteljica zadobila u ovom štetnom događaju, s time da je liječenje završeno, zdravstveno stanje se stabiliziralo kontrolnim pregledom traumatologa 02. svibnja 2024. godine, nisu dovele do smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice, a niti su dovele do naruženja tužiteljice. Međutim tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta ukupno 3 mjeseca, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg 10 dana i manjeg intenziteta tri mjeseca. Konačno tužiteljici je tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno kroz 3 tjedna (za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, veći dio radnji samozbrinjavanja), a potom je pomoć trebala 3 sata dnevno kroz 2 mjeseca te još 1 sat dnevno kroz mjesec i pol.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Srećka Vuletića, jer je izrađen uvidom u medicinsku dokumentaciju, uključujući i presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužiteljice te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti stranke nisu imale nikakvih prigovora.

16. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužiteljice, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta ukupno 3 mjeseca, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 eura.

17. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužiteljice, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg 10 dana i manjeg intenziteta tri mjeseca, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 eura.

18. S obzirom da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno kroz 3 tjedna, a potom joj je pomoć trebala 3 sata dnevno kroz 2 mjeseca te još 1 sat dnevno kroz mjesec i pol i to za sve radnje van kuće, sve radnje vođenja kućanstva, veći dio radnji samozbrinjavanja, a tužiteljica je životno uvjerljivo istaknula da joj je pomoć pružala prijateljica (stranica 403 spisa), dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužiteljici za ukupno potrebnih 309 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 1.545,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice, u vrijeme kada je tužiteljici takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

19. Imajući na umu da tužiteljici po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.200,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.545,00 eura, s time da je sud utvrdio da je tužiteljica suodgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 20%, a ujedno je među strankama nesporna činjenica da je korespondent tuženika Croatia osiguranje d.d. dana 24. svibnja 2024. godine platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.400,00 eura te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 120,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1092. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a i odredbom članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.960,00 eura te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.116,00 eura, što ukupno iznosi 3.076,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 7.140,00 eura, kao i dio tužbenog zahtjeva na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 309,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I.. točkom II. i točkom III. izreke presude.

20. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 9.100,00 eura na ime naknade neimovinske štete, jer punomoćnik tuženika nije pristao na djelomično smanjenje tog dijela tužbenog zahtjeva, što ima procesni učinak povlačenja tužbe, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno od 21. ožujka 2024. godine do isplate, kao i na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.425,00 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, odnosno od 21. ožujka 2024. godine do isplate, sud je utvrdio slijedeće. Naime sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok se prema odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Imajući na umu da je sudski vještak dr. Srećko Vuletić istaknuo da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo kontrolnim pregledom traumatologa 02. svibnja 2024. godine, s time da je tužiteljica prije podnošenja tužbe podnijela tuženiku odštetni zahtjev datiran 21. ožujka 2024. godine te je korespondent tuženika Croatia osiguranje d.d. dana 24. svibnja 2024. godine platio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.400,00 eura, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 120,00 eura, što rezultira time da je postupio sukladno odredbi članka 12. stavka 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOOP-a) sud je utvrdio da tužiteljica na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od prvog slijedećeg dana nakon dana završetka liječenja do isplate, odnosno tekuću od 03. svibnja 2024. godine do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a, odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 12. stavka 1., stavka 4., stavka 5. i stavka 6. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.076,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 03. svibnja 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 7.140,00 eura na ime naknade neimovinske štete od 21. ožujka 2024. godine do isplate te dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 309,00 eura na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. ožujka 2024. godine do isplate, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.076,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 21. ožujka 2024. godine do 02. svibnja 2024. godine te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II., točkom III. i točkom IV. izreke presude.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 250,00 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužiteljici dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 17. srpnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

22. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška svih poduzetih parničnih radnji sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tužiteljica uspjela u postupku u približnom jednakom omjeru u kojem je uspio i tuženik, s obzirom da omjer uspjeha ovisi ne samo o visini tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbe, koju je tuženik osporavao, pa je sud tužiteljici dosudio samo naknadu troška predujma za medicinsko vještačenje, jer je taj trošak bio nužan, a ujedno niti nije determiniran omjerom uspjeha u postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.

23. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku uspio u postupku u približno jednakom omjeru, u kojem je uspjela i tužiteljica, zbog čega je sud tužiteljici dosudio samo trošak predujma za medicinsko vještačenje, koji je bio nužan te ne ovisi o omjeru uspjeha. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

24. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 17. srpnja 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 225,25 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 17. srpnja 2026. godine