REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2656/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Tabak, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Svačića 17, protiv tuženice Karlovačke banke d.d. Karlovac, Ivana Gorana Kovačića 1, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-644/2025, a koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužitelja kao ovršenika.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od FINA-e primio očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 18. veljače 2025. iz kojeg proizlazi pljenidba njegovih sredstava i to po osnovi zadužnice OV-5768/10 od 20. prosinca 2010. za iznos od 11.031,90 EUR, da je tuženica prvi put navedenu zadužnicu aktivirala 12. siječnja 2012. i dopisom FINA-e od 13. siječnja 2012. je obaviještena o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka sredstava za plaćanje, da bi ponovno pokušala aktivirati zadužnicu 29. siječnja 2025., pa kako je zastara nastupila još 13. siječnja 2017. jer ta zadužnica ne predstavlja odluku nadležnog tijela niti javnobilježnički akt s obzirom da je na njoj samo ovjeren njegov potpis i odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nije predvođena mogućnost da se FINA-i ponovno dostavi ista osnova za plaćanje, to tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u izreci presude.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je zadužnica OV- 5768/10 izdana je kao instrument osiguranja naplate po Ugovoru o dugoročnom kreditu zaključenim 14. prosinca 2010. s korisnikom kredita In vino veritas, ovdje tužitelja, kao jamca platca i ŽV, kao založnog dužnika, u iznosu od 88.492,65 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća, uvećano za kamate, naknade i druge troškove uz rok otplate u 36 jednakih mjesečnih rata, da je zadužnica prvi puta aktivirana, tj. podnesena na naplatu FINA-i 12. siječnja 2012. za naplatu dijela tražbine koja je do tada dospjela u iznosu 15.438,64 EUR-a te je FINA dopisom od 13. siječnja 2012. dostavila obavijest o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava, uz evidentiranje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, da korisnik kredita nije uredno ispunjavao svoje obveze, zbog čega je kredit otkazan i tražbina je dospjela u cijelosti, pa je javni bilježnik izdao potvrdu ovršnosti na kredit 4. travnja 2012. te je dopisom od 8. rujna 2014. zatraženo povećanje iznosa blokade za dodatnih 463.411,34 kuna, da po zadužnici nije bilo naplate, pa je nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne Novine" 68/2018; dalje:ZPONN), tj. 4. kolovoza 2018. FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje temeljem čl.12.st.1. ZPONN-a, što je i navedeno u Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV-5768/2010, primljeno 8. rujna 2014., pod „Primjedba“, da je ista zadužnica, s obzirom da tražbina nije namirena niti djelomično, ponovno podnesena na naplatu FINA-i 4. svibnja 2021., ali nije bilo naplate te je FINA 12. svibnja 2021. izdala obavijest o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje jer „ovršenik nema aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima“ te da je zadužnica zadnji put podnesena na naplatu 29. siječnja 2025., kada su sredstva uspješno zaplijenjena, pa kako je došlo do prekida zastare u smislu čl.241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18. 126/21, 114/22, 155/23; dalje:ZOO) jer je zadužnica podnesena na naplatu FINA-i i rok zastarijevanja ne teče dok traje postupak izravne naplate, što u konkretnom slučaju znači da je prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu prvi puta 2012., drugi puta 2014. (time da je u razdoblju od 2014. do 2018. prekid i dalje trajao), a treći puta 2021. te i dalje traje, a zadnja aktivacija zadužnice je izvršena 29. siječnja 2025.g., prije nastupanja zastare, to tuženica smatra neosnovanim tužiteljev prigovor zastare.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u specifikacije osnove za plaćanje, dopis tuženice od 11. siječnja 2012., 4. svibnja 2021. i 8. rujna 2014., zadužnicu od 14. listopada 2010., zahtjev za izravnu naplatu od 29. siječnja 2025., dopunu osnove za plaćanje, ugovor o dugoročnom kreditu od 14. prosinca 2010., specifikaciju osnove za plaćanje od 19. ožujka 2025., obavijest FINA-e od 13. siječnja 2012. i potvrdu od 19. ožujka 2025., obavijest o vraćanju osnove od 12. svibnja 2021. i zahtjev za izravnu naplatu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, 145/26; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između tuženice, kao kreditora, In Vino Veritas d.o.o., kao korisnika kredita i mjeničnog dužnika, tužitelja, kao jamca platca i mjeničnog dužnika, ŽV, kao založnog dužnika i LV, kao sudionika, zaključen 14. prosinca 2010. ugovor o dugoročnom kreditu za iznos 650.000,00 kn (88.492,65 EUR) po srednjem tečaju HNB na dan donošenja odluke, time da se konačan iznos utvrđuje primjenom tečaja na dan puštanja kredita u tečaj, uz kamate i naknade propisane u čl.2. ugovora te rok otplate 3 godine, a za osiguranje tražbine se ima dostaviti, između ostalog, zadužnica jamca platca te vlastita akceptirana bjanko mjenica s klauzulom "bez protesta",

-da je tužitelj, kao jamac platac, izdao 14. prosinca 2010. zadužnicu radi naplate tražbine tuženice po osnovi gore navedenog ugovora o dugoročnom kreditu, na kojoj je ovjeren njegov potpis po javnom bilježniku,

-da je tuženica 11. siječnja 2012. zatražila od FINA-e aktiviranje osnove za naplatu- zadužnice, po osnovi ugovora o dugoročnom kreditu od 14. prosinca 2010. te je zadužnica zaprimljena 12. siječnja 2012.,

-da je FINA dopisom od 13. siječnja 2012. obavijestila tuženicu o nemogućnosti za plaćanje zbog nedostatnosti sredstava,

-da je tuženica 8. rujna 2014. zatražila od FINA-e povećanje iznosa blokade temeljem iste zadužnice,

-da je 8. rujna 2014. kod FINA-e primljena zadužnica te je naznačena primjedba

"nemogućnost izvršenja temeljem čl.12. ZPONS-a",

-da je tuženica 4. svibnja 2021. dopunila osnovu za naplatu-zadužnica, a 11. svibnja 2021. je podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINA-i po osnovi zadužnice,

-da je FINA- dopisom od 12. svibnja 2021. vratila tuženici osnovu za plaćanje jer je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove – tužitelj nema aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima,

-da je tuženica 29.siječnja 2025. podnijela FINA-i zahtjev za izravnu naplatu po osnovi zadužnice, a 28. siječnja 2025. je zatražila dopunu osnove za naplatu – zadužnice jamca-platca u vezi ugovora o dugoročnom kreditu od 14. prosinca 2010.,

-da je FINA 19. ožujka 2025. izdala potvrdu o redoslijedu osnove – zadužnice - za plaćanje evidentirane u očevidniku.

6. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je odredbom čl.241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine te da se smatra da prekid nije nastupio ako vjerovnikova tužba ili zahtjev budu odbačeni ili odbijeni ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, dok je odredbom čl.233.st.1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog tijela javne vlasti ili nagodbom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina.

6.1. Napominje se da zadužnica na kojoj je potpis samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana ne predstavlja sudsku odluku kojom je utvrđeno potraživanje i stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje čl.233. ZOO-a, već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018., Gž-1094/18-2 od 30. siječnja 2019. Županijski sud u Dubrovniku i dr.).

7. Kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je zadužnica izdana 14. prosinca 2010., da je tuženica pokrenula postupak naplate po osnovi iste 12. siječnja 2012. i 8. rujna 2014., da je prestanak izvršavanja nastupio 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te da je tuženica ponovno zadužnicu podnijela na naplatu 4. svibnja 2021. te 29. siječnja 2025., to proizlazi zaključak da je došlo do prekida zastare odnosno da je prigovor zastare neosnovan, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude.

7.1. Napominje se da samom dostavom zadužnice na naplatu FINA-i ovrha nije dovršena ako tražbina nije namirena isplatom vjerovniku zaplijenjenog iznosa. Ovrha se smatra provedenom dostavom zadužnice samo u slučaju kada na računu dužnika ima sredstava te se ovrha dovršava zapljenom novčanih sredstava na računu i isplatom ovrhovoditelja, dok u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika slijedi evidentiranje naloga za plaćanje i izvršavanje po priljevu sredstva. Kako u konkretnom slučaju nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao.

8. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka, u skladu s čl.154.st.1. ZPP-a.

U Zagrebu, 17. srpnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

tuženica