Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-1656/2026-7

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽĆ, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine” 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 36/2024., dalje: ZZNO), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin Klasa: 211-07/26-5/17263, Urbroj: 511-14-05-26-1 od 9. srpnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1978. u [adresa], sin Ž i J, rođ. D, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, VSS, profesor, zaposlen u Osnovnoj školi Gornje Jesenje, mjesečna primanja oko 1.800,00 eura, oženjen, troje mlt. djece, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

I. što se 8. srpnja 2026. oko 23,30 sati u [adresa], u [adresa] nasilnički ponašao u obitelji primjenom psihičkog i fizičkog nasilja na štetu supruge JĆ, kćeri mlt. DĆ, rođ. 2008. kao i punca AĆ na način što se unosio supruzi JĆ u lice pritom vičući na nju „vrati djetetu mobitel“, a potom je i fizički nasrnuo na suprugu JĆ nakon što ga je upozorila da izađe van na način da ju je odgurivao, a kada su to ugledali mlt. DĆ i punac AĆ pokušali su ga umiriti prema kojima je počinio fizičko nasilje na način da je mlt. DĆ odgurnuo, a punca AĆ ogrebao, a što je kod njegove supruge JĆ, kćeri mlt. DĆ i punca AĆ prouzročilo uznemirenost i strah,

dakle što je počinio psihičko nasilje koje je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost te primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je postupio protivno članku 10. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. istog zakona, te se okrivljeni ŽĆ radi toga uz primjenu članka 35. Prekršajnog zakona („Narodne novine” 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.)

II. o s u đ u je

na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana

za koju se na temelju članka 41. i 44. stavak 1. i 3. Prekršajnog zakona primjenjuje mjera upozorenja

UVJETNA OSUDA

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 12 (dvanaest) mjeseci uz uvjet da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

III. Na temelju članka 30. Prekršajnog zakona okrivljenom BĆ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 9. srpnja 2026. u 01,30 sati po Izvješću o uhićenju Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 9. srpnja 2026. do puštanja na slobodu po Rješenju ovog suda broj Pp 1656/2026-5 od 9. srpnja 2026. u 11,15 sati, što ukupno iznosi 1 (jedan) dan zadržavanja, pa okrivljeniku preostaje za izdržati 29 dana zatvora.

IV. Na temelju članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona te članka 13. stavak 1. točka 1. i članka 15. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenom BĆ se izriče zaštitna mjera

OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA

u trajanju od najmanje 6 (šest) mjeseci.

O vremenu, mjestu i trajanju izvršenja izrečene zaštitne mjere okrivljenik će biti obaviješten posebnim podneskom nadležne osobe, s time da zaštitna mjera ne može trajati duže od dvije godine.

Okrivljenik je dužan postupiti u skladu s primijenjenom zaštitnom mjerom, te ako to ne učini, kaznit će se na temelju članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana.

V. Trošak postupka iznosi 150,00 (sto pedeset) eura, a temelji se na članku 138. stavak 2. točka 2. i točka 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine” 18/2013.) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude. Okrivljenik je bio uhićen 9. srpnja 2026. te je stoga na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona proveden žurni postupak.

2. Očitujući se o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvješće o uhićenju PU varaždinske od 9. srpnja 2026. (list 13-14 spisa), Zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola za AĆ, okrivljenika, JĆ i RĆ od 9. srpnja 2026. (list 16-19 spisa), Službenu zabilješku o uvidu u prijavljivanosti od 9. srpnja 2026. (list 20 spisa), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 37-39 spisa), Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 9. srpnja 2026. (list 42-43 spisa), Uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za kaznene evidencije od 9. srpnja 2026. (list 44-45 spisa), ispitane su žrtve JĆ i AĆ te okrivljenik.

4. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da je kritičnog dana sve bilo mirno i bio je na terasi kuće u [adresa] u [adresa] gdje živi. U jednom trenutku je na terasu došla mlađa kćer GĆ i počela je govoriti "sve zna, sve zna, sve je vidjela". Vidio je da njegova supruga JĆ tipka po mobitelu i kako se GĆ dopisuje sa jednim prijateljem znao je kako će supruga reagirati na to i iz tog razloga, budući da je njegova kćer GĆ govorila te stvari rekao je supruzi neka pusti. Kćer je bila vrlo uznemirena, tresla se i govorila je da će supruga sve uništiti, taj njezin odnos sa tim dečkom. Supruga je zatim otišla u prizemlje kuće, gdje žive njeni roditelji i on je došao dolje jer je vidio u kakvom stanju je njegova kćer GĆ zbog toga i tamo je vidio stariju kćer DĆ, svoju suprugu i njenu majku. Starija kćer DĆ i mlađa kćer GĆ nisu u dobrim odnosima i rekao je supruzi "vrati djetetu mobitel, nije u redu da to čitaš te poruke između GĆ i tog dečka" i rekao joj je "molim te daj joj to vrati" te kada je to učinio supruga se dignula kao furija i krenula je prema njemu u namjeri da ga izgura iz kuće i to prema ulaznim vratima za gornji kat kuće jer se nalazi terasa između toga, a oni su na katu. Kako ga je supruga gurala, tu joj se pridružio i njegov punac AĆ kao i starija kćer DĆ te su ga oni zajedno gurali prema njihovim ulaznim vratima. U jednom trenutku ga je punac i primio za grkljan pa mu je na trenutak bilo i slabo. Tada su došli sin i mlađa kćer GĆ i zatim je otišao gore i išao je vidjeti što se može napraviti u ovakvim situacijama te je vidio da je već došla policija. Naveo je da on njih nije odgurivao, već se branio od njih, a susjedi su sigurno vidjeli neke stvari, samo još nije uspio s njima kontaktirati. Izjavio je da je glasnije rekao supruzi "daj molim te, pusti to", pritom misleći na mobitel i na te poruke, ali nije joj se unosio u lice.

5. Žrtva JĆ je iskazala da se već duže vrijeme osjeća ugroženo od strane svog supruga koji je okrivljeni, zajedno sa svojom djecom i ima osjeća kao da moraju hodati „kao po jajima“ jer ne zna kako će suprug reagirati odnosno boji se da bi počeo vikati i slično. Kritičnog dana se uzrujala i otišla je k mami u prizemlje obiteljske kuće u [adresa] u [adresa], a mama zna za njen i dječji strah i anksioznost te kada je bila sa mamom u kuhinji, a tata je spavao, suprug je naglo ušao u kuhinju, praktički trčeći i tražio je da preda djetetov mobitel. Kako je suprug vikao, a tata je spavao u sobi do, ona se uplašila jer joj je tata tlakaš, a mama isto. Suprug nije htio izaći van, počeo ju je naguravati i vikati, a mama je vikala iz kuhinje „ A, A“, dozivajući njenog oca AĆ. Tada je tata došao, a oni su već tad bili na terasi i suprug joj je htio iz ruke istrgnuti mobitel, a tom prilikom je došla i kćer DĆ koja je maloljetna i stala je između nje i supruga da ju obrani, a na to je suprug odgurnuo i DĆ, počelo je naguravanje rukama od strane okrivljenika. Opisala je da je tu naguravanje izgledalo tako da je okrivljenik mahao rukama i da je DĆ rekla da ju je pritom udario. Navela je da se uslijed događaja bojala zato jer je okrivljenik mahao rukama prema njoj, a između njih nije bilo fizičkog kontakta iz razloga što je DĆ stajala između njih dvoje tako da je fizički kontakt bio samo s DĆ. Prije nego što je izašla na terasu okrivljenik ju je na vratima naguravao, nije htio izaći van i mahao je rukama. Zatim je opisala da je njen otac u to vrijeme bio s lijeve strane, išao je u sredinu između DĆ i supruga htijući je zaštititi. Iskazala je da je DĆ bila uzrujana, uplakala, u strahu što će se dogoditi i bila je u strahu da je netko ozlijeđen. Pojasnila je da je između nje i okrivljenika bilo situacija unatrag šest mjeseci učestalo, da je svaki dan došlo do nekakve eskalacije u smislu verbalnih prijetnji, omalovažavanja na račun njene debljine, otimanje daljinskog za klimu, unatoč tome što su u potkrovlju, skrivao je daljinski od klime, viče da je nešto oštećeno, bez razloga optužuje i slično, a situacija se pogoršala zadnje dvije godine unatoč njenim pokušajima da razgovaraju mirnim putem i pokušaju to riješiti govoreći okrivljeniku kako to utječe na djecu. Sve je počelo kada je pala po stepenicama i kada joj je napukao kralježak i u tom trenutku je vidjela da više ne može toliko raditi po kući, umaram se te se ona preselila spavati na trosjed, a okrivljenik spava u bračnom krevetu. Iskazala je da je okrivljenik fotografirao hrpu odjeće, da joj je govorio da je lijena, a da unazad šest mjeseci snima mobitelom njihove razgovore, prigovara zašto nije pospremljeno, kakvo je to suđe, zašto djeca ne uče, da kako ih nije sram kakve ocjene imaju, a pritom uključi mobitel i snima te prijeti da će te snimke objaviti na webu i da će svi vidjeti kakva je ona to žena, kakva je ona to profesorica. Pojasnila je da se kritičnog dana uzrujala prije nego što je otišla svojoj majci jer je razgovarala sa kćerkom GĆ i htjela je vidjeti neke prijepise poruka sa jednim dečkom sa kojim se ona dopisuje jer je smatrala da te poruke nisu primjerene za nju i bojala se za nju i htjela ju je zaštititi. Ona je o tome zapravo htjela pričati idućeg dana jer je već bilo kasno, a GĆ je inzistirala da pričaju odmah što su i učinile, a okrivljenik se postavio među njih i počeo je vikati na nju da tko je ona da čita njene poruke, a njoj se u tom trenutku kad okrivljenik tako nastupi aktivira strah od svih onih ranijih situacija i mama je nakon te vike i galame zvala na telefon da zašto se čuje galama i kada je kćer otišla u sobu jer su djeca sva u istoj sobi, rekla je mami da će doći dolje i da će joj reći osobno jer se inače roditeljima povjerava već duže vrijeme o odnosu između nje i supruga. Ona je zapravo planirala popisati sve te situacije koje su se dogodile unatrag nekoliko mjeseci i planirala je ovih dana otići na centar i policiji, no nije znala da će jučer morati tražiti intervenciju policije. Kada je okrivljenik vikao na nju unosio joj se u lice, a to izgleda tako da joj se okrivljenik približi svojim licem u njeno lice i govori joj prijetećim glasom. Opisala je da nije imala nikakve ozljede, a da je DĆ izrazila da je udarena i da ju boli ruka, a tata da ima ogrebotine. U trenutku kada je upozorila okrivljenika da izađe van iz kuće tada je počeo nju naguravati jer nije imao namjeru mirno izaći van.

6. U provedenom suočenju je okrivljenik izjavio da slično vrijeđanje i verbalno zlostavljanje i on trpi te je naveo da mu supruga na uho govori prostote da djeca ne čuju, samo da u njemu izazove neku reakciju. Govori mu „idiote“, spominje spolne organe, govori da je klečavac jer je bio na LĆ te je točno da su te svađe prije bile ponekad, a sada su učestale. Supruga djeci kad on dođe doma govori o njemu „pogledajte ga kakav je ćelavac i slično“, a to sve radi sa starijom kćerkom DĆ te roditeljima. Roditelji na drugačiji način reagiraju, ali većinom jer to od starije kćeri i supruge. Supruga čak djeci govori „nemojte ni slučajno složiti rublje niti oprati suđe“, neka to napravi on jer kao tu živi besplatno, a jednom je čak kćeri GĆ rekla „ti nisi normalna“. Sinu je rekla nakon normalnog razgovora „izdajico“ što je on čuo. Širi se nesloga u obitelji, brani da se zadnjih pola godine ili godinu idu vidjeti baka i djed i ostatak njegove obitelji. Naglašava da mogu ići vidjeti djeda i baku samo ako će dati neki novac, brani djeci da ih on bilo kamo vozi, a vrlo često ih je vozio ranije dok supruga nije počela voziti. Svaki dan odlaze nekamo u šoping kupujući im nepotrebne stvari samo zato da im se umili, u Bershku, Tedi, Lumini i slično, iako nema nikakve potrebe za tim. Vrlo često naglašava pred djecom da ništa nije kupio, iako veliki iznos plaće troši na kućne potrebe, kupuje većinom u trgovinama koje imaju digitalne aplikacije pa su digitalni računi, kuha jer ne želi da djecu jedu non stop kupovno, doslovno to znači tjesteninu svaki dan šest dana od sedam sigurno, a povremeno kuha i punica, dok supruga ne kuha odnosno kuha povremeno, ali uglavnom punica i on kuhaju. Brani djeci da jedu ono što on skuha, iako su kad su bili manji, prije godinu, dvije sve što im je skuhao pojeli i bilo im je ukusno, hvalili su kako je skuhano, a sad donese punica ili naruči gotovo pa se vrlo često ono što on skuha baci. Na te okrivljenikove izjave je žrtva JĆ navela da se ne slaže i da je to njegova vrlo vješta manipulacija riječima i izvrtanje istine. Iskazala je da okrivljenik zadnjih 6 mjeseci gotovo ništa ili vrlo malo doprinosi kućnom budžetu, uglavnom plaćam ona i to od izleta do onoga što je potrebno djeci za školu, patike, majice, a okrivljenik neće kupiti jer govori da imaju od prošle godine. Navela je da njena mama kuha djeci, a suprug se tek sada aktivirao kada je prestala nastava, ali kuha i ja. Time da je okrivljenik vrijeđa kako ne zna skuhati ništa osim onog prvog jela koje je dobio kao njen dečko na prvom izlasku. Izjavila ranu od opekotine vrućom vodom od tjestenine koju izlijeva u odvod, a doktorica je upoznata s tim. Djeca se boje izaći iz kuće, a da nisu zaključali mačku u sobu jer se boje da će suprug nauditi mački jer je jednu lutalicu već zatukao. Do nedavno je bila primorana pokazivati svoju platnu listu i davati okrivljeniku 2/3 plaće na ruke jer on povoljnije kupuje, a zadnjih šest mjeseci kupuje zlatne poluge od gram, dva i srebrnjake i navodi da to kupuje djeci, a to djeca nisu dobila. Okrivljenik je na to izjavio da neće to dobiti do punoljetnosti, a sada kad su maloljetni neće dobiti jer ne znaju s tim raspolagati, na što je žrtva JĆ iskazala da okrivljenik starijoj kćeri koja će uskoro imati 18 godina prijeti da će ju tužiti prvi radni dan nakon što navrši osamnaest godina i da će izletiti van iz kuće i to na dan 27.7. ove godine, jer je 25.-og njezin rođendan. Okrivljenik je potom izjavio kako to nije istina, a žrtva je navela da se okrivljenika boji i uznemirena je dok sjedi s njim u sudnici te s njene strane nema mogućnosti nikakve pomirbe niti obnove odnosa. Bila je spremna ovih dana otići na policiju i na centar. Na to je okrivljenik izjavio kako vjeruje da bi bilo puno jednostavnije da nema djece, ali budući da su djeca, a onda i prema supruzi, iako supruga govori da on nije njihov otac, ima potrebu brinuti se o njima dok ne budu samostalne odrasle osobe, bilo to 18 ili više godina. To naravno da onda iziskuje i prisutnost majke te je iskazao da bi bar nekako izvukao funkcionalnu obitelj. Supruga je bila prije 6 ili 10 mjeseci, rekla da je sve glumila od kad su se vjenčali i da to radi na svoju štetu, a to znači sve ono kakva je bila u početku ljubazna, iskrena požrtvovna i majka za poželjeti. To ga je šokiralo toliko da još uvijek često o tome misli jer ne vjeruje da je sve glumila. Žrtva je na to iskazala da okrivljenik laže, a okrivljenik je naveo da ima vikendicu u [adresa] gdje se bavi voćnjakom, kupinjakom, vrtom, aronijom, da supruga brani da djeca odu gore i budu malo u prirodi, da probaju to što uzgaja. Iskazao je da ako ga se pusti na slobodu da se neće dogoditi ništa, da će si uzet stvari, da će biti više gore nego doma, ali svakako će doma dolaziti da vidi djecu jer ih neće napustiti. Žrtva je na to izjavila kako ima zabilježeno da je 28. siječnja okrivljenik rekao da se odriče djece jer su lažljivi i prosti. Što se tiče toga da je glumila to nije istina, znanci koji je poznaju su je pitali zašto je tako potištena, ozbiljna, a zašto je okrivljenik odsutan, a ona je da njega zaštiti rekla da je samo umoran kako ne bi rekla da doma trpi nasilje, Zaključno su okrivljenik i žrtva JĆ u cijelosti ostali svaki kod svog iskaza.

7. Žrtva AĆ je u svom iskazu izjavio da je okrivljenik njegov zet i da živi u [adresa] u [adresa]. Iskazao je kako on živi sa suprugom i još jednom mlađom kćeri i njenim djetetom u prizemlju kuće, a okrivljenik, njegova kćer i njihova djeca su na katu kuće. Inkriminirane zgode je spavao već oko dva sata i u 23,20 je čuo panični povik " AĆ, Ivan" i to ga je probudilo jer ga je podsjetilo na događaj prije dvije godine kad je njegova kćer JĆ pala kroz stepenice. Nakon što se probudio potrčao je u dnevnu sobu i došao je u hodnik i vidio je da u hodniku okrivljenik nasrće na njegovu kćer JĆ i pritom viče "daj mobitel, daj mobitel". Pitao je o čemu se radi radi, ali to kao da nitko nije čuo i situacija se sve više zahuktavala i okrivljenik je sve više vikao "daj mobitel, daj mobitel". Rekao je "daj ljudi idemo van na terasu" gdje kćer i zet idu prema svom katu kuće i zapravo je mislio, kako okrivljenik ima praksu sakriti mobitele od njegove kćeri ili od djece, samo kako bi izazvao nekakvu reakciju, da se o tome i radi. Pitao je kćer da mu kaže o kakvom se mobitelu radi i ona mu je rekla da se radi o mobitelu od mlađe GĆ. On je na to rekao da su oni roditelji i da imaju pravo vidjeti u mobitelu od djeteta ako se radi o nekakvoj spornoj situaciji i to na primjeren, ljudski način, no to kao da nitko nije čuo i situacija je eskalirala tako da je došlo do komešanja, meteža i naguravanja kojom prilikom je okrivljenik htio dohvatiti mobitel, a taj mobitel je držala njegova kćer odnosno okrivljenikova supruga JĆ. U namjeri da zaštiti svoju kćer okrivljenika je malo odgurnuo pa je sve to prestalo. Opisao je da je to nasrtanje od strane okrivljenika na JĆ izgledalo tako da je okrivljenik pokušavao dohvatiti mobitel i da se to dogodilo gotovo na pragu hodnika i te terase gdje se ide k njima gore i u to se on sve umiješao, kao i maloljetna unuka DĆ jer je okrivljenik išao na JĆ, grabao je mobitel, mahao je rukama i DĆ i on su pokušavali stvoriti "tampon zonu" između JĆ i okrivljenika. Iskazao je kako ga okrivljenik nije odgurnuo, ali ga je ogrebao te na raspravi pokazao sudu ogrebotinu na desnoj ruci kod zgloba. Naveo je kako ne zna je li okrivljenik odgurnuo DĆ, teško mu je reći u onom svom metežu, to je bilo naguravanje, zna da je samo taj mobitel htio zgrabiti mobitel i nasrtao je na JĆ. Izjavio je da sa svojim zetom u ovih 20 godina nije dva sata proveo u kvalitetnom razgovoru, uvijek je napeta situacija na katu kuće te to opisuje tako da je uvijek bio nekakav "miris mogućih sukoba", a okrivljenik je takav da voli manipulirati i da izvrće činjenice i da ono što to prouzroči kod njih koji su miroljubivi je da on zapravo ne zna kako je njegova kćer sve te godine to mogla trpjeti, pretpostavlja da zbog djece. Iskazao je kako mu je znala DĆ često ispričati kad je bila mala da su se roditelji često svađali i zapravo je bilo u zadnje vrijeme napetije i očitije da će situacija eskalirati kao što je to bilo kritičnog dana. Ovaj događaj ga je uznemirio i još je uvijek uznemiren, ali da se ne boji okrivljenika. Naveo je da je mlt. DĆ nakon ovog događaja također bila uznemirena, vidio je po njezinom izrazu lica, bila je crvena kada je policija došla i uzbuđena, a kako je poznaje mogao je zaključiti da je uznemirena. Naveo je kako nije siguran zbog čega je okrivljenik tako reagirao, nejasno mu je ako je to telefon djeteta. Za njega mene nema nikakve prepreke da roditelji sjednu i da popričaju, pogledaju zajednički djetetov mobitel, osim ako ima nešto unutra kompromitirajuće. Možda dijete ima neki problem u porukama, ali pravi razlog sukoba ne zna.

8. U provedenom suočenju između okrivljenika i žrtva AĆ je okrivljenik izjavio da nije istina da 20 godina nisu razgovarali. Donji dio kuće je njihov, a gornji dio je njegov i od supruge, to su napravili 2010. i bilo je vrlo neugodno kad su dolazili majstori pa je bilo problema, osobito s punicom, u vezi ostavljanja građevinskog materijala i nakon toga su on povukao i komunicirali su minimalno, tek toliko u prolazu. Sa punicom je manje komunicirao, a sa puncem malo više jer je punica malo temperamentnija. Jedan od problema je da supruga sada govori da u gornjem katu kuće on nema ništa, iako su suvlasnici i iako su to uredili uz pomoć njegovih roditelja odnosno vlasnik cijele kuće je punac AĆ jer nisu etažirali ništa jer nismo imali novaca. Naveo je da ga je punac jučer uhvatio za vrat. Na to je žrtva AĆ izjavio da to nije istina jer to nije rekao pred policijom i da sada izmišlja. Okrivljenik je zatim izjavio kako se može pozvati policajac kojem je to rekao, a koji mu je rekao da ne treba to sve i da može to reći na sudu jer za to nema mjesta na zapisniku. Jedna od provokacija koje trpi je da kćer DĆ s unutarnje strane zatvori vrata terase i on ne može unutra ući jer s vanjske strane nema kvake pa mora kucati i onda čeka dok netko ne dođe pa mu pokazuju "gle kak si glup", osobito žena i DĆ. Zaključno su i okrivljenik i žrtva AĆ naveli da u cijelosti ostaju svaki kod svoje izjave.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, napose ocjenjujući iskaze ispitanih svjedokinja sud je utvrdio da je okrivljeni ŽĆ počinio djelo za koje se optužuje na način opisan u izreci presude. Iz iskaza okrivljenika i ispitanih žrtvi sud je utvrdio da je inkriminiranog dana došlo do sukoba između okrivljenika i supruge okrivljenika, ovdje žrtve JĆ zbog mobitela njihove zajedničke mlt. kćeri GĆ. Okrivljenik je u svojoj obrani priznao da je žrtvi JĆ glasnije rekao “vrati djetetu mobitel“, no poricao je da se supruzi unosio u lice te da bi naguravao suprugu, kćer DĆ i punca AĆ već je tvrdio da se branio od njih, točnije od toga da su oni njega gurali. Iz iskaza žrtve JĆ je sud utvrdio da je okrivljenik inkriminirane zgode na nju vikao, galamio te da joj se unosio u lice tražeći da preda mobitel kćeri GĆ koja je opisala da je to izgledalo tako da joj se približio svojim licem u njeno lice i govorio joj prijetećim glasom. Nadalje je iz njenog iskaza sud utvrdio kako ju je okrivljenik rukama odgurivao pokušavajući dohvatiti mobitel kćeri GĆ, a u trenutku kada ga je upozorila da izađe van iz kuće te da su se zatim u to sve umiješali kćer DĆ i njen otac AĆ pokušavajući je zaštititi od okrivljenika. Nadalje je iz njenog iskaza sud utvrdio kako nije zadobila nikakve ozljede, a da je mlt. DĆ izjavila kako je udarena i da je boli ruka uslijed fizičkog kontakta s ocem, ovdje okrivljenikom, za kojeg je žrtva JĆ rekla da je odgurnuo mlt. DĆ kad je stala između okrivljenika i svoje majke, žrtve JĆ da je obrani od okrivljenika, a da je otac AĆ bio ogreban. Žrtva JĆ je opisala da se osjeća ugroženo od strane okrivljenika, da se kritične zgode zbog vike i galame okrivljenika uplašila kao i da se bojala jer je okrivljenik mahao rukama prema njoj te je opisala da je i mlt. DĆ bila zbog ovog događaja uzrujana, uplakana, u strahu što će se dogoditi i da je bila u strahu da li je netko ozlijeđeni.

10. Iskaz žrtve JĆ je u suglasju s iskazom žrtve AĆ, a koji je u bitnome istovjetno opisao inkriminirani događaj. Naime, on je naveo da je inkriminiranog dana vidio da u hodniku obiteljske kuće u [adresa], u [adresa] okrivljenik koji je njegov zet nasrće na njegovu kćer JĆ i viče u svezi vraćanja mobitela mlt. GĆ, kćeri okrivljenika i žrtve JĆ. Opisao je da je situacija eskalirala i da je došlo do komešanja, meteža i naguravanja te da je to izgledalo tako da je okrivljenik pokušavao dohvatiti mobitel koji je držala žrtva JĆ i da su se u to umiješali mlt. unuka DĆ i on sam pokušavajući između njih stvoriti „tampon zonu“ uslijed čega ga je okrivljenik ogrebao. Naveo je da ga je ovaj događaja uznemirio, ali da se ne boji okrivljenika, dok je za mlt. DĆ naveo da je ona također bila uznemirena što je vidio po njenom izrazu lica, bila je crvena kad je došla policija i uzbuđena, a to je sve mogao zaključiti jer je poznaje.

11. Povezujući obranu okrivljenika sa iskazima ispitanih žrtvi JĆ i AĆ sud utvrđuje da se događaj u [adresa], u [adresa] zbio na način opisan u izreci presude. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih žrtvi jer su oboje detaljno, uvjerljivo, potpuno i konzistentno opisali ponašanje okrivljenika inkriminirane zgode, a osim toga u provedenim su suočenjima ostali u cijelosti kod svojih izjava te nisu mijenjali niti odstupali od svojih iskaza. I žrtva JĆ kao i žrtva AĆ opisali su da se inkriminirani događaj zbio u prizemlju obiteljske kuće u [adresa] te je žrtva JĆ iskazala da je otišla u svojoj majci u prizemlje kuće jer se uzrujala zbog poruka na mobitelu mlt. kćeri GĆ, a da je njen otac spavao te da je nakon toga okrivljenik sišao u prizemlje kuće vičući i tražeći da ona preda djetetov mobitel i unosio joj se u lice. Budući da je okrivljenik vikao, njena majka je počela dozivati njenog oca AĆ iz sobe što je i potvrdio AĆ navodeći u svom iskazu da ga je kritične zgode u inkriminirano vrijeme odnosno oko 23,20 sati probudio panični povik „ A, A“. U tom dijelu iskazi potvrđuju obranu okrivljenika koji je opisao kako je bio na terasi obiteljske kuće u [adresa] i da je u jednom trenutku došla mlt. kćer GĆ koja je bila vrlo uznemirena i tresla se jer je supruga okrivljenika i njena majka, ovdje žrtva JĆ tipkala po mobitelu mlt. GĆ što je on vidio. Nakon toga, kako je to naveo okrivljenik, supruga JĆ je sišla u prizemlje kuće gdje žive njeni roditelji i rekao je supruzi „vrati djetetu mobitel“. Daljnji je tijek događaja sud također utvrdio iz iskaza žrtvi JĆ i AĆ koji su oboje u bitnome istovjetno opisali daljnji razvoj događaja na način da su mlt. DĆ i žrtva AĆ stali između okrivljenika i žrtve JĆ kako bi je obranili od okrivljenika jer je počelo naguravanje, a u kojem je okrivljenik naguravao žrtvu JĆ što je ista potvrdila u svom iskazu, kao i da je odgurnuo mlt. DĆ te da je ogrebao žrtvu AĆ. Žrtva AĆ je isto tako, potvrdio da ga je okrivljenik u tim pokušajima da dohvati mobitel koji je držala žrtva JĆ ogrebao. Dakle, obje su žrtve ispitane u svojstvu svjedoka detaljno i uvjerljivo opisale okrivljenikovo ponašanje inkriminiranog dana, njihovi se iskazi međusobno upotpunjuju u odlučnim činjenicama te su stoga njihovi iskazi u cijelosti prihvaćeni kao vjerodostojni.

12. Članak 8. stavak 1. ZZNO navodi osobe na koje se primjenjuje taj zakon, a to su između ostalog bračni drugovi, srodnici po krvi u ravnoj lozi te srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja. Članak 10. stavak 1. točka 3. ZZNO propisuje da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a točka 1. istog stavka istog članka navedenog zakona propisuje da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Slijedom toga, nasilje u obitelj čini onaj tko prema svojem srodniku, počini neki oblik nasilja. Da bi bilo ostvareno biće prekršaja psihičkog nasilja ponašanje osobe mora kod žrtve prouzročiti osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, a da bi bilo ostvareno biće prekršaja fizičkog nasilja u obitelji odlučno je da je primijenjena fizička sila koja nije dovela do ozljeđivanja žrtve. U konkretnom slučaju okrivljenik je svojim radnjama primijenio prema žrtvama JĆ, mlt. DĆ te AĆ fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda obzirom da je utvrđeno da je okrivljenik i JĆ i mlt. DĆ odgurivao te je JĆ potvrdila da ozljede nije zadobila, a da je AĆ ogrebao. Iako se okrivljenik optužuje da bi i AĆ odgurivao, sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je AĆ ogrebao, a kako se ogrebotina u sudsko-medicinskom smislu ne smatra tjelesnom ozljedom, to je utvrđeno da je okrivljenik i prema žrtvi AĆ primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Isto tako, što se žrtvi JĆ unosio u lice i vikao joj da „vrati djetetu mobitel“ zbog čega je kod nje prouzročio osjećaja straha i uznemirenosti obzirom da je žrtva JĆ iskazala da se uplašila i da je bila uzrujana. Okrivljenik i žrtva JĆ su bračni drugovi, okrivljenik i žrtva mlt. DĆ su otac i kći (srodnici po krvi), a okrivljenik i žrtva AĆ su zet i punac (srodnici po tazbini u prvom stupnju), koje činjenice u ovom postupku nisu bila sporne te je stoga okrivljenik svojim radnjama ostvario biće prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

13. Optužni prijedlog je izmijenjen na način da su iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga ispušteni navodi gdje se okrivljenik optužuje da bi vikao na suprugu JĆ riječima: „nemaš ti kaj po djetetovom mobitelu tražiti“, ispušten je navod: „da izađe na terasu kuće“, navod „rukama“ gdje se okrivljenik tereti da bi žrtvu JĆ i mlt. DĆ odgurivao te je sud izmijenio činjenični opis djela na način da je umjesto navoda da bi okrivljenik punca AĆ umjesto „rukama odgurivao“ da ga je „ogrebao“. To sve sukladno rezultatima dokaznog postupka kojim intervencijama sud nije prekoračio granice optužbe jer je samo specificirao radnje okrivljenika sukladno utvrđenom činjeničnom stanju te proglasio okrivljenika krivim samo za točno utvrđene radnje i riječi, a da pritom djelo nije prekvalificirano na teže, tim više što se i ogrebotina u sudsko-medicinskom smislu ne smatra tjelesnom ozljedom, baš poput radnje odguravanja.

14. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 179. stavak 5. Prekršajnog zakona, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju ocjene ukupnosti dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni ŽĆ kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

15. Kažnjivi članak 22. stavak 1. ZZNO propisuje da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Pri odmjeravanju kazne sud je vodio računa o vrsti i težini prekršaja te posljedicama počinjenog prekršaja. Prema prekršajnoj i kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 9. srpnja 2026. okrivljenik nije prekršajno niti kazneno osuđivan što je sud cijenio kao olakotne okolnosti. Međutim, imajući u vidu da je okrivljenik djelo počinio prema tri žrtve, da je ostvario obilježja kako psihičkog tako i fizičkog nasilja u obitelji, između ostalog i na štetu mlt. djeteta koje je kako su to opisali i žrtva JĆ i AĆ, bilo uznemireno ponašanjem svog oca, ovdje okrivljenika inkriminirane zgode kao i da su obiteljski odnosi između okrivljenika i njegove supruge, žrtve JĆ narušeni do te mjere da kako to opisuje žrtva JĆ da s njene strane ne postoji mogućnost pomirdbe, a što je i razvidno iz sadržaja raspravnog zapisnika od 9. srpnja 2026., to je sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Ipak, sud je zbog prijašnje neosuđivanosti okrivljenika za izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 41. i 44. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu jer ocjenjuje da će i uz odgodu izvršenja izrečene kazne zatvora biti ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga je izvršenje izrečene kazne odgođeno za vrijeme od dvanaest mjeseci, ako u tom roku okrivljenik ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu može biti izrečena ista ili teža kazna. Izrečenom će se kaznom u zakonom propisanim granicama sukladno članku 33. stavak 3. Prekršajnog zakona ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu, na način da će ova vrsta sankcije izraziti društvenu osudu zbog počinjenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i ostale da ne čine prekršajna djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja prekršajnih djela i o pravednosti kažnjavanja.

16. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana jer sud smatra da je navedena zaštitna mjera potrebna radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela i nasilničkog ponašanja okrivljenika. Sud ocjenjuje da je takva zaštitna mjera potrebna i radi pružanja pomoći te podrške glede rješavanja konfliktnih situacija u svezi razriješena cjelokupnih obiteljskih i bračnih odnosa, a koje na okrivljenika po ocjeni suda djeluju poticajno da čini prekršaje na štetu prije svega supruge JĆ te zatim i mlt. djeteta DĆ kao i roditelja supruge, u konkretnom slučaju punca AĆ, budući da svi stanuju u istoj kući u [adresa].

17. Na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona trošak postupka odmjeren je na temelju trajanja i složenosti postupka u kojem je održana jedna rasprava uz ročište za objavu presude, a dužan ga je podmiriti svaki okrivljenik jer je presudom proglašen krivim te je navedeni trošak svojim prekršajem prouzročio.

U Varaždinu, 17. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Valentina Bunić, v.r.

Hana Strnišćak, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik, ovlašteni tužitelj i oštećenici mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda. Na temelju članka 192. stavak 4. Prekršajnog zakona oštećenici mogu pobijati presudu samo zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

- okrivljeniku, ŽĆ, [adresa]

- tužitelju, PU varaždinska, Policijska postaja Varaždin, A. Cesarca 18, odmah i po pravomoćnosti

- žrtvi nasilja, JĆ, [adresa], odmah i po pravomoćnosti

- žrtvi nasilja, AĆ, [adresa], odmah i po pravomoćnosti

- žrtvi nasilja, mlt. DĆ, [adresa], putem majke JĆ, po pravomoćnosti

- Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Varaždin, Vladimira Nazora 22, po pravomoćnosti