Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj Povrv-127/2025-8

(Povrv-138/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu protiv tužene MTP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 30. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja MT, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Domagoja Štefana, odvjetnika u Čakovcu i odsutnosti tužene, 17. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e:

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakova, I. G. Kovačića 6, broj: Ovrv- 1061/20 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženoj MTP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417, isplati iznos od 1.350,45 eura (tisuću tristo pedeset eura i četrdeset pet centi) /10.175,00 kuna (deset tisuća sto sedamdeset pet kuna)[1] sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2020. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417 odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417 za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Tužitelj je 24. kolovoza 2020. javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca, I. G. Kovačića 6 podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene kao ovršenika, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.350,45 eura/ 10.175,00 kuna sa zateznim kamatama te je povodom navedenog prijedloga javni bilježnik Jasenka Crnčec izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv- 1061/20 od 19. listopada 2020.

2. Tužena je protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnijela prigovor u kojem navodi kako nije zaprimila obavijest o postojanju nepodmirenih obveza, odnosno opomenu zbog dugovanja, te predlaže provjeru stanja duga.

3. Ovosudnim rješenjem broj: Povrv-138/20-2 od 27. siječnja 2021. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, I.G. Kovačića 6, broj: Ovrv-1061/20 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se očitovao na prigovor tužene podneskom od 15. veljače 2021. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Tužena je kao zajmoprimac s trgovačkim društvom Ferratum Bank p.l.c. kao zajmodavcem 05. lipnja 2019. na daljinu prihvatom uvjeta i odredaba navedenih u Standardnim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj i Informativnom obrascu, sklopila ugovor o zajmu. Tužitelj navodi da je tužena zatražila zajam u iznosu od 10.000,00 kuna i obvezala se navedeni iznos zajedno s premijom vratiti zajmodavcu. Nakon apliciranja za zajam i prihvata Standardnih uvjeta Ugovora o kreditu tuženoj je temeljem odredbe 6. Standardnih uvjeta ponuđeno da kao jamstvo odabere jamca po svom izboru. Budući da je tužena u konkretnom slučaju odabrala jamstvo SIA DEP (čije je potraživanje otkupio Global Guarantee, a kasnije tužitelj SVEA EKONOMI d.o.o.) automatski je preusmjerena na njegove web stranice kako bi mogla prihvatiti opće uvjete za davanje jamstva. Iz dostavljenih standardnih uvjeta Ferratum Bank p.l.c. i zajmodavca razvidno je da tužena nije mogla sklopiti ugovor o zajmu bez određivanja jamca. Tužitelj davanje jamstva naplaćuje, a visina naknade ovisi o visini zajma, te razdoblju korištenja zajma. Nadalje, tužitelj navodi da je tužena sklopila Ugovor o zajmu na iznos od 10.000,00 kuna, a da naknada za jamstvo iznosi 9.950,00 kuna. Kako je tužena propustila u ugovorenom roku ispuniti svoju obvezu, tužitelj navodi da je u skladu s čl. 4. toč. 3. Općih uvjeta za davanje jamstva dužna platiti tužitelju naknadu za automatsko produljenje jamstva u iznosu od 75,00 kuna, za razdoblje od 10 dana. Stoga tužitelj prema tuženoj potražuje iznos od 10.175 kuna i to za produljenje jamstva u slučaju neplaćanja u iznosu od 225,00 kuna i za naknadu za jamstvo u iznosu od 9.950,00 kuna.

5. Rješenjem broj Povrv-138/2020-4 od 30. lipnja 2021. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, koje je postalo pravomoćno 15. srpnja 2021.

6. Presudom broj Povrv-138/2020-9 od 16. prosinca 2021. u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca broj Ovrv-1061/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženici tužitelju isplatiti iznos od 10.175,00 kuna, odnosno 1.350,45 eura. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, te je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-619/2022-2 od 19. studenog 2025. ukinuta prvostupanjska presuda, te je predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U ponovljenom postupku ponovno je zakazana glavna rasprava na kojoj je trebala biti saslušana tuženica. Na glavnu raspravu održanu 18. ožujka 2026. i 30. lipnja 2026. pristupila je zamjenica punomoćnika tužitelja, dok tuženica niti na jedno od ročišta nije pristupila.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupni spis 1061/2020, u izvadak iz poslovnih knjiga Svea Ekonomi d.o.o. Ugovor broj 408198 na listu 4 spisa, u Opće uvjete za davanje jamstva na listovima 23-27 spisa, u Posebne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj sklopljeni na dan 05.06.2019. na listovima 28-29 spisa, u Standardne uvjete Ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj na listovima 30-41 spisa, u dodatak 1: Tarifa Naknada na listovima 42-48 spisa, u informativne obrasce na listovima 49-54 spisa, u obavijest o prijenosu potraživanja na listu 55 spisa, u ugovor o kupoprodaji (ustupu) potraživanja na listovima 56-70 spisa, u izjavu o kupoprodaji potraživanja na listu 72 spisa, u Opće uvjete za davanje Jamstva na listovima 73-86 spisa, u naknadu za pružanje Jamstva u odnosu na Ugovor o kreditu broj 408198 n listovima 87-88 spisa, u prvo produljenje usluge jamstva broj 408198 na listu 92 spisa, u drugo produljenje usluge jamstva broj 408198 na listu 93 spisa, te u 3. produljenje usluge jamstva broj 408198 na listu 94 spisa .

9. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 184/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019.; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Nesporno je kako je tužena s Ferratum bank p.l.c. 5. lipnja 2019. sklopila ugovor o zajmu elektroničkim putem.

12. Sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je sporna činjenica je li tužena sklopila Ugovor o jamstvu s pravnim prednikom tužitelja.

13. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Predmet potraživanja tužitelja jest novčani iznos od 10.175,00 kuna, odnosno 1.350,45 eura po osnovi sklopljenog Ugovora o jamstvu između tužene i pravnog prednika tužitelja, SIA DEP.

15. Sukladno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. – dalje Zakon o obveznim odnosima) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se sukladno čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Nije sporno da su tužiteljica i Ferratum bank p.l.c. sklopile ugovor o zajmu u elektroničkom obliku, te je sukladno čl. 293. Zakona o obveznim odnosima takav ugovor sklopljen kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. Prema čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

17. Sukladno čl. 80.st.1. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno čl. 81.st.1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl. Sukladno čl. 82.st.1. Zakona o obveznim odnosima za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

18. Iz dostavljene potvrde trgovačkog društva SIA DEP vidljivo je kako je potraživanje ustupljeno trgovačkom društvu Global Guarantee. Iz dostavljenog Ugovora o cesiji od 24. ožujka 2020. vidljivo je kako je trgovačko društvo SVEA EKONOMI d.o.o. otkupilo potraživanje koje trgovačko društvo Global Guarantee ima prema tuženiku, a koje je predmet ovog postupka.

19. Sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 – koji se primjenjuje na predmetni ugovor o zajmu) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 52. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

20. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

21. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

22. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

23. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

24. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ista ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, uvećana za polovinu te stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ukoliko su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

25. Sud smatra kako utuženi iznos, a koji se odnosi na naknadu s osnove ugovora o jamstvu, zapravo predstavlja kamate, odnosno cijenu koju zajmoprimac plaća zajmodavcu temeljem sklopljenog ugovora o zajmu, te samim time predstavlja i bitan sastojak predmetnog ugovora o zajmu.

26. Također, sud smatra kako su pojedine ugovorne odredbe Ugovora o kreditu stoga nejasne i nepoštene. O istima ugovorne strane nisu pregovarale, već su jednostrano sastavljene od strane zajmodavca . Tužiteljici prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije pojašnjen način otplate kredita, niti joj je pojašnjeno da mora platiti naknadu za izvršenu uslugu jamstva.

27. Iz dostavljene dokumentacije naime proizlazi kako tuženica prilikom sklapanja ugovora o zajmu na internetskoj stranici tužitelja nije bila posebno informirana na koji način se jamstvo, odnosno naknada obračunava. Također tužena nije bila informirana o načinu otplate kredita. Stoga sud smatra kako je tužitelj trebao tuženicu informirati o tome na koji način se otplaćuje glavnično potraživanje, kao i jamstvo, odnosno naknada za izvršeno jamstvo, a koja predstavlja kamatu, odnosno profit tužitelja kao financijske institucije. Navedene odredbe ugovora o zajmu nisu u tom pogledu razumljive, te ne sadrže dovoljno informacija iz kojih bi bilo jasno vidljivo koja je ugovorena kamatna stopa, te kako se ista, obračunava, odnosno na koji način se uplatama u mjesečnim ratama zatvara potraživanje zajmoprimca. Valja napomenuti kako tužitelj nije niti dostavio u spis predmetni ugovor o kreditu, temeljem kojeg potražuje naknadu po osnovi jamstva, kao niti otplatni plan.

28. Iz navedenog proizlazi kako je zajmodavac – ovdje tužitelj na opisani način ugovorio za sebe korist koja nije u srazmjeru s onim što je zajmodavcu dao. Čl. 329. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je st.2. istog članka propisano kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

29. Tužitelj nije dokazao da bi osnova po kojoj potražuje iznos od 1.350,45 eura, naknada za jamstvo, između parničnih stranaka bila pregovarana, odnosno da su se parnične stranke sporazumjele o ugovaranju takve naknade. Stoga je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako su pojedine ugovorne odredbe ništetne, a na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, sukladno čl. 189. Zakona o parničnom postupku. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451.st.3. Zakona o parničnom postupku platni nalog ukinut u cijelosti i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

30. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, a tuženica nije potraživala troškove postupka, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

31. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Čakovec, 17. srpnja 2026.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Viša sudska savjetnica:

Irena Hoblaj

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 . Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. Zakona o parničnom postupku.

O tome obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženica