Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-314/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Hrastić, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama (odvjetnicama) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 6. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Denisa Mišića, odvjetnika iz Preloga i punomoćnice tuženika BI iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina, na ročištu za objavu presude 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, poslovni broj Ovrv-6554/2023 (UPP-OS-Ovrv-84/2023) od 27. rujna 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], platiti tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, iznos od 87,02 EUR (slovima: osamdeset sedam eura dva centa) sa zateznom kamatom

-na iznos od 22,90 EUR od 16. rujna 2022.

-na iznos od 22,90 EUR od 16. listopada 2022.

-na iznos od 22,90 EUR od 16. studenog 2022.

-na iznos od 18,32 EUR od 16. prosinca 2022.

i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Valdec Plantak iz Novog Marofa, poslovni broj Ovrv- 6554/2023 (UPP-OS-Ovrv-84/2023) od 27. rujna 2023. u dijelu kojim je tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naloženo naknaditi tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82 trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR.

III. Nalaže se tuženiku LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, trošak parničnog postupka u iznosu od 167,50 EUR (sto šezdeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javna bilježnica Jelena Valdec Plantak iz Novog Marofa donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni Ovrv-6554/2023 (UPP-OS-Ovrv-84/2023) od 27. rujna 2023., temeljem kojeg je naložila tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 87,02 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 22,90 EUR od 16. rujna 2022. do isplate, na iznos od 22,90 EUR od 16. listopada 2022. do isplate, na iznos od 22,90 EUR od 16. studenog 2022. do isplate i na iznos od 18,32 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate, sve sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa do isplate i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenik, sada tuženik podnio je prigovor u kojem je naveo da smatra da je prema članku 96. Zakona o obveznim odnosima ovrha neosnovana, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-314/2023-3 od 16. rujna 2025. javnobilježničko rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Pod toč. III/ izreke istog rješenja navedeno je da je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu, u roku od 15 dana od dostave tog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave u smislu čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), dok je pod toč. IV/ izreke navedeno da je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz toč. III/ izreke, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave u smislu čl. 461.a st. 6. st. 7. ZPP.

3. Tužitelju je rješenje iz toč. 2. obrazloženja ove presude dostavljeno 22. rujna 2025., te je isti u ostavljenom roku od 15 dana, konkretno 7. listopada 2025. dostavio sudu podnesak u kojem je činjenično i pravno determinirao predmet spora. Tužitelj je u tom podnesku uvodno naveo da je temeljem Ugovora o cesiji sklopljenim sa Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb od 15. svibnja 2023. postao vlasnik predmetnog potraživanja i da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu). Tužitelj je dalje naveo da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, a koju tražbinu je tužitelj otkupio temeljem navedenog Ugovora o cesiji. Konkretno da se radi o nepodmirenim računima za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022. na ime mjesečne pretplate za broj 09539119682, po tarifi koju je tuženik ugovorio sa Telemach Hrvatska d.o.o. temeljem zahtjeva za zasnivanje ugovornog odnosa od 19. prosinca 2020. Uz navedeni podnesak, tužitelj je dostavio analitičku karticu Telemach Hrvatska d.o.o. iz koje su razvidni svi izdani računi tuženiku kao i njegove uplate. Uz podnesak tužitelj je dostavio Ugovor o cesiji, Zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa br. 7900266352 od 19. prosinca 2020., Sažetak ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020., račune Telemach Hrvatska d.o.o. za rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. i Izvod otvorenih stavaka za tuženika od 30. rujna 2025.

4. Tuženiku je dostavljen podnesak tužitelja od 7. listopada 2025. dana 28. listopada 2025., ali se isti tek 21. studenog 2025. očitovao na navode tužitelja iz podneska od 7. listopada 2025., iako je rok od 15 dana od primitka podneska tužitelja istekao 12. studenog 2025. (srijeda).

5. Na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 10. lipnja 2026. tužitelj se protivio dokaznim prijedlozima tuženika iz razloga što je tuženik iste bio dužan predložiti najkasnije do 6. listopada 2025. (pravilno: do 12. studenog 2025.), ističući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao Izvod iz otvorenih stavaka dužnika od 21. srpnja 2023., Obavijest o trenutnom stanju dugovanja na dan 21. srpnja 2023., analitičku karticu Telemach Hrvatska d.o.o., Ugovor o cesiji od 15. svibnja 2023., Zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa br. 7900266352 od 19. prosinca 2020., Sažetak ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020., račune Telemach Hrvatska d.o.o. za rujan, listopad, studeni i prosinac 2022.

7. Analizirajući dostavljenu dokumentaciju po tužitelju te činjenicu da se tuženik nije u prekluzivnom roku očitovao na podnesak tužitelja od 7. listopada 2025., sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

8. Na temelju uvida u Ugovor o cesiji sklopljenog između ovdje tužitelja i Telemach Hrvatska d.o.o. od 15. svibnja 2023., utvrđeno je da je Telemach Hrvatska d.o.o. na tužitelja prenio tražbinu koju je imao prema tuženiku temeljem sklopljenog Ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020., a koja tražbina se odnosi na dospjele i neplaćene račune za razdoblje od rujna do prosinca 2022.

9. Uvidom u vjerodostojnu ispravu - Izvod iz otvorenih stavaka dužnika od 21. srpnja 2023. (list 9 spisa), na temelju koje je tužitelj predložio donošenje rješenja o ovrsi, sud je utvrdio da je navedena isprava podobna je za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022.; dalje u tekstu: OZ).

10. Nadalje, uvidom u Zahtjev za zasnivanje ugovornog odnosa br. 7900266352 od 19. prosinca 2020. i Sažetak ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020., sud je utvrdio da su prednik tužitelja i tuženik ugovorili uslugu u vidu mjesečne naknade paketa bez ugovorne obveze u iznosu od 27,39 EUR za korisnički broj [broj telefona] na neodređeno vrijeme.

11. Na temelju analize činjeničnih navoda koje je prezentirao tužitelj i dostavljene dokumentacije po tužitelju kao i navoda tuženika u prigovoru, sud zaključuje da su stranke sklopile ugovor na neodređeno vrijeme, predmet kojeg ugovora je pružanje usluga u pokretnoj mreži uz ugovoreni mjesečni paket bez ugovorne obveze (pretplatničke usluge).

12. Stoga je osnovna obveza tužitelja kao pružatelja usluge bila da tuženiku omogući mjesečnu uslugu u pokretnoj mreži, a tuženikova da plati račune izdane za pružanje ugovorene usluge.

13. Tužitelj je svoju tražbinu dokazao primarno dostavom dokumentacije i to vjerodostojnim ispravama - računima, te Zahtjevom za zasnivanje ugovornog odnosa br. 7900266352 od 19. prosinca 2020. i Sažetkom ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020., te dostavom dospjelih računa za utuženo razdoblje.

14. Sud je detaljno analizirao dostavljenu dokumentaciju te na temelju iste utvrđuje da su u spis dostavljeni svi računi na temelju kojih je predloženo donošenje rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

15. Iz Sažetka ugovora broj 7900266352 od 19. prosinca 2020. sud je utvrdio da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je Ugovor otkazao prije dospijeća utuženih računa. Stoga je zaključak suda da je tužitelj dokazao da je svoju obvezu po predmetnom Ugovoru za koju traži isplatu, u cijelosti izvršio.

16. Potrebno je naglasiti da iz sadržaja prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi proizlazi da osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, iako je tužitelj u spis dostavio Ugovor o ustupu tražbine iz kojeg je razvidno da je Telemach Hrvatska d.o.o. ustupio nenaplaćenu i u ovom postupku utuženu tražbinu tužitelju, kao i da se ne radi o preuzimanju duga propisanog čl. 96. ZOO, kako to ističe tuženik u prigovoru, budući da se u smislu st. 1. citirane odredbe dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.

17. S druge strane tuženik u ovom postupku nije dokazao da je otkazao predmetni Ugovor, niti da je platio utužene račune.

18. Naime, tuženik je u prigovoru protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi naveo da smatra da prema čl. 96. Zakona o obveznim odnosima „smatra da je ovrha putem EOS MATRIX neosnovana“.

19. Tuženiku stoga valja ukazati da se odredba čl. 96. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) odnosi na ugovor o preuzimanju duga, dok je tužitelj tražbinu prema tuženiku stekao temeljem Ugovora o cesiji . Stoga sud zaključuje da je tuženik prigovorom u biti osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja, dok je tužitelj dostavom sudu Ugovora o cesiji dokazao da je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

20. Prema odredbi čl. 80. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (st. 1.), a ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka (st. 2.), time da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik (st. 3.), dok o sklopljenom ugovoru može vjerovnika izvijestiti svaki od njih, i svakome od njih može vjerovnik priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga (st. 4.).

21. Odredbom čl. 82. ZOO određeno je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

22. Tuženik prigovorom nije osporavao da su ga tužitelj i/ili Telemach Hrvatska d.o.o. obavijestili o ustupanju duga tuženika prema Telemach Hrvatska d.o.o. – ovdje tužitelju.

23. Dakle, prema ocjeni ovoga suda sadržaj prigovora tuženika potpuno je nerazumljiv i nepotpun, jer u istom uopće ne obrazlaže zbog čega smatra neosnovanom tražbinu tužitelja, dok se u konkretnom slučaju nedvojbeno ne radi o ugovoru o preuzimanju duga, pa nije jasno zbog čega tuženik smatra ovrhu putem EOS Matrix neosnovanu.

24. Budući da se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-314/2023-3 od 16. rujna 2025. (list 34 spisa) upozorio tužitelja i tuženika na dužnost iznošenja svih činjenica na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i dužnost predlaganja dokaza te i predlaganja održavanja usmene rasprave, a to sve u skladu sa čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP. U istom rješenju sud je u smislu čl. 461.a st. 8. ZPP stranke upozorio i na postupovna pravila u ovom postupku male vrijednosti koji je pisani postupak.

25. Dakle, kao što je gore navedeno, podnesak tužitelja od 7. listopada 2025. dostavljen je radi očitovanja tuženiku zajedno sa dostavljenom dokumentacijom te je tuženik navedeno primio 28. listopada 2025. Tuženik se nije očitovao u roku od 15 dana u skladu sa čl. 461.a st. 7. ZPP, s time da se apostrofira da je na obvezu očitovanja tuženik upozoren rješenjem poslovni broj Povrv-314/2023-3 od 16. rujna 2025., kao i u dopisu poslovni broj Povrv-324/2023-7 od 10. listopada 2025. kojim je pozvan da se očituje na podnesak tužitelja (list 72 spisa). S tim u vezi valja posebno napomenuti da su stranke dužne svoja očitovanja u postupcima u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga dostaviti sudu u roku i na način određen čl. 461. a st. 6. i 7. ZPP. Tužitelj je u ovom postupku ovu svoju proceduralnu obvezu izvršio, dok se tuženik nije očitovao u prekluzivnom roku od 15 dana, iako je na obvezu očitovanja bio upozoren. Također, u dokaznom postupku sud je primjenjivao i procesno pravilo iz čl. 219. st. 1. ZPP kojim je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze postupka.

26. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice , dok je čl. 219. ZPP određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Prema odredbi čl. 221.a ZPP ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Imajući stoga u vidu procesna načela iz citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, kao i iz ranije citiranog čl. 461.a st. 7. ZPP, razvidno je da je svaka stranka dužna dokazati podobnim dokaznim sredstvima postojanje činjenica na temelju kojih postavlja svoj zahtjev, a što tuženik u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno nije učinio. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja cijeni u cijelosti osnovanim.

29. Tužitelj uz glavnični iznos ima pravo i na zateznu kamatu temeljem čl. 29. st. 1. ZOO kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Vezano za dospijeće tražbine, ističe se da je isto određeno u svakom pojedinom računu te tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja teče od dana dospijeća svakog utuženog računa.

30. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

31. Konačno, valjalo je primjenom odredbi čl. 154. st. st. 1. i čl. 155. ZPP odlučiti i o troškovima postupka. Pri tom treba istaknuti da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je proslijeđen sudu povodom prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, nakon čega se i sam prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave smatra tužbom pa stoga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovrhe iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni i na parnični trošak kada je postupak postao parnični (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017.). Stoga je u točci II. izreke presude ukinut platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi u pogledu ovršnih troškova, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno ovom presudom u točci III. izreke presude, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP.

32. Tužitelju nisu priznati u prijedlogu za ovrhu zatraženi troškovi ovršnog postupka koji se odnose na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 37,31 EUR, kao ni trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR budući da mu taj trošak nije niti nastao jer je javni bilježnik spis proslijedio sudu na daljnje postupanje, Tužitelju je, a obzirom da je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, temeljem Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje u tekstu: Tarifa) priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku i to u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV temeljem Tbr. 42. Tarife, odnosno trošak u iznosu od 125,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za trošak sudske pristojbe u iznosu od 30,00 EUR i iznos od 12,50 EUR koliko je tužitelj predujmio javnom bilježniku. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi ovog postupka u iznosu od 167,50 EUR, koje mu je tuženik, obzirom je u cijelosti izgubio spor, dužan naknaditi, te je stoga odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

Varaždin, 17. srpnja 2026.

Sutkinja

Gordana Hrastić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu ovom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru

2. Tuženiku po punomoćnicama (odvjetnicama) iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Čopor i Sara Lacko iz Varaždina