Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Prekršajni odjel

Zrinsko-frankopanska 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sucu Draženu Bence, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lehkec, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FC, zbog prekršaja iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zastupan po branitelju Bojanu Bacinger, odvjetniku iz Čakovca, rješavajući po optužnom prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec, broj: KLASA: 211-07/24-5/35633, URBROJ: 511-21-05-24-1 od 30. prosinca 2024., nakon provedene i zaključene javne glavne rasprave, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 17. srpnja 2026. objavio je, i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: GC, OIB [osobni identifikacijski broj], sin F, rođ. **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem: [adresa], državlj. RH, prekršajno kažnjavan za prometni prekršaj,

k r i v  j e

I. što je dana 28. prosinca 2024. u 11:30 sati u [adresa], na naročito drzak način narušavao javni red i mir, tako što je, na javnom mjestu koje je vidno i čujno drugim građanima, na ulici prišao ĆC, te ga drvenom palicom izudarao po tijelu, a sve zbog ranijih nesuglasica.

II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 50/90, 30/90 47/90, 114/22 i 47/23), kažnjivo po čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se radi toga na osnovi istog propisa, a temeljem čl. 36. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

III. novčana kazna u iznosu od 700,00 sedamsto eura (sedamsto eura).

Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji mu je određen za plaćanje.

IV. Temeljem čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljenik je dužan u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) te temeljem članka 138. stavak 1. toč. 2. Prekršajnog zakona trošak PU-e prilikom postupanja za dovođenje svjedoka ĐC u iznosu od 45,60 eura (četrdeset pest eura i šezdeset centi), odnosno u ukupnom iznosu od 95,60 eura (devedeset pet eura i šezdeset centi).

Ukoliko okrivljenik ne uplati u određenom roku novčanu kaznu i troškove postupka, novčana kazna i troškovi postupka će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Čakovec, broj: KLASA: 211-07/24-5/35633, URBROJ: 511-21-05-24-1 od 30. prosinca 2024. godine, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika FC, zbog prekršaja iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisan u izreci presude.

2. Ovaj sud je dana 24. siječnja 2025. izdao prekršajni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen.

3. Na prekršajni nalog okrivljenik je putem branitelja pravodobno uložio prigovor, te je isti stavljen izvan snage i provedena je glavna rasprava.

4. Na glavnu raspravu dana 15.07.2025. nije pristupio okrivljenik, branitelj niti tužitelj, već je okrivljenik putem branitelja dostavio pisanu obranu u kojoj se navodi:

Okrivljenik ovim podneskom osporava počinjenje prekršaja na način kako mu se to stavlja na teret optužnim prijedlogom.

Ističe kako je optužba pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje, akcesorno čemu je pogrešno kvalificirala ponašanje okrivljenika kao protupravno u smislu da bi počinio prekršaj protiv javnog reda i mira, a sve iz razloga kako će to u nastavku biti obrazloženo.

Zaštićeno dobro – javni red i mir

Osporavanim optužnim prijedlogom okrivljenika se tereti da je počinio prekršaj iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivog po čl. 6. st. 1. istog zakona kojim je propisano: Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom uz iznosu od700,00 do 4000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

Prije ulaženja u meritum stvari, valja utvrditi koje pravno dobro zakonodavac nastoji zaštiti citiranom prekršajnom odredbom. To iz razloga jer je utvrđivanje zaštićenog pravnog dobra ključni pojam u razumijevanju bića prekršajnog djela, a ujedno je polazište teleološkog tumačenja zakona. Prema tome, želi li se dati odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju okrivljenik počinio prekršaj te jesu li ispunjene pretpostavke za njegovo kažnjavanje, valja utvrditi pravno dobro koje se štiti.

U konkretnom slučaju zakonodavac štiti pravom dobro – javni red i mir, dok dalje u nastavku određuje kako se to zaštićeno dobro može povrijediti/ugroziti na taksativno određene načine i to: „vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir“, dok kao „mjesto počinjenja“ djela eksplicite utvrđuje da se radnja mora dogoditi na „javnom mjestu“.

Okrivljenik tvrdi da u konkretnom slučaju ne postoji pravna, a niti logična veza između iznijetih elemenata bića prekršaja te činjeničnog stanja konkretnog slučaja, a što se izložiti u nastavku obrane, na način da će prikazati kontradiktornosti osporavanog optužnog akta.

Pritom će izložiti odlučne činjenice koje tvore biće prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a čije postojanje se ne mož sa izvjesnošću utvrditi iz činjeničnog opisa optužbe i to:

- Javno mjesto

- Vrijeđanje građana/narušavanje njihovog mira.

Javno mjesto

Kod prekršaja počinjenih protiv „javnog reda i mira“, mjesto inkriminacije predstavlja zakonsko obilježje djela pa je u tijeku postupka potrebno utvrditi navedenu činjenicu, koja predstavlja njegovo konstitutivno obilježje.

Prekršaj protiv „javnog reda i mira“ predstavlja lokalitetni prekršaj, u kojem „mjesto počinjenja“ predstavlja zakonsko obilježje, odnosno odlučnu činjenicu.

Usprkos tome što je „mjesto počinjenja“ odlučna činjenica, te kao takvo predstavlja zakonsko obilježje prekršaja – što znači da u nedostatku ili nepreciznom označavanju istog nema niti prekršaja, okrivljenik opreza radi, ovim putem ističe kako je u svrhu ocjene postojanja bića prekršaja potrebno utvrditi jesu li se posljedice radnje reflektirale u javnosti, odnosno je li netko posljedice vidio ili čuo.

Dakle, nije dovoljno da bi mjesto samo po sebi bilo „vidno i čujno“ već se isto utvrđuje prema okolnostima slučaja.

Radi ocjene refleksije radnja okrivljenika na javnost, ističe se da (eventualna) refleksija ne proizlazi niti iz činjeničnog opisa optužnog akta, jer nitko nije vidio niti čuo fizičko sukobljavanje.

Dakle, inkriminiranog dana između okrivljenika i ĆC nije bilo vike, dernjave niti svađe, niti svjedoka – očevidaca događaja.

Sukladno stvarnim i pravnim obilježjima niti „bb – bez broja), niti „ [adresa] nije apriori javno mjesto, a s druge strane, činjenica da događaj nitko nije vidio niti čuo, jasno potvrđuje da ista nemaju obilježja niti fiktivnih javnih mjesta, kako slijedi:

U optužnom prijedlogu neprecizno je navedeo mjesto događaja – „ [adresa], kućni broj bb“.

Takva formulacija ne omogućava identifikaciju stvarnog mjesta navodnog događaja, što dodatno otežava i onemogućuje provjeru okolnosti konkretnog slučaja. Ukoliko se navodi događaj zbigo unutar privatnog prostora ili izvan dohvata šire javnosti, tada nije ispunjen element „javnosti radnje“, koji predstavlja bitno zakonsko obilježje prekršaja!

Upravo zbog nejasnoće oko preciznog mjesta događaja, nije moguće ni zaključiti je li došlo do narušavanja javnog reda, a niti postoji dokaz da bi navodni događaj imao ikakav utjecaj na širu okolinu ili građane.

Vrijeđanje građana/narušavanje njihovog mira

Dodatno je indikativno što oštećeni – unatoč navodnim ozljedama zadobivenim od okrivljenika – nije podnio kaznenu prijavu (što jasno slijedi iz izreke optužnog prijedloga), niti pokrenuo privatni progon zbog kaznenog djela.

Time se dodatno dovodi u pitanje osnovanost optužnog prijedloga u prekršajnom postupku!

Naime, i da postoji neka medicinska dokumentacija (a koja ne postoji) ista po svojoj prirodi ne može dokazati tko je konkretno prouzročio ozljede, osobito u situaciji gdje nema svjedoka, niti je netko išta vidio ili čuo. U takvim okolnostima, potpuno izostaje dokazana uzročno-posljedična veza između radnje okrivljenika i eventualnih ozljeda, što čini osnovu za oslobađanje od odgovornosti.

Stoga, kombinacija nepreciznog mjesta događaja, nedostatka svjedoka, izostanka javnosti radnje, nepostojanja prijave kaznenog djela te nedokazane uzročne veze, ukazuje da nisu ispunjena zakonska obilježja prekršaja, zbog čega se predlaže obustava postupka ili donošenje oslobađajuće odluke kako slijedi.

Slijedom svega naprijed navedenog, jasno je da u činjeničnom opisu djela prekršaja nije naznačeno da bi ponašanje okrivljenika imalo za posljedicu narušavanje javnog reda i mira, jer ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja nije bilo, jer događaj nitko nije vidio niti čuo.

Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja, čujnost ili vidljivost, iz neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedica u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji na naročito drzak i nepristojan narušava javni red i mir na način da vrijeđa građene ili narušava njihov mir.

Imajući na umu da se prekršaj sastoji od četiri osnovna konstitutivna elementa i to: radnja, kažnjivost, protupravnost, krivanja, koje je potrebno utvrđivati u postupku navedenim redoslijedom, na način da nepostojanje prethodnog elementa isključuje utvrđivanje slijedećg, to je evidentno da u ovom slučaju nije ispunjen niti jedano od potrebnih elemenata da bi se ponašanje okrivjenika cijenilo u smislu prekršaj.

Zbog svega navedenoga okrivljenik predlaže da sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, i to iz razloga propisanog odredbom čl. 182. Prekršajnog zakona (dalje: PZ), koja propisuje:

Presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe sud će izreći:

1. ako djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj,

2. ako ima okolnosti koje isključuju krivnju,

3. ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje.

Ukoliko pak sud odluči da je okrivljenik kriv za počinjenje prekršaja, isti predlaže da se prilikom odmjeravanja kazne primjeni odredba čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona (dalje: PZ):

(2) Sud moće osloboditi od kazne počinitelja:

1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.

Naime, navedeni prekršajni postupak okrivljenika u tolikoj mjeri pogađa da nema uopće govora da će u budućnosti počiniti takav prekršaj jer je sada na „vlastitoj koži“ osjetio težinu tog prekršaja, posebice kad se uzme u obzir predložena novčana kazna propisana zakonskom odredbom.

Također smatra kako bi takvim postupanjem suda bila i zadovoljena svrha generalne prevencije jer društvo u cjelini njegovim postupanjem ni na koj i način nije oštećeno, niti pak je on svojim postupanjem poticao druge sudionike da narušavaju javni red i mir!

A ako pak sud smatra da nema mjesta primjeni citirane odredbe, okrivljenik skreće pozornost na odredbu čl. 37. PZ-a:

1. Sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje.

2. Blažu kaznu od propiosane za određeni prekršaj sud m ože izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršaje, a svrha kažnjavanja može se potići i takvom blažom kaznom.

Naime, okrivljenik je otac sedmero maloljetne djece: G (2007.), Ć (2008.), Đ (2010), A (2014.), FC (2016.), E (2018.) i Š (2022.). Od navedenih, svih sedmero su djeca školskog i/ili predškolskog uzrasta – pri čemu čak petero njih pohađa osnovnu školu, dok najmlađa djeca, E i Š, u rujnu ove godine započinju s predškolskim obrazovanjem (vrtić).

Supruga okrivljenika ne radi, već se isključivo bavi brigom o kućanstvu i skrbi o djeci, s obzirom na brojčano stanje i dobnu strukturu obitelji. Tako deveteročlana obitelj živi isključivo od jedne plaće – plaće okrivljenika koji je zaposlen u tvrtku „Auto kuća Gašparić“ te ostvaruje mjesečni prihod od približno 1.000,00 EUR.

Međutim, taj iznos je daleko od dostatnog za pokrivanje osnovnih egzistencijalnih potreba tako brojne obitelji. Dodatno, okrivljenik je opterećen s tri nenamjenska kredita, za koje mjesečno izdvaja iznos od cca 560,00 EUR, što mu ostavlja tek ograničeni ostatak za pokriće svih ostalih životnih troškova: hrane, režijskih troškova (struja, voda, plin), školskog pribora, odjeće, obuće i slično.

U ovim okolnostima, okrivljenik živi u trajnom stanju financijske oskudice, bez ikakvih dodatnih izvora prihoda. Iako suočen s teškim materijalnim stanjem, okrivljenik je ustrajan u izvršavanju svojih roditeljskih dužnosti te nastoji osigurati svojoj djeci osnovne uvjete za život i obrazovanje.

Važno je istaknuti kako okrivljenik nije ranije kazneno osuđivan, te se radi o osobi koja do sada nije imala doticaja s kaznenim pravosuđem, što dodatno govori u prilog njegovog karaktera okrivljenika i društvene integracije. Navedene okolnosti ukazuju na činjenicu da je riječ o osobi koja živi skromno, bez luksuza, posvećena svojoj obitelji, te koja, unatoč svim teškoćama, pokušava djelovati u skladu sa zakonom.

Slijedom svega navedenog, a budući da bi posljedice kažnjavanja okrivljenika još dodatno otežale njegov položaj, okrivljenik smatra kako se opća svrha propisivanja i primjene svih prekršajno-pravnihi sankcija i opća svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i bez njegovog kažnjavanja na način predložen optužnim prijedlogom.

5. Na ročište glavne rasprave dana 14.07.2026. doveden je svjedok ĆC, za kojega je izdan dovedbeni nalog, pristupio je zz branitelja okrivljenika Luka Kelemenić, te ovlašteni tužitelj.

Svjedok ĆC je iskazao, da mu je dana 28.12.2024. godine oko 11,30 sati u [adresa] na ulici prišao GC koji ga je bez razloga sa drvenom palicom izudarao po tijelu. Na poseban upit suda da li ga izudarao rukama i nogama po tijelu, izjavljuje da ga je sa drvenom palicom više puta udario po tijelu, radi čega je pao na tlo. Policiju je pozvao on, međutim, nije išao tražiti liječničku pomoć, jer se boji FC i njegovog društva. Nikada se nije ranije družio sa FC i ne zna zbog čega ga je te zgode na ulici napao i pretukao po tijelu tom palicom. Nakon što je pao na tlo, GC je napustio to mjesto. Sada se više ne boji FC, ali u ono vrijeme ga se bojao.

Posebno pitanje zz branitelja: gdje se taj događaj odvijao, svjedok izjavljuje da ga je na ulici kako se ide u [adresa] drvenom palicom istukao GC.

Daljnje pitanje: Da li je bilo još ljudi na tom mjestu, svjedok izjavljuje da nije bilo, jer je on bio sam, ali se događaj odvijao u naselju gdje su kuće.

Daljnje pitanje: Da li je bilo neke svađe ili galame, ili je GC samo tako došao do njega, svjedok odgovara da ga je GC bez ikakve svađe i razgovora tom drvenom palicom izudarao po tijelu.

Predstavnik tužitelja izjavljuje da mijenja činjenični opis optužnog prijedloga, obzirom na današnji iskaz svjedoka, tako da u činjeničnom opisu sada glasi "… na ulici prišao ĆC, te ga drvenom palicom izudarao po tijelu".

5.1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao obavijest počinitelju str. 4 spisa, te potvrdu iz prekršajne evidencije za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, Zagreb str. 7 spisa.

5.2. Završna riječ branitelja: Ukoliko sud okrivljenika proglasi krivim, predlažemo uzeti u obzir da je okrivljenik otac sedmero maloljetne djece, prilikom određivanja kazne.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, a na temelju obrane okrivljenika, iskaza ispitanog svjedoka ĐC, kao i uvida u dokumentaciju iz spisa, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, opisan u izreci presude.

6.1. Okrivljenik je postupio protivno materijalnoj odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojom je propisano, da tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, čini prekršaj citiranog propisa.

6.2. Ocjenjujući snagu izvedenih dokaza sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao vjerodostojnu u kojoj ne priznaje počinjenje prekršaja, na način opisan u izreci ove odluke. Isto tako, sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka ĐC, obzirom je iskaz navedenog svjedoka logičan, neproturječan i uvjerljiv, time više što je isti neposredno bio izložen fizičkom napadu od strane okrivljenika kritične zgode na javnom mjestu, točnije na ulici u [adresa]. Također sud ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje isti tumači da nije ostvario obilježje prekršaja u skladu sa zakonskom definicijom ovog prekršaja. Naime, svojim postupanjem na ulici, tako što je drvenom palicom izudarao ĐC, svakako je okrivljenik postupio na naročito drzak način, te narušavajući mir ostalih sugrađana. Također nije odlučno radi ostvarenja bića ovog djela da su prisutni građani događaju, već je dovoljno da se isti odvijao na javnom mjestu, koje je vidno i čujno dostupno građanima. Obzirom nije sporno da se događaj odvijao na ulici i to u neposrednoj blizini kuća, to je okrivljenik ovakvim svojim postupanjem ostvario obilježje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret. Slijedom naprijed navedenog nedvojbeno je utvrđena odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret, radi čega je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

6.3. Sud je izmijenio činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, to iz razloga što tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi okrivljenik svjedoka ĐC „rukama i nogama izudarao po tijelu“, već da je istog drvenom palicom izudarao po tijelu. Naprijed navedeno je iskazao svjedok ĐC, pa tako sud isto smatra nedvojbeno utvrđenim. Ovakva izmjena činjeničnog opisa nije izvršena na štetu okrivljenika, niti utječe na pravnu kvalifikaciju prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

7. Kod odmjere odluke o kazne okrivljeniku uzeta je u obzir težina prekršaja i sve okolnosti iz čl. 36. Prekršajnog zakona, kao olakotno je cijenjeno, imovinske prilike okrivljenika, priznanje prekršaja, prekršajna nekažnjavanost za istovrsni prekršaj prema potvrdi Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije, radi čega je okrivljeniku izrekao minimalnu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, očekujući da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

8. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu razmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u paušalnom iznosu od nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura), te temeljem članka 138. stavak 1. toč. 2. Prekršajnog zakona trošak PU-e prilikom postupanja za dovođenje svjedoka ĐC u iznosu od 45,60 eura (četrdeset pest eura i šezdeset centi), odnosno u ukupnom iznosu od 95,60 eura (devedeset pet eura i šezdeset centi), jer ih je prouzročio počinjenim prekršajem.

U Čakovcu, 17. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Sudac:

Ljiljana Lehkec

AC

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba Visokom prekršajnom sudu Zagreb, u roku od 8 dana od primitka presude, a dostavlja se u dva primjerka Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel, Zrinsko-frankopanska 9.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Okrivljeniku,

2. Branitelju,

3. Tužitelju,

4. Za spis,

5. Za izvršenje.