REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-974/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mati Kukavici u pravnoj stvari tužitelja DE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Ćutuk i Leon Zrnić, odvjetnici iz Splita, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva i uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja ĐE, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku JE da uspostavi prijašnje stanje dijela zida izgrađenog uz sjevernu među nekretnine u vlasništvu tužitelja koja je označena kao č. z. 3489/7, Z. U. [broj ZK uloška], K.O. 316997, BAST – BAŠKA VODA, koji zid je na skici izmjere izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice, 25. ožujka 2025., broj elaborata: 126-2025, označen linijom crvene boje omeđenom slovima A i B, a koja skica izmjere je sastavni dio izreke ove presude, i to na način da sukladno pravilima građevinske struke na zid postavi ukrasnu žbuku (edelputz) i mramorne ploče (parapet), kako je to postavljeno na ostatku tog zida, a sve u roku od 15 dana, te se nalaže tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja DE u ostvarivanju vlasničkih prava na navedenom zidu na bilo koji način.

II/ Nalaže se tuženiku JE naknaditi tužitelju DE trošak parničnog postupka u iznosu od 2.937,50 eura sa zateznom kamatom počevši od 17. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja DE za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura sa zateznom kamatom počevši od

17. srpnja 2026. pa do isplate.

IV/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika JE za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi je tuženik uznemiravao njegovo pravo vlasništva tako što je na zidu koji je u njegovom vlasništvu, a koji dijeli nekretnine na kojima se nalaze kuće parničnih stranaka, i to na dijelu tog zida u dužini od cca 6 metara, uklonio mramorne ploče (parapet), te taj dio zida premazao keramičkim ljepilom tj. betonskom smjesom. Ukazuje da je to rezultiralo štetom za njega i to posebno jer je tuženik bacio uklonjene mramorne ploče, a da je stavljanjem betonske smjese na zid uništio ukrasnu žbuku koju je tužitelj nedavno postavio.

1.1. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da uspostavi stanje kakvo je bilo prije uznemiravanja, te da mu se zabrani uznemiravanje tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na tom zidu ubuduće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, ističe da se sporni zid nalazi na njegovoj nekretnini, pa da stoga nije niti mogao uznemiravati tužitelja u njegovom vlasništvu, te pored toga tijekom postupka ističe da je doista premazao sporni dio zida betonom jer je bio revoltiran što je tužitelj vršio radove na njegovom zidu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku fotografija spornog zida, presliku Potvrde o prijavljenom događaju PP Makarska od 4. kolovoza 2020., presliku Potvrde o prijavljenom događaju PP Makarska od 26. srpnja 2021., skica terena iz svibnja 2007., presliku Sporazuma od 30. siječnja 2002., presliku Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora od 05. listopada 1981., presliku presude na temelju priznanja ovog suda pod poslovnim brojem P-448/97 od 26. siječnja 2000., presliku Skice premjeravanja DGU iz 1981., a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici te dokaz saslušanjem svjedoka DEA, JEA, ĐEA, KE, VE, te dokaz saslušanjem stranaka.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tu djelomično osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da nekretnine parničnih stranaka na kojima se nalaze njihove kuće graniče na način da ih dijeli predmetni betonski zid s metalnom ogradom, ali je između stranaka sporno je li se predmetni zid nalazi na nekretnini tužitelja ili nekretnini tuženika, pa je time sporno vlasništvo predmetnog zida, a sporno je i je li tuženik uklonio mramorne ploče na dijelu zida i premazao zid betonom.

6. Iz izvedenog dokaza uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici, utvrđeno je da je predmetni zid dio nekretnine tužitelja (dio k. č. [katastarska čestica]), kao i da doista postoji u arhivi katastra skica izmjere iz 1981. (prema kojoj skici je predmetni zid dio nekretnine tuženika), ali da je zadnja promjena granica utvrđena elaboratom (elaborat po OE pod brojem PR BR: 52/2012) iz 2012., pri čemu je iz kasnije skice iz 2019. (list 114 spisa) razvidno da se granice nisu mijenjale, pa vještak decidirano ostaje kod svog zaključka da se zid nalazi na nekretnini tužitelja.

6.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao stručno i objektivno pri čemu se ističe da je vještak argumentirano odgovorio na prigovore tuženika sagledavši svu raspoloživu dokumentaciju. Ta argumentiranost vještakovog nalaza i mišljenja posebno dolazi do izražaja kada se isti sagleda u kontekstu drugih dokaza iz kojih je sud također utvrdio odlučne činjenice vezane za vlasništvo predmetnog zida što će biti razvidno iz daljnjih točaka ovog obrazloženja.

6.2. Za ukazati je da tuženik nakon očitovanja vještaka nije iznosio nove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, time da je inicijalno kod prijedloga da se vještak očituje o njegovom prigovoru samo podredno predložio izvođenje novog vještačenja, dakle, samo za slučaj da se vještak ne očituje o prigovoru.

6.2.3. Neovisno o tome, dakle, čak i da taj dokazni prijedlog nije istaknut tek eventualno (podredno), ovaj sud nije prihvatio taj prijedlog uzimajući u obzir sve što je istaknuto u točki 6.1. obrazloženja, te posebno uzevši u obzir da je ovaj postupak započet još 30. rujna 2020., pa nije bilo razloga u smislu odredbe čl. 261. ZPP-a izvoditi dokaz novim vještačenjem.

7. Nastavno na nalaz i mišljenje vještaka, iz iskaza svjedoka KE te VE, kao i tužitelja utvrđeno je da je zid građen 70-ih godina prošlog stoljeća od strane oca svjedokinje VE i njegovog kuma, time da je navedena svjedokinja vlasnica drugog dijela kuće kao dio dvojnog objekta dok je jedan dio tog dvojnog objekta kupio tužitelj od ranijeg vlasnika RE koji je uvodivši tužitelja u posjed rekao tužitelju da se zid nalazi na njegovoj nekretnini. Utvrđeno je također da je ograda na betonskom zidu postavljena od strane tuženika, a da tuženik ni na koji način nije prigovarao postavljanju mramornih ploča od strane tužitelja, već ga je čak i pitao za dopuštenje vezano za željeno proširenje objekta. Pored toga, utvrđeno je da se zid nalazi na nekretnini tužitelja s obzirom da osim spomenutog postavljanja ograde nitko drugi osim njega i VE te njenih prednika nije održavao zid, pa tako ni tuženik ni njegova obitelj. Konačno, utvrđeno je da je upravo tuženik uklonio na dijelu zida postavljene mramorne ploče od strane tužitelj te premazao zid betonskom smjesom.

7.1. Sud prihvaća iskaze ovih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da odgovaraju zaključcima stalnog sudskog vještaka geodetske struke, kao i da su životni i logični s obzirom da sud ne nalazi proturječnosti koje bi ukazivale na nevjerodostojnost iskaza. Osim toga, radi se o mještanima, i to vlasniku neposredno susjedne nekretnine (svjedokinja VE) te osobi koja živi u susjedstvu dugi niz godina (svjedok FE), a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s ispravama koje prileže spisu.

7.2. Naime, iz fotografija koje prileže tužbi (list 5 – 7 spisa), kao i fotografija učinjenim za vrijeme radnje uviđaja (list 70-71 spisa) utvrđeno je da upravo na dijelu zida koji je premazan betonom nedostaju mramorne ploče, pa kada se isto stavi u kontekst s preslikom Potvrde o prijavljenom događaju izdane od strane PP Makarska od 04. kolovoza 2020. (list 8 spisa) iz koje je razvidno da je tuženik priznao da je betonskom smjesom prešao preko zida zbog toga jer smatra da je zid njegov, zaključak je suda da je tuženik doista uklonio te mramorne ploče sa zida i postavio po tom dijelu betonsku smjesu.

8. S druge pak strane, sud ne prihvaća iskaze svjedoka DEA, JEA i KEA, kao ni iskaz tuženika, kao vjerodostojne iz razloga jer su isti međusobno proturječni i neuvjerljivi, a ne nalaze se niti u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, fotografijama predmetnog dijela zida niti preslici Potvrde o prijavljenom događaju od 04. kolovoza 2020. Tako primjerice, sam tuženik u iskazu ističe da je pitao ranijeg vlasnika od kojeg je tužitelj kupio susjednu nekretninu za dozvolu da postavi na zid metalne stupove, pa nije logično zašto bi isti tražio dozvolu ako je zid u cijelosti njegov, a navod tuženika da je to činio kako ne bi "zatvorio" susjednu nekretninu se ne čini nimalo uvjerljivim. Nadalje, svjedoci JEA i VEA iskazuju kako nemaju saznanja o micanju mramornih ploča od strane tuženika, što je neuvjerljivo budući da sve ostale detalje znaju, a iz spomenutih fotografija proizlazi da su predmetne mramorne ploče uklonjene. Isto tako, svjedok ĐEA iskazuje da je tužitelj tražio odobrenje od njegovog djeda (ovdje tuženika) da obradi svoj dio zida i da je djed intervenirao jer je prekoračio dogovor, dok njegov djed iskazuje sasvim drugačije; da je reagirao iz revolta na radove tužitelja jer je zid njegov. Osim toga, kao što je već rečeno, navedeni svjedoci su u bliskom krvnoj i tazbinskoj vezi s tuženikom (kćer, unuk i zet), za razliku od svjedoka čije iskaze sud prihvaća, a koji nisu u rodbinskoj povezanosti već se radi o vlasnici susjedne nekretnine (svjedokinja VE) i osobi koja živi u susjedstvu (svjedok FE).

8.1. Pored svega istaknutog, valja reći da je tuženik u pravu glede svojih tvrdnji, s obzirom da se radi o malome mjestu, za očekivati bi bilo da bi netko od mještana mogao potvrditi njegove navode koje iznosi tijekom ovog postupka, a da se ne radi o osobama koje su u bliskoj krvnoj odnosno tazbinskoj vezi, a to je izostalo, pa je i tu činjenicu sud uzeo u obzir prilikom ocjene pojedinih dokaza.

8.2. U tom smislu, za ukazati je da iz Sporazuma kojeg tuženik dostavlja (list 36 spisa) nije razvidno da bi tuženik bio vlasnik predmetnog zida nego je jedino razvidno da su susjedi (tuženik i prednik tužitelja – raniji vlasnik zemljišta) za potrebe dogradnje svojih objekata u kontekstu ishođenja potrebnih dozvola dali određena odobrenja jedan drugom, bez spominjanja predmetnog zida u kontekstu vlasništva, pa makar niti posredno.

9. Slijedom navedenog, kada se utvrđene činjenice iz iskaza svjedoka FE i VE, te iskaza tužitelja razmotre u kontekstu činjenica utvrđenih iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, ovaj sud je mišljenja kako se predmetni zid doista nalazi na njegovoj nekretnini.

10. Kako stoga isti ima pravo na zaštitu od uznemiravanja, kako na način da se zabrani tuženiku daljnje uznemiravanje tužiteljeva prava vlasništva predmetnog zida, tako i na pravo da traži da se uspostavi ranije stanje, sve u smislu odredbe čl. 167. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude.

11. Vezano za prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kojeg je upravo on inicirao i to radi utvrđenja prava vlasništva predmetnog zida a koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 706/26, za ukazati je da je u pravu tuženik kada tvrdi da pitanje vlasništva na predmetnom zidu predstavlja prethodno pitanje za rješenje ove pravne stvari u smislu odredbe čl.12. ZPP-a u vezi s odredbom članka 167. st. 2. ZV-a.

11.1. Međutim, uzimajući u obzir da ovaj postupak traje gotovo 7 godina, da su izvedeni svi dokazi koje su stranke predložile, te da je tek nakon toga, a prije posljednjeg ročišta za glavnu raspravu tuženik podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, sud je odlučio nastaviti ovaj postupak te nije uvažio takav prijedlog tuženika.

11.2. Naime, obje stranke, pa tako i tuženik imaju pravo na razuman rok unutar kojeg će postupak biti riješen iz čega proizlazi i obveza suda u tom smislu iz odredbe čl. 10. st.1. ZPP-a, a s obzirom na dugotrajnost ovog postupka, takav rok je već istekao, pa kako je sud u ovom postupku izveo sve dokaze koji bi ionako bili izvođeni u postupku radi utvrđenja prava vlasništva, ovaj sud je odlučio sam utvrditi tko je vlasnik predmetnog zida i tako dati odgovor na prethodno pitanje.

11.3. U suprotnom, ovaj postupak bi se još značajno oduljio, što nema nikakvog smisla budući da su izvedeni svi dokazi, kao što je već ukazano.

12. Kako je, dakle, tužitelj u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je tuženiku da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju dosuđeno po 200,00 eura za sastav tužbe, za sastav podneska od 08. svibnja 2026., isti iznos za zastupanje na ročištima od 03. studenog 2021., 11. siječnja 2021., 13. rujna 2022., 29. studenog 2024., 01. listopada 2025., 20. studenog 2025., te 25. lipanj 2026., kao i po 50,00 eura za zastupanje na ročištima od 17. prosinca 2025., 31. ožujka 2026., 11. svibnja 2026. što ukupno s pripadajućim PDV- om iznosi 2.437,50 eura, a na što je valjalo nadodati trošak predujma plaćenog za vještačenje u iznosu od 400,00 eura te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 100,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

12.1. Sud tužitelju nije dosudio trošak za sastav podneska od 24. lipnja 2026. jer je tužitelj taj podnesak povukao, a sud nije tužitelju dosudio zatražene iznose za zastupanje na ročištima od 17. prosinca 2025., 31. ožujka 2026. te 11. svibnja 2026. iz razloga jer se radi o ročištima koja su sukladno TBr. 9. Tarife odgođena prije početka raspravljanja pa je za te radnje tužitelju dosuđen iznos od po 50,00 eura, te je slijedom svega navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.

13. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, tako je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen i njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, pa je i odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

14. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od srpnja 2026. pa do isplate.

U Imotskom, 17. srpnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.