REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Ulica Stjepana Radića 6

Poslovni broj: Ovr-591/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenice EA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Stipe Kliškinjić, odvjetnik u Splitu, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 17. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 2. lipnja 2026. na temelju izjave – obične zadužnice izdane u Zagrebu 19. listopada 2009., ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba, broj OV-5827/2009 dana 20. listopada 2009., te se ukidaju sve provedene radnje.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja.

Obrazloženje

1. Ovršenik je, u svojstvu predlagatelja, dana 25. lipnja 2026. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, u kojem navodi da je protiv njega, dana 02. lipnja 2026. u 09:44 sati, u Financijskoj agenciji, Zagreb (dalje: FINA-i) zaprimljen Zahtjev za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja protiv ovršenika, na temelju izjave-obične zadužnice izdane u Zagrebu, 19. listopada 2009. od strane ovršenika kao dužnika u korist vjerovnika Erste&Steiermärkische Bank d.d., ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba, broj ovjere: OV-5827/2009, 20. listopada 2009. Također navodi da predmetnom Zahtjevu prileži dopis ovrhovoditelja (znak: 222128/ER010) iz kojeg proizlazi da je temeljem Ugovora o ustupu tražbina, prijenos prava i tražbina iz ovršnih isprava od dana 07. prosinca 2017, ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, broj: OV-17505/17, tadašnji vjerovnik Erste&Steiermärkische Bank d.d. prenio svoju tražbinu prema ovršeniku na ovrhovoditelja.

1.1. Predmetnim prijedlogom ovršenik predlaže donijeti odluku kojom se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava po predmetnom Zahtjevu za izravnu naplatu, a to zbog svih razloga taksativno propisanih člankom 50. stavak 1. Ovršnog zakona, a poglavito iz razloga što Izjava - obična zadužnica nije ovršna isprava, isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, izjava - obična zadužnica je ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, protekao je rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju izjave - obična zadužnice, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ,te je nastupila zastara tražbine.

1.2. Ovršenik prvenstveno ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju izjave – obične zadužnice obzirom da isti nije aktivno legitimiran, odnosno da ne postoji ni jedan materijalan dokaz koji potvrđuje egzistiranje aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja. Navodi da tvrdnje ovrhovoditelja iz dopisa koji prileži Zahtjevu za izravnu naplatu nisu ničim potkrijepljene. Nadalje, ovršenik ističe prigovor zastare predmetne tražbine te prigovor zastare prava iz predmetne isprave. Navodi da zadužnica, na kojoj je tek ovjeren potpis dužnika, nema značaj sudske odluke i za istu da se primjenjuje petogodišnji zastarni rok. Opreza radi, ovršenica osporava i postojanje tražbine u utuženom iznosu te zadržava pravo dokazivati da je tražbina u cijelosti prestala, te obračun kamata.

1.3. Slijedom svega navedenog, ovršenica predlaže da sud pljenidbu novčanih sredstava i njihov prijenos proglasi nedopuštenim, te donese rješenje kao u izreci, a podredno da uputi ovršenika pokrenuti parnični postupak protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenosti predmetne ovrhe iz naprijed navedenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona, te naložiti Financijskog agenciji da odgodi izdavanje bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika.

2. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, te za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje koji se u ostavljenom mu roku od 8 dana od primitka, na istog nije očitovao.

3. Prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga ovršenika sud je proveo dokaze uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja Financijskoj agenciji, Zagreb 02. lipnja 2026. s popratnim dopisom, u presliku izjave-obične zadužnice izdane u Zagrebu, 19. listopada 2009. od strane ovršenika kao dužnika u korist vjerovnika Erste&Steiermärkische Bank d.d., ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba, broj ovjere: OV-5827/2009, 20. listopada 2009., u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, te u potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje.

4. U smislu odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 94/14, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24, dalje - OZ) na predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kojeg je ovršenik podnio u postupku izravne naplate na odgovarajući način primjenjuju se odredbe čl. 52. i 53. OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je on u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 4. OZ-a propisano da sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno, ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a

5. Sud je utvrdio da se u ovom postupku odluka o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može se donijeti na temelju priloženih isprava, te primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, tako da je sud o istome odlučio na način propisan naprijed citiranom odredbom čl. 52. st. 4. OZ-a.

6. Uvidom u Zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu ovrhovoditelja Financijskoj agenciji od 02. lipnja 2026. s popratnim dopisom, te presliku izjave-obične zadužnice izdane u Zagrebu, 19. listopada 2009. od strane ovršenika kao dužnika u korist vjerovnika Erste&Steiermärkische Bank d.d., ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Pejović-Fumić iz Zagreba, broj ovjere: OV-5827/2009, 20. listopada 2009. sud je utvrdio je da je osnovan razlog za nedopuštenost ovrhe tj. izravne naplate pute, FINA- e, propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a prema kojoj ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu protiv ovršenika na temelju predmetne izjave-obične zadužnice jer isti nije aktivno legitimiran. To iz razloga jer je predmetna zadužnica izdana je u korist vjerovnika Erste&Steiermärkische Bank d.d., a ne ovrhovoditelja, a ovrhovoditelj ni na koji način nije dokazao da je upravo on aktivno legitimiran zahtijevati izravnu naplatu protiv ovršenika na temelju te zadužnice. Naime, ovrhovoditelj je uz svoj Zahtjev za izravnu naplatu FINI dostavio samo dopis iz kojeg bi proizlazilo da je temeljem Ugovora o ustupu tražbina od 7. prosinca 2017. navedeni vjerovnik prenio svoju tražbinu prema ovršeniku na ovrhovoditelja, međutim, tu svoju tvrdnju ovrhovoditelj nije niti jednim drugim dokazom dokazao.

7. Nadalje, predmetna ovrha, tj. izravna naplazta putem FINA-e je nedopuštena i iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, odnosno jer je nastupila zastara o potraživanja po predmetnoj ovršnoj ispravi.

8. Predmetna izjava – obična zadužnica nije sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, već je na istoj ovršenik samo ovjerio svoj potpis, pa se radi se o privatnoj ispravi koja nema značaj sudske odluke, te se na istu primjenjuje opći zastrani rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Što se tiče početka tijeka zastare, isti se računa od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik tj. ovrhovoditelj imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze, te kako je zadužnica izdana 19.10.2009., zastarni rok počeo je teći 20.10.2009.

9. Uvidom u Zahtjev ovrhovoditelja za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika FINA-i, te Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINA-e od 8.6.2026., utvrđeno je da je ovrhovoditelj predmetni zahtjev predao 2. lipnja 2026. do kojeg datuma je protekao naprijed navedeni petogodišnji zastarni rok.

10. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja po Zahtjev za izravnu naplatu podnesenog FINA-i 2. lipnja 2026., te je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkama I. i II.

11. Prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan. Na temelju odredbe članka 210. stavka 2. OZ-a, a u svezi odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a, sud je odbio prijedlog ovršenika da se donese rješenje kojim će se naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava jer je postupak izravne naplate pokrenut 2. lipnja 2026. pa sukladno članku 206. stavak 3. OZ-a, FINA nalaže prijenos nakon proteka roka od šezdeset dana. Rok istječe 2. kolovoza 2026., te stoga nije došlo do prijenosa sredstava na račun ovrhovoditelja. Isto tako u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz članka 65. stavak 1. točka 1-8 OZ-a.

12. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 50. stavka 1. točke 7. u svezi članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Pregradi, 17. srpnja 2026.

S u d a c:

Sanja Leskovar-Hostić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana.

DNA:

1. ovršenik, po punomoćniku

2. ovrhovoditelj

3. FINA