Pr-765/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KH, [adresa], zastupana po punomoćniku Marini Britvić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Poliklinika za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju, zastupana po punomoćniku ĐH, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Marine Britvić i punomoćnika tuženika TH, po objavi dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme Klasa:112-03/24-01-01, Urbroj 2181-164-24-04 od 28.12.2024. a koja obavijest je donesena 3.srpnja 2025. pod brojem Klasa:112-07/25-01-01, Urbroj 2181-164-25-06 nedopuštena i nezakonita , te da tužiteljici radni odnos kod tužene nije prestao.

II Utvrđuje se da se ugovor o radu na određeno vrijeme Klasa:112-03/24-01-01, Urbroj 2181-164-24-04 kojeg je tužiteljica sa tuženom sklopila dana 28.12.2024. za obavljanje poslova radnog mjesta prvostupnice sestrinstva smatra ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme zbog čega radni odnos tužiteljice kod tužene nije prestao.

III Nalaže se tuženoj da vrati tužiteljicu na rad na poslove prvostupnice sestrinstva ili druge odgovarajuće poslove , sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

2. Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 11 kolovoza 2026. god. u bitnome se navodi da je dana 07. srpnja 2025. tužiteljica zaprimila Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je bio sklopljen dana 28. prosinca 2024. (radi povećanog opsega posla) na radno mjestu prvostupnice sestrinstva. Obavijesti da je bilo utvrđeno kako radni odnos prestaje istekom dana uručenja obavijesti, kako tužiteljica ostvaruje pravo na godišnji odmor od 12 dana koju da će joj naknadu tužena isplatiti. Tužiteljica je Obavijest zaprimala dana 03. srpnja 2025. pa je u zakonskom roku podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji da tuženik nije odgovorio. Slijedom navedenog, tužiteljica je u zakonskom roku ustala predmetnom tužbom predloživši sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno od 03. srpnja 2025. nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Nadalje, presudom utvrditi kako ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. prosinca 2024. za obavljanja poslova radnog mjesta prvostupnice sestrinstva, se ima smatrati ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme, zbog čega da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao. Na koncu, tuženiku naložiti da tužiteljicu vrati na poslove radnog mjesta prvostupnice sestrinstva ili odgovarajuće druge poslove.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica je u bitnome isticala kako Obavijest nije zakonom propisan niti dopušten način prestanka ugovora o rad, niti uručenje može za posljedicu imati prestanak radnog odnosa. Naime, kako je ugovorom o radu bilo utvrđeno da se sklapa na određeno vrijeme, radi povećanja posla, te da se isti može otkazati prije isteka roka ako prestane potreba za radom tužiteljice.

Međutim, kako ugovorom nije bio određen rok na koji ima vrijediti niti opisano utvrđeno u čemu se sastoji povećani opseg posla. Iz navedenog da proizlazi kako ugovor o radu ne sadrži elemente privremenosti jer je sklopljen na potpuno neizvjesno vrijeme trajanja što da mu daje karakter trajnosti. Tužiteljica je istakla da je kod tuženika u neprekidnom radnom odnosu od 08. listopada 2022.

Na koncu, kako u pobijanoj obavijesti tuženik nije utvrdio da je prestala potreba za radom tužiteljice niti način na koji je prestala potreba sklapanje predmetnog ugovora. Tužiteljica je isticala kako nije prestala potreba za radom niti potreba radi kojeg je sklopljen predmetni ugovor niti je tuženik isto dokazao.

2. U odgovoru na tužbu od dana 17. rujna 2025.,tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući činjeničnu i pravnu osnovu tužbe. Radni odnos tužiteljice da je prestao u smislu odredbe čl. 112. st. 1. toč. 5. Zakona o radu, istekom vremena na koje je sklopljen.

Obavijest tužiteljici da je bila dostavljena radi informacije u slučaju da ista smatra da su joj prava povrijeđena, da će ustati Zahtjevom za zaštitu prava, tj. da je tuženik upoznao tužiteljicu s pravima na sudsku zaštitu. Obavijest da nije osnov ni način prestanka Ugovora o radu tužiteljice kod tuženika. U konkretnom slučaju radni odnos tužiteljice kod tuženika da je prestao istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, što da je osnov i način prestanka ugovora o radu. Sadržajno i formalnopravno u postupanju poslodavca u postupku izrade, uručenja i provedbe Obavijesti da nisu počinjene povrede na štetu tužiteljice. Tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnica da su dana 28. prosinca 2024. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za rad na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva, s početkom rada od 1. siječnja 2025.g. Tuženik je istakao kako su stranke ugovorile rad na određeno vrijeme radi povećanja opsega posla, da je ugovoreno kako poslodavac može otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme i prije istekao određenog roka ako prestane potreba za radom imenovanog radnika. Nadalje, kako je prestala potreba radi koje je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, pa da su na taj način ostvarene pretpostavke za prestanak Ugovora o radu. Naime, tuženik je isticao kako je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu više medicinske sestre na određeno vrijeme radi obavljanja poslova u timu s doktorom ŽH (dr. ŽH da je zaposlenik Specijalne ustanove Biokovka Makarska, sa tuženikom da ima ugovor o poslovnoj suradnji) Dakle, dr. ŽH da je prestao s radom za tuženika u lipnju 2025.g., zato da je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu na kojem je radila. Slijedom navedenog, tuženik je osporio tvrdnju iz tužbe da nije bio određen ugovorom rok, jer da zakon ne propisuje imperativno određivanja točno preciziranog roka za slučaj povećanja potrebe za radom. Tuženik je istakao da je rok odrediv, u konkretnom slučaju za razdoblje u kojem poslove obavlja dr. ŽH u korist tužene, da je prestankom njegovog rada prestala i potreba za radom tužiteljice. Predmetni ugovor po formi i po sadržaju ima sve elemente, do prestanka ugovora o radu, da tužiteljica kod tuženika nije navršila tri godine rada. Na koncu, tuženik je naveo kako je netočna tvrdnja da ugovor o radu ne sadrži element privremenosti jer da je u čl. 1. ugovora bilo jasno navedeno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme radi povećanja opsega posla. Slijedom navedenog, obzirom da ugovor o radu od 28. prosinca 2024.g. nije ni u jednom dijelu sklopljen protivno odredbama ZOR-a, da nije osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Posljedično, kako nema osnove za vraćanje tužiteljice na rad, jer da su ostvareni uvjeti za prestanak ugovora o radu temeljem isteka vremena, odnosno prestanka razloga zbog kojeg je ugovor bio zaključen. Slijedom navedenog, predloženo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti istu obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 03. srpnja 2025. sa potvrdom o primitku; Zahtjev za zaštitu prava od 15. srpnja 2025.; Ugovor o radu na određeno vrijeme od 08. listopada 2022.; dodatak 1 Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01. lipnja 2024.; Ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. prosinca 2024.; Sporazum o prestanku ugovora o radu od 10. lipnja 2025.; Aneks Ugovora o radu od 18. lipnja 2025.; Odluka o poništenju natječaja Klasa: 112-01/25-01-01; Zamolba tužiteljice vezano za natječaj od 17. rujna 2025.; e-mail korespondencija; Odluka o izboru kandidata od 23. listopada 2025.; Prigovor protiv Odluke o izboru kandidata tuženika; Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 02. svibnja 2024.; Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 15. rujna 2025.; Ugovor o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i zdravstvene ustanove glede rada za svoj račun zdravstvenog radnika za 2025. godine; popis odrađenih poslova izdan od studentskog centa Split, elektronički zapis HZMO-a; Odobrenje za samostalni rad za poslove sveučilišne prvostupnice sestrinstva; Odobrenje za samostalni rad za poslove magistre sestrinstva; saslušanjem svjedoka AH, ŽH, MH te tužiteljice kao parnične stranke; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. prosinca 2024. tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva, da je Ugovor bio sklopljen zbog povećanog opsega posla

- nije bilo sporno da je dana 03. srpnja 2025. tuženik donio Obavijest kojom je bilo utvrđeno da je radni odnos tužiteljice prestao s danom uručenja Obavijesti

- nije bilo sporno da je tuženik nije odgovorio na Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava

- nije bilo sporno da je tužiteljica predmetnom tužbom ustala u zakonskom roku

7. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli Obavijest o prestanku ugovora o radu od 03. srpnja 2025., dopuštena i zakonita, s tim u svezi jeli radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao.

Trebalo je utvrditi imali se Ugovor o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom dana 28.prosinca 2024. za obavljanje poslova radnog mjesta prvostupnice sestrinstva, smatrati Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, pa da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije niti prestao, s tim u svezi jeli tuženik dužan tužiteljicu vratiti na poslove na kojima je radila prije Obavijesti o prestanku ugovora o radu ili druge odgovarajuće poslove.

8. Odredbom čl. 12.st.1. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena.

Stavkom 10. istog članka te citiranog Zakona propisano je ako ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

9. Odredbom čl. 112. st. 1. toč. 5. Zakona o radu (NN br. 93/14 127/17 i 98/19) propisano je kako ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca.

10. Pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28.prosinca 2024. iz čl. 1. proizlazi kako je ugovor sklopljen radi povećanog opsega posla za radno mjesto prvostupnice sestrinstva.

11. Pregledom Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 03. srpnja 2025. utvrđeno je kako je ugovor o radu na određeno vrijeme od 28. prosinca 2024., radi povećanog opsega poslova na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva, sklopljen između tužiteljice i tuženika prestao istekom dana u kojem je Obavijest uručena tužiteljici. Iz obrazloženja je vidljivo kako isto proizlazi iz odredbi čl. 1. st. 1. Ugovora od 28. prosinca 2024., kojom su stranke ugovorile da se sklapa na određeno vrijeme radi povećanog opsega posla koji razlog je prestao jer da je prestala potreba radi koje je ugovor bio sklopljen.

12. U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome navela da je prvi ugovor o radu na određeno vrijeme sklopila sa tuženikom dana 08. listopada 2022. godine, da je potpisivanjem ugovora prethodio kraći razgovor sa ravnateljicom i SH osobom zaduženom za financije tuženika, detalja razgovora tužiteljica se nije mogla sjetiti. Posebno upitana izričito je iskazala kako joj je odmah bilo rečeno da će raditi u timu s dr. ŽH koji kod tuženika nije radio puno radno vrijeme, nego 8 ili 9 sati tjedno utorkom, srijedom i četvrtkom po tri sata. Ugovorom da nije bilo precizno utvrđeno do kada vrijedi, ali da je bilo rečeno kako se zapošljava iz razloga kako bi jedan dio radnog vremena provela s dr. ŽH, Ugovor o radu da je dobila nakon nekoliko dana, da ga nije niti pročitala nego samo potpisala i vratila. Iskazala je da je dr. ŽH radio utorak, srijeda i četvrtak po cca tri sata da je te dane i ona radila, petkom da nije radio zato da ni ona nije dolazila na posao. Kada bi dr. ŽH otišao nakon tri sata rada da je nastavila obavljajući administrativne poslove i komunikaciju s pacijentima. Ponedjeljkom dr. da nije radio, ali da je ona ipak bila na poslu radeći administrativne poslove kao i naručivanje materijala kojih je poslova bilo toliko da je ispunila puno radno vrijeme. Sve navedeno da se odnosi za razdoblje u kojem je s tuženikom imala sklopljen ugovor o radu za četverosatno radno vrijeme, u kojem razdoblju se osposobila za rad na uređaju za snimanje kralježnice. U navedenom razdoblju da je radila i tijekom ljetnih mjeseci do odlaska na kolektivni godišnji odmora bez obzira što dr. ŽH nije radio. U razdoblju u kojem dr. ŽH nije radio pa do odlaska na kolektivni godišnji odmor da je izvršavala poslove vođenja sestrinske dokumentacije koji su postojali bez obzira radi li doktor ili ne.

U prosincu 2024. da je razgovarala s ravnateljicom u smislu kako sve povjerene poslove ne može obaviti tijekom četverosatnog radnog vremena, baš iz tog razloga želeći s tuženikom sklopiti ugovor o radu na puno radno vrijeme. Tada da joj je ponuđen ugovor o radu na puno radno vrijeme opet u timu s dr. ŽH koji je i nadalje radio kao u prethodnom razdoblju. Nakon potpisivanja ugovora na puno radno vrijeme u prosincu 2024. da je i nadalje radila sve druge poslove uz poslove s dr. ŽH. Izričito iskazala da joj je prilikom zaključenja ugovora nije bilo rečeno na koji rok se ugovor sklapa kao ni da se radi o ugovoru na radu zbog potreba posla u timu s dr. ŽH. Štoviše, obim poslova u timu sa dr. ŽH da je bio mali u odnosu na sve poslove za koje je bila zadužena, jer da je ponekad (jedan put u tri mjeseca) radila u timu sa dr. MH, te da je do donošenja sporne odluke svakog petka radila u timu sa specijalizantom.

U srpnju 2025. da je tuženik dostavio Obavijest o prestanku potrebe za njenim radom, da nije bilo navedeno da potreba prestaje samo tijekom ljetnih mjeseci, niti je bilo navedeno da se na posao vraća u rujnu. Obavijest da nije potpisala, istaknula je da prethodnih godina (2023/2024) takvu Obavijest nije dobila iako dr. ŽH nikad nije radio tijekom ljetnih školskih praznika. Za vrijeme izočnosti dr. ŽH do odlaska na kolektivni godišnji odmor da je do tada nastavila raditi kod tuženika.

Glede uvjeta za rad da je bila potrebna stručna sprema prvostupnice sestrinstva i godina radnog staža na tim poslovima, na lokaciji tuženika "Školska poliklinika" da je radila kao jedina sestra, jer da je glavna sestra koja inače tamo radila izbivala zbog dugotrajnog bolovanja (umrla u lipnju 2025.). Za poslove radnog mjesta glavne sestre da je bilo potrebno trogodišnje radno iskustvo uz istu stručnu spremu, istaknula je kako se u biti radi o istoj vrsti poslova koje obavljala kao prvostupnica sestrinstva i glavna sestra koja od listopada 2022. nije ni radila.

Nakon što je odbila potpisati Sporazumni raskid ugovora o radu da ju je ravnateljica tijekom tri sljedeća dana stalno pozivala na potpisivanje, kada joj je odgovorila da nema razloga i da ne želi potpisati Sporazumni raskid ugovora o radu da joj je dana 20. lipnja na potpis dostavljen Aneks ugovora o radu u kojem je također pisalo da se radni odnos prekida s tim danom, da je odbila potpisati Aneks jer da razlog prekida ugovora o radu nije bio naveden. Na koncu, u završenom dijelu stranačkog iskaza tužiteljica sada navodi, kako joj prilikom sklapanja ugovora o radu u listopadu 2022. tako i prilikom sklapanja ugovora o radu u prosincu 2024. nitko nije rekao da se zapošljava zbog potreba rada s dr. ŽH, pa da smatra da njen status nije ni u kakvoj vezi s poslovima tj. radom u timu dr. ŽH. Posebno upitana iskazala je kako ugovore o radu u listopadu 2022. i prosincu 2024. nije pročitala, nego da ih je potpisala u gunguli na kraju ili početku smjene. Štoviše, smatrajući ovaj postupak logičnim jer da je kod prvog zaključenja iščekivala zasnivanje radnog odnosa, a potpisujući drugi ugovor da je iščekivala nastavak radog odnosa kod tuženika, prethodno o svemu razgovarajući s ravnateljicom. Na koncu, tužiteljica je iskazala obzirom na činjenicu da je ugovor o radu potpisala bez da ih je pročitala, da nije imala saznanja sklapanju iste na određeno ili neodređeno vrijeme. Sporazumni zahtjev za raskid ugovora o radu kao ni aneks ugovora u ljeto 2025., da je pročitala, da nije željela potpisati, da nikada nije bilo primjedbi na njen rad pa da nešto takvo nije očekivala.

13. ZZ tužene dr. MH u bitnome je iskazala kako je s tužiteljicom u listopadu 2022. bio sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto medicinske sestre prvostupnice, čemu da je prethodio natječaj na koji se javila samo tužiteljica. Zato da je sa tužiteljicom kao jedinom kandidatkinjom osobno razgovarala, jasno iskazavši da se ugovor sklapa za rad u timu sa dr. ŽH, koji je kod tuženika radio osam sati tjedno. S tim u svezi da je tužiteljici bilo rečeno da se radi o četverosatnom radnom vremenu. Izričito je iskazala kako u trenutku sklapanja ugovora tužiteljici nije bilo rečeno na koji rok se sklapa Ugovor o radu na određeno vrijeme. Obzirom da je dr. ŽH radio po tri sata, utorak, srijeda i četvrtak, a tužiteljica je radila četiri dana u tjednu po četiri sata, da tužiteljica petkom nije radila. One dane kada je ŽH radio od 8 do 11 sati da je tužiteljica ostajala još jedan sat kako bi ispunila kvotu radnog vremena, ponedjeljkom da je radila na poslovima upisivanja pacijenata. Tijekom ljetnih mjeseci 2023. i 2024. u vrijeme kada dr. ŽH nije radio, tužiteljica da je tijekom 2024. radila baš zbog dugotrajne izočnosti administratora u njenom timu. Ravnateljica je istaknula kako uz poslove ravnateljice obavlja i poslove liječnika fizijatra, zato da joj je od odlaska ŽH u lipnju do kolektivnog godišnjeg odmora u 2024. tužiteljica pomagala njoj u ordinaciji i u administraciji. Tijekom ljeta 2023. na zamolbu tužiteljice (zbog loše financijske situacije obzirom na četverosatno radno vrijeme) da nisu raskinuli ugovor o radu. Želeći popraviti financijsku situaciju tužiteljice da je u prosincu 2024. sklopila Ugovor o radu za osmosatno radno vrijeme, istaknula je kako je tužiteljici i tad bilo jasno tj. rečeno da se Ugovor o radu sklapa zbog povećanog obima poslova i to baš za rad s dr. ŽH.

Tužiteljica da je ponedjeljkom radila na aparatu za snimanje kralježnice, (indikaciju za snimanje da su mogli dati isključivo dr. ŽH i ona, i za pacijente koji su dolazili izvan Splita, kao i iz drugih Ustanova), da broj pacijenata nije bio dovoljan kako bi se ispunilo osmosatnotno radno vrijeme ponedjeljkom. Utorkom, srijedom i četvrtkom kad je ŽH radio od 8 do 11 sati da se tužiteljica javljala na telefon, izvršavala je e-mail korespondencija, upisala pacijente i vodila administrativne poslove vezane za rad s dr. ŽH. Petkom je radila administrativne poslove za pacijente dr. ŽH. U lipnju 2025. kao i do tada, da dr. ŽH prekida s radom na razdoblje od tri mjeseca, pa da u tom razdoblju nije bilo potrebe za radom tužiteljice, kao ni financijske isplativosti za tuženika. Navedeno da je objasnila tužiteljici rekavši kako se u rujnu ponovno mogu čuti radi nastavka rada. U lipnju 2025. da je tužiteljici na potpis ponuđen sporazumni raskid Ugovora o radu kojeg da je ista odbila potpisati. Intencija tuženika da je bila tužiteljici omogućiti ostvarivanje prava, preko Zavoda za zapošljavanje u razdoblju ljetnih mjeseci. Kako sporazumni zahtjev za raskid Ugovora o radu nije potpisala, da su joj ponudili Aneks Ugovora o radu sličnog sadržaja, što da je odbila potpisati. U razdoblju od 13. lipnja do rujna 2025. ni na jednom radilištu tuženika da nije bilo slobodno radno mjesto na koje je (sukladno stručnoj spremi) mogla rasporediti tužiteljicu. Naime, kako su svi medicinski timovi imali medicinsku sestru. Radno mjesto medicinske sestre koja je preminula u lipnju 2025., da nisu mogli ponuditi tužiteljici jer da nije ispunjavala uvjete predviđene Pravilnikom, te iz razloga jer da se o navedenom trebalo raspraviti na sjednici Upravnog vijeća tuženika, kada je bila potvrđena potreba za radom glavne sestre, da je od nadležnog ministarstva zatražena suglasnost za raspisivanje natječaja. Natječaj da je bio raspisan u rujnu 2025. kada se promijenio Pravilnik, da je za radno mjesto glavne sestre bilo potrebno tri godine radnog staža na toj vrsti poslova.

U tužiteljičinim ugovorima o radu da nije bilo navedeno da se sklapaju zbog potreba za radom sa dr. ŽH, iz razloga jer da je baš takav tekst ugovora sročila nadležna služba tuženika.

Na natječaj u rujnu da su se javile dvije medicinske sestre i tužiteljica, da je bila izabrana sestra K ,jer da je zadovoljavala sve uvjete natječaja, da je imala cca 20 godina radnog iskustva na istovrsnim poslovima, dok je tužiteljica imala cca 2,5 godine radnog iskustva. Na koncu, kako kod tuženika ne postoji potreba za poslovima prvostupnice sestrinstva, te da su kod tuženika popunjena sva radna mjesta u smislu važećeg Pravilnika.

14. Svjedokinja AH, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelja odjela za računovodstvo i financije. U bitnome je iskazala da je tužiteljica radila kod tuženika od listopada 2022. na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva, rok da nije bio određen. Međutim, kako je ugovor s tužiteljicom bio sklopljen zbog potreba posla, zbog rada s doktorom ŽH te da je kod zaposlenja odmah bila raspoređena u tim s dr. Đ (dr. ŽH zaposlen u Specijalnoj bolnici za med. rehabilitaciju sa tuženikom imao višegodišnji ugovor prema kojem je radio u prostoru tuženika za vlastiti račun). Da je s tužiteljicom bio sklopljen Ugovor o radu u trenutku prelaza s četverosatnog na puno radno vrijeme. Međutim, da je ostala ugovorna odredba da je zaposlena zbog povećanog obima posla. Obzirom da je bilo izvjesno da dr. ŽH neće raditi u razdoblju od tri ljetna mjeseca (lipnja/rujna 2025.), da je ravnateljica tužiteljici ponudila Sporazumni raskid ugovora o radu, ravnateljica nije mogla ponuditi rad u nekom drugom timu, jer da su svi timovima (četiri tima) bili popunjeni medicinskim sestrama, koje da su imale više radnog staža od tužiteljice. Navela je kako tužiteljica nije mogla biti raspoređena kao zamjena medicinskoj sestri na bolovanju, jer nije imala dovoljno radnog staža, te jer se očekivao povratak medicinske sestre. Svjedokinja je istaknula kako prestala potreba za medicinskom sestrom iz tima dr. ŽH. Kako je uobičajeno da broj pacijenata značajno pada od lipnja do rujna, da se terapije ne odvijaju, da se koristi kolektivni godišnji odmor od 10. srpnja do 20.kolovoza, zato da je prestala potreba za medicinskom sestrom iz tima dr. ŽH. Svjedokinja je nazočila razgovorima s tužiteljicom koji su prethodili sklapanju ugovora o radu, tako je imala jasna saznanja da tužiteljici bilo izričito rečeno da se ugovor o radu sklapa za potrebe rada s dr. ŽH koji je radio ukupno 8 sati tjedno tj. 2-3 sata dnevno, tri dana u tjednu.

Sa sigurnošću je istaknula kako je tužiteljici bilo potpuno jasno da se zapošljava baš zbog potreba rada s dr. ŽH, što da je razumjela i prihvatila. Očitujući se na činjenicu da je tužiteljica bila zaposlena 4 sata dnevno, potom na puno radno vrijeme iako je dr. ŽH uvijek radio 8 sati tjedno, iskazala je kako je natječaj 2022. godine bio raspisan za potrebe rada na 4 sata, na koji se natječaj javila samo tužiteljica. S tim u svezi da tuženik nije imao izbora, da je rad tužiteljice organiziran ponedjeljkom (dr. ŽH ne radi) tužiteljica radi na telefonu vezano za narudžbe i dogovore. Dana kada je dr. ŽH radio da je tužiteljica ostajala jedan sat duže od njega, dok petkom nije trebala doći na posao.

Ugovor o radu za osmosatno radno vrijeme da je bio sklopljen zbog inzistiranja tužiteljica, koja nije bila zadovoljna visinom plaće pa da je tada tuženik zbog bojazni da se ponovno nitko neće javiti na natječaj (manjak medicinski sestara na tržištu) sa tužiteljicom sklopio ugovor o radu za osmosatno radno vrijeme uz uvjet da se osposobi za rad na aparatu za snimanje kralježnice, da je te poslove izvršavala ponedjeljkom kada je obično primala telefonske narudžbe. Poslovi koje je tužiteljica izvršavala petkom, a vezano za snimanje kralježnica, da se također ne obavljaju tijekom srpnja. Istaknula je da nije bilo potrebno tijekom ljetnih mjeseci, do rujna za radom tužiteljice, što da je bila uobičajena dugogodišnja praksa, prije nego se tužiteljica zaposlila kod tuženika, dr. ŽH nikada nije radio tri mjeseca tijekom ljeta, te jer se uvijek koristio kolektivni godišnji odmor, zbog toga da se sporazumno raskidao ugovor o radu i sa medicinskim sestrama prethodnicama tužiteljice.

Na koncu, od listopada 2025. s dr. ŽH radi glavna sestra K koja je zaposlena temeljem natječaja, na koji se javila i tužiteljica, ali sestra K da je imala više godina radnog staža od tužiteljice.

U trenutku davanja iskaza pred sudom da kod tuženika nema potrebe za poslovima radnog mjesta prvostupnice sestrinstva, zato da na tom radnom mjestu nitko nije zaposlen, po novoj sistematizaciji to radno mjesto nije predviđeno.

15. Svjedok ŽH, u bitnome je iskazao kako je dugi niz godina zaposlen kod tuženika ukupno osam sati tjedno tj. tri dana po dva do tri sata. Iako svjedoku nisu bile poznate pojedinosti vezane za radno pravni status tužiteljice kao ni status prethodnih desetak medicinskih sestara, koje su radile u njegovom medicinskom timu, pod istim uvjetima. Pretpostavio je da je tužiteljica radila i ponedjeljkom i petkom (dane kada on ne radi), da je izvršavala administrativne poslove i poslove snimanja kralježnice. Nije imao saznanja što je prethodilo Obavijesti od 03. srpnja 2025. Nije mu bilo poznato ništa vezano za radno-pravni status drugih medicinskih sestra, koje su radile prije tužiteljice tijekom ljetnih mjeseci. Nakon njegovog odlaska na godišnji odmor da je tužiteljica zakazivala termine vezano za preglede, snimanje kralježnice i terapije. Na koncu, prije prestanka radnog odnosa da je tužiteljica bila jedina medicinska sestra na Odjelu za dijagnostiku i rehabilitaciju lokomotornog sustava. Po povratku s godišnjeg odmora u rujnu 2025., da s njime radi sestra T, iste poslove koje je radila tužiteljica. Nije imao saznanja vezanih za radno pravni status medicinske sestre Ž.

16. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra kako je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme dana 28. prosinca 2024. za poslove radnog mjesta prvostupnice sestrinstva.

Iz u bitnom suglasnih i uvjerljivih iskaza ravnateljice A i svjedokinje AH jasno proizlazi kako je kod zasnivanja radnog odnosa tužiteljici, kao jedinoj kandidatkinji u listopadu 2022., bilo jasno rečeno kako se ugovor sklapa za potrebe rada za medicinski tim. dr. ŽH. Od tada je tužiteljica radila kod tuženika prateći raspored dr. ŽH, koji je radio tri dana u tjednu po dva sata (utorak, srijeda, četvrtak), ponedjeljkom je izvršavala administrativne poslove za dr. ŽH, a petkom nije radila (dr. ŽH nije radio).

Iz navedenog proizlazi što je životno logično, da su u trenutku sklapanja ugovora o radu u prosincu 2024. tužiteljici bili dobro poznati svi uvjeti kao i razlozi sklapanja ugovora o rad na određeno vrijeme, baš zbog rada s dr. ŽH, kao što je navedeno tužiteljica je radila u razdoblju od listopada 2022. do prosinca 2024. Stranački iskaz tužiteljice u dijelovima je nedosljedan, proturječan i neuvjerljiv, ciljem poboljšanja situacije u ovom postupku.

Naime, ista je u prvom dijelu iskaza navela da joj je odmah bilo rečeno da će raditi u timu s dr. ŽH koji je kod tuženika radio osam ili devet sati tjedno (utorkom, srijedom i četvrtkom po cca tri sata).

Tužiteljica opisujući način rada po danima u tjednu, navodeći svoje radne zadatke, dodatno potvrđuje kako je radila u timu s dr. ŽH, jer su svi (po radnim danima) pobrojani radni zadaci bili vezani za medicinski tim dr. ŽH, ponekad je pomagala dr. MH (cca jedan put u tri mjeseca), te da bi nakon završetka rada dr. ŽH do kraja radnog vremena (ukupno četiri sata dnevno), nastavila s obavljanjem sestrinskih i administrativnih poslove za tuženika u cjelini.

Nadalje, tužiteljica je iskazala kako je radila na jednoj od tri lokacije tuženika na "Školskoj poliklinici", gdje da je bila zaposlena i glavna sestra, koja zbog bolovanja nije bila u poslu od razdoblja 2022. do prosinca 2024. Iz navedenog proizlazi kako je u tom razdoblju tužiteljica bila jedina izvršiteljica poslova medicinske sestre, što dodatno potvrđuje činjenicu da je kod tuženika radila zbog povećanog obima poslova. Dakle, tužiteljici je trebalo biti poznato i jasno kako je zaposlena dok bude trajala potreba za njenim radom tj. privremeno.

Kao što je bilo uobičajeno tijekom tri ljetna mjeseca dr. ŽH nije radio, pa nije bilo potrebe za medicinske sestre u timu dr. ŽH, sve do rujna 2025. U tom trenutku prestaje razlog tj. potreba zbog čega je bio zasnovan radni odnos na određeno vrijeme 28. prosinca 2024. Sasvim sigurno tuženik ni sa financijskog aspekta, tijekom tri ljetna mjeseca nije imao potreba za radnicom koja je radila temeljem ugovora o radu privremenog karaktera.

Činjenica da je tužiteljica radila tijekom ljetnih mjeseci 2023. (u razdoblju od sredine lipnja kada odlazi dr. ŽH, do početka korištenja kolektivnog godišnjeg odmora 10. srpnja) na osobnu zamolbu zbog financijske situacije, te u ljeto 2024. obavljajući administrativne poslove za ravnateljicu zbog dugotrajne izočnosti administratora (kako su suglasno iskazale ravnateljica MH i svjedokinja AH), ukazuje na autonomno pravo tuženika kao poslodavca koji organizira proces rada sukladno potrebama i mogućnostima, izlazeći u susret tužiteljici. Navedeno nije od presudnog značaja u odnosu na činjenicu da je u lipnju 2025. nakon odlaska dr. ŽH prestala potreba za radom tužiteljice, kada su se ispunili uvjeti i to istekom razdoblja na koje je tužiteljica bila zaposlena.

Suprotno navodima tužiteljice kako Obavijest od dana 03. srpnja 2025. nije način ni osnov prestanka rada kod tuženika, za istaći je kako se radi o Obavijesti kojom poslodavac obavještava radnicu o prestanku potreba za njenim radom tj. o isteku razdoblja (radi povećanog opsega posla na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva). Baš odredbom čl. 1. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. prosinca 2024. bilo je utvrđeno kako se ugovor sklapa zbog povećanog obima posla. Za istaći je kako poslodavac niti nije trebao tužiteljici kao radnici dostaviti pisanu Obavijest o prestanku ugovora o radu. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik se rukovodio dobrom poslovnom praksom, slijedom čega je tužiteljica poduzela pravne radnje za zaštitu svojih prava, u konačnici ustala predmetnom tužbom.

Glede, navoda tužiteljice kako prilikom potpisivanja ugovora o radu, odredbe ugovora nije pročitala zbog gungule koja je u tom trenutku vladala, zato da joj niti nije poznato jesu li to bili ugovori o radu na određeno ili na neodređeno vrijeme, po mišljenju ovog suda apsolutno su neprihvatljivi.

Za očekivati je od radnice životne dobi tužiteljice da će prilikom potpisivanja ugovora od egzistencijalnog značaja za njen radnopravni status, pristupiti s dužnom pažnjom i prije potpisivanja odredbe ugovora pročitati. Međutim ,iz dokaza proizlazi kako je o pojedinostima i razlozima sklapanja ugovora u listopadu 2022. imala saznanja iz razgovora s ravnateljicom u nazočnosti svjedokinje AH.

Prilikom potpisivanja ugovora o radu na određeno vrijeme u prosincu 2024., logikom stvari trebala je znati da se radi o ugovor o radu na određeno vrijeme što je bilo otisnuto vidljivim masnim tiskanim slovima, ugovor je bio sklopljen ponovno zbog povećanog obima poslova kao što je bilo i do tada, u konkretnom slučaju zbog rada u timu s dr. ŽH.

Navodi tužiteljice kako je obučena i radila na aparatu za snimanje kralježnice nisu od značaja jer obim tih poslova (tužiteljica je poslove obavljala po indikaciji dr. MH i dr. ŽH, nikada samostalno tj. neovisno od rada liječnika) po mišljenju ovog suda, kako proizlazi iz iskaza dr. MH i svjedokinje AH nisu bili dostatan razlog za zasnivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

Slijedom prednjih osobito činjenice kako tužiteljica kod tuženika niti nije navršila tri godine u radu, a iz spornog ugovora bilo je sasvim jasno da se ugovor sklapa na određeno vrijeme zbog povećanja opsega poslova te u smislu citiranih odredbi tužbeni zahtjev tužiteljice iskazan pod točkom 1. trebalo je odbiti kao što je odlučeno u izreci presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u i svezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tuženika obistinuje jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura, daljnji trošak za zastupanjem na ročištima od 22.04.2026., 21.05.2026., 11.06.2026. po 100,00 eura te za sastav podneska od 08.06.2026. 100,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 225,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a. Tako se punomoćniku tuženika obisitinuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura kao što je odlučeno pod toč. 2. izreke presude.

U Splitu, 17. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis