Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-30/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u parničnom predmetu tužiteljice PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Preglej, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Renata Pejanović i Vladimira Pirović Papić, odvjetnice iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu (vps: 1.328,00 eura), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 24. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnica tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da su poslovni udijeli rednog broja jedan, nominalnog iznosa 20.000,00 kn/2.654,45 eura, koji poslovni udio se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem jedan u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa], bračna stečevina tužiteljice PR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tuženika LR, [adresa], svakog za po ½ dijela, te da su tužiteljica i tuženik zajednički ovlaštenici odnosno imatelji navedenih poslovnih udjela u jednakim dijelovima.“

II. Nalaže se tužiteljici PR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.562,50 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za osiguranje određivanjem privremene mjere koji glasi:

„I. Zabranjuje se tuženiku LR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], otuđiti i opteretiti poslovni udio rednog broja jedan, nominalnog iznosa 20.000,00 kn/2.654,45 eura, koji poslovni udio se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem jedan u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa], uz zabilježbu zabrane u knjizi poslovnih udjela,

II. Zabranjuje se tuženiku LR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], korištenje ili raspolaganje pravima po osnovi poslovnog udjela rednog broja jedan, nominalnog iznosa 20.000,00 kn/2.654,45 eura, koji poslovni udio se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem jedan u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec),

[adresa].

III. Zabranjuje se tuženiku LR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovlaštenoj osobi za zastupanje trgovačkog društva SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa], poduzimanje radnji sa ciljem otuđenja, opterećenja ili raspolaganja vozilima koja su prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila evidentirana kao vlasništvo trgovačkog društva SOS BUS d.o.o.:

- M1, marka ŠKODA FABIA 1.4 TDI AMBITION, godina proizvodnje 2015., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ125RI.

- M1, marka AUDI S6 3.0 TDI, godina proizvodnje 2021., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOSBUS.

- M1, marka PEUGEOT 307 2.0 HDI, godina proizvodnje 2004., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ895RH.

- M1, marka PEUGEOT 207 1.6 HDI, godina proizvodnje 2006., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ434PT, datum odjave 14.06.2024.

- M3, marka SETRA S 515 HD 515 HD, godina proizvodnje 2014., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS3, datum odjave 11.12.2024.

- M3, marka VOLVO C60C 9900 HD, godina proizvodnje 2017., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS1.

- M3, marka MAN LIONS COACH LION S COACH, godina proizvodnje 2013., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS5.

- M3, marka SETRA S 415 UL S 415 UL, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ2005ZV.

- M1, marka PEUGEOT 308 1,6 HDI, godina proizvodnje 2018., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ457SO.

- M3, marka VOLVO 9700 9700, godina proizvodnje 2015., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS4.

- M3, marka SETRA 633 04 S416 UL, godina proizvodnje 2012., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS8.

- M3, marka MERCEDES-BENZ 410 02 410, godina proizvodnje 2018., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS3.

- M3, marka IRISBUS ARWAY 15, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ169RK.

- M1, marka ŠKODA FABIA AMBITION 1,4 TDI, godina proizvodnje 2015., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ633RS.

- M3, marka MAN RHC 434 LONS COACH RHC434, godina proizvodnje 2023., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS.

- M1, marka RENAULT CLIO 1.5 DCI ZEN, godina proizvodnje 2017., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ414SE.

- M3, marka VOLVO 9900 B4SC, godina proizvodnje 2017., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽSOS7.

- M1, marka ŠKODA OCTAVIA 1.6 TDI, godina proizvodnje 2016., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka VŽ687SN.

- M1, marka VOLVO V60 2,0 D4, godina proizvodnje 2018., broj šasije

P, reg. oznaka VŽSOS0.

IV. Zabranjuje se tuženiku LR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da poduzima bilo kakve radnje kojima bi namjerno ili iz grube nepažnje oštetio, odnosno umanjio vrijednost poslovnih udjela trgovačkog društva SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec),

[adresa].

V. Nalaže se Financijskoj agenciji izvršiti upis zabilježbe zabrana iz točke I., II, III. i IV.

ovog rješenja u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja na stvarima i pravima.

VI. Nalaže se trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa], izvršiti upis zabilježbe zabrane iz točke I., II, III. i IV. ovog rješenja u knjigu poslovnih udjela te bez odgode obavijestiti sud o obavljenom upisu ili o razlozima zbog kojih ga nije bilo moguće obaviti.

VII. Privremene mjere iz točke I.-IV. ovog rješenja trajat će do proteka trideset dana od dana pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine u odnosu na poslovni udio tuženika u društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa].

2. U tužbi se navodi da su stranke sklopile brak dana 23.07.2016. godine u Trakošćanu, a da je društvo SOS BUS d.o.o. Ivanečki [adresa] (Grad Ivanec) osnovano od strane tuženika izjavom o osnivanju od 17.07.2019., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, pa da stoga poslovni udio tuženika u tom društvu nominalnog iznosa 20.000,00 kn, koji poslovni udio se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem jedan predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, radi čega tužiteljica ovom tužbom zahtjeva od suda da utvrdi da su ona i tuženik ovlaštenici na jednake dijelove na navedenom poslovnom udjelu tuženika u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec).

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik osporava da je poslovni udio u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec) u nominalnom iznosu od 20.000,000 kuna bračna stečevina parničnih stranaka, već da se radi o vlastitoj imovini tuženika jer poslovni udio nije stečen sredstvima ostvarenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe od te imovine. U vrijeme osnivanja trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. između parničnih stranaka nije postojala bračna zajednica jer je tuženik u proljeće 2019. godine napustio bračnu zajednicu tako da se odselio iz zajedničkog stana parničnih stranaka u [adresa] u kojem su ostali živjeti tužiteljica i njihova zajednička djeca, u kuću koju mu je, prije zaključenja braka s tužiteljicom, darovao otac na adresi [adresa]. Neposredno prije toga, tuženik je otkazao Ugovor o radu svom dosadašnjem poslodavcu trgovačkom društvu Darojković Promet d.o.o., u kojem je bio zaposlen, a u kojem društvu je bila zaposlena i tužiteljica, a to se dogodilo nakon svađe s tužiteljicom i članovima njene obitelji, među ostalim i zbog neosnovanih optužbi protiv tuženika. Od tada parnične stranke više nisu dijelile životne sadržaje, niti je postojala volja parničnih stranaka kao bračnih drugova, za ostvarenje i dijeljenje životnih sadržaja pa ni onih u smislu stjecanja imovine. U trenutku napuštanja bračne zajednice tuženik je bio bez sredstava za život te je donio odluku da osnuje trgovačko društvo pa je Izjavom o osnivanju od dana 17.07.2019. osnovao trgovačko društvo SOS BUS d.o.o.Tuženik u trenutku osnivanja predmetnog trgovačkog nije imao sredstava za uplatu temeljnog kapitala jer su prihodi koje su ostvarivale parnične stranke, za vrijeme dok je trajala njihova bračna zajednica, bili takvi da su jedva pokrivali osnovne životne potrebe. Tuženik je kod poslodavca Darojković Promet d.o.o., ostvarivao plaću u iznosu od cca 6.000,00 kuna, a tužiteljica u iznosu od cca 4.000,00 kuna. Od ostvarivanih prihoda od plaća otplaćivali su kredit za stan na adresi [adresa]. i pokrivali osnovne potrebe za život pa im nije ostajala nikakva ušteđevina. Novčana sredstva kojim je tuženik uplatio temeljni kapital društva darovao mu je otac. Dakle, tuženik tvrdi da iznos od 20.000,00 kuna kojega je tuženik uplatio na ime temeljnog kapitala nije novac ostvaren radom parničnih stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe od te imovine, već se radi o novcu koji je stečen po drugoj osnovi, darovanjem od oca. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

4. Tužiteljica se na tuženikov odgovor na tužbu očitovala u podnesku od 7. listopada 2025. u kojemu navodi da nisu točni navodi tuženika da parnične stranke u vrijeme osnivanja trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. više nisu bile u bračnoj zajednici, odnosno da u to vrijeme više nisu ostvarivali i dijelili životne sadržaje, uključujući i one u smislu imovine. Tužiteljica tvrdi da je bračna zajednica stranaka trajala je neprekidno od zaključenja braka 2016. pa sve do ljeta 2024. Društvo SOS BUS d.o.o. osnovano je 17.07.2019., a tužiteljica je u dogovoru s tuženikom nakon osnivanja tog društva dala otkaz u društvu Darojković promet d.o.o. i zaposlila se u društvu SOS BUS d.o.o. dana 01.09.2019. (stvarno počela raditi 15.08.2019.) Tužiteljica je formalno bila zaposlenik društva SOS BUS d.o.o. do 15.11.2019. Nakon 15.11.2019., iako tužiteljica više nije formalno bila zaposlenik društva SOS BUS d.o.o., ona je i dalje u dogovoru s tuženikom aktivno sudjelovala u radu društva i u stvarnosti obavljala brojne poslove koje je obavljala i u vrijeme kada je bila formalno zaposlenik društva i to je na taj način radila sve do sredine 2023. Osim toga tužiteljica ističe da činjenica da je bračna zajednica stranaka postojala u razdoblju osnivanja društva SOS BUS d.o.o. vidi iz toga što se tuženica zajedno sa zajedničkom djecom stranaka krajem srpnja 2019. doselila u [adresa] ([adresa]) gdje su nastavili živjeti s tuženikom u zajedničkom kućanstvu. Navedeno potvrđuje i činjenica da je upravo tužiteljica plaćala režijske troškove za nekretninu u [adresa] u kojoj su stranke živjele sa djecom i to sve do travnja 2023. Isto tako, zajednička djeca stranaka su 01.09.2019. krenula u vrtić u [adresa]. Prema tome tužiteljica tvrdi da kako je bračna zajednica stranaka svakako postojala u vrijeme osnivanja društva SOS BUS d.o.o. te je trajala neprekidno do ljeta 2024., to znači da je imovina stečena u tom razdoblju (što uključuje poslovne udjele u društvu SOS BUS d.o.o.) bračna stečevina stranaka. Osim toga tužiteljica osporava da je tuženiku iznos od 20.000,00 kuna koji je uplaćen na ime temeljnog kapitala društva SOS BUS d.o.o. darovao njegov otac te tvrdi da taj iznos predstavlja imovinu koju su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno imovinu koja potječe od te imovine. Tvrdi da nije istina da stranke u tom razdoblju nisu imale dovoljno sredstva za uplatu temeljnog kapitala, jer je tuženik u vrijeme kada je bio zaposlen u društvu Darojković promet d.o.o. imao puno veće prihode od 6.000,00 kn, kako on tvrdi, jer je mjesečno zarađivao oko 15.000,00 kn, do kojeg iznosa se došlo povišenjem plaće raznim dodatcima i nagradama, pa su prema tome stranke u tom razdoblju imale dovoljno vlastitih sredstava kako bi iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu uplatili temeljni kapital od 20.000,00 kn.

5. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to: izvadak iz sudskog registra za SOS BUS d.o.o. (str 12-17), elektronički zapis iz matice vjenčanih (str. 18), izjava o osnivanju trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. uz ostalu dokumentaciju za upis osnivanja u sudski registar (str. 19-27), preslike komunikacije između parničnih stranaka i to WhatsApp i e-mail poruke te fotografije (str. 58-117), elektronički zapis o boravištu (str. 126), zapisnik Centra za socijalnu skrb Zagreb od 10.2.2020. (str. 107), rješenje OGS Zagreb broj R1 Ob -555/25-4 od 9. travnja 2025. (str. 128-129), WhatsApp poruke (str. 131-226), potvrda HZMO o zaposlenju tužiteljice i tuženika od srpnja 2016. do srpnja 2024. (str. 257), potvrda FINE o računima stranaka od srpnja 2016. do srpnja 2024. (str. 258 -269), potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tužiteljicu i tuženika (str. 270-305), ispis

– raspored vozača, relacija, iznosi primitaka, obračunske liste, te pregled neoporezivih primitaka za tuženika u DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. (str. 306-405) te su saslušani svjedoci UR, DR i PRG, kao i stranke u svrhu dokazivanja.

5.1. Osim provedenih dokaza tužiteljica je predlagala još saslušanje svjedoka NR, CR, HR, ĐR, BR, ER, GR, JR, zatim pribavu od nadležnih komunalnih službi podatak o tome s kojih računa su plaćani režijski troškovi za nekretninu na adresi [adresa], od srpnja 2019. do travnja 2023. , kao i pribavu podataka od dječjeg vrtić Ivančice, [adresa], o tome da li su i u kojem razdoblju djeca stranaka bili polaznici vrtića – na okolnost trajanja bračne zajednice odnosno da su u vrijeme osnivanja trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. stranke dijelile sve životne sadržaje, pa tako i sve one koje se tiču imovine. Osim toga tužiteljica je predložila pribavu potvrde o ostvarenoj dobiti za društvo SOS BUS d.o.o., od osnivanja pa sve do srpnja 2024. te financijsko knjigovodstveno vještačenje društva SOS BUS d.o.o. od osnivanja pa sve do srpnja 2024., no pri tome nije navela okolnosti na koje ovo predlaže.

5.2. Sud ove dokazne prijedloge tužiteljice nije usvojio, budući da je na temelju stanja spisa stanje stvari razjašnjeno u mjeri dovoljnoj za meritorno odlučivanje. Ovdje je potrebno napomenuti da je sud je prilikom ocjene koji će se dokazi izvoditi, a koji ne, vodio brigu o tome bi li izvođenje pojedinih dokaza doprinijelo boljem utvrđivanju odlučnih činjenica u ovome sporu. Drugim, riječima, sud je vodio računa o tome na koje okolnosti je predložen koji dokaz te predstavljaju li te okolnosti odlučnu činjenicu za odlučivanje o tužbenom zahtjevu i ovisno o odgovoru na to pitanje procjenjivao koji će se dokazi izvesti, a koji ne. Stoga kako izvođenjem gore navedenih predloženih dokaza ne bi došlo do boljeg utvrđivanja odlučnih činjenica u ovome sporu (kako slijedi u nastavku obrazloženja), isti nisu izvođeni.

5.3. Nadalje, tužiteljica je naknadno tijekom glavne rasprave (u podnesku pod 17. lipnja 2026.) predložila nove dokaze i to na okolnost utvrđivanja prihoda i ukupne materijalne situacije tuženikovih roditelja u vremenu od 2010- 2019., dakle 10 godina prije navodne posudbe iznosa od 20.000,00 kn (pribavu od Porezne uprave potvrde o visini dohotka za roditelje tuženika od 2010. do 2020.g. zatražiti od FINE podatke o računima roditelja tuženika te pribaviti od banaka promet po tim računima od 2010. do 2020.). Osim toga predložila je pribaviti podatak o Revolut računima koje je tuženik imao otvorene na svoje ime u razdoblju 2018. i 2019. godine i pribava podataka o prometu po tim računima, a na okolnost da je tuženik imao vlastita sredstva na svojem računu a koja je mogao iskoristiti za osnivanje društva.

Tužiteljica potrebu predlaganja novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka opravdava tvrdnjom da je tek nakon saslušanja tuženika saznala nove okolnosti koje se tiču imovnog stanja njegovih roditelja, no iz spisa je vidljivo da je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i u podnesku od 16.11.2025. iznio navode o darovanju od strane oca i predložio svoje dokaze na te okolnosti, pa je tužiteljica svakako mogla do zaključenja prethodnog postupka predložiti i sve svoje dokaze u odnosu na materijalnu situaciju tuženikovih roditelja, kao i tuženika.

Stoga dokazne prijedloge stavljene od strane tužiteljice tijekom glavne rasprave sud nije uzeo u obzir, u smislu odredbi čl. 299. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da tuženikov poslovni udio u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o., OIB: 07110187813, MBS: 070171569, [adresa] (Grad Ivanec), [adresa] čini bračnu stečevinu stranaka te da su tužiteljica i tuženik zajednički ovlaštenici odnosno imatelji navedenog poslovnog udjela u jednakim dijelovima.

7. Između stranaka nije sporno:

- da su parnične stranke bivši bračni drugovi i da je njihov brak sklopljen dana

23.07.2016., a razveden 9. travnja 2025.,

- da je tuženik osnivač i jedini član društva SOS BUS d.o.o. Ivanečki Vrhovec (Grad Ivanec) koje je osnovano Izjavom o osnivanju od 17.07.2019., s jednim poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 20.000,000 kuna koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod rednim brojem jedan,

- da između tužiteljice i tuženika nije sklopljen (bračni) ugovor kojim bi stranke uredile svoje međusobne imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini stečenoj u braku.

8. Sporno je između stranaka predstavlja li tuženikov poslovni udio u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec) bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili pak isti predstavlja njegovu vlastitu imovinu koju je tuženik stekao pravnom osnovnom različitom od rada, konkretno darovanjem od oca.

9. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. U konkretnom slučaju prema tome, prava parničnih stranaka u svezi predmetnog poslovnog udjela u društvu SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec), koji je stečen u trenutku osnivanja toga trgovačkog društva dana 17.07.2019. (dan upisa osnivanja prema izvatku iz sudskog registra – str. 12-14 spisa), uređena su Obiteljskim zakonom („Narodne novine“ broj 103/2015, dalje u tekstu OBZ), kojim je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (čl. 36. st. 1. i st. 3. OBZ-a). Prema čl. 39. OBZ imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona.

10. Poslovni udjel, odnosno prava iz poslovnog udjela mogu također biti predmet bračne stečevine i to pod istim pretpostavkama nastanka kao i ostala imovina koju su bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice.

11. S obzirom na to da je riječ o poslovnom udjelu, valja kao mjerodavno pravo primijeniti i Zakon o trgovačkim društvima. Poslovnim udjelom smatra se ukupnost prava i obveza kao jedinstvene cjeline koji pripada određenom članu društva s ograničenom odgovornošću na temelju uplaćenog uloga društvu prilikom osnivanja društva, odnosno povećanju temeljnog kapitala. ZTD ne određuje pojam poslovnog udjela, a iz odredbe članka 409. ZTD-a proizlazi da se poslovni udio člana društva određuje prema njegovom nominalnom iznosu ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno. Poslovni udjel nastaje upisom društva u sudski registar nadležnog trgovačkog suda, pa tek tada osnivač, odnosno član društva na ulogu koji je unio u društvo, stječe prava i obveze koja proizlaze iz članstva u društvu. Dakle, poslovni udjel nije stvar, nego on označava ukupnost prava i obveza članova društva, slijedom čega kada netko stječe poslovni udjel (kod osnivanja društva ili nakon njegovog osnivanja) ne stječe imovinu društva, već članska prava u društvu (imovinska i upravljačka). Prema čl. 417. st. 1. ZTD-a ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno.

12. Prema tome, u kontekstu gore navedenih relevantnih odredbi OBZ-a i ZTD-a, poslovni udjel je bračna stečevina od trenutka osnivanja društva ako je društvo osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice radom, a bračni drug koji kao imatelj poslovnog udjela nije upisan u knjigu poslovnih udjela, može zahtijevati utvrđenje da je i on ovlaštenik na poslovnom udjelu (posebno u slučaju prestanka braka).

13. U konkretnom slučaju je, kao što je navedeno, nesporno da je predmetni poslovni udjel tuženik stekao u trenutku osnivanja trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. Ivanečki Vrhovec (Grad Ivanec), odnosno 17.07.2019. te da su stranke tada bile u braku (brak je sklopljen 23.07.2016., a razveden 9. travnja 2025.).

14. Međutim, tvrdnji tužiteljice da se radi o bračnoj stečevini jer je poslovni udjel stečen tijekom trajanja braka radom, suprotstavila se tvrdnja tuženika da se radi o imovini koja nije stečena radom, već novcem kojeg mu je darovao njegov otac.

15. Pokraj činjenice da je predmetni poslovni udjel stečen za vrijeme trajanja braka između parničnih stranaka i da su u to vrijeme parnične stranke bile u radnom odnosu osnovom čega su redovito primali plaće, njima raspolagali i pridonosili povećanju njihove imovine u braku, na tuženiku je bio teret dokazivanja tvrdnji da predmetni poslovni udjel predstavlja njegovu vlastitu imovinu u smislu čl. 39. OBZ-a, jer ga je stekao na drugi način, a ne radom ili iz rada, konkretno darovanjem od oca.

16. Na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da predmetni poslovni udjel ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, jer je tuženik dokazao da je predmetni poslovni udio stekao novcem koji mu je darovan od oca, pa se zbog toga isti ima smatrati vlastitom imovinom tuženika, a ne bračnom stečevinom, u smislu čl. 39. OBZ-a, iz razloga kako slijedi.

17. Tuženik je u prilog svoje tvrdnje da mu je sredstva za osnivanje društva SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec) darovao otac, predložio saslušanje svjedoka, svoju majku i sestre, kao i drugih posrednih svjedoka te saslušanje stranaka

18. Sud je na ročištu 28. siječnja 2026. saslušao parnične stranke te svjedoke UR, DR i PRG.

19. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da što se tiče osnivanja firme SOS BUS d.o.o. joj je tuženik 2019. rekao da je odlučio da će otvoriti firmu i ona se s njim složila i rekla mu da će mu pomagati. Nije tražila da bude suvlasnica i on je osnovao firmu kao jedini član, a ona mu je od početka pomagala oko papirologije. Što se tiče sredstava potrebnih za osnivanje firme to je išlo iz njihove ušteđevine i tuženik nije govorio ni o kakvoj posudbi od oca. Navela je da tuženikov otac nije niti imao sredstva koja bi tuženiku posudio ili darovao, jer je imao samo svoju mirovinu. Što se tiče njihovog materijalnog stanja u vrijeme kada je osnovana firma navela je da je tuženik bio zaposlen kod njenog oca sa mjesečnom plaćom od 14.000,00 kn u firmi DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o., gdje je najprije radio kao vozač autobusa, potom kao disponent i tada je ta firma dosta dobro poslovala i dobio je i određene nagrade za odrađeni posao, a ona je u to vrijeme bila na porodiljnom. Na pitanje jesu li imali kakvu ušteđevinu iskazala je da su imali ušteđevinu od oko 1.500,00 eura i da su uvijek imali neke novce sa strane.

20. Tuženik je u svojem iskazu naveo da su u vrijeme kada je započeo brak između njega i tužiteljice oboje su tada radili u firmi DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. gdje je on bio zaposlen najprije kao vozač, a kasnije i kao disponent, dogovarao je poslove, brinuo o naplati i vozačima. Kritični trenutak dogodio se 9.6.2019. kada je na poslu ušao u konflikt s tužiteljičinom sestrom CR i tom konfliktu se pridružio njezin brat NR, a koji su mu usprotivili za korištenje godišnjeg odmora za jednog vozača. Toga dana je on dao otkaz i odlučio da više nikad neće raditi za nekog drugog. Negdje sredinom 6. mjeseca k njima u stan su došli njegova majka i otac i tužiteljičin otac i razgovarali su što se dogodilo, ali nisu uspjeli ništa dogovoriti, jer nisu uvažavali njegove prijedloge, već su očekivali od njega da radi sve po njihovom. Nakon toga je on preselio u kuću u [adresa]. Krajem 6. mjeseca, odnosno početkom 7. mjeseca na jednom nedjeljnom ručku na kojem su bili prisutni njegovi roditelji i njegova sestra DR razgovarali su otvoreno o njegovim planovima i otac ga je tada pitao što planira dalje, na što mu je on rekao da želi osnovati svoju firmu, ali da mu treba početni kapital od 20.000,00 kn kojeg nema, odnosno otac ga je pitao što mu je potrebno za prvi korak za osnivanje firme, na što je on kada mu je rekao da mu treba taj početni iznos, rekao da ako mu samo to treba da mu on daje taj iznos. Tome su svjedočile njegova majka i njegova sestra. Dodao je da je njegov otac uvijek imao svoju ušteđevinu koju je držao na nekoliko mjesta u kući na katu, a nakon što je umro prošle godine ostavio je ušteđevinu od 15.000,00 eura. Naveo je da nikada nije tužiteljici rekao da mu je otac dao 20.000,00 kn za osnivanje firme, jer to darovanje od oca nije bilo planirano, nego se dogodilo na obiteljskom ručku, a s tužiteljicom u tom trenu nije bio u dobrim odnosima. U odnosu na njihovo financijsko stanje u vrijeme osnivanja firme iskazao je da je bilo vrlo loše, imali su kreditnu obvezu od 3.920,00 kn mjesečno za stambeni kredit kojeg još uvijek otplaćuje, a kojeg su digli 2018. na 10 godina, njegova plaća tada je bila oko 6.000,00 kn, a dodatne isplate o gotovini o kojima je iskazivala tužiteljica odnosili su se na naknade i službena putovanja.

21. Saslušana svjedokinja UR, tuženikova majka, iskazala je da su u 6. mjesecu 2019. bili njezin pokojni suprug i ona u stanu u [adresa] kod sina i njegove supruge, jer je unuku L bio rođendan, a tada su bili prisutni i tužiteljica i njezin otac. Vodili su razgovor o radu u firmi DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. gdje je njezin sin, ovdje tuženik, rekao da želi da mu se da bolji autobus kojeg bi vozio, a tužiteljica je rekla da će voziti ono što će mu dati, nakon čega se njenom sinu prelomilo i odlučio je da više neće raditi kod njih. Nakon par dana, u nedjelju je došao k njima na ručak na kojemu je bila i njena kćer DR i njen pokojni suprug i tada su razgovarali i o tome kada je njezin sin rekao da ne zna što bi dalje, ali bi najradije otvorio svoju firmu. Njezin muž je tada pitao kako bi to išlo, što mu za to treba, na što je on odgovorio da mu između ostalog treba 20.000,00 kn koje trenutno nema, ali da će se snaći. Njezin muž je oko toga bio uporan i on je rekao da ima novce i da mu ih može dati. Njezin sin prvo nije htio pristati, ali je njezin muž inzistirao, rekao da ima ušteđevinu i da mu želi dati taj novac za otvaranje firme i otišao je gore u sobu gdje je čuvao novac i donio mu ga. Njezina kćer DR se uključila u razgovor i rekla neka uzme ako mu tata daje. Još se sjeća da kada je donio novac da je rekao sinu da prebroji, ali on prvo nije htio prebrojiti, pa je ipak na traženje oca prebrojio i stavio u kuvertu i ipak uzeo.

22. Svjedokinja DR, tuženikova sestra iskazala je da se sjeća jednog obiteljskog ručka na koji je došla sa svojom djecom k svojim roditeljima, to je bilo na kraju lipnja 2019., a na tom ručku je bio i njezin brat, ovdje tuženik, i pričao o tome da je otišao iz firme u kojoj je radio DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o., da ne može više raditi za njih i da želi nešto svoje, ali nije imao novce za osnivanje firme, jer je imao samo svoju plaću i kredit za stan. Tada je tata rekao da će mu dati taj novac od 20.000,00 kn koliko je bratu trebalo za otvaranje firme. Sjeća se da se njezin brat nećkao, jer nije niti mislio da tata ima ušteđevinu, ali tata je donio novac iz sobe gdje je čuvao ušteđevinu i dao taj novac bratu. Poznato joj je još da je brat ubrzo nakon toga osnovao svoju firmu.

23. Svjedokinja PRG, tuženikova sestra iskazala je da je dosta bliska sa svojim bratom, ovdje tuženikom te se sjeća da se on u lipnju 2019. doselio sam u kuću u [adresa] blizu koje ona živi te je prva saznala oko njegovih problema oko zaposlenja u firmi DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. kada joj je ispričao da je došlo do sukoba s njima zbog odnosa prema njemu i ljudima općenito i da planira otvoriti nešto svoje. Kasnije je od sestre DR saznala da mu je tata dao 20.000,00 kn za otvaranje firme, a to su i komentirali na obiteljskim druženjima s roditeljima gdje mu je tata i rekao da mu je to poklonio.

24. Iz iskaza saslušanih parničnih stranaka sud je nedvojbeno zaključio, jer su u tom dijelu stranke iskazivale suglasno, da su prije osnivanja društva SOS BUS d.o.o. oboje bili u radnom odnosu i živjeli u zajedničkom domaćinstvu s njihovo dvoje djece.

25. Stranke su proturječno iskazivale o trajanju njihove bračne zajednice i njihovim odnosima u vrijeme osnivanja trgovačkog društva, pa je tako tuženik tvrdio da je u vrijeme osnivanja društva njihova bračna zajednica bila prekinuta i nisu bili u dobrim odnosima, dok je tužiteljica tvrdila da suprotno, da su u to vrijeme živjeli zajedno i da su bili u dobrim odnosima.

25.1. Ovdje je potrebno napomenuti da u konkretnom slučaju, a u kontekstu relevantnih odredbi OBZ-a iz čl. 36. i čl. 39. koje uređuju bračnu stečevinu i vlastitu imovinu bračnih drugova, pitanje faktičnog trajanja bračne zajednice nije odlučno, slijedom čega sud nije provodio dokaze koje su stranke predložile na ovu okolnost (detaljno navedeno u toč. 5.1. i 5.2. ovog obrazloženja). Isto tako nije odlučno ni pitanje jesu li stranke u vrijeme osnivanja trgovačkog društva bile u dobrim odnosima i jesu li ili nisu komunicirale otvoreno (konkretno kada su bile na ljetovanju neposredno prije osnivanja firme), pa sud nije provodio ni dokaze na ove okolnosti.

26. U ovom predmetu odlučno je pitanje je li tuženik predmetni poslovni udio stekao novcem koji mu je darovan od oca, pa se zbog toga isti ima smatrati vlastitom imovinom tuženika, a ne bračnom stečevinom, u smislu čl. 39. OBZ-a

27. Na temelju stanja spisa, analizirajući iskaze parničnih stranaka, saslušanih svjedokinja te stavljajući njihove iskaze u kontekst cjelokupnog stanja spisa, sud je zaključio da je tuženik dokazao da je predmetni poslovni udjel stekao sredstvima darovanim mu od oca.

28. Naime, saslušane svjedokinje su suglasno iskazivale o okolnostima koje su dovele do čina darovanja tuženiku iznosa od 20.000,00 kuna od njegovog oca. Iako se radi o svjedocima u krvnom srodstvu s tuženikom (majka i sestre), sud je istima poklonio vjeru jer je ocijenio njihove iskaze istinitima i to na temelju analize samog načina njihova iskazivanja, sigurnosti u iskazivanju, jasnoći, načinu govora tijela, kao i detaljima kojima su svjedokinje pridavale značaj tijekom iskazivanja (svjedokinja UR je detaljno opisala tijek razgovora između tuženika i njegovog oca, kao i radnje odlaska po ušteđevinu na kat, davanje, brojanje novca, a iskazi svjedokinje DR i PRG potvrdili su njezine navode). Iskazi saslušanih svjedokinja podudaraju se u potpunosti sa iskazom tuženika, čime je osnažen i njegov iskaz u dijelu gdje je detaljno opisao kako je došlo do predmetnog darovanja od njegovog oca.

29. Tužiteljica je u svom iskazu osporila tvrdnje o darovanju i iskazala je da su sredstva za osnivanje društva SOS BUS d.o.o. išla iz njihove zajedničke ušteđevine koja je iznosila oko 1.500,00 eura (str. 244 i 245 spisa), kao i da je tuženik imao primanja od oko 14.000,00 kn mjesečno i time dovoljno sredstava za osnivanje firme.

30. Što se tiče materijalne situacije parničnih stranaka u vrijeme osnivanja trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. sud je na temelju detaljne analize dokumentacije u spisu i to potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tužiteljicu i tuženika (str. 270-305), pregled iznosi primitaka, obračunske liste, te pregled neoporezivih primitaka za tuženika u DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. (str. 306-405) utvrdio da nisu točni navodi tužiteljice o mjesečnim primanjima tuženika, jer proizlazi da su isti bili cca 6.000,00 kn mjesečno, a kako je tuženik i iskazivao u svom iskazu.

31. Naime, iz potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2018. (str. 274 spisa) vidljivo je da je tuženik tijekom 2018. primio na ime plaće iznos od 36.702,14 kn, a iz pregleda neoporeziv primitaka po radnicima za 2018. izdan od DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. (str. 346 spisa) da je primio 28.100,00 kn, što zbrojeno daje iznos od 64.802,00 kn, koji iznos kad se podijeli s 12 mjeseci, ispada da je tuženik tijekom 2018. ostvario mjesečni prihod od 5.400,00 kn. Što se tiče 2019. godine, iz potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za tuženika za 2019. (str. 276 spisa) vidljivo da je tuženik tijekom 2019. primio na ime plaće tijekom cijele 2019. iznos od 41.691,34 kn, dakle za prvih šest mjeseci polovicu tog iznosa, odnosno cca 20.900,00 kuna, a iz pregleda neoporeziv primitaka po radnicima za 2019. izdan od DAROJKOVIĆ PROMET d.o.o. (str. 338 spisa) da je primio 20.927,37 kn, dakle proizlazi da je tuženik tijekom 2019. godine do osnivanja društva SOSO BUS d.o.o. primio plaću od 41.827,37 kuna i kad se to podjeli sa 6 mjeseci koliko je tuženik radio u 2019. prije osnivanja svoje firme, dobije se iznos od 6.971,22 kuna mjesečnih primitaka. Što se tiče izdataka stranke su u to vrijeme imale kreditnu obvezu od cca 4.000,00 kn mjesečno na ime rate kredita koju je plaćao tuženik, o čemu su stranke suglasno iskazivale na ročištu 28. siječnja 2026.

32. Iz navedenih podataka o prihodima i izdacima tuženika tijekom 2018. (što je godina koja je prethodila osnivanju društva) i tijekom prvih šest mjeseci 2019. (jer je društvo osnovano 17.7.2019.), kreditnoj obvezi od cca 4.000,00 kn te uzimajući u obzir činjenicu da su stranke u to vrijeme zajednički uzdržavale dvoje djece, da je tužiteljica bila na porodiljnom dopustu, kao i tvrdnju same tužiteljice da su u to vrijeme imali ušteđevinu od 1.500,00 eura, sud posredno zaključuje o istinitosti tvrdnji tuženika da u trenutku kada je odlučio osnovati društvo SOS BUS d.o.o. nije imao dovoljno financijskih sredstava te je prihvatio očev dar od 20.000,00 kuna i njime uplatio navedeni iznos na ime temeljnog kapitala prilikom osnivanja toga društva.

33. Temeljem svega navedenoga, ovaj sud je utvrdio da predmetni poslovni udjel tuženika u trgovačkom društvu SOS BUS d.o.o. [adresa] (Grad Ivanec) predstavlja vlastitu imovinu tuženika u smislu čl. 39. OBZ-a, jer je tuženik isti platio sredstvima koja su mu darovana, odnosno sredstvima koja je stekao po pravnoj osnovi različitoj od rada, pa isti ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (točka I. izreke).

U odnosu na rješenje o privremenoj mjeri

34. U tužbi je tužiteljica podnijela prijedlog da sud donese rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere, sadržaj koje je naveden u izreci ovog rješenja.

34.1. U prijedlogu je istaknula da predlaže donošenje rješenja kojim se radi osiguranja nenovčane tražbine - prava tužiteljice da se utvrdi da su ona i tuženik zajednički ovlaštenici odnosno imatelji predmetnog poslovnog udjela u jednakim dijelovima, odredi privremena mjera zabrane tuženiku otuđenja i opterećenja svih poslovnih udjela trgovačkog društva SOS BUS d.o.o. Tužiteljica ističe kako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 346. OZ za određivanje gore navedene privremene mjere.

35. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine regulirane su u odredbi čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, u daljnjem tekstu: OZ). Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

36. U konkretnom slučaju nije učinjena vjerojatnom prva zakonska pretpostavka za određivanje predložene privremene mjere koja se odnosi na postojanje tražbine, budući da je u odnosu na utvrđenje da su stranke zajednički ovlaštenici odnosno imatelji poslovnog udjela te da poslovni udjeli predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, sud odlučio o neosnovanosti takvog tužbenog zahtjeva. Stoga, kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine radi čijeg osiguranja predlaže privremenu mjeru, nedostaje jedna od zakonskih pretpostavki za određivanje predložene privremene mjere te je prijedlog za osiguranje valjalo odbiti kao u izreci rješenja.

37. O troškovima parničnog postupka riješeno je pod toč. V. izreke te je tuženiku, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a priznat parnični trošak u iznosu 1.562,50 eura, a koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarife), sastav očitovanja na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11.t.1. Tarife), sastav podneska od 16.11.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 8. prosinca 2025., 28. siječnja i 24. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), dok za pristup ročištu 16.10.2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja tuženik ima pravo na naknadu od 25% odnosno iznos od 50,00 eura (Tbr. 9. t. 5. tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 eura, čemu se pribraja trošak PDV-a od 25% u iznosu od 312,50 eura, što ukupno daje iznos od 1.562,50 eura.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Levanić-Škerbić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Pun. tužiteljice - Gordan Preglej, odvjetnik iz Zagreba

2. Pun. tuženika - Renata Pejanović i Vladimira Pirović Papić, odvjetnice iz Zagreba