REPUBLIKA HRVATSKA

P-113/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5 , radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u čl. 3. ugovora o kreditu broj: 138-50-3282568 sklopljenog 22. veljače 2006. između ŠU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita .“

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 340,97 eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 340,97 eura od 8. ožujka 2006. do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 288,88 eura i u dijelu kojim zahtijeva isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 2,22 eura od 30. travnja 2006. do isplate,

- 2,23 eura od 31. svibnja 2006. do isplate,

- 2,22 eura od 30. lipnja 2006. do isplate,

- 2,21 eura od 31. srpnja 2006. do isplate,

- 2,22 eura od 31. kolovoza 2006. do isplate,

- 2,22 eura od 30. rujna 2006. do isplate,

- 2,22 eura od 31. listopada 2006. do isplate,

- 2,20 eura od 30. studenog 2006. do isplate,

- 2,18 eura od 31. prosinca 2006. do isplate,

- 2,17 eura od 31. siječnja 2007. do isplate,

- 2,17 eura od 28. veljače 2007. do isplate,

- 2,17 eura od 31. ožujka 2007. do isplate,

- 2,14 eura od 30. travnja 2007. do isplate,

- 2,12 eura od 31. svibnja 2007. do isplate,

- 2,11 eura od 30. lipnja 2007. do isplate,

- 2,12 eura od 31. srpnja 2007. do isplate,

- 2,13 eura od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- 2,10 eura od 30. rujna 2007. do isplate,

- 2,09 eura od 31. listopada 2007. do isplate,

- 2,20 eura od 30. studenog 2007. do isplate,

- 2,19 eura od 31. prosinca 2007. do isplate,

- 2,23 eura od 31. siječnja 2008. do isplate,

- 2,25 eura od 29. veljače 2008. do isplate,

- 2,29 eura od 31. ožujka 2008. do isplate,

- 2,23 eura od 30. travnja 2008. do isplate,

- 2,29 eura od 31. svibnja 2008. do isplate,

- 2,32 eura od 30. lipnja 2008. do isplate,

- 2,28 eura od 31. srpnja 2008. do isplate,

- 2,28 eura od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- 2,31 eura od 30. rujna 2008. do isplate,

- 2,50 eura od 31. listopada 2008. do isplate,

- 2,37 eura od 30. studenog 2008. do isplate,

- 2,53 eura od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 2,55 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,

- 2,56 eura od 28. veljače 2009. do isplate,

- 2,53 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,

- 2,54 eura od 30. travnja 2009. do isplate,

- 2,49 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,

- 2,46 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,

- 2,47 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,

- 2,49 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- 2,48 eura od 30. rujna 2009. do isplate,

- 2,47 eura od 31. listopada 2009. do isplate,

- 2,50 eura od 30. studenog 2009. do isplate,

- 2,53 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,

- 2,57 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,

- 2,56 eura od 28. veljače 2010. do isplate,

- 2,61 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,

- 2,60 eura od 30. travnja 2010. do isplate,

- 2,62 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,

- 2,79 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,

- 2,76 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,

- 2,69 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- 2,65 eura od 30. rujna 2010. do isplate,

- 2,60 eura od 31. listopada 2010. do isplate,

- 2,71 eura od 30. studenog 2010. do isplate,

- 2,87 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,

- 2,76 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,

- 2,80 eura od 28. veljače 2011. do isplate,

- 2,75 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,

- 2,76 eura od 30. travnja 2011. do isplate,

- 2,96 eura 31. svibnja 2011. do isplate,

- 2,94 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,

- 3,10 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,

- 3,02 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 2,92 eura od 30. rujna 2011. do isplate,

- 2,91 eura od 31. listopada 2011. do isplate,

- 2,91 eura od 30. studenog 2011. do isplate,

- 2,95 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,

- 2,99 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,

- 3,00 eura od 29. veljače 2012. do isplate,

- 2,97 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,

- 2,99 eura od 30. travnja 2012. do isplate,

- 3,00 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,

- 2,98 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,

- 2,98 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,

- 2,97 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- 2,93 eura od 30. rujna 2012. do isplate,

- 2,97 eura od 31. listopada 2012. do isplate,

- 2,99 eura od 30. studenog 2012. do isplate,

- 2,98 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,

- 2,91 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,

- 2,97 eura od 28. veljače 2013. do isplate,

- 2,97 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,

- 2,95 eura od 30. travnja 2013. do isplate,

- 2,88 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,

- 2,88 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,

- 2,89 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,

- 2,92 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- 2,96 eura od 14. listopada 2013. do isplate,

- 2,94 eura od 31. listopada 2013. do isplate,

- 2,95 eura od 30. studenog 2013. do isplate,

- 2,97 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,

- 2,72 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,

- 2,74 eura od 28. veljače 2014. do isplate,

- 2,73 eura od 31. ožujka 2014. do isplate,

- 2,71 eura od 30. travnja 2014. do isplate,

- 2,71 eura od 31. svibnja 2014. do isplate,

- 2,71 eura od 30. lipnja 2014. do isplate,

- 2,73 eura od 31. srpnja 2014. do isplate,

- 2,75 eura od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- 2,75 eura od 30. rujna 2014. do isplate,

- 2,77 eura od 31. listopada 2014. do isplate,

- 2,78 eura od 30. studenog 2014. do isplate,

- 2,77 eura od 31. prosinca 2014. do isplate,

- 2,78 eura od 31. siječnja 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 28. veljače 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 31. ožujka 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 30. travnja 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 31. svibnja 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 30. lipnja 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 31. srpnja 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 31. kolovoza 2015. do isplate,

- 2,78 eura od 30. rujna 2015. do isplate,

- 3,35 eura od 31. listopada 2015. do isplate,

- 3,36 eura od 30. studenog 2015. do isplate,

- 3,36 eura od 31. prosinca 2015. do isplate,

- 3,37 eura od 31. siječnja 2016. do isplate,

- 3,36 eura od 29. veljače 2016. do isplate,

- 3,32 eura od 31. ožujka 2016. do isplate,

- 3,30 eura od 30. travnja 2016. do isplate,

- 307,21 eura od 30. svibnja 2016. do isplate,

kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.682,10 eura u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 949,68 eura, kao neosnovan.

VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.750,00 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 629,85 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su SU i tuženik **.**.2006. sklopili ugovor o kreditu. Navodi da je čl. 3. ugovora određeno da će kreditor naplatiti korisniku kredita naknadu za obradu kredita u iznosu od 0,50% od iznosa kredita. Navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koji bi stvarni troškovi bili obuhvaćeni ovom naknadom, razlozima koji bi opravdavali naplaćivanje takve naknade, svrsi naknade, relaciji odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Navodi da je tuženik od korisnika kredita primio naknadu za obradu kredita u iznosu od 340,97 eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osporava tijek zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dopise (list 6, 9, 15 spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 10-14 spisa), ugovor o kreditu (list 16-23 spisa), dodatak ugovoru o kreditu (list 24-28), knjigovodstvenu karticu (list 29-36 spisa), saslušan je svjedok SU (list 77-78 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Darfin d.o.o. (list 88-97, 111-113 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita.

6. Tužitelj je u podnesku od 28. lipnja 2026. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 629,85 eura. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a s obzirom na to da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja i takva preinaka je svrsishodna za končano rješenje spora između stranaka.

7. Nije sporno da su tuženik i SU sklopili ugovor o kreditu 22. veljače 2006.

8. Iz ugovora o kreditu broj 138-50-3282568 proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije sklopio ugovor niti kao obrtnik, niti kao trgovac pojedinac, već fizička osoba pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svjedok SU je iskazao da je kredit podigao za kupnju stana u kojem stanuje. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi se radilo o korištenju stana za bilo kakve poslovne svrhe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŠU jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu, odnosno odredbom čl. 6. ugovora iz koje proizlazi da se radi o stambenom kreditu. Tuženik je ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

9. Čl. 1. ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 109.500,00 CHF.

10. Čl. 3. ugovora o kreditu ugovoreno je da naknada iznosi 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

11. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine utvrđeno je da su SU i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine 30. svibnja 2023. Čl. 1. i 2.1. ugovora o ustupu tražbine ugovoreno je da SU ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj 138-50-3282568 sklopljenog između ŠU i tuženika, i to tražbina na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

12. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

13. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

14. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

16. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

17. Svjedok SU iskazao je da nije bilo nikakvih pregovora u banci prije sklapanja ugovora o kreditu i da mu u banci nisu ništa objašnjavali u vezi naknade za obradu kredita, njezinoj svrsi, a niti o tome zašto iznosi 0,50% od iznosa kredita .

18. Iz iskaza svjedoka ŠU ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita, zašto iznosi upravo 0,50% od iznosa kredita, a niti o o tome koja je svrha ugovaranja te naknade. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ŠU jer je logičan i uvjerljiv, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču. Tuženik niti ne iznosi činjenicu koji zaposlenik banke je vodio pregovore s potrošačem oko sklapanja ugovora.

20. Ništetna je odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada u iznosu od 0,50% od iznosa kredita.

21. U postupku nije sporno da je korisnik kredita platio tuženiku naknadu u iznosu od 340,97 eura 8. ožujka 2006.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

23. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

24. Iz iskaza svjedoka ŠU proizlazi da se o odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

25. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti o svrsi te naknade, a niti o razlozima koji opravdavaju naplaćivanje naknade u iznosu od 0,50% od iznosa kredita. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da iznosi 0,50% od iznosa kredita. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

26. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

27. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

28. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

29. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

30. Zbog toga je odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

31. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO - a.

32. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

33. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

34. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 340,97 eura.

35. Iz nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darfin d.o.o. proizlazi da je ukupno naplaćena naknada za obradu kredita 2.569,05 kuna, što sada iznosi 340,97 eura. Vještak je u osnovnom nalazu i mišljenju obračunao anuitete do 30. rujna 2015. te iz osnovnog nalaza i mišljenja proizlazi da za to razdoblje ukupni iznos mjesečnih anuiteta iznosi 82.439,92 CHF, od čega je otplata glavnice 39.307,42 CHF i kamata 46.060,02 CHF. U slučaju da je glavnica kredita umanjena za iznos troška obrade kredita, tada je ukupni iznos mjesečni anuiteta 82.027,75 CHF od čega je otplata glavnice 39.110,98 CHF i kamata 42.916,77 CHF. Razlika anuiteta ako se iznos kredita umanji za iznos troška obrade kredita je 299,22 eura. Vještak je dopunskom nalazu i mišljenju obračunao i daljnje anuitete plaćene nakon 30. rujna 2015. Iz dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da za to razdoblje ukupni iznos mjesečnih anuiteta iznosi 48.924,98 eura, od čega je otplata glavnice 47.304,20 eura i kamata 1.620,78 eura. U slučaju da je glavnica kredita umanjena za iznos troška obrade kredita od 340,97 eura, tada je ukupni iznos mjesečnih anuiteta 48.592,86, od čega je otplata glavnice 46.983,10 eura i kamata 1.609,76 eura. Razlika anuiteta ako se iznos kredita umanji za iznos troška obrade kredita je 330,63 eura. Iz toga proizlazi i da sveukupno, za cijelo razdoblje otplate kredita, razlika anuiteta ako se iznos kredita umanji za iznos trošak obrade kredite od 340,97 eura iznosi 629,85 eura (299,22 eura + 330,63 eura).

36. Posljedica ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a je povrat činidbe koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe, dakle, povrat iznosa naplaćene naknade od 340,97 eura. Korisniku kredita je odobren kredit u iznosu od 109.500,00 CHF, pri čemu je dio tog kredita iskorišten za naplaćivanje naknade za obradu kredita u iznosu od 340,97 eura. Međutim, korisnik kredita dužan je plaćati anuitete prema iznosu odobrenog kredita, dakle, 109.500,00 CHF. Nije odlučno za koju svrhu je dio tog kredita naplaćen, pa nije odlučno niti to što je dio kredita u iznosu od 340,97 eura iskorišten za naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva. I dalje je činidba koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi upravo iznos naplaćene naknade od 340,97 eura. Iznos ukupne razlike anuiteta prema otplatnom planu i anuiteta u slučaju da je iznos kredita umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 340,97 eura ne predstavlja činidbu koju je korisnik kredita platio na temelju ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita. Ništetna je odredba čl. 3. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da naknada iznosi 0,50% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. Korisnik kredita je na temelju te odredbe platio naknadu u iznosu od 340,97 eura i taj iznos tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a. Odredba ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da tuženik odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 109.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dakle, u iznosu koji nije umanjen za iznos naknade za obradu kredita od 340,97 eura) nije ništetna. Stoga, ukupna razlika anuiteta između kredita u iznosu od 109.500,00 CHF i anuiteta po kreditu u iznosu umanjenom za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nije činidba dana na temelju ništetne odredbe. Samo dio tog iznosa od 340,97 eura, u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kredita, predstavlja činidbu danu na temelju ništetne odredbe čl. 3. ugovora o kreditu. Zbog toga ne postoji tražbina tužitelja preko navedenog iznosa od 340,97 eura.

37. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

38. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

39. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO -a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja , a nesporno je da je naknada naplaćena 8. ožujka 2006. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

40. Tužitelj je uspio u parnici s iznosom od 340,97 eura i sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 3. ugovora o kreditu . Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva za utvrđenje u iznosu od 1.400,00 eu ra u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a. Tuženik nije prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Stoga, vrijednost predmeta spora tog zahtjeva je 1.400,00 eura sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a, a ukupna vrijednost predmeta spora je 2.029,85 eura. U stadiju parnice prije podneska od 28. lipnja 2026. tužitelj je uspio u parnici u cijelosti pa mu u tom dijelu pripada naknada troškova postupka u cijelosti . U stadiju postupka od 28. lipnja 2026. pa do okončanja prvostupanjskog postupka tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 85,76% jer je uspio sa zahtjevom za isplatu iznosa od 340,97 eura i zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 3. ugovora. U tom stadiju pripada mu naknada troškova u omjeru od 71,52% (85,76% - 14,24%) sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

41. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

42. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

43. Tužitelju su u stadiju postupka u kojem je u cijelosti uspio u parnici sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podneska od 6. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podneska od 5. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 16. travnja 2025., 22. svibnja 2025. i 24. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište od 1. lipnja 2026. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife , trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i trošak izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŠU u iznosu od 98,60 eura, što ukupno iznosi 1.431,78 eura.

44. Tužitelju su u stadiju postupka nakon povišenja tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a priznati troškovi sastava podneska od 28. lipnja 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, zastupanja na ročištu od 6. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 350,00 eura, a u omjeru od 71,52% sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 250,32 eura.

45. Tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 1.682,10 eura (1.431,78 eura + 250,32 eura).

46. Tužitelju nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura jer je tuženik priznao visinu naplaćene naknade u iznosu od 340,97 eura, kao i datum naplaćene naknade. Vještačenje je na prijedlog tužitelja izvedeno, ne radi utvrđivanja iznosa naplaćene naknade, već radi utvrđivanja ukupne razlike između iznosa anuiteta s uključenom naknadom za obradu kredita i iznosa anuiteta ako se kredit umanji za iznos naknade za obradu kredita. U tom dijelu, preko iznosa priznate visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 340,97 eura tužitelj nije uspio u parnici. Dakle, vještačenje je izvedeno radi utvrđivanja dijela visine tužbenog zahtjeva u kojem dijelu je tužitelj izgubio parnicu pa mu ne pripada pravo na naknadu troška tog vještačenja.

47. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 31. ožujka 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da njime ponavlja navode iz podneska od 6. ožujka 2025., odnosno očituje se o istim okolnostima o kojima se već očitovao u tom podnesku.

Zagreb, 17. srpnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku