Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-132/2024-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Ratkoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Osijek, OIB: 89819375646, Osijek, Josipa Huttlera 4, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja u zamjeni FŠ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom uredu Damira Ratkovića, i punomoćnice tuženog LŠŠ, dipl. iur, po objavi 17. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024., Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. i Odluka Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024. nezakoniti i nedopušteni.

II. Utvrđuje se da tužitelj LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] obnaša poslove radnog mjesta – STRUČNI RADNIK NA TEHNIČKOM ODRŽAVANJU s pripadajućim koeficijentom 1,39 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 22/2024).

III. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Osijek, J. Huttlera 4, Osijek, OIB 89819375646 da isplati tužitelju LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] razliku svakomjesečne manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 2.829,48 EUR za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 21. listopada 2025. i nadalje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, koja teče:

– za ožujak 2024. na iznos 76,06 EUR od 10. travnja 2024. do isplate,

– za travanj 2024. na iznos 145,22 EUR od 10. svibnja 2024. do isplate,

– za svibanj 2024. na iznos 150,19 EUR od 11. lipnja 2024. do isplate,

– za lipanj 2024. na iznos 146,08 EUR od 10. srpnja 2024. do isplate,

– za srpanj 2024. na iznos 145,87 EUR od 9. kolovoza 2024. do isplate,

– za kolovoz 2024. na iznos 144,41 EUR od 10. rujna 2024. do isplate,

– za rujan 2024. na iznos 129,49 EUR od 9. listopada 2024. do isplate,

– za listopad 2024. na iznos 145,87 EUR od 9. studenog 2024. do isplate,

– za studeni 2024. na iznos 133,53 EUR od 10. prosinca 2024. do isplate,

– za prosinac 2024. na iznos 145,88 EUR od 10. siječnja 2024. do isplate,

– za siječanj 2025. na iznos 145,14 EUR od 8. veljače 2025. do isplate,

– za veljaču 2025. na iznos 150,24 EUR od 8. ožujka 2025. do isplate,

– za ožujak 2025. na iznos 143,68 EUR od 9. travnja 2025. do isplate,

– za travanj 2025. na iznos 149,49 EUR od 8. svibnja 2025. do isplate,

– za svibanj 2025. na iznos 150,24 EUR od 10. lipnja 2025. do isplate,

– za lipanj 2025. na iznos 148,41 EUR od 9. srpnja 2025. do isplate,

– za srpanj 2025. na iznos 150,92 EUR od 9. kolovoza 2025. do isplate,

– za kolovoz 2025. na iznos 148,66 EUR od 9. rujna 2025. do isplate,

– za rujan 2025. na iznos 135,32 EUR od 8. listopada 2025. do isplate,

– za listopad 2025. na iznos 144,79 EUR od 8. studenog 2025. do isplate,

sve to u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.675,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. srpnja 2024. navodi da je višegodišnji radnik tuženika na poslovnima zidara te je uvijek bio izjednačen s plaćom radnika bravara. Obzirom se radi o poslovima iste stručne spreme, znanja i sposobnosti, smatra da je prilikom prevođenja njegovog radnog mjesta došlo do pogreške budući mu je dodijeljen koeficijent u visini 1,25 umjesto da mu se dodijelio koeficijent jednako kao bravar kojemu je dodijeljen koeficijent 1,39. Očigledno se radi o pogrešnom prevođenju dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore, a koje je uređeno Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 22/24.) koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. Radnik je nezadovoljan obzirom mu je prilikom prevođenja dodijeljen nepripadni koeficijent u iznosu 1,25, dok je za radno mjesto bravara dodijeljen koeficijent 1,39, te je došlo do pogrešne razlike u plaćanju jednakovrijednih struka kod tuženika, jer su godinama i jedni i drugi imali istovrsnu bruto plaću, što sada kod prevođenja dosadašnjih ugovora o radu na nove ugovore nije ostalo isto, već je kod određivanja pripadajućeg koeficijenta radnog mjesta zidara došlo do degradacije. Stoga tužitelj predlaže da nadležni sud provede dokaze predložene u ovoj tužbi, te da donese presudu:

„I. Poništava se Ugovor o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024., poništava se Odluka o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024., poništava se Odluka Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446- 02/2024 od 9. srpnja 2024.

II. Utvrđuje se da tužitelj obnaša poslove radnog mjesta – ZIDAR te da mu pripada koeficijent radnog mjesta od 1,39, koji je sukladan njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, a sukladno Uredbi radi se o radnom mjestu Stručnog radnika tehničkog održavanja, a ne o uopćenom poslu radnika III. vrste.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju razliku plaće od ranije utvrđenog koeficijenta 1,25 do koeficijenta od 1,39 počevši od 1. ožujka 2024. i nadalje uvećano za pripadajuću zateznu kamatu tekućom od 1. ožujka 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, sve u roku 15 dana.“

1.1. U podnesku od 4. travnja 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev i predložila da sud donese presudu:

1.2. U podnesku od 25. veljače 2026. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev, te predložio da sud donese presudu kako to proizlazi iz točke I. do IV. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe prigovor prekluzije prava na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa obzirom je tužiteljev koeficijent radnog mjesta preveden sklapanjem dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024., a ne sklapanjem Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. kako to pogrešno tumači tužitelj. Temeljem oba ugovora radnik i poslodavac su ugovorili koeficijent složenosti poslova 1,25. U konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, ne radi se o prevođenju koeficijenata, već o ponudi izmijenjenog ugovora sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek koji je stupio na snagu 6. lipnja 2024., sve sukladno obvezi ustanove utvrđenoj u članku 37. Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama („Narodne novine“ 155/23.). Naime, tužitelj je prije stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ 22/24.) imao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 0,815. Stupanjem na snagu predmetne uredbe tužitelj i tuženik su 1. ožujka 2024. sklopili Dodatak ugovora o radu na radnom mjestu Radnik III. vrste te je radniku koeficijent preveden na 1,25 što je rezultiralo povećanjem plaće. Nakon što je tužitelju ponuđen novi Ugovor o radu broj:

R2/02-6982/2024 od 27. lipnja 2024., tužitelj dobrovoljno potpisuje novi Ugovor o radu na radno mjesto Radnik III. vrste – zidar. Tužitelj je dobrovoljno potpisao i taj ponuđeni ugovor na radnom mjestu radnik III. vrste - zidar te isti nije moguće „poništiti“ kako to tužitelj pogrešno zahtjeva tužbom obzirom se radi o dvostrano obveznom pravnom odnosu zasnovanom na suglasnosti volja obiju stranaka, a tužitelj niti ne navodi razloge koji su zakonom predviđeni za poništaj ugovora. Ovdje se ne radi o institutu otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, već je tužitelju nakon prethodnog prevođenja koeficijenata i sklapanja Dodatka ugovora od 1. ožujka 2024., ponuđen novi ugovor na radno mjesto III. vrste koji je on svojom slobodnom voljom potpisao. Predmetni ugovor je tužitelju ponuđen sukladno Zakonu, Uredbi i Pravilniku o sistematizaciji tuženika. Tužitelj je mogao u za to predviđenom prekluzivnom roku osporavati Dodatak ugovora o radu od 1. ožujka 2024. zbog „pogrešnog prevođenja koeficijenata“, ali pogrešno prevođenje koeficijenata nije i ne može biti razlog za „poništaj“ Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. iz razloga što se tim ugovorom nisu prevodili koeficijenti. Koeficijenti su suglasno prevedeni 1. ožujka 2024. sklapanjem Dodatka ugovora o radu od 1. ožujka 2024. između tužitelja i tuženika. Dodatkom ugovora o radu od 1. ožujka 2024. i Ugovorom o radu od 27. lipnja 2024. ugovoren je isti koeficijenti radnog mjesta u visini od 1,25 pa je nejasno iz kojeg razloga tužitelj osporava ugovor o radu koji je dobrovoljno potpisao. Ponuđeni ugovor za radno mjesto radnik III. vrste - zidar sačinjen je sukladno novom aktu poslodavca, Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta od 28. svibnja 2024., koji akt je poslodavac donio sukladno obvezi utvrđenoj člankom 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama.

Člankom 10. stavkom 1. i 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama propisani su uvjeti da bi radnik mogao ostvariti pravo na koeficijent radnog mjesta Stručnog radnika na tehničkom održavanju. Prilikom ponude Ugovora o radu, tuženik je svjestan odredbe članka 10. stavka 5. Uredbe zatražio podatak ispunjava li radnik uvjete iz navedene odredbe od Voditelja Službe za tehničke poslove, BŠ, koji je Odjelu za kadrovske poslove dao informaciju kako radnik zaposlen na radnom mjestu III. vrste

– zidar ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja u ustanovama kod kojih bi, uslijed nepravilnog rada navedenih sustava, nastupila opasnost za život i zdravlje radnika koja se ne može otkloniti ili izbjeći. Već po prirodi stvari je logično kako te poslove zidar ne obavlja, a isto ne proizlazi niti iz opisa poslova iz Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Tuženik nema sistematizirano dodatno radno mjesto stručnog radnika na tehničkom održavanju niti mu je za pravilno funkcioniranje potreban još jedan radnik na tim poslovima pa je tužbeni zahtjev tužitelja nemoguće ostvariti. Tužitelj izjednačava radno mjesto, struku i poslove zidara i bravara što nije životno, razumski, a ni pravno gledano moguće obzirom se radi o različitim radnim mjestima i različitim strukama za koje su predviđeni različiti programi školovanja sukladno propisima RH. Već iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta je vidljivo kako se radi o različitim radnim mjestima, odnosno opisima poslova. Nadalje, iz Jedinstvenog nastavnog plana i okvirnog obrazovnog programa za zanimanje zidar je evidentno kako isti ne odgovora nastavnom planu bravara pa su navodi tužitelja potpuno promašeni. Iz navedenih razloga tužitelj ne može niti obavljati iste poslove kao bravar za što nije predložio niti jedan relevantan dokaz, a iz očitovanja Voditelja službe za tehničke poslove, stoji kako slijedi: „Dakle, komparirati i izjednačavati zanimanje zidara sa zanimanjem radnika u radionici za finu mehaniku iz navedenog nije moguće, kao što je i činjenica da zidar ne održava električne uređaje, ventilacijski sustava, i sustav grijanja i hlađenja (članak 10. stavak 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama).“ Obzirom na navedeno, tuženik predlaže odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naknaditi prouzročeni trošak postupka.

2.1. U podnesku od 30. travnja 2025., a očitujući se na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja od 4. travnja 2025., tuženik navodi kako iz preinačenog tužbenog zahtjeva proizlazi kako tužitelj: povlači zahtjev za poništenjem Ugovora o radu te predlaže da se isti utvrdi nezakonitim i nedopuštenim, te i dalje ne čini spornim da obavlja poslove zidara. Iz držanja tužitelja u parnici očigledno je da tužitelj i dalje pogrešno smatra kako je predmet ovog postupka prevođenje koeficijenata, s kojim subjektivnim zahtjevom je prekludiran. Odluka o plaći proizlazi iz radnog mjesta o kojem su se strane suglasile ugovorom o radu, a koeficijent tog radnog mjesta je propisan Uredbom Vlade RH te nije diskrecijska ocjena poslodavca. Stoga je za pravilno rješavanje ovog spora jedino relevantno pravno pitanje pripada li tužitelju u periodu od 1. srpnja 2024. pa nadalje, prema ugovoru o radu od 27. lipnja 2024., za radno mjesto radnika III. vrste – zidar, koeficijent 1,25 ili koeficijent 1,39, koji tužitelj neosnovano zahtijeva. Budući zidar nije radnik odgovarajuće struke za održavanje električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja, to mu tuženik nije bio dužan niti mu je mogao ponuditi Ugovor o radu na radnom mjestu Stručni radnik na tehničkom održavanju.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. (stranica 4-5, 41-42 spisa), Odluku o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. (stranica 6, 17 spisa), prigovor od 26. lipnja 2024. protiv odluke Ravnateljstva ur.broj: R1/6763-14/2024 od 6. lipnja 2024. (stranica 7 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 11. srpnja 2024. (stranica 8 spisa), Odluku Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024. (stranica 9 spisa), odgovor na Zahtjev za zaštitu prava od 23. srpnja 2024. (stranica 10, 77-78 spisa), svjedodžbu o položenim predmetnim ispitima od 15. lipnja 2019. (stranica 18 spisa), izvadak iz naziva radnih mjesta tuženika (stranica 19-20, 24-30 spisa), Odluku o plaći od 31. listopada 2023. (stranica 21 spisa), Odluku o imenovanju radne skupine KBC-a Osijek od 28. veljače 2024. (stranica 22-23 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta KBC-a Osijek od 28. svibnja 2024. (stranica 32-38 spisa), Dodatak Ugovora o radu od 1. ožujka 2024. (stranica 39-40 spisa), Ugovor o radu od 18. listopada 2023. (stranica 43-44, 69-70 spisa), dopis Ravnateljstva KBC-a Osijek od 28. veljače 2024. (stranica 45-46 spisa), popis djelatnika službe za tehničke poslove (stranica 47-49 spisa), dopis ravnateljstva KBC-a Osijek od 19. lipnja 2024. (stranica 50-51 spisa), popis djelatnika službe za tehničke poslove (stranica 52-54 spisa), e-mail prepisku – očitovanje (stranica 55-56 spisa), izvod iz Sistematizacije radnih mjesta (stranica 71 spisa), Odluku Ravnateljstva KBC-a ur.broj: R1/6763-14/2024 od 6. lipnja 2024. (stranica 79- 81 spisa), iskaz svjedokinje EŠ (stranica 86-87 spisa), iskaz tužitelja (stranica 87-88 spisa), iskaz svjedoka BŠ (stranica 93-94 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 16. siječnja 2026. (stanica 98- 123 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Tužitelj je u podnesku od 4. travnja 2025., odnosno konačno u podnesku od 25. veljače 2026. (samo u odnosu na razliku plaće), uredio tužbeni zahtjev, kojim je ustvari preinačio tužbu jer je umjesto zahtjeva za poništenjem Ugovora o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024., Odluke o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024., Odluke Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024., postavio zahtjev za utvrđenjem nezakonitim i nedopuštenim Ugovora o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024., Odluke o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. i Odluke Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024. Tuženik se nije protivio ovako preinačenoj tužbi, već se je upustio u raspravljanje po istoj.

4.1. Odredbom članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP) je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (stavak 1.), da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.), da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3.), da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci (stavak 4.).

4.2. Odredbom članka 191. stavka 1. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

4.3. Pošto je tužitelj preinačio tužbu u podnesku od 4. travnja 2025., a prethodni postupak je zaključen 12. rujna 2025., time da se tuženik nije protivio ovakvoj preinaci, već se upustio u raspravljanje po istoj, to je ista pravovremena i dopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitim i nedopuštenim Ugovora o radu tuženika broj R2/02-6982/2024 koji je radnik primio 26. lipnja 2024., Odluke o plaći broj r2/02-6982-02/2024 od 1. srpnja 2024. i Odluke Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024., zatim zahtjev za utvrđenje da tužitelj obnaša poslove radnog mjesta – STRUČNI RADNIK NA TEHNIČKOM ODRŽAVANJU s pripadajućim koeficijentom 1,39 sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 22/2024 - dalje u tekstu: Uredba), zahtjev za isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu 2.829,48 EUR za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 21. listopada 2025. i nadalje između stvarno obračunate i isplaćene plaće po koeficijentu 1,25 i plaće koja bi mu imala pripasti po koeficijentu 1,39.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj prije stupanja na snagu Uredbe radio kod tuženika na radnom mjestu zidar u Radionici za poslove strukturnog održavanja, Odsjek za strukturno održavanje pri Službi za tehničke poslove, s koeficijentom složenosti poslova 0,815,

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/23. - dalje: ZP) i Uredbe, tužitelj potpisao s tuženikom Dodatak ugovoru o radu 1. ožujka 2024. za radno mjesto Radnik III. vrste, platni razred: 2,

- da je sukladno ZP-u i Uredbi, tuženik 28. svibnja 2024. donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik) prema kojem je tužitelj s tuženikom potpisao novi Ugovor o radu 27. lipnja 2024. za radno mjesto Radnik III. vrste - zidar u Radionici za poslove strukturnog održavanja/ Odsjek za strukturno održavanje/Služba za tehničke poslove,

- da je tuženik 1. srpnja 2024. donio Odluku o plaći kojom je tužitelju utvrdio koeficijent složenosti poslova za radno mjesto Radnik III. vrste – zidar 1,250.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o radu od 18. listopada 2023., Odluke o plaći od 31. listopada 2023., Dodatka Ugovora o radu od 1. ožujka 2024., Ugovora o radu od 27. lipnja 2024., Odluke o plaći od 1. srpnja 2024.

7. Sporno je među strankama je li tužitelj prekludiran u podnošenju tužbe, zatim je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužitelja u skladu s Uredbom; je li tuženik, a nakon donošenja nove sistematizacije, trebao s tužiteljem sklopiti Ugovor o radu za radno mjesto Stručni radnik na tehničkom održavanju s koeficijentom 1,39 zbog čega je sporna i valjanost tuženikove Odluke od 1. srpnja 2024. o tužiteljevoj plaći, a time i ima li tužitelj pravo na razliku plaće između plaće koja mu je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2024. do 21. listopada 2025. obračunata i isplaćivana po koeficijentu složenosti poslova od 1,25 i plaće koja bi mu se obračunala primjenom koeficijenta složenosti poslova 1,39.

8. Prigovor prekluzije nije osnovan.

8.1. Odredbom članka 133. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – dalje: ZR), je propisano da je radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8.2. Tužitelj je tužbu podnio 30. srpnja 2024., pa obzirom je Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. primio 26. lipnja 2024. (što niti tuženik ne osporava, već isto proizlazi i iz popisa sa stranice 52 spisa), da je Odluka o plaći donijeta 1. srpnja 2024., da je protiv istih tuženiku podnio Zahtjev za zaštitu prava 11. srpnja 2024. (stranica 8 spisa), na koji mu je Zahtjev odgovorilo Ravnateljstvo tuženika 23. srpnja 2024. (stranica 77-78 spisa), to u konkretnom slučaju nije nastupila prekluzija, niti na navedeno utječe činjenica što tužitelj prethodno nije osporavao sam Dodatak ugovora o radu od 1. ožujka 2024. (a što tužitelj niti ne spori). Tužitelj traži i utvrđenje ništetnim i nezakonitim i Odluke Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024., koju je zaprimio 15. srpnja 2024. (stranica 9 spisa), a što tuženik ne spori), kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava ovdje tužitelja protiv Odluke Ravnateljstva KBC Osijek Urbroj: R1/6763-14/2024 od 6. lipnja 2024., pa je i u odnosu na istu tužba pravovremeno podnijeta u roku 15 dana od primitka. Na zahtjev kojim traži isplatu razlike u plaći između isplaćenog i tzv. pripadajućeg koeficijenta se ne primjenjuju rokovi iz članka 133. stavka 1. i 2. ZR-a.

9. U odnosu na pitanje je li tuženik izvršio prevođenje radnog mjesta tužitelja u skladu s Uredbom, valja poći od samog cilja Uredbe koji je prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta tako što će se primjenom Uredbe i Zakona o plaćama u državnim i javnim službama osigurati jednakost plaća na istim radnim mjestima (jednaka plaća za jednak rad).

10. Odredbom članka 36. ZP-a, propisano je da čelnik tijela mora u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe ponuditi radniku izmjenu ugovora o radu. Ako radnik smatra da mu je radno mjesto pogrešno prevedeno, može tražiti ispravak koji čelnik može usvojiti ili odbiti, nakon čega radnik zaštitu svoga prava može dalje ostvarivati pred sudom.

11. Odredbom članka 37. ZP-a je propisano da je čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezno donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe, dok je člankom 38. propisano da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. ovoga Zakona.

12. Odredbom članka 25. i 26. Uredbe propisano je da će se prevođenje radnih mjesta provesti prema tablicama za prevođenje radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe, s tim što se samo prevođenje radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

13. Odredbom članka 4. Uredbe propisano je da su radna mjesta u javnim službama opća i posebna radna mjesta (stavak 1.), kao i da se opća radna mjesta odnose na sve javne ustanove, a minimalni stručni uvjeti koji moraju biti ispunjeni prilikom zapošljavanja na opća radna mjesta propisuju se ovom Uredbom (stavak 2.). Opća radna mjesta u javnim službama su rukovodeća radna mjesta i ostala radna mjesta (članak 5. stavak 1. Uredbe). Radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju i radnik III. vrste su ostala radna mjesta s koeficijentom složenosti poslova 1,39 za stručnog radnika na tehničkom održavanju (članak 10.1.20. Uredbe) odnosno 1,25 za radnika III. vrste (članak 10.1.23. Uredbe). Odredbom članka 10. stavka 5. Uredbe propisano je da se radno mjesto iz stavka 1. ovoga članka pod brojem 10.1.20. odnosi na obavljanje poslova održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja u ustanova kod kojih bi, uslijed nepravilnog rada navedenih sustava, nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika koja se ne može otkloniti ili izbjeći.

13.1. Nadalje odredbom članka 11. stavka 4. Uredbe propisano je da su radna mjesta iz članka 10. stavka 1. ove Uredbe od broja 10.1.16. do 10.1.23. radna mjesta III. vrste, a minimalni uvjeti radnog iskustva propisuju se unutarnjim aktima ustanove.

13.2. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 3. Uredbe propisano je da ovisno o razini obrazovanja, odnosno razini cjelovite kvalifikacije koja je uvjet za rad na određenom radnom mjestu, radna mjesta mogu biti: radna mjesta III. vrste, za koja je uvjet završeno srednjoškolsko obrazovanje (razina HKO-a 4.2 ili 4.1) ili završen stručni kratki studij ili program za majstore (razina HKO-a 5.).

14. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024., ovaj sud je utvrdio da je isti stupio na snagu 6. lipnja 2024., da je u članku 1. uređeno da se istim utvrđuje: 1. nazivi radnih mjesta – prilog I, 2. sistematizacija radnih mjesta po ustrojstvenim jedinicama s brojem izvršitelja na pojedinim radnim mjestima – prilog II, 3. uvjeti za obavljanje poslova, te opis poslova i radnih zadataka za svako radno mjesto – prilog III.

14.1. Uvidom u nazive radnih mjesta (stranica 24-28 spisa), utvrđeno je da je sistematizirano:

- pod brojem 13/12 radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju, koje odgovara brojčanoj oznaki radnog mjesta po Uredbi 10.1.20. i kojem pripada koeficijent 1,39 te ulazi u platni razred 3,

- pod brojem 13/14 radno mjesto radnik III. vrste - zidar, keramičar, stolar, ekološki tehničar, vodoinstalater, telefonist, skladištar, krojač, radnik na doziranju sredstava za pranje rublja, mesar, vatrogasac zaštitar, koje odgovara brojčanoj oznaki radnog mjesta po Uredbi 10.1.23 i kojem pripada koeficijent 1,25 te ulazi u platni razred 2.

14.2. Uvidom u popis radnih mjesta u Službi za tehničke poslove (stranica 30 spisa) utvrđeno je da je u Radionici za poslove strukturnog održavanja pod brojem 13/14 predviđeno radno mjesto radnik III. vrste – zidar za koje je predviđen jedan izvršitelj, te pod brojem 13/12 radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju za koje je predviđen jedan izvršitelj.

15. Uvidom u opis radnog mjesta 18/01 – zidar (odnosno nezdravstveni radnici na održavanju s izobrazbom strukovne škole), na kojem je tužitelj radio prije prevođenja u radno mjesto radnik III. vrste, platni razred 2 (stranica 55 spisa), utvrđeno je da isti radi u organizacijskoj jedinici Službi uslužnih djelatnosti kao samostalnoj ustrojstvenoj jedinici unutar Ravnateljstva, da izravno odgovara voditelju službe, da su opći i posebni uvjeti radnog mjesta završena srednja škola odgovarajućeg smjera i šest mjeseci radnog iskustva u struci te da po opisu poslova obavlja sve poslove u okviru svoje djelatnosti odnosno obavlja poslove po nalogu voditelja službe u kojoj radi.

16. Uvidom u opis radnog mjesta stručni radnik na tehničkom održavanju koji se vodi pod brojem 13/12 (stranica 29 spisa), a prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024., utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama kao što su službe, odjeli, odsjeci, te da po opisu poslova radi na održavanju električnih uređaja, ventilacijskog sustava, sustava grijanja i hlađenja ustanova kod kojih bi uslijed nepravilnog rada navedenih sustava nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika.

17. Uvidom u opis radnog mjesta radnik III. vrste – zidar, keramičar, stolar, ekološki tehničar, vodoinstalater, telefonist, skladištar, krojač, radnik na doziranju sredstava za pranje rublja, mesar, vatrogasac - zaštitar koji se vodi pod brojem 13/14 (stranica 19-20 spisa), a prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta KBC Osijek od 28. svibnja 2024., utvrđeno je da isti radi u organizacijskim jedinicama služba, odjel, odsjek, te da po opisu poslova isti obavlja sve poslove iz svoje struke a prema potrebama ustrojstvenih jedinica, te obavlja i druge poslove po nalogu voditelja ustrojstvene jedinice u kojoj radi.

18. Iz iskaza svjedokinje EŠ (koja je iskazivala o načinu prevođenja mjesta zaposlenika tuženika sukladno Uredbi i Pravilniku), proizlazi da je po zanimanju voditelj odjela za kadrovske poslove kod tuženika, da su prilikom prevođenja radnih mjesta postupili sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama odnosno sukladno Uredbi, konkretno sukladno tablicama koje su bile sastavni dio uredbe. Prema ranijoj sistematizaciji tuženika, tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta III. Vrste – namještenik – radno mjesto zidar, i za isto radno mjesto pripadao mu je koeficijent 0,815. Prema ranijoj sistematizaciji tuženika bilo je više radnih mjesta III. vrste kod tuženika, npr. elektroničar, bravar, stolar, vodoinstalater i dr. i svi oni su imali koeficijent 0,815. Međutim tablice prevođenja iz uredbe prave razlike između radnika III. vrste namještenika na način da je postojao stručni radnik na tehničkom odražavanju sa koeficijentom 1,39 i radnik III. vrste s koeficijentom 1,25. U napomeni tih tablica vidljivo je da zakonodavac pravi razliku između tih radnika i da navodi koja radna mjesta obuhvaća radnik na tehničkom održavanju odnosno radnik III. vrste. Iz te napomene vidljivo je da su stručni radnici na tehničkom održavanju oni radnici koji rade na održavanju električnih sustava, sustava grijanja, hlađenja, ventilacije, kod kojih bi uslijed nepravilnog rada nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika. Pod radnicima III. vrste podrazumijevali su se općenito radnici sa završenom srednjom stručnom spremom, pomoćni radnici. Taj dio uredbe proslijedili su voditelju tehničke službe da im točno navede koji od radnika, namještenika obavlja te zahtjevnije poslove (održavanje električnih sustava, sustava grijanja, hlađenja, ventilacije i dr.), i po njegovu dopisu su radnike svrstali u kategoriju s koeficijentom 1,39, odnosno 1,25. Tužitelj, obzirom nije obavljao te zahtjevnije poslove svrstan je u kategoriju radnika III. vrste s koeficijentom 1,25. Nakon prevođenja radnih mjesta tužitelju je dan na potpis dodatak ugovora o radu koji je sadržavao novi naziv radnog mjesta i koeficijent, tužitelj je taj dodatak ugovora o radu potpisao, na isti je stavio prigovor ili zahtjev tražeći da mu se da koeficijent 1,39. jer je smatrao da mu isti pripada s obzirom na složenost poslova. Nakon ovoga ispravlja, svoj dio iskaza gdje je navela da su prije prevođenja radnih mjesta tražili očitovanje voditelja tehničke službe da im se izjasni o složenosti poslova. Misli da su to zatražili nakon što su stigli zahtjevi radnika nakon potpisivanja dodatka ugovora o radu kada im je voditelj tehničke službe pojasnio koji od radnika obavlja složenije poslove prema tablicama iz uredbe, pa su prema navodima istog nekim radnicima i ispravljeni koeficijenti. Tužitelju koeficijent nije ispravljen jer njegov posao nije složeniji i njegov zahtjev za ispravak je odbijen. Nakon toga tužitelj podnosi zahtjev za zaštitu prava koji je također odbijen. Potom tuženik donosi novu sistematizaciju radnih mjesta, koja sadrži radno mjesto radnika III. vrste – zidar, stolar, vodoinstalater, telefonist sa koeficijentom 1,25 kao i stručni radnik na tehničkom održavanju sa koeficijentom 1,39. Ta sistematizacija je još nekoliko puta mijenjana pa su neki radnici s radnog mjesta III. vrste obzirom na složenost poslova dobivali veći koeficijent, ne može reći točno zašto, to bi trebao reći voditelj službe za tehničke poslove, BŠ. Nakon nove sistematizacije tužitelju je ponuđen novi ugovor o radu za radno mjesto radnik III. vrste – zidar, istoga je tužitelj potpisao, podnio je zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik odbio. Radno mjesto III. vrste namještenik u ovom slučaju zidar, je opće radno mjesto, nezdravstveni radnik.

Na upit punom. tuženika odgovorila je da nakon donošenja nove regulative, misli pri tome na novi zakon odnosno uredbu, novi dodaci ugovora o radu su ponuđeni ne samo tužitelju već svim djelatnicima tuženika. Tek po isplati plaće radnici tuženika su prigovarali dodatku ugovora o radu odnosno ugovoru o radu. Tužitelju je nakon potpisivanja dodatka ugovora o radu plaća povećana. Dodaci ugovora o radu dostavljeni su administratorima koji su te ugovore uručili radnicima uz popratni dopis u kojima je stajalo zašto im se nudi dodatak ugovora o radu na potpis. Administrator je imao listu s popisom radnika koji su na toj listi potpisom potvrdili primitak dodatka ugovora o radu i datum istog. Potvrđuje, a nakon što joj je od strane suda dana lista na uvid s potpisima, str. 47-49 spisa, da se tu radi o toj listi na kojoj su radnici potvrđivali primitak dodataka ugovora o radu. Ne zna koliko je radnika trebalo prema sistematizaciji biti zaposleno na radnom mjestu stručnog radnika na tehničkom održavanju u podustrojstvenoj jedinici u kojoj je tužitelj zaposlen.

19. Iz iskaza svjedoka BŠ, po zanimanju voditelj tehničke službe u KBC Osijek, proizlazi da u prevođenju koeficijenata nije sudjelovao, niti ga je od strane poslodavca itko kontaktirao, da je u ožujka 2024. godine kadrovska služba tuženika tražila od njega da se očituje o zahtjevnosti poslova u okviru njegove službe. Razlog tome je bilo što se 18 djelatnika žalilo na prevođenje koeficijenta, time da se u tom trenutku ovdje tužitelj LŠ nije žalio na odluku tuženika o prevođenju koeficijenata. On u svojoj službi ima 6 odjela i voditeljima tih odjela proslijedio je dopis da se očituju o zahtjevnosti poslova unutar svojih odjela. Od njih 6, tri voditelja odjela su se očitovala, a tri voditelja odjela se nisu očitovala. Nije se očitovao voditelj odjela u kojem radi tužitelj, radi se o Odjelu za strukturno održavanje. Nakon toga on je ta očitovanja proslijedio kadrovskoj službi. Pred kraj travnja 2024. godine iz kadrovske službe ponovno su zatražili od njega da se očituje o zahtjevnosti poslova unutar službe. Postupio je na isti način kao i prvi puta, time da mu se i ovaj puta voditelj odjela u kojem je radio tužitelj nije očitovao o složenosti poslova unutar njegovog odjela. Prihvatio je mišljenja voditelja odjela koji su se očitovali i sačinio jedan službeni dopis kadrovskoj. Od kadrovske je dobio poimence navedene osobe koje su stavile prigovor na prevođenje koeficijenata, a među kojim osobama nije bio tužitelj niti u ožujku 2024., odnosno niti krajem travnja 2024. Nakon toga kadrovska služba nije imala daljnjih pitanja što se tiče zahtjevnosti poslova unutar njegove službe.

Na upit punom. tužitelja odgovorio je da nije imao nikakvih dodirnih točki u svezi prevođenja koeficijenata, zna da je postojala uredba po kojoj se to radilo. Djelokrug rada ovdje tužitelja ostao je isti ako uzmu u obzir vrijeme prije prevođenja koeficijenata odnosno vrijeme nakon prevođenja koeficijenata. U djelokrug poslova tužitelja ulazi popravak oštećenih zidova, krpanje pukotina, zamjenu pojedine opeke ili pločice, popravak zidnih površina prije ličenja, zamjena keramičkih pločica. U uredbi koja je služila kao temelj za prevođenje koeficijenata propisani su za treću vrstu radnika zahtjevniji poslovi, odnosno navedeno je da se radi o poslovnima održavanja električnih sustava, ventilacijskih sustava, sustava grijanja ili hlađenja, a uslijed kojih može doći do opasnosti za život i zdravlje djelatnika i pacijenata. Obzirom na klasifikaciju prema uredbi navodi da poslovi koje je obavljao tužitelj ne ulaze u kategoriju zahtjevnijih poslova. U zahtjevnije poslove ulazili su poslovi koje obavljaju radnici radeći na tekućim plinovima, radnici na trafostanicama, hidroforskim postrojenjima. Ti poslovi su bili zahtjevniji i u smislu samo osposobljenosti, radnici na tim poslovima morali su uz stečena znanja se i doškolovati za obavljanje tih poslova, i koje se doškolovanje razlikovalo za svako pojedino mjesto. Također radi se o poslovima koji su se obavljali u 24-satnom radnom vremenu, subotom, nedjeljom, praznicima, dok je tužitelj radio samo u jednoj, prvoj smjeni od ponedjeljka do petka. Poslovi zidara, ličioca i keramičara su usko povezani. Netočno je da bi tužitelj obavljao poslove ličioca, budući mu on nije dao radni nalog za to, a taj radni nalog je morao imati da bi mogao obavljati poslove ličioca. Nekad su imali u okviru tuženika i radionicu ličitelja, ali u međuvremenu isti su otišli u mirovinu pa te poslove sada obavljaju vanjski suradnici. Tužitelj je obavljao keramičarske poslove, ali nije obavljao ličilačke poslove. Što se tiče keramičarskih poslova, tužitelj je obavljao manje popravke, nije radio postavljanje keramičkih pločica na površini 200 m2. U okviru poslova koje je obavljao tužitelj nije bilo nikakve potrebe za doškolovanjem.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da radi na odjelu za održavanje gdje obavlja poslove zidara, keramičara, postavlja knauf, radi na krovu ako nešto curi i slično. Završio je za automehaničara ali se prekvalificirao u zidara i kao zidar je zaposlen kod tuženika od 2005. Smatra da ima pravo na koeficijent 1.39 jer su i vodoinstalateri i bravari dobili taj koeficijent, a kad su pitali zašto rečeno im je jer da rade s kisikom, međutim zna da to nije točno jer ima bravara i vodoinstalatera koji imaju koeficijent 1.39, a ne rade s kisikom, nemaju položen ispit. Dali su im na potpis dodatak ugovora o radu i rekli da su to morali brzinski napraviti ali da će se kasnije sve korigirati. Na kraju su korigirali koeficijente ali ne svima, on i još jedan stolar imaju koeficijent 1,25, a ostali 1,39. Podnio je zahtjev za ispravak, istome nije udovoljeno. Ne može točno odgovoriti kada je zaprimio ugovor o radu datiran 27. lipnja 2024., da li je to bilo 26. ili 27. lipnja, zna samo da su ga pozvali i da je potpisao.

Na upit punom. tužitelja odgovorio je da što se tiče poslova koje obavlja može reći da su to obični majstorski poslovi, time da nije položio majstorski ispit, a uostalom nitko od radnika na održavanju nema majstorski ispit. Radi i unutar bolnice, van bolnice, nedavno je čak bio u Bizovačkim toplicama, popravljao pločice na bazenima, po tom je nedavno u ambulanti pulmologije tuženika popravljao strop. Misli da bi uslijed neobavljanja njegovih poslova bilo ugroženo zdravlje pacijenata i djelatnika, moglo bi im nešto pasti na glavu i slično.

Na pitanje punom. tuženika odgovorio je da sve veće poslove obavljaju vanjske firme, on ne može obavljati poslove većeg opsega, npr. postaviti 80 m2 pločica, mogu 5 do 10 m2, jer je sam. Ne posjeduje nikakav dokument, svjedodžbu iz kojeg bi bilo vidljivo da je educiran za obavljanje poslova održavanja električnih uređaja, ventilacijskih sustava, sustava grijanja i hlađenja. Te poslove niti ne obavlja. Radionica u kojoj je zaposlen zove se Odjel za strukturno održavanje, "Zidarska radionica". U tom odjelu u trenutku prevođenja koeficijenata radilo ih je troje, zidar, keramičar i stolar. U njihovom odjelu vodio se i TŠ, on je bio stolar, ali on se vodio u njihovom odjelu ali radio je cijelo vrijeme u Bizovcu. TŠ je dobio koeficijent 1.39, i to zato jer je imao položeno za plinove, na osnovu toga je dobio veći koeficijent. Ne zna što radi TŠ.

Na upit punom. tužitelja odgovorio je da ne zna točno na kojem radnom mjestu radi TŠ, zna da je u njihovom odjelu – Odjel za strukturno održavanje.

21. Sud je povjerovao iskazima tužitelja i svjedoka jer su o bitnome identično iskazivali, a njihovi su iskazi u skladu i s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

22. Iz svjedodžbe o položenim predmetnim ispitima koju je 15. lipnja 2019. izdalo Tehničko učilište Vinkovici Ustanova za obrazovanje odraslih utvrđeno je da je tužitelj od 20. veljače 2019. do 15. lipnja 2019. polagao predmetne ispite za treći razred po nastavnom planu i programu obrazovanja za zidara.

23. Cijeneći izvedene dokaze, prije svega iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj u okviru radnog mjesta zidara, na kojem radnom mjestu je zaposlen kod tuženika i na kojem je radio u trenutku prevođenja koeficijenata, obavljao obične majstorske poslove u koje ulazi popravak oštećenih zidova, krpanje pukotina, zamjena pojedine opeke ili pločice, popravak zidnih površina prije ličenja, da se radi o poslovima manjeg obima, npr. postavi 5-10 m2 pločica, dok se za obavljanje poslova većeg obima angažiraju firme izvana. Dakle, radi se o poslovima koji nisu bilo složeniji time da je tužitelj u vrijeme prije prevođenja koeficijenata odnosno nakon prevođenja koeficijenata obavljao iste poslove. Utvrđeno je da tužitelj ne obavlja poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskih sustava, sustava grijanja i hlađenja, niti posjeduje dokument, ili svjedodžbu iz kojih bi bilo vidljivo da je educiran za obavljanje tih poslova.

24. Na temelju navedenih propisa i provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tuženik postupio sukladno članku 38. ZP-a, Uredbi i svom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta kada je radno mjesto tužitelja preveo u radno mjesto radnik III. vrste, a ne radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj prije nego što mu je tuženik ponudio Ugovor o radu za radno mjesto radnik III. vrste, radio kod tuženika na poslovima koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu radnik III. vrste. Naime, tužitelj nije obavljao poslove održavanja električnih uređaja, ventilacijskog sustava i sustava grijanja i hlađenja u ustanova kod kojih bi, uslijed nepravilnog rada navedenih sustava, nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika koja se ne može otkloniti ili izbjeći, a koje poslove prema Uredbi (članak 10. stavak 5.) ulaze u opis radnog mjesta stručnog radnika na tehničkom održavanju.

25. Nadalje, nakon donošenja nove sistematizacije, tuženik je tužitelju ponudio sklapanje Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. za radno mjesto radnik III. vrste – zidar, a koji ugovor o radu je tužitelj potpisao. Tužitelj smatra da mu je trebao biti ponuđen ugovor o radu za radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju, jer da ispunjava uvjete za to radno mjesto. Međutim, obzirom na opis poslova koje je tuženik propisao sistematizacijom, proizlazi da stručni radnik na tehničkom održavanju radi na održavanju električnih uređaja, ventilacijskog sustava, sustava grijanja i hlađenja ustanova kod kojih bi uslijed nepravilnog rada navedenih sustava nastupila opasnost za život i zdravlje korisnika. Kako je utvrđeno da tužitelj ne radi na poslovima koji ulaze u opis poslova stručnog radnika na tehničkom održavanju već na manje zahtjevnim poslovima održavanja, da nema položen majstorski ispit, da nema posložen ispit za obavljanje poslova koji ulaze upis radnog mjesta stručni radnik na tehničkom održavanju, to isti u trenutku sklapanja Ugovora o radu 27. lipnja 2024. nije ispunjavao uvjete za radno mjesto stručnog radnika na tehničkom održavanju. Stoga mu je tuženik ponudio Ugovor o radu za obavljanje poslova koje stvarno radi - radnik III. vrste –zidar.

26. Tužitelj ničim nije dokazao da bi nekim drugim radnicima tuženika koji obavljaju poslove istog ili sličnog stupnja složenosti i obima, bilo ponuđeno odnosno da su s tuženikom sklopili ugovor o radu za radno mjesto stručni radnik na tehničkom održavanju. Naime, iako je tužitelj u tužbi naveo da mu je trebao biti dodijeljen koeficijent bravara od 1,39, jer da su radna mjesta bravar i zidar prije prevođenja koeficijenata imali istovrsnu plaću, on je u svom iskazu naveo da smatra da ima pravo na koeficijent 1,39 jer su i vodoinstalateri i bravari dobili taj koeficijent, a kad su pitali Zašto? rečeno im je jer da rade s kisikom, međutim zna da to nije točno jer ima bravara i vodoinstalatera koji imaju koeficijent 1,39, a ne rade s kisikom, nemaju položen ispit.

26.1. Iz e-mail prepiske od 3. listopada 2024. između BŠ i pravnika tuženika, a na upit obavlja li tužitelj poslove stručnog radnika na tehničkom održavanju odnosno poslove opisane u odredbi članka 10. stavka 5. Uredbe, BŠ odgovorio je da radno mjesto djelatnika za finu mehaniku (bravara) zahtijeva održavanje i popravak metalnog inventara, izradu novih metalnih elemenata, a uz navedeno radnici imaju posložene stručne ispite za zvanje Rukovatelj posudama stlačenih plinova, što znači da radnici radionice za finu mehaniku vode skrb oko pogona instalacija medicinskih plinova (centrale redukcijske stanice za kisik), rezervoara tekućeg kisika, stanice dušičnog oksidula, centralne redukcijske stanice za ugljični dioksid, stanice za komprimirani zrak, stanice vakuuma, kontrolnih zapornih ormarića na klinikama koji su snabdjeveni medicinskim plinovima, vode skrb i mijenjaju utična potrošna mjesta te prijenos i zamjenu medicinskih plinova u bocama na klinike po potrebama. Dakle, komparirati i izjednačavati zanimanje zidara sa zanimanjem radnika u radionici za finu mehaniku iz navedenog nije moguće, kao što je i činjenica da zidar ne održava električne uređaje, ventilacijski sustava, i sustav grijanja i hlađenja (članak 10. stavak 5. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama).

26.2. Iz iskaza svjedokinje EŠ proizlazi da je prema ranijoj sistematizaciji tuženika bilo više radnih mjesta III. vrste kod tuženika, npr. elektroničar, bravar, stolar, vodoinstalater i dr. i svi oni su imali koeficijent 0,815, da tablice prevođenja iz uredbe prave razlike između radnika III. vrste namještenika na način da je postojao stručni radnik na tehničkom odražavanju sa koeficijentom 1,39 i radnik III. vrste s koeficijentom 1,25, da je u napomeni tih tablica vidljivo da zakonodavac pravi razliku između tih radnika i da navodi koja radna mjesta obuhvaća radnik na tehničkom održavanju odnosno radnik III. vrste.

26.3. Proizlazi da, iako tužitelj smatra da bi trebao imati koeficijent bravara, jer da su i prije prevođenja koeficijenata ta dva radna mjesta imala istu plaću, proizlazi da radno mjesto bravar, obzirom na poslove koje obavlja kod tuženika, ulazi u kategoriju radnih mjesta prema članku 10. stavku 5. Uredbe, ali ne i radno mjesto zidar, i da je time tuženik ispravno preveo koeficijent tužitelja i ponudio mu Ugovor o radu za radno mjesto ranik III. vrste – zidar.

27. Od utjecaja na ispravnost prevođenja radnih mjesta odnosno ponuđenog Ugovora o radu od 27. lipnja 2024. nije od utjecaja niti činjenica da bi drugi Klinički bolnički centri u Republici Hrvatskoj različito prevodili koeficijente, a na što ukazuje tužitelj, budući je prevođenje radnih mjesta ovisilo o opisu poslova, a ne o samom nazivu radnog mjesta, pa je i to razlog razlikovanja u prevođenju radnih mjesta na razini Kliničkih bolničkih centara u Republici Hrvatskoj. Stoga ovaj sud nije niti izveo dokaz pribave podatka od KBC Sestara Milosrdnica u Zagrebi u KBC Zagreb u Zagrebu o tome na koji način su u prevedena njihova radna mjesta zidar i bravar.

28. Jednako tako tužitelj nije dokazao niti povredu članka 34. ZP, budući tužitelj niti ne upire da bi mu nakon prevođenja radnog mjesta plaća bila umanjena, već samo navodi da mu je trebao biti dodijeljen koeficijent 1,39 umjesto 1,25.

29. Obzirom tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je obavljao poslove koji po opisu poslova odgovaraju radnom mjestu stručni radnik na tehničkom održavanju, utvrđeno je da je tužitelj s tuženom sklopio Ugovor o radu od 27. lipnja 2024. za radno mjesto radnika III. vrste - zidara sukladno Uredbi i Sistematizaciji radnih mjesta, zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev kojim traži da se navedeni Ugovor o radu utvrdi nezakonitim i nedopuštenim. S obzirom na takvo utvrđenje, pravilna je i pobijana Odluka o plaći od 1. srpnja 2024. budući da je tom Odlukom tužitelju pravilno, sukladno tablici prevođenja iz Uredbe određen koeficijent od 1,250 za radno mjesto koje obavlja, a to je radnika III. vrste - zidara. Stoga je odbijen i s dijelom zahtjeva kojim traži da utvrdi nezakonitom i nedopuštenom Odluka Upravnog vijeća KBC Osijek broj R1/7446-02/2024 od 9. srpnja 2024. Budući je tužitelj odbijen s točkom I. i II. tužbenog zahtjeva, neosnovan je i njegov zahtjev za isplatom razlike plaće između koeficijenta 1,39 i koeficijenta 1,25.

30. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška postupka.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 17. srpnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Damir Ratković, odvjetnik u Osijeku

2. Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Josipa Huttlera 4

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte