Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-374/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog VO, zbog kaznenog djela iz članaka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 6. srpnja 2026. broj K-251/2026-16, u sjednici održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog VO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), a po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, prilikom donošenja nepravomoćne presude, produljen je istražni zatvor protiv optuženog VO, time da se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme od uhićenja 9. travnja 2026. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi VO, po branitelju, odvjetniku Vjekoslavu Jaklinu, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se „osporavano rješenje stavi van snage“.

3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Iako se uvodno u žalbi navodi žalbena osnova nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi VO (čije ime je u žalbi pogrešno napisano) ne navodi koju to odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, već osporava učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. ukazujući na verziju spornog događaja kako ga je opisao u svojoj obrani, iz čega se može zaključiti da optuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo.

6. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud prilikom donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi VO proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., kraj činjenice da donošenje nepravomoćne presude podrazumijeva viši stupanj izvjesnosti o inkriminiranom postupanju optuženika, pravilno ocijenio da su ovdje ispunjene kako opća, tako i posebna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

7. Naime, osim što je pravilno utvrdio da donošenje nepravomoćne presude kojom je optuženi VO proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. podrazumijeva postojanje osnovane sumnje , kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti optuženika za kaznena djela, uz činjenicu da kod optuženog VO postoji ovisnost uslijed koje postoji opasnost da će u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, zbog čega je vještak psihijatar preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11., sve te okolnosti upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koja se ne može otkloniti blažim mjerama.

8. Kraj takvog stanja stvari, u situaciji kada je optuženi VO nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., žalbene tvrdnje kojima optuženik, pobijajući rješenje o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, osporava učin kaznenog djela, ukazuju se neosnovanima.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog VO po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

Varaždin, 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić