Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-330/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠD, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja MD protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K- 144/2025-4 od 10. lipnja 2026., u sjednici održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

U povodu uložene žalbe, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje na način da se izriče:

Na temelju čl. 520. u svezi s čl. 525. st. 1. t. 4., čl. 355. st. 1. t. 1. i čl. 344. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) odbacuje se privatna tužba privatnog tužitelja MD od 18. ožujka 2025. podnijeta protiv okrivljenog ŠD , zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja je na temelju čl. 78. st. 3. ZKP-a odbačena kao nerazumljiva privatna tužba privatnog tužitelja MD podnijeta 18. ožujka 2025. protiv okrivljenog ŠD, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a.

2. Protiv tog rješenja je privatni tužitelj MD pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje i „naloži Općinskom sudu u Varaždinu da postupa po podnesenoj privatnoj tužbi“.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Sud prvog stupnja donio je pobijano rješenje na temelju čl. 78. st. 3. ZKP -a jer privatni tužitelj nije u određenom roku dostavio ispravljenu privatnu tužbu na osnovu koje bi se moglo dalje postupati.

5. U pravu je privatni tužitelj kada u žalbi ističe da nije u ostavljenom roku dostavio ispravak privatne tužbe s obzirom da je ona jasno sadržavala sve elemente potrebne za daljnje postupanje, slijedom čega nije niti imao u njoj što ispravljati. Prvostupanjski je sud doista privatnog tužitelja nepotrebno pozvao na dopunu i ispravak privatne tužbe, budući da su u njoj bili naznačeni svi oni sastojci propisani čl. 342. st. 1. t. 1. – 4. ZKP-a. Posebno treba napomenuti da je privatni tužitelj u njoj naveo činjenični opis djela sa svim komponentama dostatnima za određivanje objektivnog i subjektivnog identiteta inkriminacije.

6. Međutim, unatoč tome što je privatni tužitelju pravu kada tvrdi da je sud prvog stupnja u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 78. st. 3. ZKP-a, njegovu je žalbu ovaj drugostupanjski sud okvalificirao bespredmetnom. To poradi toga što je , postupajući po službenoj dužnosti, u ovom slučaju našao da ustvari postoji druga zakonska osnova za odbačaj njegove privatne tužbe, a koja se sastoji u tome što djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo. Naime, konkretnom privatnom tužbom se okrivljenom ŠD stavlja na teret da je „dana 26. veljače 2025. u objavama na portalima Varaždinske vijesti i Varaždinski.hr, komentirajući problematiku izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom u Varaždinskoj županiji, tvrtka Lotus 91 iz Varaždina, izjavio: „Radi se o tvrtki koja je povezana s glavnim podupirateljem aktualnog, a uskoro bivšeg župana.“, te „Kad su u pitanju njihovi podobnici tada je sve moguće.“, insinuirajući neizravnu povezanost MD s navedenom tvrtkom, a što se odnosilo na nelegalno zbrinjavanje otpada“, pa da je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a. Iz tako koncipiranog činjeničnog supstrata ne proizlaze zakonska obilježja bića kaznenog djela klevete iz naprijed naznačene zakonske odredbe, s obzirom na to da su inkriminirane činjenične tvrdnje („Radi se o tvrtki koja je povezana s glavnim podupirateljem aktualnog, a uskoro bivšeg župana.“ i „Kad su u pitanju njihovi podobnici tada je sve moguće.“) suviše apstraktne, odnosno ustvari nedovoljno konkretizirane, a da bi u objektivnom smislu bile podobne provjeri njihove (ne)istinitosti, jer se ne mogu povezati s određenom osobom ili događajem. To se poglavito odnosi na neodređene pojmove „glavnog podupiratelja aktualnog, a uskoro bivšeg župana“ i „njihovih podobnika“ koji kao takvi objektivno ne mogu biti podvrgnuti dokazu istine.

7. Slijedom iznijetog razloga ovaj je drugostupanjski sud na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP-a odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic