Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-373/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Antolić, u kaznenom predmetu protiv optuženog FŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FŽ Meglobe protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-169/2026-5 od 23. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog FŽ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 98. st. 6. u vezi čl. 98. st. 2. toč. 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optuženog FŽ produljena mjera opreza zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve TŽ, koja mjera opreza je određena rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-422/2025-7 od 4. studenog 2025., s time da je određeno da će mjeru opreza izvršavati djelatnici Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, te je optuženi upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi MŽ po branitelju, odvjetniku Nenadu Slunjskom, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se mjera opreza ukine, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženog FŽ nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, razlozi kojima obrazlaže postojanje navedene bitne povrede tiču se žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da u biti tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u svezi postojanja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere opreza i to postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Stoga će ti žalbeni razlozi biti analizirani u nastavku obrazloženja prilikom razmatranja žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 je utvrđeno da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ne osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, već osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog čijeg otklanjanja je pobijanim rješenjem produljena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08.

7. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na štetu supruge TŽ valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno i osnovano naveo da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena.

8. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti s bitnom tvrdnjom da nije zamislivo da bi bilo koje njegovo obraćanje žrtvi, pa čak i da se doista radilo o neprimjerenom ili omalovažavajućem obraćanju, upućivalo na zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, odnosno počinjenja djela kojim je prijetio, kod čega „sasvim uzgred“ ističe da se njegovo obraćanje žrtvi odnosi na njegovu brigu i skrb o zajedničkom djetetu.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio postojanje iteracijske opasnosti, zbog čijeg otklanjanja je pravilno i osnovano pobijanim rješenjem produljio mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08, tj. mjeru opreza zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve TŽ. Naime, prije svega valja navesti da su u ovom kaznenom predmetu rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KP-DO-495/2025 od 23. srpnja 2025., zbog postojanja istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. toč. 2. i 3. ZKP/08, optuženiku bile najprije određene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 u odnosu na žrtvu TŽ, koje mjere opreza su rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-898/2025-4 od 28. rujna 2025. zamijenjene istražnim zatvorom iz istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer je utvrđeno da je optuženik kršio mjere opreza, da bi nakon ukidanja istražnog zatvora rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-377/2025-6 od 29. rujna 2025. (iz razloga što je donijeta presuda kojom je prihvaćen zahtjev državnog odvjetnika za izdavanje kaznenog naloga, kojim je optuženik proglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela te mu je izrečena uvjetna osuda), te potvrđivanja optužnice, nakon što je optuženik podnio prigovor protiv kaznenog naloga, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-422/2025-7 od 4. studenog 2025. protiv optuženika određena mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08, koja je produljena pobijanim rješenjem. Uzimajući u obzir navedena utvrđenja, posebno činjenicu da su ranije određene mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 zbog njihovog kršenja od strane optuženika zamijenjene istražnim zatvorom, zatim nespornu činjenicu da je odnos između optuženika i žrtve poremećen, da optuženik i žrtva komuniciraju u svezi brige i skrbi o zajedničkom djetetu, u kojoj komunikaciji dolazi do konfliktnih situacija, s time da od strane optuženika ima i neprimjerene komunikacije koja se ne tiče brige i skrbi o zajedničkom djetetu već njegovog odnosa prema žrtvi (navodi žrtve potvrđeni dostavljenom dokumentacijom u svezi poruka koje je optuženik uputio žrtvi), suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi optuženik prije svega mogao ponoviti kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv, ali i da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu optuženik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, njihov broj i značaj, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti mjeru opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08.

11. Zbog navedenih razloga je žalbu optuženog FŽ valjalo odbiti kao neosnovanu, te je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješeno kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček