Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-222/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, protiv tuženice ONM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Moniki Rakitničan, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Cerovski, Curić & Rakitničan u Zagrebu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Povrv- 73/2025-14 od 29. prosinca 2025., dana 17. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: Povrv-73/2025-14 od 29. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca, jedinstveni identifikator prijedloga: 393884-2025, sudski predmet: Ovrv- 3976/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-662/2025 od 8. rujna 2025., kojim se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 47,76 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. srpnja 2025. do isplate, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,76 EUR obračunatom do 30. lipnja 2025., zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, dok je u toč. II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 131,64 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP -a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet parnice koja je proistekla iz ovršnog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 47,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškom postupka (da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi isprave javnog bilježnika Ankice Šimčić iz Đurđevca, jedinstveni identifikator prijedloga: 393884 - 2025, sudski predmet: Ovrv-3976/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 662/2025 od 8. rujna 2025.), koji se odnosi na obračun komunalne naknade te naknade za uređenje voda i čistoće.

7. Pobijana presuda opterećena je nedostacima koji ovaj sud onemogućuju da u žalbenom postupku ispita njenu pravilnost i zakonitost, jer tužitelj osnovano tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokaze o odlučnim činjenicama, već je svoju odluku temeljio na primjeni propisa i dokaza koje je dostavila tuženica, pri čemu nije dao jasne razloge niti obrazloženje zbog čega nije koristio ili poklonio vjeru dokazima koje je dostavio tužitelj, slijedom čega je presuda proturječna činjenicama utvrđenim na temelju dokaza priloženih u postupku, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

8. Tako prvostupanjski sud u toč. 11. i 12. obrazloženju navodi:

„11. Čitanjem Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 14. travnja 2021. (list 89) utvrđeno je da je ONM dužna na ime komunalne naknade za stambeni prostor površine 37,50 m2 u [adresa] plaćati 0,83 kn po m2 mjesečno, odnosno 9,96 kn po m2 godišnje, što iznosi 31,12 kn mjesečno, odnosno 373,50 kn godišnje i to od 1. travnja 2021. pa nadalje. U obrazloženju rješenja navodi se da je O ONM vlasnica, odnosno korisnica stambenog prostora u [adresa], površine 37,50 m2.

12. Čitanjem Zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 1. ožujka 2021. (list 90) utvrđeno je da je ukinuta potvrda izvršnosti Rješenja o obvezi plaćanja komunalne naknade od 26. travnja 2011., a kojim je naloženo ovršeniku ON da u roku od 8 dana podmiri dugovanje prema rješenju od 26. travnja 2011. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ON pravodobno izjavio žalbu protiv Rješenja od 26. travnja 2011., navodeći da je suvlasnik nekretnine u [adresa] u ½ dijela, te da ne može biti jedini obveznik plaćanja komunalne naknade.“,

da bi u toč. 21. i 22. obrazloženja zaključio:

„21. Iz Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 14. travnja 2021. (list 89) proizlazi da je tuženica obveznica komunalne naknade za stambeni prostor površine 37,50 m2 na adresi [adresa], no međutim isto nije dokaz da je ona obveznica plaćanja odvoza komunalnog otpada.

22. Stoga se iz dokaza koje je tužitelj priložio u spis ne može izvesti zaključak da je obveza tuženice za plaćanje računa za isporučene komunalne usluge za utuženo vrijeme pravilno utvrđena, odnosno da je utvrđena na način kako to tvrdi tužitelj u ½ dijela sukladno omjeru njenog suvlasništva. (…).“

9. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na Zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 1. ožujka 2021., propušta ocijeniti cjelokupni sadržaj te isprave, kako zasebno, tako i zajedno s ostalim provedenim dokazima, pa pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9.1. Imajući u vidu nespornu činjenicu da su tuženica i njezin suprug ON suvlasnici na ravne dijelove nekretnine na adresi [adresa], koja u naravi predstavlja kuću s okućnicom (iz zemljišnoknjižnog izvatka br. 1267 k. o. [katastarska općina] koji dostavila tuženica proizlazi kako se radi o objektu koji predstavlja kuću i dvorište površine 184 m2), žalbenim navodima da je Zaključkom Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 1. ožujka 2021. utvrđena kvadratura stambenog prostora na adresi [adresa] od 75,00 m2 i da je temeljem tih podataka o površini doneseno rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 14. travnja 2021., kojim je određena površina od 37,50 m2 (1/2 od 75,00 m2) za koju je tuženica, kao suvlasnica u ½ dijela nekretnine, zadužena plaćati komunalne naknade, te je temeljem istih podataka utvrđena obveza tužen ice za plaćanja naknade sakupljanja komunalnog otpada, dakle za površinu od 37,50 m2 (½ od 75,00 m2 ukupne površine objekta), tužitelj je doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da se iz dokaza koje je priložio u spis ne može izvesti zaključak da je obveza tuženice za plaćanje računa za isporučene komunalne usluge za utuženo vrijeme pravilno utvrđena, odnosno da je utvrđena na način kako to tvrdi tužitelj u ½ dijela sukladno omjeru njenog suvlasništva.

9.2. Ako se sadržaj Zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 1. ožujka 2021. dovede u vezu sa Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 14. travnja 2021., moglo bi se tvrditi da je u Zaključku utvrđena kvadratura stambenog prostora na adresi [adresa] od 75,00 m2, dok je u Rješenju određena površina od 37,50 m2 (1/2 od 75,00 m2) za koju je tuženica, kao suvlasnica u ½ dijela nekretnine, zadužena plaćati komunalnu naknadu, pa da je iz tih podataka utvrđena obveza tuženice za plaćanja naknade sakupljanja komunalnog otpada, dakle za površinu od 37,50 m2 (½ od 75,00 m2 ukupne površine objekta), kako to tuženik tvrdi u žalbi.

10. Nadalje, prvostupanjski sud se poziva na Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“, br. 7/22, dalje Odluka) koja je donesena na temelju Zakona o gospodarenju otpadom (NN br. 84/21), te navodi da je sastavnim dijelom Odluke - Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga, propisano da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada, u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu, pa da bitne sastojke Ugovora čine Odluka, Izjava i izvadak iz Cjenika javne usluge, koje da tužitelj nije dostavio u svrhu dokazivanja.

10.1. Prvostupanjski sud zaključuje da budući da Cjenik javne usluge nije priložen u spis, da se ne može ispitati visina tražbine za odvoz komunalnog otpada u utuženom razdoblju, odnosno je li tužitelj tuženici ispostavio račune u visini ½ dijela mjesečnih naknada za odvoz komunalnog otpada ili je pak od nje i njezinog supruga zahtijevao istovremeno plaćanje naknade za cijelu nekretninu. Također, kako Ugovor o korištenju javne usluge za odvoz komunalnog otpada ili Izjave korisnika, nisu priloženi u spis, to nije moguće ispitati o kolikom se spremniku za predmetno obračunsko mjesto radi, a što je odlučno za utvrđenje visine tražbine tužitelja, koju tuženica osporava i u odnosu na visinu.

11. Polazeći su utvrđenja da je cijena javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada određena Cjenikom davatelja usluge za koji je dobivena suglasnost gradonačelnika Grada Zagreba, a da je iznos cijene obvezne minimalne javne usluge propisan čl. 16. Odluke, pa jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge iz kategorije korisnika kućanstvo iznosi 45,00 kn (sada 5,97 EUR), tužitelj u žalbi tvrdi da kao davatelj usluge, nije zaprimio nikakva posebna očitovanja niti izjave od suvlasnika objekta na adresi [adresa], dakle niti tužen ice niti njenog supruga, te je njihova obveza plaćanja naknada razdijeljena na 37,50 m2 po svakome, od ukupnih 75,00 m2, a s obzirom da je svaki od njih suvlasnik u ½ dijela objekta na adresi: [adresa], s kojim podatkom je tužitelj raspolagao temeljem već ranije spomenutog Zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 1. ožujka 2021. i Rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet klasa od 14. travnja 2021.

12. Imajući u vidu da iz Odluke na koju se poziva prvostupanjski sud proizlazi da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada, u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu, zaključak prvostupanjskog suda da bitne sastojke Ugovora čine Odluka, izjava i izvadak iz Cjenika javne usluge, za sada se ne može prihvatiti kao pravilan, jer se Ugovor smatra sklopljenim i u određenim situacijama kada korisnik usluge nije dostavio izjavu davatelju usluge.

12.1. Posljedično, pobijana presuda niti u ovom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer nije niti utvrđivano da li je Ugovor o korištenju javne usluge sklopljen iako tuženica (kao korisnica usluge) nije tužitelju (kao davatelju usluge) dostavila Izjavu u smislu Općih uvjeta ugovora s korisnicima usluga. U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da je tuženica u prigovoru koji je podnijela protiv rješenja o ovrsi najprije osporavala da bi joj komunalna usluga uopće bila pružena, da bi potom tvrdila da tužitelj (kao ovrhovoditelj) pokušava istu uslugu naplatiti dva puta i da svakom suvlasniku nezakonito obračunava komunalne usluge u punom iznosu.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a uvažena je žalba tužitelja, ukinuta pobijana presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari i posljedično u odluci o troškovima postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora, a u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provesti će predložene dokaze koje će ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, i to kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja. Posebno će prvostupanjski sud utvrditi kvadraturu stambenog prostora na adresi:

[adresa], na koju se odnosi obveza njegovih (su)vlasnika na plaćanje naknade za komunalne usluge, s obzirom da u postupku nije bilo sporno da su tuženica i njezin suprug suvlasnici, svaki u ½ dijela, predmetne nekretnine. Nastavno, prvostupanjski su će utvrditi da li tužitelj za utuženo tereti svakog od suvlasnika za cjelokupnu kvadraturu stambenog prostora (ako da, iz kojih dokaza to proizlazi), a ako utvrdi da tužitelj tereti tuženicu samo za njezin suvlasnički dio (ako da, iz kojih dokaza to proizlazi), utvrditi će osnovu po kojoj tužitelj to čini (ako ona egzistira) i da li je taj dio komunalnih usluga podmiren (ako da, tko ga je i kada podmirio). Također će sud imati u vidu da je čl. 16. Odluke određeno da jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge iz kategorije korisnika kućanstvo iznosi 45,00 kn (sada 5,97 EUR), jer se postavlja pitanje da li se u situaciji kada nije dostavljen Cjenik usluga, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, na korisnike usluga može primijeniti navedena cijena minimalne javne usluge.

14.1. Novom odlukom prvostupanjski će sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 17. srpnja 2026.

Sudac

Milko Sambolek