REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1766/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Dolores Svitlanović, odvjetnica iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe UV, [adresa] i CV, [adresa], zastupane po opunomoćenici Zvjezdani Znidarčić-Begović, odvjetnici u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, radi određivanja prosječne najamnine stana, nakon održane javne rasprave, dana 17. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/783, URBROJ: 531-14-3-26-17 od 12. siječnja 2026.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o prigovoru tužiteljice.

III Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, dok se u preostalom dijelu zahtjeva odbija. IV Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika ukinuto je privremeno rješenje, KLASA: UP/1-371-01/24-13/783, URBROJ: 531-143-25-4 od 14. veljače 2025. godine (točka I.), te je utvrđeno da je od 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine određen točkom II. ovog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom III. ovog rješenja (točka II.). Točkom III. obvezana je tužiteljica, kao zaštićeni najmoprimac, koja sa članovima kućanstva JV i GV živi u stanu površine 59,00 m2, na adresi [adresa], 2. kat, na plaćanje dijela prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima), počevši od najamnine koja suvlasnicima pripada za mjesec veljaču 2026. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu, i to zainteresiranim osobama, svakoj u iznosu od 138,20 eura. Ostali iznos prosječne najamnine Republika Hrvatska isplaćuje počevši od najamnine koja suvlasnicima (najmodavcima) pripada za mjesec veljaču 2026. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu, zainteresiranim osobama, svakoj u iznosu od 138,28 eura (točka IV.). Iznos prosječne najamnine za razdoblje od 1. siječnja 2025. godine do 31. siječnja 2026. godine isplatit će tužiteljica jednokratno u roku 30 dana od dana dostave ovog rješenja zainteresiranim osobama, svakoj u iznosu od 1.797,64 eura (točka V.). Iznos prosječne najamnine za razdoblje od 1. siječnja 2025. godine do 31. siječnja 2026. godine Republika Hrvatska u jednokratnom iznosu u roku 30 dana od dana dostave ovog rješenja zainteresiranim osobama, svakoj u iznosu od 1.797,64 eura (točka VI.). Tužiteljica i Republika Hrvatska, iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (najmodavca) do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (točka VII.). Ako tužiteljica kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VIII.). Zainteresirane osobe u točki III. ovog rješenja obvezni su u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva, prijaviti Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ime, prezime i OIB novog vlasnika predmetnog stana (točka IX.). Uprava za financije, javnu nabavu i imovinu oduzetu u kaznenim postupcima, dužna je isplatiti sredstva na način predviđen u točki IV., VI. i VIII. izreke ovog rješenja ( točka X.). U točki XI. odbačen je zahtjev tužiteljice od 4. travnja 2025. godine jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka.

2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da rješenje ne sadrži valjano obrazloženje. Smatra da je u potvrdi od 14. veljače 2025. izostavljen njezin sin GV, iako on od rođenja živi u predmetnom stanu i nema druge nekretnine. Navodi da predmetni stan predstavlja dom nje i članova njezina kućanstava, koja čine njezin suprug JV i sin GV te da niti ona niti članovi njezinog kućanstva nemaju u vlasništvu drugu nekretninu niti vrijednije imovine. Smatra da se nametanjem plaćanja nemalog iznosa grubo krše prava koja im pripadaju već desetljećima, te se na nju i članove njezinog kućanstva nerazmjerno prebacuje teret. Ističe da u iznos najamnine nije uzeta u obzir lokacija, položaj stana u zgradi, nit to da se stan nalazi u staroj (više od 100 godina) i derutnoj, neodržavanoj zgradi koja je svakodnevno izložena buci i vibracijama, što je dovelo do narušavanja. Smatra da joj se povrijeđeno pravo na dom, pravo vlasništva, pravo na pravično suđenje i pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života. Navodi da je počinjena bitna povreda upravnog postupka jer su u ukupne prihode kućanstva uračunati neoporezivi primici sina GV u iznosu od 660,92 eura, od kojih su većina naknade za prehranu i prigodne nagrade, dakle privremene naknade, što umjetno povećana ekonomsku snagu kućanstva na njezinu štetu. Predlaže provesti dokaz vještačenjem po vještacima financijske i knjigovodstvene struke.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak sastava tužbe, podneska i zastupanje na ročištu, svako u iznosu od 1.200,00 eura ukupno, 3.750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su navodi tužbe paušalni i da je rješenje obrazloženo, te da je u rješenju navedeno da je sin GV evidentiran kao član kućanstva i sukladno tomu mu se priznaju sva prava koja mu u skladu sa zakonom pripadaju. Navodi da su neutemeljeni navodi o stanju nekretnine, što zakon ne predviđa kao osnovu za umanjenje mjesečnog iznosa prosječne najamnine.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navode da je pravilno utvrđena obveza plaćanja prosječne najamnine tužiteljici, čija visina je određena u skladu s odredbama Zakona, dok navodi o dotrajalosti nekretnine i izloženosti buci nemaju utjecaja na njezinu visinu.

7. Predlažu da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, uvećano za više osoba, ukupno 2.750,00 eura.

8. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.

9. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 i 39/26 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim iz razloga ove presude.

11. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je privremeno rješenje doneseno u izvršenju presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine, broj 36/24) u pravnoj stvari zaštićenog najmoprimca tužiteljice i suvlasnika stana zainteresiranih osoba radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera.

12. Protiv tog rješenja tužiteljica je, sukladno danoj uputi o pravnom lijeku, izjavila prigovor, a koji prigovor je tuženik odbacio u točki XI. izreke jer da ne postoje pretpostavke za vođenje postupka.

13. Člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 41/09 i 110/21) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbacit zahtjeva tužiteljice (točka XI. osporavanog rješenja).

14. Po ocjeni ovog Suda, nije bilo uvjeta za odbacivanje zahtjeva tužitelj ice jer se ne radi o situaciji da nema uvjeta za pokretanje postupka, već je tuženik bio dužan provesti postupak i utvrditi osnovanost prigovora tužiteljice sukladno odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (NN 36/24.) te meritorno odlučiti o zahtjevu.

15. Također, u točki II. izreke rješenja utvrđeno je da je od 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine određen točkom II. ovog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom III. ovog rješenja. Međutim, u točki II. izreke rješenja nije naveden iznos najamnine.

16. Također, u točki X. izreke navedeno je da je Uprava za financije, javnu nabavu i imovinu oduzetu u kaznenim postupcima dužna isplatiti sredstva na način predviđen u točki IV., VI. i VIII. izreke ovog rješenja. Međutim, u točki VIII. izreke nije naveden nikakav način isplate sredstava, već je navedeno kad prijelazni zaštićeni najam stana prestaje.

17. Budući da izreka rješenja, sukladno članku 98. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 20/10), treba biti kratka i određena, što u konkretnom premetu nije slučaj, već je nejasna, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.

18. Sud je stoga odbio dokazni prijedlog tužiteljice kao nesvrsishodan.

19. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude. Tuženik je dužan donijeti novo rješenje, imajući pri tome u vidu primjedbe i pravno shvaćanje ovog Suda.

20. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavak 1. i 144. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe i pristupa na ročište, sukladno Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25). Tužitelj ici nije priznat trošak sastava podneska, budući da isti nije bio nužan za odluku u ovoj upravnoj stvari jer je tužiteljica mogla sve svoje navode iznijeti na ročištu na kojem je bila prisutna i za koje joj je priznat trošak.

21. Odluka o trošku u točki IV izreke temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 17. srpnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke presude žalba nije dopuštena. Protiv točke III i IV žalba je dozvoljena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Dolores Svitlanović, e-komunikacijom

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica

Republike Austrije 20, uz spis tuženika

3. Odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović, e-komunikacijom

4. U spis